Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-3235/19 (G. Đ., B. Đ. i Z. K.)
Odluka donesena 30. 10. 2019.
- Ponavljanje postupka
- Apelacija ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-3235/19
Apelacija
Odluka o dopustivosti
30. 10. 2019.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u sastavu: predsjednik Zlatko M. Knežević, potpredsjednici Mato Tadić i Mirsad Ćeman i sudije Valerija Galić, Miodrag Simović i Seada Palavrić, na sjednici održanoj 30. oktobra 2019. godine, u predmetu broj AP-3235/19, rješavajući apelacije Gorana Đukića i drugih, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. stav (3) tačka h), člana 57. stav (2) tačka a) i člana 58. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – Prečišćeni tekst («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» broj 94/14), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuju se kao nedopuštene apelacije koje su podnijeli:
Goran Đukić i Branka Đukić protiv Rješenja Okružnog suda u Banjaluci broj 72 0 P 035460 18 Gvlž od 18. aprila 2019. godine;
Zlatko Kikić protiv Rješenja Okružnog suda u Banjaluci broj 11 0 Rs 013315 19 Rsvlž od 9. jula 2019. godine, zbog toga što su ratione materiae inkompatibilne sa Ustavom Bosne i Hercegovine.
OBRAZLOŽENJE
AP-3235/19
1. Goran Đukić i Branka Đukić (u daljnjem tekstu: apelanti) iz Laminaca, podnijeli su 9. avgusta 2019. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Rješenja Okružnog suda u Banjaluci (u daljnjem tekstu: Okružni sud) broj 72 0 P 035460 18 Gvlž od 18. aprila 2019. godine.
2. Rješenjem Okružnog suda broj 72 0 P 035460 18 Gvl od 23. maja 2018. godine, koje je potvrđeno rješenjem Okružnog suda od 18. aprila 2019. godine, odbijen je prijedlog apelanata, kao tužitelja, za ponavljanje postupka u predmetu Osnovnog suda u Gradišci broj 72 0 P 035460 13 P, a koji je pravosnažno okončan Presudom Okružnog suda broj 72 0 P 035460 17 Gž 2 od 9. novembra 2017. godine. U obrazloženju osporenog rješenja Okružni sud je naveo da apelanti nisu dokazali ispunjenost zakonskog uslova za ponavljanje pravosnažno okončanog postupka iz odredbe člana 255. stav 1. tačka 2. Zakona o parničnom postupku, budući da se u konkretnom slučaju nije radilo o nezakonitom postupanju prvostepenog suda, niti su apelanti bili onemogućeni da raspravljaju pred sudom. Osim toga, Okružni sud je istakao da navodi apelanata, koji se odnose na nove činjenice, nisu takve prirode da bi se moglo dozvoliti ponavljanje predmetnog parničnog postupka, a u smislu odredbe člana 255. stav 1. tačka 9. Zakona o parničnom postupku.
AP-3398/19
3. Zlatko Kikić (u daljnjem tekstu: apelant) iz Doboja, podnio je 21. avgusta 2019. godine apelaciju Ustavnom sudu protiv Rješenja Okružnog suda broj 11 0 Rs 013315 19 Rsvlž od 9. jula 2019. godine.
4. Rješenjem Okružnog suda broj 11 0 Rs 013315 19 Rsvl od 30. aprila 2019. godine, koje je potvrđeno rješenjem Okružnog suda od 9. jula 2019. godine, odbijen je prijedlog apelanta, kao tužioca, za ponavljanje postupka pravosnažno završenog Rješenjem Okružnog suda broj 11 Rs 013315 13 Rsž od 26. avgusta 2014. godine. U obrazloženju osporenog rješenja Okružni sud je naveo da je u konkretnom slučaju kao novu činjenicu apelant naveo to što predsjednik Okružnog suda u Doboju nikada u javnosti nije predstavljao apelanta kao svog šefa računovodstva, već da je na sastanke zvao „nižerazrednu radnicu“ S. K.. S tim u vezi, Okružni sud je istakao da apelant nije dokazao da tu činjenicu nije mogao iznijeti ranije bez svoje krivice, niti je dokazao da izvođenje dokaza saslušanjem svjedoka S. L. nije mogao predložiti ranije. Osim toga, Okružni sud je istakao da ta činjenica ne može uticati na donošenje povoljnije odluke, te da je, s obzirom na to, jasno da nisu bili ispunjeni uslovi za ponavljanje postupka iz člana 255. stav 1. tačka 9. Zakona o parničnom postupku.
Spajanje predmeta
5. S obzirom na to da navedene apelacije pokreću isto pitanje dopustivosti, Ustavni sud je, u skladu sa članom 32. stav (1) Pravila Ustavnog suda, donio odluku o spajanju navedenih apelacija u kojima će voditi jedan postupak i donijeti jedna odluka pod brojem AP-3235/19.
Apelacioni navodi
6. U navedenim apelacijama apelanti se pozivaju na povredu prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija), te smatraju da je došlo do kršenja zabrane diskriminacije iz člana II/4. Ustava Bosne i Hercegovine i člana 14. Evropske konvencije. Osim toga, u apelaciji broj AP-3235/19 apelanti su se pozvali na povredu prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju.
7. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. stav (3) tačka h) Pravila Ustavnog suda.
Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:
Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
Član 18. stav (3) tačka h) Pravila Ustavnog suda glasi:
Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva:
h) apelacija je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom;
8. Ustavni sud ukazuje da se apelacioni navodi o povredi ustavnih prava na koja se apelanti pozivaju u apelacijama odnose na odluke donesene u postupcima u kojima se odlučivalo o njihovim prijedlozima za ponavljanje pravosnažno okončanih postupaka. Prvo pitanje na koje Ustavni sud treba da odgovori je primjenjivost člana 6. stav 1. Evropske konvencije u konkretnim slučajevima, odnosno potrebno je odgovoriti na pitanje da li se u predmetnim postupcima odlučivalo o „građanskim pravima i obavezama“ apelanata. Ustavni sud, rješavajući brojne ovakve apelacije, konzistentno je ukazivao na praksu Evropskog suda za ljudska prava i svoju praksu prema kojoj postupak po prijedlogu za ponavljanje pravosnažno okončanog postupka, u principu, nije postupak u kojem se utvrđuju građanska prava i obaveze, tj. nije se raspravljalo o meritumu pritužbe (npr. o osnovanosti tužbenog zahtijeva), nego se samo odlučuje o postojanju uslova da se odobri ponovni postupak (vidi, između ostalih, odluku Ustavnog suda AP-1040/07 od 26. juna 2007. godine, dostupna na www.ustavnisud.ba). Međutim, Ustavni sud podsjeća da izuzetno, uzevši u obzir specifične okolnosti konkretnog postupka, ukoliko se u predmetnom slučaju radi u smislu autonomnog značenja tog pojma o utvrđivanju „građanskih prava i obaveza“ apelanta, može utvrditi da su takve apelacije dopustive u odnosu na pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 stav 1. Evropske konvencije.
9. Imajući u vidu navedeno, Ustavni sud smatra da se, u okolnostima konkretnih slučajeva, u predmetnim postupcima nije odlučivalo o građanskim pravima i obavezama apelanata iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije, već se samo odlučivalo o tome da li su ispunjeni formalni zakonski uslovi da se dozvoli ponavljanje postupaka. Stoga, predmetni postupci ne ulaze u opseg prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije, pa proizlazi da su apelacije ratione materiae inkompatibilne sa Ustavom Bosne i Hercegovine.
10. Nadalje, u odnosu na navode apelanata (u apelaciji broj AP-3235/19) o povredi prava na imovinu, Ustavni sud ukazuje da se u predmetnom postupku, a imajući u vidu da se osporenom odlukom odlučivalo isključivo o procesnim pitanjima, nije odlučivalo ni o imovinskim pravima apelanata iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. Stoga, Ustavni sud smatra da su navodi apelanata o povredi prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju ratione materiae inkompatibilni sa Ustavom Bosne i Hercegovine.
11. Imajući u vidu da su navodi apelanata o kršenju člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije i navodi apelanata (u apelaciji broj AP-3235/19) o kršenju člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju, ratione materiae inkompatibilni sa Ustavom Bosne i Hercegovine, Ustavni sud ukazuje da su, stoga, i navodi o kršenju zabrane diskriminacije iz člana II/4. Ustava Bosne i Hercegovine i člana
14. Evropske konvencije (kao akcesornog prava) u vezi sa pravom na pravično suđenje i pravom na imovinu, također, ratione materiae inkompatibilni sa Ustavom Bosne i Hercegovine.
12. U skladu sa navedenim, a imajući u vidu odredbu člana 18. stav (3) tačka h) Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
13. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Zlatko M. Knežević