Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-3453/19 (O. S. i D. M.)

Odluka donesena 30. 10. 2019.

  • Apelacija ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom
  • Izvršni postupak
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-3453/19

Apelacija

Odluka o dopustivosti

30. 10. 2019.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u sastavu: predsjednik Zlatko M. Knežević, potpredsjednici Mato Tadić i Mirsad Ćeman i sudije Valerija Galić, Miodrag Simović i Seada Palavrić, na sjednici održanoj 30. oktobra 2019. godine, u predmetu broj AP-3453/19, rješavajući apelacije Ostoje Stevanovića i Dragana Mikulića, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. stav (3) tačka h), člana 57. stav (2) tačka a) i člana 58. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – Prečišćeni tekst («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» broj 94/14), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuju se kao nedopuštene apelacije koje su podnijeli:

Ostoja Stevanović protiv Rješenja Okružnog suda u Bijeljini broj 80 2 I 065408 19 Gž 2 od 12. jula 2019. godine;

Dragan Mikulić protiv Rješenja Suda Bosne i Hercegovine broj S1 3 I 031541 19 Gž od 9. jula 2019. godine, zbog toga što su ratione materiae inkompatibilne sa Ustavom Bosne i Hercegovine.

OBRAZLOŽENJE

AP-3453/19

1. Ostoja Stevanović (u daljnjem tekstu: apelant) iz Lopara, kojeg zastupa Biljana Bogdanović, advokat iz Bijeljine, podnio je 29. avgusta 2019. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Rješenja Okružnog suda u Bijeljini broj 80 2 I 065408 19 Gž 2 od 12. jula 2019. godine.

2. Osnovni sud u Bijeljini je rješenjem o izvršenju od 16. aprila 2015. godine odredio predloženo izvršenje u izvršnom postupku tražioca izvršenja (Z. S.) protiv apelanta, kao izvršenika, na osnovu izvršne isprave – rješenja Osnovnog suda u Bijeljini od 17. aprila 2014. godine. Osim toga, predmetnim rješenjem troškovi tražioca izvršenja određeni su u iznosu od 334,00 KM, te je naloženo Republičkoj upravi za geodetske i imovinsko pravne poslove Banjaluka, Područna jedinica Lopare da na suvlasničkom dijelu nekretnina apelanta (pobliže opisanim u izreci rješenja) upiše zabilježbu izvršenja. Također, određeno je da tražilac izvršenja, radi naplate novčanog potraživanja, pristupa izvršnom postupku koji se vodi pred Osnovnim sudom u Bijeljini broj 80 0 I 048614 13 I.

3. Odlučujući o apelantovom prigovoru izjavljenom protiv rješenja o izvršenju od 16. aprila 2015. godine, Osnovni sud u Bijeljini je donio rješenje od 1. oktobra 2015. godine kojim je apelantov prigovor odbio kao neosnovan. Osim toga, odbijen je kao neosnovan zahtjev tražioca izvršenja za naknadu troškova sastava odgovora na prigovor u iznosu od 351,00 KM.

4. Rješenjem Okružnog suda u Bijeljini od 13. januara 2016. godine odbijena je apelantova žalba i potvrđeno je rješenje Osnovnog suda u Bijeljini od 1. oktobra 2015. godine.

5. Rješenjem Osnovnog suda u Bijeljini, Odjeljenje u Loparama od 21. februara 2019. godine na prijedlog tražioca izvršenja odloženo je izvršenje do 21. februara 2020. godine, te je određeno da će se predmetni postupak obustaviti ukoliko tražilac izvršenja ne predloži nastavak izvršnog postupka ni po isteku 30 dana od isteka vremena na koje je izvršenje odloženo.

6. Rješenjem Osnovnog suda u Bijeljini, Odjeljenje u Loparama od 25. marta 2019. godine stavljeno je van snage rješenje Osnovnog suda u Bijeljini, Odjeljenje u Loparama od 21. februara 2019. godine, te je obustavljen izvršni postupak u odnosu na apelantove nekretnine, a istovremeno je određen nastavak izvršnog postupka u konkretnom predmetu na apelantovoj pokretnoj imovini.

7. Rješenjem Okružnog suda u Bijeljini od 12. jula 2019. godine odbijena je apelantova žalba i potvrđeno je rješenje Osnovnog suda u Bijeljini, Odjeljenje u Loparama od 25. marta 2019. godine. AP-3558/19

8. Dragan Mikulić (u daljnjem tekstu: apelant) iz Gruda, kojeg zastupa Zajednički odvjetnički ured Nada Dalipagić i Jelena Dalipagić Crnjac iz Mostara, podnio je 11. septembra 2019. godine apelaciju Ustavnom sudu protiv Rješenja Suda Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Sud BiH) broj S1 3 I 031541 19 Gž od 9. jula 2019. godine.

9. Sud BiH je rješenjem o izvršenju od 25. aprila 2019. godine na osnovu pravosnažne i izvršne presude Suda BiH od 29. aprila 2008. godine odredio izvršenje protiv apelanta, kao dužnika, a radi prinudne naplate novčanog iznosa na ime protupravno stečene imovinske koristi u iznosu od 453.159,31 KM, te je određeno da će se predmetno izvršenje provesti pljenidbom, procjenom i prodajom apelantovih pokretnih stvari koje se nađu u stanu (pobliže opisanom u izreci rješenja), te namirenjem povjerioca (Bosna i Hercegovina) iz iznosa dobivenog prodajom i nakon toga uplatom traženog iznosa na račun (označen u izreci rješenja). Osim toga, apelant je obavezan da povjeriocu na ime troškova izvršnog postupka isplati iznos od 2.220,00 KM u roku od osam dana od dana dostavljanja rješenja. Također, apelantu je zabranjeno raspolaganje zaplijenjenim pokretnim stvarima, uz upozorenje postojanja krivičnopravnih posljedica postupanja protivno zabrani. U konačnici, povjerilac je oslobođen od plaćanja sudske takse na prijedlog i rješenje o izvršenju.

10. Odlučujući o apelantovoj žalbi izjavljenoj protiv rješenja o izvršenju od 25. aprila 2019. godine, Sud BiH je donio rješenje kojim je apelantova žalba odbijena kao neosnovana i prvostepeno rješenje potvrđeno. Osim toga, odbijen je apelantov zahtjev za naknadu troškova izvršnog postupka u iznosu od 860,00 KM, uvećan za iznos PDV-a.

Spajanje predmeta

11. S obzirom na to da navedene apelacije pokreću isto pitanje dopustivosti, Ustavni sud, u skladu sa članom 32. stav (1) Pravila Ustavnog suda, donio je odluku o spajanju navedenih apelacija u kojima će voditi jedan postupak i donijeti jedna odluka pod brojem AP-3453/19. Apelacioni navodi

12. Apelanti smatraju da im je osporenim odlukama povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija). Osim toga, u apelaciji broj AP- 3558/19 apelant se pozvao na povredu prava na djelotvoran pravni lijek iz člana 13. Evropske konvencije.

13. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. stav (3) tačka h) Pravila Ustavnog suda.

Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:

Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

Član 18. stav (3) tačka h) Pravila Ustavnog suda glasi:

Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva:

h) apelacija je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom;

14. Ustavni sud ukazuje da se u konkretnim slučajevima radi o izvršnim postupcima u kojima apelanti imaju svojstvo izvršenika, te da se stoga postavlja pitanje primjenjivosti člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije. Naime, Ustavni sud podsjeća na svoj principijelan stav o neprimjenjivosti člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav

1. Evropske konvencije na izvršni postupak u situaciji kada apelaciju podnosi izvršenik, odnosno lice protiv kojeg se provodi izvršenje. Međutim, Ustavni sud isto tako podsjeća na svoj stav da je član II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije primjenjiv u situaciji kada se u izvršnom postupku utvrđuju nova građanska prava i obaveze (vidi Ustavni sud, Odluka broj U 21/02 od 26. marta 2004. godine, dostupna na web stranici Ustavnog suda www.ustavnisud.ba).

15. U konkretnom slučaju, apelanti osporavaju rješenja kojima se odlučivalo o žalbama apelanata podnesenim u izvršnim postupcima, koje su pokrenuli tražilac izvršenja, odnosno povjerilac protiv apelanata, na osnovu pravosnažnih sudskih odluka. S tim u vezi, Ustavni sud smatra da u predmetnim izvršnim postupcima nisu utvrđivana «nova građanska prava i obaveze apelanta», već da su ona ranije utvrđena navedenim izvršnim ispravama. Stoga, Ustavni sud zaključuje da, u konkretnom slučaju, izvršni postupci ne uživaju zaštitu i garancije iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije. S obzirom na to, Ustavni sud smatra da su navodi apelanata o povredi prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije ratione materiae inkompatibilni sa Ustavom Bosne i Hercegovine.

16. Imajući u vidu da su navodi apelanta o kršenju člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije, ratione materiae inkompatibilni sa Ustavom Bosne i Hercegovine, Ustavni sud ukazuje da su, stoga, i navodi apelanta u apelaciji broj AP-3558/19 o povredi prava na djelotvoran pravni lijek iz člana 13. Evropske konvencije (kao akcesornog prava) u vezi sa pravom na pravično suđenje, također, ratione materiae inkompatibilni sa Ustavom Bosne i Hercegovine.

17. U skladu sa navedenim, a imajući u vidu odredbu člana 18. stav (3) tačka h) Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

18. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Zlatko M. Knežević

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-3453/19 (O. S. i D. M.) | Sudska praksa | Aktio