Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-594/19 ("Sector Security" d.o.o. Banjaluka)

Odluka donesena 30. 10. 2019.

Nema povrede
Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
  • Prava iz radnog odnosa
  • Radni spor
  • Očigledno (prima facie) neosnovana
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-594/19

Apelacija

Odluka o dopustivosti

30. 10. 2019.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u sastavu: predsjednik Zlatko M. Knežević, potpredsjednici Mato Tadić i Mirsad Ćeman i sudije Valerija Galić, Miodrag Simović i Seada Palavrić, na sjednici održanoj 30. oktobra 2019. godine, u predmetu broj AP-594/19, rješavajući apelacije "Sector Security" d.o.o. Banjaluka, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. stav (4), člana 57. stav (2) tačka a) i člana 58. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – Prečišćeni tekst ("Službeni glasnik Bosne i Hercegovine" broj 94/14), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuju se kao nedopuštene apelacije koje je podnio "Sector Security" d.o.o. Banjaluka protiv:

-Presude Kantonalnog suda u Zenici broj 43 0 Rs 155657 18 Rsž od 7. novembra 2018. godine i Presude Općinskog suda u Zenici broj 43 0 Rs 155657 18 Rs od 30. avgusta 2018.

godine;

-Presude Kantonalnog suda u Zenici broj 43 0 Rs 152450 18 Rsž od 8. januara 2019. godine i Presude Općinskog suda u Zenici broj 43 0 Rs 152450 17 Rs od 13. jula 2018. godine, -zbog toga što su očigledno (prima facie) neosnovane.

OBRAZLOŽENJE

1. AP-594/19

1. "Sector Security" d.o.o. Banjaluka (u daljnjem tekstu: apelant), kojeg zastupa Radmila Plavšić advokat iz Banjaluke, podnio je 8. februara 2019. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Presude Kantonalnog suda u Zenici (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) broj 43 0 Rs 155657 18 Rsž od 7. novembra 2018. godine i Presude Općinskog suda u Zenici broj 43 0 Rs 155657 18 Rs od 30. avgusta 2018. godine.

2. U predmetnom postupku, koji je okončan osporenom odlukom Kantonalnog suda, obavezan je apelant da tužitelju (H.A.) na ime razlike plaće, uvećanja plaće po osnovu minulog rada, prekovremenog rada, noćnog rada, rada nedjeljom i rada za vrijeme praznika za period od 1. januara 2015. do 31. decembra 2016. godine, regresa za 2015. i 2016. godinu te na ime naknade za topli obrok za period od 1. januara 2015. do 31. maja 2017. godine isplati određene novčane iznose sa zakonskim zateznim kamatama.

2. AP-1139/19

3. Apelant, kojeg zastupa Radmila Plavšić, advokat iz Banjaluke, podnio je 14. marta 2019. godine apelaciju Ustavnom sudu protiv Presude Kantonalnog suda broj 43 0 Rs 152450 18 Rsž od 8. januara 2019. godine i Presude Općinskog suda u Zenici broj 43 0 Rs 152450 17 Rs od 13. jula 2018. godine.

4. U predmetnom postupku, koji je okončan osporenom odlukom Kantonalnog suda, obavezan je apelant da tužitelju (E.D.) na ime uvećanja plaće po osnovu minulog rada, noćnog rada i rada u dane praznika za period od 24. oktobra 2014. do 13. septembra 2017. godine, naknade za topli obrok za isti period, te na ime regresa za 2014., 2015. i 2016. godinu isplati određene novčane iznose sa zakonskim zateznim kamatama.

5. U obrazloženju osporenih odluka Kantonalni sud je naveo da je pravilno prvostepeni sud cijenio zabilješke odnosno Sporazume o prestanku radnog odnosa tužitelja H.A. i E.D. (koje u sebi sadrže izjave da se ovi tužitelji odriču svih prava sudskog potraživanja po osnovu radnog odnosa prema apelantu) zaključenih između ovih tužitelja i apelanta. Kantonalni sud je naveo da apelant pogrešno smatra da je zaključenjem Zabilješki o prestanku radnog odnosa navedenih tužitelja nastalo poravnanje između apelanta i tužitelja (član 1089. Zakona o obligacionim odnosima, u daljnjem tekstu: ZOO), jer se iz sadržaja Zabilješki ne vidi u čemu se sastoje uzajamna popuštanja, koje su to bile obaveze jedne ili druge strane, te naglasio da nisu ispunjeni uslovi propisani članom 1090. ZOO. Nadalje, Kantonalni sud je naveo da se Sporazum o prestanku radnog odnosa tužitelja E.D. od 13. septembra 2017. godine ne može smatrati otpustom duga koji se odnosi na predmetno potraživanje ovog tužitelja, u smislu odredbe člana 344. ZOO. Kantonalni sud je naveo da je apelant u žalbi eksplicitno navodio da se ne radi o otpustu duga niti o općem otpustu duga (čl. 344. i 347. ZOO), pa zabilješku o prestanku radnog odnosa tužitelja H.A. u tom pogledu nije ni razmatrao (član 99. stav 2 ZOO), jer je očigledno da volja ugovarača nije bila da obaveze prestanu otpustom duga. Kantonalni sud je naveo da je prvostepeni sud pravilno primijenio materijalno pravo (čl. 75. stav 1., 76. i 78. Zakona o radu i procesno pravo (čl. 8. i 191. stav 4. Zakona o parničnom postupku).

Spajanje predmeta

6. S obzirom na to da se navedene apelacije odnose na istog apelanta i zasnivaju na istim ili sličnim tvrdnjama o povredi ustavnih prava, Ustavni sud, u skladu sa članom 32. stav (1) Pravila Ustavnog suda, donio je odluku o spajanju navedenih apelacija u kojima će voditi jedan postupak i donijeti jednu odluku pod brojem AP-594/19.

Apelacioni navodi

7. Nakon brižljive analize podnesenih apelacija, Ustavni sud je zaključio da se u navedenim apelacijama apelant poziva na povredu prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija). Imajući u vidu da postoje i razlike u pojedinim apelacionim navodima, Ustavni sud je zaključio da apelant, u suštini, smatra da su redovni sudovi, pri donošenju osporenih odluka, pogrešno primijenili materijalno pravo. Naime, apelant navodi da su redovni sudovi pogrešno zaključili da Zabilješke odnosno Sporazumi o prestanku radnog odnosa nemaju karakter poravnanja odnosno otpuštanja duga, te da su propustili dati jasno obrazloženje o činjeničnim i pravnim pitanjima na osnovu kojih su donesene osporene odluke.

8. Pri ispitivanju dopustivosti apelacija Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda.

Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:

Ustavni sud takođe ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom Ustavu, kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

Član 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda glasi:

Ustavni sud će odbaciti apelaciju kao očigledno (prima facie) neosnovanu kada utvrdi da ne postoji opravdan zahtjev stranke u postupku, odnosno da predočene činjenice ne mogu opravdati tvrdnju da postoji kršenje Ustavom zaštićenih prava i/ili kada se za stranku u postupku utvrdi da ne snosi posljedice kršenja Ustavom zaštićenih prava, tako da je ispitivanje merituma apelacije nepotrebno.

9. Ustavni sud, u fazi ispitivanja dopustivosti apelacije, mora utvrditi, između ostalog, da li su ispunjeni uvjeti za meritorno odlučivanje koji su nabrojani u članu 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda. U vezi s tim, Ustavni sud ukazuje da, prema vlastitoj jurisprudenciji i praksi Evropskog suda za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Evropski sud), apelant mora navesti povredu svojih prava koje štiti Ustav Bosne i Hercegovine i ove povrede moraju djelovati vjerovatno. Apelacija je očito neosnovana ukoliko joj manjkaju prima facie dokazi koji dovoljno jasno pokazuju da je navedena povreda ljudskih prava i sloboda moguća (vidi, Evropski sud, Vanek protiv Slovačke, presuda od 31. maja 2005. godine, aplikacija broj 53363/99, i Ustavni sud, Odluka broj AP-156/05 od 18. maja 2005. godine), te ako činjenice u odnosu na koje se podnosi apelacija očito ne predstavljaju kršenje prava koje apelant navodi, tj. ako apelant nema „opravdan zahtjev“ (vidi, Evropski sud, Mezőtúr- Tiszazugi Vízgazdálkodási Társulat protiv Mađarske, presuda od 26. jula 2005. godine, aplikacija broj 5503/02), kao i kad se utvrdi da apelant nije „žrtva“ kršenja prava zaštićenih Ustavom Bosne i Hercegovine.

10. Ustavni sud ukazuje da se apelacioni navodi o povredi prava na pravično suđenje odnose na način na koji su redovni sudovi primijenili materijalno pravo, te da nije udovoljeno standardu „obrazložene odluke“. Ustavni sud, rješavajući brojne ovakve apelacije, konzistentno je ukazivao na praksu Evropskog i Ustavnog suda prema kojoj zadatak ovih sudova nije da preispituju zaključke redovnih sudova u pogledu činjeničnog stanja i primjene materijalnog prava (vidi, Evropski sud, Pronina protiv Rusije, odluka o dopustivosti od 30. juna 2005. godine, aplikacija broj 65167/01), niti da supstituiraju redovne sudove u procjeni činjenica i dokaza, već je općenito zadatak redovnih sudova da ocijene činjenice i dokaze koje su izveli. Zadatak Ustavnog suda je da ispita da li je eventualno došlo do povrede ustavnih prava (vidi, npr., Ustavni sud, Odluka broj AP-20/05 od 18. maja 2005. godine, objavljena u „Službenom glasniku BiH“ broj 58/05).

11. Na osnovu činjenica konkretnih predmeta, koje proizlaze iz dokumenata predočenih Ustavnom sudu i iz apelacionih navoda, Ustavni sud smatra da je Kantonalni sud u obrazloženjima odluka osporenih pojedinačnim apelacijama dao detaljne, jasne i precizne razloge za svoja odlučenja, pa se ne može zaključiti da je primjena relevantnih zakonskih odredaba u bilo kojem dijelu bila proizvoljna. Pri tome, Ustavni sud podsjeća da je u svojoj praksi već rješavao isto činjenično i pravno pitanje, te da u vezi s tim nije našao proizvoljnost u postupanju Kantonalnog suda (vidi Ustavni sud, odluke o dopustivosti broj AP-240/19 od 8. maja 2019. godine i broj AP- 161/19 od 25. juna 2019. godine, dostupne na www.ustavnisud.ba). Imajući u vidu navedeno, te konzistentnu praksu Evropskog suda i Ustavnog suda i stavove navedene i u ovoj odluci, Ustavni sud smatra da nema ništa što ukazuje da navodi apelanta u predmetnoj apelaciji pokreću ustavna pitanja na koja se pozvao, odnosno ništa što ukazuje da apelant ima "opravdan zahtjev" u smislu člana 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda. Zbog toga, Ustavni sud zaključuje da su ovi navodi očigledno (prima facie) neosnovani.

12. Imajući u vidu odredbu člana 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je očigledno (prima facie) neosnovana, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

13. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Zlatko M. Knežević

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-594/19 ("Sector Security" d.o.o. Banjaluka) | Sudska praksa | Aktio