Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-106/18 (E. M. i E. M.)

Odluka donesena 30. 10. 2019.

Nema povrede
Član 13. EK (Pravo na djelotvoran pravni lijek)
Član 1. Protokola 1 uz EK i član II/3.k) Ustava BiH (Zaštita imovine)
Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
  • Član 1. P broj 1 uz EK, – zaštita imovine
  • Građanski postupak
  • Član 13. EK – Pravo na djelotvorni pravni lijek
  • Očigledno (prima facie) neosnovana
  • Apelacija preuranjena
  • Pravično suđenje - razuman rok
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-106/18

Apelacija

Odluka o dopustivosti

30. 10. 2019.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u sastavu: predsjednik Zlatko M. Knežević, potpredsjednici Mato Tadić i Mirsad Ćeman i sudije Valerija Galić, Miodrag Simović i Seada Palavrić, na sjednici održanoj 30. oktobra 2019. godine, u predmetu broj AP-106/18, rješavajući apelacije Erne Mehinović i Elvina Mehinovića, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. stav (1), stav (3) tačka l) i stav (4), člana 57. stav (2) tačka a) i člana 58. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine -Prečišćeni tekst («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» broj 94/14), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Erne Mehinović i Elvina Mehinovića u odnosu na dužinu trajanja postupka koji se vodio pred Kantonalnim sudom u Tuzli u predmetu broj 126 0 P 166870 16 Gž, zbog toga što je očigledno (prima facie) neosnovana.

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Erne Mehinović i Elvina Mehinovića podnesena protiv Presude Kantonalnog suda u Tuzli broj 126 0 P 166870 16 Gž od 9. februara 2018. godine, zato što je preuranjena.

OBRAZLOŽENJE

1. Erna Mehinović i Elvin Mehinović (u daljnjem tekstu: apelanti) iz Lukavca, koje zastupa Senija Poropat, advokat iz Vogošće, podnijeli su 8. januara 2018. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) zbog dužine trajanja postupka koji se vodio pred Kantonalnim sudom u Tuzli (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) u predmetu broj 126 0 P 166870 16 Gž. Ova apelacija je zavedena pod brojem AP-106/18.

2. Apelanti su 6. marta 2018. godine podnijeli apelaciju Ustavnom sudu protiv Presude Kantonalnog suda broj 126 0 P 166870 16 Gž od 9. februara 2018. godine, koja apelacija je zavedena pod brojem AP-1426/18. U navedenoj apelaciji, apelanti su tražili od Ustavnog suda da donese privremenu mjeru, kojom će zabraniti prinudnu naplatu troškova postupka određenih u Presudi Kantonalnog suda broj 126 0 P 166870 16 Gž od 9. februara 2018. godine, do donošenja odluke Ustavnog suda po predmetnoj apelaciji. Takođe, uz navedenu apelaciju apelanti su podnijeli podnesak naslovljen na apelaciju AP-106/18, u kojem su takođe osporili Presudu Kantonalnog suda broj 126 0 P 166870 16 Gž od 9. februara 2018. godine, te tražili donošenje privremene mjere istog sadržaja kao u apelaciji AP-1426/18.

Spajanje predmeta

3. S obzirom na to da su navedene apelacije podnijeli isti apelanti i da se odnose na isti osporeni postupak, Ustavni sud, u skladu sa članom 32. stav (1) Pravila Ustavnog suda, donio je odluku o spajanju apelacija br. AP-106/18 i AP-1426/18 u kojima će voditi jedan postupak i donijeti jednu odluku pod brojem AP-106/18.

4. U konkretnom slučaju, Općinski sud u Lukavcu (u daljnjem tekstu: Općinski sud) je 20. aprila 2016. godine donio Presudu broj 126 0 P 166870 14 P kojom je obavezao tuženu Republiku Srpsku (u daljnjem tekstu: tužena) da apelantima na ime naknade nematerijalne štete na ime duševnih bolova zbog smrti bliskog srodnika isplati iznose od po 30.000,00 KM sa zakonskom zateznom kamatom, te da im nadoknadi troškove postupka. Takođe, navedenom presudom odbijen je tužbeni zahtjev apelanta kojim su tražili da se obaveže tužena da im na ime naknade nematerijalne štete na ime duševnih bolova, straha i patnje zbog povrede prava slobode i ličnosti nastalih kao posljedica progona iz njihovog doma isplati iznose od po 10.000,00 KM.

5. Presudom Kantonalnog suda broj 126 0 P 166870 16 Gž od 9. februara 2018. godine, preinačena je prvostepena presuda u dosuđujućem djelu, tako da su apelanti odbijeni i sa zahtjevom da im tužena na ime naknade nematerijalne štete na ime duševnih bolova zbog smrti bliskog srodnika isplati iznose od po 30.000,00 KM sa zakonskom zateznom kamatom, te da im nadoknadi troškove postupka. Takođe, navedenom presudom apelanti su obavezani da tuženoj na ime troškova postupka isplate iznos od 1.717,00 KM.

6. Prema navodima apelacije, apelanti su blagovremeno izjavili reviziju Vrhovnom sudu Federacije Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud) protiv Presude Kantonalnog suda broj 126 0 P 166870 16 Gž od 9. februara 2018. godine.

Apelacioni navodi

7. Apelanti se u obije apelacije pozivaju na povredu prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) i prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju, te u apelaciji AP- 1426/18 i na povredu prava na djelotvoran pravni lijek iz člana 13. Evropske konvencije. Apelanti su, u apelaciji broj AP-106/18, istakli da su im navedena prava povrijeđena jer su žrtve ratnih zločina, zločina protiv čovječnosti i genocida u Srebrenici pa su podnijeli 11. oktobra 2013. godine tužbu za naknadu štete proistekle iz tih zločina, da je Općinski sud 20. aprila 2016. godine donio presudu kojom je djelimično usvojio tužbene zahtjeva, na koju presudu je tužena uložila žalbu te da „do danas Kantonalni sud nije donio odluku po žalbi“, te su predložili da Ustavni sud donese odluku kojom će Kantonalnom sudu naložiti da hitno donese odluku po žalbi, a da im zbog dužine postupka Vlada Tuzlanskog kantona isplati iznos od po 1.000,00 KM.

8. U apelaciji broj AP-1426/18 apelanti su istakli da su im navedena prava povrijeđena osporenom presudom Kantonalnog suda, jer je Kantonalni sud, u suštini, pogrešno i proizvoljno utvrdio činjenično stanje i proizvoljno primijenio pozitivno-pravne propise (što su istakli i u podnesku naslovljenom na apelaciju AP-106/18). Takođe, u navedenoj apelaciji apelanti su, između ostalog, naveli da su protiv osporene presude Kantonalnog suda blagovremeno uložili reviziju Vrhovnom sudu, te su istakli da je Kantonalni sud povrijedio prava apelanata na pravično suđenje, „suđenje u razumnom roku“ i pristup sudu te pravo na imovinu jer apelantima prijeti prinudno izvršenje troškova parničnog postupka.

9. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 18. stav (1), stav 3) tačka l) i stav (4) Pravila Ustavnog suda. Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:

Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

Član 18. stav (1), stav (3) tačka l) i stav (4) Pravila Ustavnog suda glasi:

1) Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.

3) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva:

(l) apelacija je preuranjena;.

4) Ustavni sud će odbaciti apelaciju kao očigledno (prima facie) neosnovanu kada utvrdi da ne postoji opravdan zahtjev stranke u postupku, odnosno da predočene činjenice ne mogu opravdati tvrdnju da postoji kršenje Ustavom zaštićenih prava i/ili kada se za stranku u postupku utvrdi da ne snosi posljedice kršenja Ustavom zaštićenih prava, tako da je ispitivanje merituma apelacije nepotrebno.

a) Preuranjenost

10. Prema odredbama člana 18. stav (1) Pravila Ustavnog suda, apelacija se može podnijeti samo protiv presude, odnosno odluke kojom je postupak u određenom predmetu završen.

11. Ustavni sud zapaža da su apelanti izjavili reviziju Vrhovnom sudu, a da nisu, u skladu sa članom 21. stav (6) Pravila Ustavnog suda, obavijestili Ustavni sud da je postupak po reviziji okončan.

12. Ustavni sud podsjeća na svoju praksu da je revizija, u slučaju kada su ispunjeni uslovi dopustivosti predviđeni procesnim zakonom, djelotvoran pravni lijek, koji su apelanti dužni iscrpiti prije podnošenja apelacije Ustavnom sudu, u smislu člana 18. stav (1) Pravila Ustavnog suda. Apelanti odlučuju koji će pravni lijek koristiti, bez obzira da li se radi o redovnom ili vanrednom pravnom lijeku. U interesu ostvarivanja prava apelanata je da se iscrpe sve mogućnosti odlučivanja pred redovnim sudovima, u skladu sa pozitivnim propisima. S obzirom na izuzetak predviđen u važećim odredbama Zakona o parničnom postupku („Službene novine Federacije Bosne i Hercegovine“ br. 53/03, 73/05, 19/06 i 98/15) prema kojem nadležni sud može dopustiti reviziju u svim predmetima, Ustavni sud bi donošenjem svoje odluke prije donošenja odluke nadležnog suda o izjavljenoj reviziji prejudicirao ovo pitanje.

13. Zbog toga je u konkretnom slučaju, apelacija u odnosu na osporenu Presudu Kantonalnog suda broj 126 0 P 166870 16 Gž od 9. februara 2018. godine preuranjena, jer je podnesena prije odluke nadležnog suda o izjavljenom pravnom lijeku.

b) Dopustivost prima facie

14. Ustavni sud, u fazi ispitivanja dopustivosti apelacije, mora utvrditi, između ostalog, da li su ispunjeni uvjeti za meritorno odlučivanje koji su nabrojani u članu 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda. U vezi s tim, Ustavni sud ukazuje da, prema vlastitoj jurisprudenciji i praksi Evropskog suda za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Evropski sud), apelant mora navesti povredu svojih prava koje štiti Ustav Bosne i Hercegovine i ove povrede moraju djelovati vjerovatno. Apelacija je očito neosnovana ukoliko joj manjkaju prima facie dokazi koji dovoljno jasno pokazuju da je navedena povreda ljudskih prava i sloboda moguća (vidi, Evropski sud, Vanek protiv Slovačke, presuda od 31. maja 2005. godine, aplikacija broj 53363/99, i Ustavni sud, Odluka broj AP 156/05 od 18. maja 2005. godine), te ako činjenice u odnosu na koje se podnosi apelacija očito ne predstavljaju kršenje prava koje apelant navodi, tj. ako apelant nema „opravdan zahtjev“ (vidi, Evropski sud, Mezőtúr- Tiszazugi Vízgazdálkodási Társulat protiv Mađarske, presuda od 26. jula 2005. godine, aplikacija broj 5503/02), kao i kad se utvrdi da apelant nije „žrtva“ kršenja prava zaštićenih Ustavom Bosne i Hercegovine.

15. Ustavni sud zapaža da apelanti ukazuju i na dužinu trajanja predmetnog postupka pred Kantonalnim sudom. Ustavni sud podsjeća da, u skladu sa članom 31. Pravila Ustavnog suda, u svakom predmetu odlučuje u okviru apelacionih navoda. S obzirom da apelanti u apelacijama isključivo osporavaju dužinu trajanja predmetnog parničnog postupka pred Kantonalnim sudom, Ustavni sud će razmatrati samo dužinu trajanja postupka pred Kantonalnim sudom. U vezi s tim, Ustavni sud zapaža da je prvostepena presuda donesena 20. aprila 2016. godine, protiv koje presude je podnesena žalba, te da je Kantonalni sud 9. februara 2018. godine donio odluku po podnesenoj žalbi. Imajući u vidu da je predmetni postupak pred Kantonalnim sudom trajao oko jednu godinu i 10 mjeseci (računajući od dana donošenja prvostepene presude), te da je Kantonalni sud donio meritornu odluku, Ustavni sud smatra da dužina trajanja predmetnog parničnog postupka ne prelazi granice „razumnog roka“ iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine. Imajući u vidu navedeno, te konzistentnu praksu Evropskog i Ustavnog suda i stavove navedene i u ovoj odluci, Ustavni sud smatra da nema ništa što ukazuje da navodi apelanata u predmetnoj apelaciji pokreću ustavna pitanja na koja su se pozvali, odnosno ništa što ukazuje da apelanti imaju „opravdan zahtjev“ u smislu člana 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda. Zbog toga, Ustavni sud zaključuje da su ovi navodi očigledno (prima facie) neosnovani.

16. Imajući u vidu odredbe člana 18. stav (3) tačka l) i stav (4) Pravila Ustavnog suda, prema kojima će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je preuranjena, odnosno ukoliko je očigledno (prima facie) neosnovana, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

17. S obzirom na odluku Ustavnog suda u ovom predmetu, nije potrebno posebno razmatrati zahtjev apelanata za donošenje privremene mjere.

18. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Zlatko M. Knežević

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-106/18 (E. M. i E. M.) | Sudska praksa | Aktio