Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o meritumu u predmetu AP-2701/19 (P. B.)
Odluka donesena 13. 11. 2019.
- Nema povrede
- Član 5. EK i član II/3.d) Ustava BiH (Pravo na slobodu i sigurnost)
- Konkretizacija razloga za određivanje pritvora
- Opravdana sumnja da je učinjeno krivično djelu u kontekstu člana 5. EK
- Pritvor
- Krivični postupak
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-2701/19
Apelacija
Odluka o meritumu
13. 11. 2019.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u predmetu broj AP 2701/19, rješavajući apelaciju Petra Bujinovića, na osnovu člana VI/3b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 57 stav (2) tačka b) i člana 59 st. (1) i (3) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – prečišćeni tekst („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ broj 94/14), u sastavu:
Zlatko M. Knežević, predsjednik Mato Tadić, potpredsjednik Mirsad Ćeman, potpredsjednik Valerija Galić, sudija Miodrag Simović, sudija Seada Palavrić, sudija na sjednici održanoj 13. novembra 2019. godine donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU
Odbija se kao neosnovana apelacija Petra Bujinovića podnesena protiv rješenja Vrhovnog suda Republike Srpske broj 12 0 K 007015 19 Kž 6 od 22. maja 2019. godine i Okružnog suda u Bijeljini broj 12 0K 007015 19 Kv 8 od 14. maja 2019. godine.
OBRAZLOŽENJE
I.Uvod
1. Petar Bujinović (u daljnjem tekstu: apelant) iz Bijeljine, kojeg zastupa Dejan Bogdanović, advokat iz Bijeljine, podnio je 29. juna 2019. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv rješenja Vrhovnog suda Republike Srpske ( u daljnjem tekstu: Vrhovni sud) broj 12 0 K 007015 19 Kž 6 od 22. maj 2019. godine i Okružnog suda u Bijeljini (u daljnjem tekstu: Okružni sud) broj 12 0 K 007015 19 Kv 8 od 14. maja 2019. godine.
II.Postupak pred Ustavnim sudom
2. Na osnovu člana 23 Pravila Ustavnog suda, od Vrhovnog suda i Okružnog suda, kao i Okružnog javnog tužilaštva u Bijeljini (u daljnjem tekstu: Tužilaštvo) zatraženo je da dostave odgovor na apelaciju. Svi pozvani su dostavili odgovor na apelaciju. III.Činjenično stanje
3. Činjenice predmeta koje proizlaze iz apelantovih navoda i dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu da se sumiraju na sljedeći način.
4. Okružni sud je donio Rješenje broj 12 0 K 007015 19 Kv od 14. maja 2019. godine kojim je apelantu i M. Z. produžio pritvor iz razloga propisanog u članu 197 stav 1 tačka
g) Zakona o krivičnom postupku (u daljnjem tekstu: ZKP). Istim rješenjem je navedeno da će ponovna kontrola opravdanosti pritvora biti izvršena po isteku dva mjeseca od dana donošenja rješenja.
5. U obrazloženju je navedeno da se kod Okružnog suda vodi postupak protiv M. Z. i apelanta zbog krivičnog djela ubistva iz člana 124 stav 1 Krivičnog zakonika Republike Srpske (u daljnjem tekstu: KZRS), po optužnici Tužilaštva. Optuženima je određen pritvor nakon potvrđivanja optužnice, tako da on po tom rješenju može trajati do izricanja presuda, a iz razloga propisanog članom 197 stav 1 tačka g) ZKP-a, te je sud u skladu s odredbom člana 202 stav 1 ZKP-a ispitao opravdanost daljeg trajanja pritvora.
6. U obrazloženju rješenja je navedeno da dokazi na kojima je potvrđena optužnica (nabrojani na strani 2) ukazuju na postojanje osnovane sumnje da su optuženi u vrijeme, na mjestu i na način opisanim u dispozitivu optužnice, prilikom fizičkog obračuna navijačkih grupa FK „Crvena zvezda“ i FK „Partizan“ lišili života A. P. i da su na taj način mogli učiniti krivično djelo ubistva iz člana 124 KZ-a. Rezultati dokaznog postupka na glavnom pretresu nisu doveli u sumnju zaključke o postojanju osnovane sumnje da su optuženi učinili navedeno krivično djelo.
7. Okružni sud je naveo da pritvorski osnov iz člana 197 stav 1 tačka g) ZKP-a i dalje postoji, ukazujući na navedenu odredbu i ispunjenost objektivnog uslova. Okružni sud je dalje naveo da postoji osnovana sumnja da su optuženi s navijačima FK „Zvijezda“ došli na parking prostor hotela „Sveti Stefan“, a radi fizičkog obračuna s navijačima FK „Partizan“, donijevši motke, letve i druge predmete, a zatim krenuli u obračun kada je M. Z. udario pesnicom A. P. i oborio ga na pod, a zatim mu zajedno s apelantom zadao udarce drvenom motkom u glavu u namjeri da ga liše života i na taj način mu nanijeli teške tjelesne povrede koje su prouzrokovale smrt A. P. Okružni sud je istakao da ovakav način izvršenja krivičnog djela na javnom mjestu, brojnost i težina povreda koje ukazuju na brutalno udaranje oštećenog u glavu kao vitalni dio tijela i smrt mladog čovjeka povodom ispoljenih navijačkih strasti ukazuju da se radi o visokom stepenu društvene opasnosti krivičnog djela i optuženih kao mogućih izvršilaca, te posebno teškom krivičnom djelu koje je izazvalo veliko uznemirenje i revolt stanovnika mjesta izvršenja i šire zajednice, pa sve ove okolnosti predstavljaju vanredne okolnosti koje opravdavaju potrebu daljeg zadržavanja optuženih u pritvoru.
8. Vrhovni sud je donio Rješenje broj 12 0 K 007015 19 Kž 6 od 22. maja 2019. godine kojim je odbio apelantovu žalbu izjavljenu protiv rješenja Okružnog suda od 14. maja 2019. godine.
9. U obrazloženju Vrhovni sud je naveo odredbu člana 320 ZKP-a, u skladu s kojom je ispitao rješenje, te je ukazao da osnovana sumnja da su optuženi počinili krivično djelo (koja je utvrđena potvrđenom optužnicom) i dalje postoji (što je zaključeno ocjenom iskaza svjedoka i materijalnih dokaza), pa su prigovori žalbe u tom pravcu neosnovani.
10. Dalje je ukazano da se žalbenim prigovorima ne može osporiti pravilnost i valjanost razloga datih u rješenju u vezi s postojanjem razloga iz odredbe člana 197 stav 1 tačka g) ZKP-a jer je u osporenom rješenju dato valjano obrazloženje kroz ocjenu težine djela, s aspekta zaprijećene kazne i težine posljedice, te drugih okolnosti koje se odnose na način lišenja života A. P. Vrhovni sud je ukazao da se navedeno pravilno obrazlaže u prvostepenom rješenju, dovodi u vezu s činjenicom da je djelo izvršeno na javnom mjestu, da je učestvovao veći broj pripadnika navijačkih grupa, da je djelo izazvalo veliko uznemirenje i revolt stanovnika mjesta izvršenja i šire, što, i prema ocjeni Vrhovnog suda, ukazuje na nužnost produženja pritvora iz osnova člana 197 stav 1 tačka g) ZKP-a. Osim toga, kao bitno Vrhovni sud je ukazao da se u momentu kontrole opravdanosti pritvora nisu izmijenile okolnosti koje opravdavaju i dalju primjenu mjere pritvora. IV.Apelacija
a) Navodi iz apelacije
11. Apelant ukazuje na povredu prava iz člana II/3d) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 5 Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija). U apelaciji apelant navodi da je Ustavni sud ranije odlučivao o apelantovoj apelaciji (Odluka broj AP 5419/18), te u apelaciji u suštini osporava dato obrazloženje u vezi s produženjem pritvora apelantu iz osnova člana 197 stav 1 tačka g) ZKP-a. Apelant ukazuje da protekom vremena svi pritvorski razlozi gube na intenzitetu. Apelant, takođe, navodi da je konkretna odluka o produženju pritvora apelantu zasnivana isključivo na pretpostavljenoj opasnosti od narušavanja javnog reda i mira, koja je utvrđena isključivo na osnovu karaktera, težine i okolnosti izvršenja krivičnog djela koje je apelantu stavljeno na teret. Apelant ukazuje da ako je i postojao osnov za pritvor po navedenoj tački 197 stav 1 tačka g) ZKP-a prilikom određivanja inicijalnog pritvora, odnosno uznemirenje javnosti koje je takvog karaktera da bi moglo rezultirati narušavanjem javnog reda i mira, takvo uznemirenje i revolt ne mogu postojati protekom 10 mjeseci od inkriminisanog događaja. Apelant ukazuje da stoga, nakon proteka roka od deset mjeseci, sudovi nisu konkretizovali razloge za pritvor iz osnova člana 197 stav 1 tačka g) ZKP-a, ukazujući na praksu Evropskog suda za ljudska prva (u daljnjem tekstu: Evropski sud) i Ustavnog suda.
b) Odgovor na apelaciju
12. Vrhovni sud je u odgovoru naveo da su apelantovi prigovori navedeni u apelaciji bili predmet razmatranja pred Vrhovnim sudom, da je apelacija neosnovana i da se na navedenim argumentima iz apelacije ne može ustanoviti povreda prava na pravično suđenje.
13. Okružni sud je u odgovoru na apelaciju istakao da je apelacija neosnovana i da je osporeno rješenje zasnovano na činjenicama i okolnostima koje opravdavaju postojanje pritvorskog razloga iz navedene zakonske odredbe, o čemu su dati jasni razlozi, uz navođenje konkretnih okolnosti koje ukazuju na stvarnu prijetnju narušavanja javnog reda ukoliko bi apelant bio pušten na slobodu.
14. Tužilaštvo je u odgovoru na apelaciju navelo da sudovi nisu povrijedili apelantova prava, niti su pogrešno primijenili i protumačili ustavna prava. V.Relevantni propisi
15. U Zakonu o krivičnom postupku Republike Srpske („Službeni glasnik Republike Srpske“ br. 53/12, 91/17 i 66/18) relevantne odredbe glase:
Razlozi za pritvor Član 197. stav (1) tačka g) (1) Ako postoji osnovana sumnja da je određeno lice učinilo krivično djelo, pritvor se protiv tog lica može odrediti:
g) u vanrednim okolnostima, ako je riječ o krivičnom djelu za koje se može izreći kazna zatvora od deset godina ili teža kazna, a koje je posebno teško s obzirom na način izvršenja ili posljedice krivičnog djela, ako bi puštanje na slobodu rezultiralo stvarnom prijetnjom narušavanja javnog reda.
Pritvor nakon potvrđivanja optužnice Član 202.
(1)Pritvor se može odrediti, produžiti ili ukinuti i nakon potvrđivanja optužnice. Kontrola opravdanosti pritvora se vrši po isteku svaka dva mjeseca od dana donošenja posljednjeg rješenja o pritvoru. Žalba protiv ovog rješenja ne zadržava njegovo izvršenje.
[…] VI.Dopustivost
16. U skladu sa članom VI/3b) Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni sud, takođe, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
17. U skladu sa članom 18 stav (1) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može da razmatra apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njom pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku koji je koristio.
18. U konkretnom slučaju predmet osporavanja apelacijom je rješenje Vrhovnog suda protiv kojeg nema drugih djelotvornih pravnih lijekova mogućih prema zakonu. Zatim, osporeno rješenje apelant je primio 24. maja 2019. godine, a apelacija je podnesena 29. juna 2019. godine, tj. u roku od 60 dana, kako je propisano članom 18 stav (1) Pravila Ustavnog suda. Konačno, apelacija ispunjava i uslove iz člana 18 st. (3) i (4) Pravila Ustavnog suda jer ne postoji neki formalni razlog zbog kojeg apelacija nije dopustiva, niti je očigledno (prima facie) neosnovana.
19. Imajući u vidu odredbe člana VI/3b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18 st. (1), (3) i (4) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je utvrdio da predmetna apelacija ispunjava uslove u pogledu dopustivosti.
VII.Meritum
20. Apelant pobija navedena rješenja tvrdeći da su tim rješenjima povrijeđena njegova prava iz člana II/3d) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 5 Evropske konvencije.
21. Član II/3 Ustava Bosne i Hercegovine u relevantnom dijelu glasi:
Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i osnovne slobode iz stava 2 ovog člana, a ona obuhvataju:
d) Pravo na ličnu slobodu i bezbjednost.
22. Član 5 Evropske konvencije u relevantnom dijelu glasi:
1. Svako ima pravo na slobodu i bezbjednost ličnosti. Niko ne može biti lišen slobode osim u sljedećim slučajevima i u skladu sa postupkom propisanim zakonom:
(…)
c) u slučaju zakonitog hapšenja ili pritvaranja lica u svrhu njegovog dovođenja pred nadležnu zakonitu vlast zbog razumne sumnje da je počinilo krivično djelo, ili kada se to razumno smatra potrebnim kako bi se spriječilo počinjenje krivičnog djela ili bjekstvo nakon počinjenja krivičnog djela;
3. Svako ko je uhapšen ili pritvoren u skladu s odredbama iz stava 1 tačka c) ovog člana izvodi se bez odlaganja pred sudiju ili drugo službeno lice ovlašćeno zakonom da vrši sudsku vlast, te ima pravo da mu se sudi u razumnom roku ili da bude pušten na slobodu do suđenja. Puštanje na slobodu može biti uslovljeno jemstvima da će se lice pojaviti na suđenju.
23. Apelant smatra da nije ispunjen uslov za produženje pritvora po osnovu člana 197 stav 1 tačka g) ZKP-a, odnosno osporava takav zaključak redovnog suda, tj. smatra da ako su i postojali razlozi za pritvor po ovom osnovu kod inicijalnog pritvora, protekom roka od 10 mjeseci oni su izgubili na intenzitetu, odnosno oni nisu konkretizovani.
24. Ustavni sud, prije svega, podsjeća na to da se pravo na ličnu slobodu i bezbjednost ubraja u jedno od najznačajnijih ljudskih prava, te da član 5 Evropske konvencije garantuje da niko ne smije biti proizvoljno lišen slobode. Proizvoljnost lišavanja slobode ocjenjuje se, u prvom redu, u odnosu na poštovanje proceduralnih zahtjeva ZKP-a koji je primijenjen u konkretnom slučaju, dakle, nacionalnog prava koje mora da bude usklađeno sa standardima iz Evropske konvencije. Ustavni sud, takođe, podsjeća da se određivanje pritvora u periodu prije podizanja optužnice ne smije pretvoriti u kaznu za osumnjičenog. Stoga je pritvor dopušteno odrediti samo u slučaju u kojem postoji „osnovana sumnja“ da je lice počinilo krivično djelo, te načelno samo radi obezbjeđenja njegovog prisustva i uspješnog vođenja krivičnog postupka. Stoga, ZKP za određivanje pritvora uvijek traži kumulativno postojanje opšteg uslova, to jest „osnovane sumnje“ da je lice počinilo krivično djelo i postojanje barem jednog od posebnih razloga taksativno nabrojanih u članu 197 stav 1 tač. a), b), v) i g) ZKP-a.
25. Ustavni sud podsjeća da je Evropski sud u svojoj praksi zauzeo stav da postojanje „osnovane sumnje“ na kojoj se zasniva lišavanje slobode čini suštinski dio garancija protiv proizvoljnog lišavanja i predstavlja conditio sine qua non za određivanje ili produženje pritvora. U konkretnom slučaju čini se da se ne postavlja pitanje postojanja osnovane sumnje. U konkretnom slučaju apelacijom se osporava postojanje posebnog pritvorskog razloga za produženje mjere pritvora iz člana 197 stav 1 tačka g) ZKP-a jer, prema apelacionim navodima, nisu dati konkretni razlozi da bi puštanjem apelanta na slobodu došlo do narušavanja javnog reda, pri čemu apelant ukazuje na protek vremena, da se radi o pretpostavljenoj opasnosti od narušavanja javnog reda koja je utvrđena isključivo na osnovu karaktera, težine i okolnosti izvršenja krivičnog djela koje je apelantu stavljeno na teret.
26. Ustavni sud podsjeća da Evropski sud smatra da se taj osnov može uzeti u obzir samo izuzetno, u „posebnim okolnostima“, i kada činjenice ukazuju da bi puštanje na slobodu pritvorenika zaista narušilo javni red. Naime, samo postojanje pretpostavke i apstraktno navođenje da bi puštanje na slobodu osumnjičenih moglo dovesti do stvarne prijetnje narušavanju javnog reda nije dovoljno, već se moraju navesti konkretne okolnosti koje, kao takve, nesumnjivo ukazuju na to da će do toga i doći (vidi Evropski sud, odluka od 14. septembra 2009. godine u predmetu Makarov protiv Rusije, aplikacija broj 15217/07). Ustavni sud dalje podsjeća da, prema stavu Evropskog suda, određena krivična djela, zbog svoje posebne težine i reakcije javnosti na njih, mogu uzrokovati socijalne nemire, te da se time može opravdati određivanje pritvora barem neko vrijeme. U izuzetnim okolnostima taj se faktor stoga može uzeti u obzir u smislu Evropske konvencije. To, u svakom slučaju, važi ako nacionalno zakonodavstvo priznaje pojam narušavanja javnog reda kao neposrednu posljedicu nekog krivičnog djela. Međutim, taj osnov se može smatrati relevantnim i dovoljnim samo pod uslovom da se zasniva na činjenicama iz kojih jasno proizlazi da bi puštanje osumnjičenog na slobodu zaista narušilo javni red. Konačno, pritvaranje će biti zakonito samo ako je javni red i dalje stvarno ugrožen. Produženje pritvora ne može se koristiti kao anticipacija zatvorske kazne (vidi Evropski sud, Letellier protiv Francuske, presuda od 26. juna 1991. godine, stav 51 i I. A. protiv Francuske, presuda od 23. septembra 1998. godine, stav 104).
27. Ustavni sud primjećuje da je u rješenjima koja apelant osporava apelacijom jasno navedeno da redovni sud još uvijek smatra da i dalje egzistiraju uslovi za pritvor po osnovu člana 197 stav 1 tačka g) ZKP-a. Nadalje, iz obrazloženja osporenih rješenja proizlazi da je zaključak da postoji stvarna prijetnja narušavanju javnog reda za slučaj da apelant bude pušten na slobodu zasnovana na okolnostima koje sud detaljno navodi (jer je riječ o krivičnom djelu za koje se može izreći kazna zatvora od deset godina, a koje je posebno teško s obzirom na način izvršenja i posljedice krivičnog djela, vrijeme i mjesto izvršenja jer je ovaj događaj izazvao revolt kod stanovnika mjesta izvršenja, ali i šire zajednice), što su sve vanredne okolnosti koje ukazuju da bi puštanje na slobodu apelanta rezultiralo prijetnjom narušavanju javnog reda. Osim toga, redovni sud je jasno naveo da postoji osnovana sumnja da je krivično djelo koje se apelantu (i M. Z.) stavlja na teret izvršeno na parkingu ispred hotela (javno mjesto), te ukazao na način izvršenja, brojnost i težinu povreda usljed brutalnog udaranja oštećenog u predjelu glave kao vitalnog dijela tijela, što je prouzrokovalo smrt mladog čovjeka, i to samo zbog „ispoljenih navijačkih strasti“. Redovni sud je takođe naveo da ovakav način izvršenja krivičnog djela ukazuje da se radi o visokom stepenu društvene opasnosti djela i optuženih kao mogućih izvršilaca, te da je (posebno teško) krivično djelo izazvalo uznemirenost i revolt stanovnika mjesta (gdje je izvršeno), ali i šire zajednice, da sve ove okolnosti izvršenja djela opravdavaju potrebu daljeg zadržavanja. Vrhovni sud je kao odlučno dodao i činjenicu da se okolnosti nisu promijenile od donošenja posljednjeg rješenja, dakle, čime je uzeo u obzir i protek vremena i ocijenio sve navedeno u konkretnom predmetu s postojanjem razloga predviđenih u članu 197 stav 1 tačka c) ZKP-a. Ustavni sud, imajući u vidu sve navedeno, ne smatra proizvoljnim zaključak iz osporenih rješenja da bi, usljed navedenih konkretnih okolnosti, apelantovo puštanje na slobodu rezultiralo stvarnom prijetnjom narušavanju javnog reda. Naime, sasvim je opravdano, s naglaskom da se ovo odnosi isključivo na konkretan slučaj, da će upravo „težina“ krivičnog djela, imajući u vidu način izvršenja ili posljedice krivičnog djela (u konkretnom slučaju brutalno udaranje u glavu mladog čovjeka na javnom mjestu, i to zbog „pripadnosti“ drugom timu, usljed čega je preminuo), rezultirati stvarnom prijetnjom narušavanja javnog reda i izazvati revolt građana uže, ali i šire zajednice ako bi optuženi bio pušten na slobodu, te Ustavni sud nalazi da su dati razlozi jasni, obrazloženi i opravdani.
28. Zbog svih navedenih razloga, Ustavni sud smatra da osporenim rješenjima nije povrijeđeno apelantovo pravo iz člana II/3d) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 5 stav 1 tačka c) i stav 3 Evropske konvencije.
VIII.Zaključak
29. Ustavni sud zaključuje da osporenim rješenjima u okolnostima konkretnog slučaja nije došlo do kršenja prava iz člana II/3d) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 5 stav 1 tačka c) i stav 3 Evropske konvencije kada su redovni sudovi odluku o određivanju pritvora apelantu zasnovali na postojanju osnovane sumnje, te postojanju posebnog razloga propisanog odredbama člana 197 stav 1 tačka g) ZKP-a, u vezi s čim su ponudili valjane razloge i obrazloženja koja ne ostavljaju utisak proizvoljnosti.
30. Na osnovu člana 59 st. (1) i (3) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
31. Prema članu VI/5 Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Zlatko M. Knežević