Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-3807/19 (Heating Green Energy d.o.o. Banjaluka)

Odluka donesena 30. 10. 2019.

Nema povrede
Član 1. Protokola 1 uz EK i član II/3.k) Ustava BiH (Zaštita imovine)
Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
  • Obligaciono- pravni odnosi
  • Građanski postupak
  • Očigledno (prima facie) neosnovana
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-3807/19

Apelacija

Odluka o dopustivosti

30. 10. 2019.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u sastavu: predsjednik Zlatko M. Knežević, potpredsjednici Mato Tadić i Mirsad Ćeman i sudije Valerija Galić, Miodrag Simović i Seada Palavrić, na sjednici održanoj 30. oktobra 2019. godine, u predmetu broj AP-3807/19, rješavajući apelaciju Heating Green Energy d.o.o. Banjaluka, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. stav (4), člana 57. stav (2) tačka a) i člana 58. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – Prečišćeni tekst ("Službeni glasnik Bosne i Hercegovine" broj 94/14), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija koju je podnio Heating Green Energy d.o.o. Banjaluka protiv Presude Vrhovnog suda Republike Srpske broj 57 0 Ps 122148 19 Rev od 28. augusta 2019.

godine, Presude Višeg privrednog suda u Banjaluci broj 57 0 Ps 122148 18 Pž od 14. marta 2019. godine i Presude Okružnog privrednog suda u Banjaluci broj 57 0 Ps 122148 17 od 13. jula 2018.

godine, zbog toga što je očigledno (prima facie) neosnovana.

OBRAZLOŽENJE

1. Heating Green Energy d.o.o. Banjaluka (u daljnjem tekstu: apelant), kojeg zastupa Dario Lj. Sandić, advokat iz Banjaluke, podnio je 3. oktobra 2019. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Presude Vrhovnog suda Republike Srpske (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud) broj 57 0 Ps 122148 19 Rev od 28. augusta 2019. godine, Presude Višeg privrednog suda u Banjaluci broj 57 0 Ps 122148 18 Pž od 14. marta 2019. godine i Presude Okružnog privrednog suda u Banjaluci broj 57 0 Ps 122148 17 od 13. jula 2018. godine.

2. U predmetnom postupku, koji je okončan osporenom odlukom Vrhovnog suda, utvrđeno je da je osnovano potraživanje apelanta prema tuženom (Quattro Company d.o.o. Laktaši) u određenom iznosu, kao i da je osnovano potraživanje tuženog prema apelantu u određenom iznosu, te se međusobna potraživanja prebijaju, tako što se tuženi obavezuje da apelantu isplati precizirani novčani iznos sa zakonskom zateznom kamatom. Ujedno je tuženi obavezan da apelantu isplati troškove parničnog postupka. Odbijen je apelantov tužbeni zahtjev kojim je tražio da se tuženi obaveže da mu na ime ugovorenih penala isplati određeni novčani iznos sa zakonskom zateznom kamatom.

3. U obrazloženju osporene odluke Vrhovni sud je naveo da je u provedenom postupku utvrđeno da su parnične stranke zaključile ugovor o kupoprodaji peleta, kojim se tuženi obavezao da u preciziranom periodu proda apelantu određenu količinu peteta, a apelant se obavezao da mu za to plati određenu cijenu. Međutim, tuženi apelantu nije isporučio svu količinu peleta, pa je iz tih razloga apelant bio primoran da kupuje pelet od trećih lica za veću cijenu od one koja je ugovorena sa tuženim. U tom pogledu vještaka finansijske struke je utvrdio koliko je trošak apelant imao. Takođe, Vrhovni sud je naveo da je utvrđeno i da apelant nije tuženom platio sve dospjele obaveze po ispostavljenim računima i da mu duguje precizirani iznos, pa je po odluci suda izvršeno prebijanje dugovanih iznosa. Osim toga, utvrđeno je da iz ugovora o kupoprodaji peleta proizilazi da ukoliko tuženi kao prodavac ne isporuči pelet u roku da će za svaki dan kašnjenja u ispunjenju svoje obaveze platiti apelantu određeni novčani iznos na ime penala kao ugovorene kazne, te da iz nalaza i mišljenja vještaka finansijske struke proizilazi da je zbog kašnjenja tuženog u ispunjenju njegove ugovorene obaveze isti ostao dužan apelantu precizirani novčani iznos na ime ugovorenih penala, odnosno ugovorene kazne. Međutim, Vrhovni sud je naveo da iz stanja spisa proizilazi da je apelant primio zakašnjele isporuke peleta, ali da pri tome nije odmah obavijestio tuženog da ističe zahtjev za isplatu ugovorene kazne, već da je po proteku 100 dana od posljednje zakašnjele isporuke istakao opomenu pred tužbu. Vrhovni sud je istakao da je odredbama člana 273. Zakona o obligacionim odnosima propisano da kada je kazna ugovorena za slučaj da dužnik zadocni sa ispunjenjem, povjerilac ima pravo zahtijevati i ispunjenje obaveze i ugovorenu kaznu (stav 4.). Međutim, povjerilac ne može zahtijevati ugovorenu kaznu zbog zadocnjenja, ako je primio ispunjenje obaveze, a nije bez odlaganja saopštio dužniku da zadržava svoje pravo na ugovorenu kaznu (stav 5.). S tim u vezi, Vrhovni sud je naveo da je apelant primio zakašnjelu isporuku peleta, a da pri tome nije bez odlaganja saopštio tuženom kao dužniku da zadržava svoje pravo na ugovorenu kaznu, već je tek po proteku 100 dana od dana prijema zakašnjele isporuke dostavio opomenu pred tužbu. Slijedom iznesenog, Vrhovni sud je naveo da je pravilan zaključak nižestepenih sudova da apelant sa uspjehom ne može isticati zahtjev na ime ugovorene kazne u smislu odredaba člana 273. stav 5. Zakona o obligacionim odnosima.

Apelacioni navodi

4. U predmetnoj apelaciji apelant se pozvao na povredu prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) i prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola 1 uz Evropsku konvenciju. Apelant, u suštini, osporava odluku sudova vezano za odbijanje tužbenog zahtjeva u pogledu ugovorenih penala.

5. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda.

Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:

Ustavni sud takođe ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom Ustavu, kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

Član 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda glasi:

Ustavni sud će odbaciti apelaciju kao očigledno (prima facie) neosnovanu kada utvrdi da ne postoji opravdan zahtjev stranke u postupku, odnosno da predočene činjenice ne mogu opravdati tvrdnju da postoji kršenje Ustavom zaštićenih prava i/ili kada se za stranku u postupku utvrdi da ne snosi posljedice kršenja Ustavom zaštićenih prava, tako da je ispitivanje merituma apelacije nepotrebno.

6. Ustavni sud, u fazi ispitivanja dopustivosti apelacije, mora utvrditi, između ostalog, da li su ispunjeni uslovi za meritorno odlučivanje koji su nabrojani u članu 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda. U vezi s tim, Ustavni sud ukazuje da, prema vlastitoj jurisprudenciji i praksi Evropskog suda za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Evropski sud), apelant mora navesti povredu svojih prava koje štiti Ustav Bosne i Hercegovine i ove povrede moraju djelovati vjerovatno. Apelacija je očito neosnovana ukoliko joj manjkaju prima facie dokazi koji dovoljno jasno pokazuju da je navedena povreda ljudskih prava i sloboda moguća (vidi, Evropski sud, Vanek protiv Slovačke, presuda od 31. maja 2005. godine, aplikacija broj 53363/99, i Ustavni sud, Odluka broj AP 156/05 od 18. maja 2005. godine), te ako činjenice u odnosu na koje se podnosi apelacija očito ne predstavljaju kršenje prava koje apelant navodi, tj. ako apelant nema „opravdan zahtjev“ (vidi, Evropski sud, Mezőtúr- Tiszazugi Vízgazdálkodási Társulat protiv Mađarske, presuda od 26. jula 2005. godine, aplikacija broj 5503/02), kao i kad se utvrdi da apelant nije „žrtva“ kršenja prava zaštićenih Ustavom Bosne i Hercegovine.

7. Ustavni sud ukazuje da se apelacioni navodi o povredi ustavnih prava, na koja se apelant pozvao u predmetnoj apelaciji, odnose na način na koji je u predmetnoj pravnoj stvari utvrđeno činjenično stanje i primijenjeno materijalno pravo. Ustavni sud, rješavajući brojne ovakve apelacije, konzistentno je ukazivao na praksu Evropskog i Ustavnog suda prema kojoj zadatak ovih sudova nije da preispituju zaključke redovnih sudova u pogledu činjeničnog stanja i primjene materijalnog prava (vidi, Evropski sud, Pronina protiv Rusije, odluka o dopustivosti od 30. juna 2005. godine, aplikacija broj 65167/01), niti da supstituiraju redovne sudove u procjeni činjenica i dokaza, već je uopšteno zadatak redovnih sudova da ocijene činjenice i dokaze koje su izveli. Zadatak Ustavnog suda je da ispita da li je eventualno došlo do povrede ustavnih prava (vidi, npr., Ustavni sud, Odluka broj AP 20/05 od 18. maja 2005. godine, objavljena u „Službenom glasniku BiH“ broj 58/05).

8. Na osnovu činjenica konkretnog predmeta, Ustavni sud smatra da je Vrhovni sud u obrazloženju odluke osporene predmetnom apelacijom dao detaljne, jasne i precizne razloge za svoje odlučenje, u čemu Ustavni sud ne nalazi proizvoljnost. Pri tome, Ustavni sud ukazuje da apelant nije ponudio relevantne argumente koji bi opravdali njegove tvrdnje da je na bilo koji način došlo do povrede ustavnih prava na koja se pozvao, osim što je nezadovoljan rezultatom postupka u kojem je donesena osporena odluka. Imajući u vidu navedeno, te konzistentnu praksu Evropskog suda i Ustavnog suda i stavove navedene i u ovoj odluci, Ustavni sud smatra da nema ništa što ukazuje da navodi apelanta u predmetnoj apelaciji pokreću ustavna pitanja na koja se pozvao, odnosno ništa što ukazuje da apelant ima "opravdan zahtjev" u smislu člana 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda. Zbog toga, Ustavni sud zaključuje da su ovi navodi očigledno (prima facie) neosnovani.

9. Imajući u vidu odredbu člana 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je očigledno (prima facie) neosnovana, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

10. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Zlatko M. Knežević

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-3807/19 (Heating Green Energy d.o.o… | Sudska praksa | Aktio