Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-402/19 (V. i S. S.)
Odluka donesena 30. 10. 2019.
- Nema povrede
- Član 1. Protokola 1 uz EK i član II/3.k) Ustava BiH (Zaštita imovine)
- Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
- Građanski postupak
- Očigledno (prima facie) neosnovana
- Naknada štete
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-402/19
Apelacija
Odluka o dopustivosti
30. 10. 2019.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u sastavu: predsjednik Zlatko M. Knežević, potpredsjednici Mato Tadić i Mirsad Ćeman i sudije Valerija Galić, Miodrag Simović i Seada Palavrić, na sjednici održanoj 30. oktobra 2019. godine, u predmetu broj AP-402/19, rješavajući apelaciju Vahida Salibašića i Sakiba Salibašića, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. stav (4), člana 57. stav (2) tačka a) i člana 58. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – Prečišćeni tekst ("Službeni glasnik Bosne i Hercegovine" broj 94/14), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija koju su podnijeli Vahid Salibašić i Sakib Salibašić protiv Presude Kantonalnog suda u Zenici broj 41 1 P 007973 18 Gž od 19. oktobra 2018. godine, zbog toga što je očigledno (prima facie) neosnovana.
OBRAZLOŽENJE
1. Vahid Salibašić i Sakib Salibašić (u daljnjem tekstu: apelanti), koje zastupa Asif Plećan advokat iz Sarajeva, podnijeli su 28. januara 2019. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Presude Kantonalnog suda u Zenici (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) broj 41 1 P 007973 18 Gž od 19. oktobra 2018. godine.
2. U predmetnom postupku, koji je okončan osporenom odlukom Kantonalnog suda, odbijen je tužbeni zahtjev apelanata kojim su tražili da se utvrdi da je tuženi (JP ŠPD ZDK d.o.o. Zavidovići) protivzakonito u toku 2016. godine, kada je vršio određene radove prilikom izvoza drvnih sortimenata kroz parcele apelanata (bliže označenim u izreci prvostepene presude), na tim parcelama prouzrokovao štetu uništenjem ograde parcele, pristupnog puta, nanosom mulja i blata na parcelama, uništenjem zasada kupine i plodova kupine i trave, te da se obaveže tuženi da na tim parcelama otkloni štetu na način da uspostavi stanje na parcelama kakvo je bilo prije nego je započeo izvoz drvnih sortimenata. Također, odbijen je tužbeni zahtjev apelanata kojim su tražili da se utvrdi da je tuženi protivzakonito u toku 2016. godine, prilikom vršenja određenih radova, na parcelama apelanata prouzrokovao štetu uništenjem ograde parcele, pristupnog puta, nanosom mulja i blata na parcelama, uništenjem zasada kupine i plodova kupine i trave, te da se obaveže tuženi da apelantima nadoknaditi štetu u određenom novčanom iznosu, što odgovara vrijednosti radova i materijala koji su potrebni da se parcelama apelanata otkloni šteta odnosno uspostavi stanje kakvo je bilo prije nego je tuženi započeo izvoz drvnih sortimenata te da im isplati određeni novčani iznos na ime naknade štete koja se ogleda u uništenju zasada i plodova kupine na parcelama apelanta.
3. U obrazloženju osporene odluke Kantonalni sud je, između ostalog, naveo da je prvostepeni sud utvrdio da su apelanti od tuženog primili određenu količinu ogrjevnog drveta, ugovorenu na ime čišćenja parcela od mulja i zagrađivanja, te da su apelanti odbili da prime određenu količinu žioka i hrastovog kolja, kao i da je tuženi izveo radove na popravci puta. Kantonalni sud je naveo da je prvostepeni sud pravilno, shodno odredbi člana 102. stav 2. Zakona o parničnom postupku, odbio prijedlog apelanata za vještačenje po vještaku geometru, a na okolnost identifikacije parcela na kojima je pričinjena štete, jer nisu dokazali da vještačenje po ovom vještaku nisu, bez svoje krivice, mogli predložiti na pripremnom ročištu, s obzirom da se ne radi o činjenici koja je nastupila nakon održavanja pripremnog ročišta. Nadalje, Kantonalni sud je naveo da je prvostepeni sud pravilnom primjenom člana 126. Zakona o parničnom postupku odbio tužbeni zahtjev apelanata (čiji osnov i visinu je tuženi osporio), jer nisu dokazali visinu pretrpljene štete (član 123. Zakona o parničnom postupku). Kantonalni sud je naveo da je tuženi dio svoje obaveze po zapisniku sačinjenom od predstavnika tuženog i apelanata od 4. avgusta 2016. godine izmirio isporukom određene količine ogrjevne mase a koja bi trebala pokriti troškove na ime čišćenja parcela od mulja i troškove zagrađivanja parcela, zbog čega se visina štete nije mogla utvrditi koristeći jedinične cijene iz nalaza vještaka poljoprivredne struke i iz navedenog zapisnika.
Apelacioni navodi
4. U predmetnoj apelaciji apelanti su se pozvali na povredu prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) i prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1 Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. Apelant, u suštini, smatraju da je u predmetnom postupku pogrešno utvrđeno činjenično stanje i da su pogrešno primijenjene relevantne odredbe Zakona o obligacionim odnosima i Zakona o parničnom postupku. Osim toga, apelanti su se pozvali i na nediskriminaciju, ali te navode nisu posebno obrazlagali niti argumentovali, već su ih zasnovali na istim tvrdnjama.
5. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda.
Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:
Ustavni sud također ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom Ustavu, kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
Član 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda glasi:
Ustavni sud će odbaciti apelaciju kao očigledno (prima facie) neosnovanu kada utvrdi da ne postoji opravdan zahtjev stranke u postupku, odnosno da predočene činjenice ne mogu opravdati tvrdnju da postoji kršenje Ustavom zaštićenih prava i/ili kada se za stranku u postupku utvrdi da ne snosi posljedice kršenja Ustavom zaštićenih prava, tako da je ispitivanje merituma apelacije nepotrebno.
6. Ustavni sud, u fazi ispitivanja dopustivosti apelacije, mora utvrditi, između ostalog, da li su ispunjeni uvjeti za meritorno odlučivanje koji su nabrojani u članu 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda. U vezi s tim, Ustavni sud ukazuje da, prema vlastitoj jurisprudenciji i praksi Evropskog suda za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Evropski sud), apelant mora navesti povredu svojih prava koje štiti Ustav Bosne i Hercegovine i ove povrede moraju djelovati vjerovatno. Apelacija je očito neosnovana ukoliko joj manjkaju prima facie dokazi koji dovoljno jasno pokazuju da je navedena povreda ljudskih prava i sloboda moguća (vidi, Evropski sud, Vanek protiv Slovačke, presuda od 31. maja 2005. godine, aplikacija broj 53363/99, i Ustavni sud, Odluka broj AP 156/05 od 18. maja 2005. godine), te ako činjenice u odnosu na koje se podnosi apelacija očito ne predstavljaju kršenje prava koje apelant navodi, tj. ako apelant nema „opravdan zahtjev“ (vidi, Evropski sud, Mezőtúr- Tiszazugi Vízgazdálkodási Társulat protiv Mađarske, presuda od 26. jula 2005. godine, aplikacija broj 5503/02), kao i kad se utvrdi da apelant nije „žrtva“ kršenja prava zaštićenih Ustavom Bosne i Hercegovine.
7. Ustavni sud ukazuje da se apelacioni navodi o povredi ustavnih prava, na koja su se apelanti pozvali u predmetnoj apelaciji, odnose na način na koji je u predmetnoj pravnoj stvari utvrđeno činjenično stanje i primijenjeno materijalno i procesno pravo. Ustavni sud, rješavajući brojne ovakve apelacije, konzistentno je ukazivao na praksu Evropskog i Ustavnog suda prema kojoj zadatak ovih sudova nije da preispituju zaključke redovnih sudova u pogledu činjeničnog stanja i primjene materijalnog prava (vidi, Evropski sud, Pronina protiv Rusije, odluka o dopustivosti od 30. juna 2005. godine, aplikacija broj 65167/01), niti da supstituiraju redovne sudove u procjeni činjenica i dokaza, već je općenito zadatak redovnih sudova da ocijene činjenice i dokaze koje su izveli. Zadatak Ustavnog suda je da ispita da li je eventualno došlo do povrede ustavnih prava (vidi, npr., Ustavni sud, Odluka broj AP 20/05 od 18. maja 2005. godine, objavljena u „Službenom glasniku BiH“ broj 58/05).
8. Na osnovu činjenica konkretnog predmeta, koje proizlaze iz dokumenata predočenih Ustavnom sudu i iz apelacionih navoda, Ustavni sud smatra da je Kantonalni sud dovoljno jasno obrazložio svoju odluku, a takvo obrazloženje Ustavni sud ne smatra proizvoljnim. Pri tome, Ustavni sud ukazuje da apelanti nisu ponudili relevantne argumente koji bi opravdali njihove tvrdnje da je na bilo koji način došlo do povrede ustavnih prava na koja su se pozvali, osim što su nezadovoljni rezultatom postupka u kojem je donesena osporena odluka. Imajući u vidu navedeno, te konzistentnu praksu Evropskog suda i Ustavnog suda i stavove navedene i u ovoj odluci, Ustavni sud smatra da nema ništa što ukazuje da navodi apelanata u predmetnoj apelaciji pokreću ustavna pitanja na koja su se pozvali, odnosno ništa što ukazuje da apelanti imaju "opravdan zahtjev" u smislu člana 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda. Zbog toga, Ustavni sud zaključuje da su ovi navodi očigledno (prima facie) neosnovani.
9. Imajući u vidu odredbu člana 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je očigledno (prima facie) neosnovana, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
10. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Zlatko M. Knežević