Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-3749/19 (R. V., A. V., D. P., D. V. i O. P.)
Odluka donesena 17. 12. 2019.
- Protek roka
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-3749/19
Apelacija
Odluka o dopustivosti
17. 12. 2019.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u sastavu: predsjednik Zlatko M. Knežević, potpredsjednici Mato Tadić i Mirsad Ćeman, i sudije Valerija Galić, Miodrag Simović i Seada Palavrić, na sjednici održanoj 17. decembra 2019. godine, u predmetu broj AP-3749/19, rješavajući apelaciju Roberta Vidovića i drugih, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. stav (1) i stav (3) tačka c), člana 57. stav (2) tačka a) i člana 58. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – Prečišćeni tekst ("Službeni glasnik Bosne i Hercegovine" broj 94/14), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Roberta Vidovića, Alberta Vidovića, Druška Prgonjića, Draženka Vidovića i Olivera Prgonjića podnesena protiv rješenja Vrhovnog suda Republike Srpske broj 78 0 P 026533 19 Rev od 26. jula 2019. godine, zbog proteka roka za podnošenje apelacije.
OBRAZLOŽENJE
1. Robert Vidović, Albert Vidović, Druško Prgonjić, Draženko Vidović i Oliver Prgonjić, svi iz Prnjavora (u daljnjem tekstu: apelanti) , koje zastupa Đorđe Bijelić advokat iz Prnjavora, podnijeli su 1. oktobra 2019. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv rješenja Vrhovnog suda Republike Srpske (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud) broj 78 0 P 026533 19 Rev od 26. jula 2019. godine.
2. Presudom Osnovnog suda u Prnjavoru broj 78 0 P 026533 17 P od 22. maja 2018. godine, sud se oglasio stvarno nenadležnim za postupanje o dijelu zahtjeva kojim je traženo da se utvrdi da je rješenje tuženog Lovačkog udruženja „Borik“ iz Prnjavora broj 207/17 od 9. juna 2017. godine ništavo i da ne proizvodi pravna dejstva, što je tuženi dužan da prizna i trpi (stav I). Istovremeno obavezan je tuženi da apelantima isplati iznos od po 70,00 KM, sa zakonskom zateznom kamatom (stav II). Obavezan je tuženi da apelantima nadoknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 1.490,00 KM, sa zakonskom zateznom kamatom od dana presuđenja do konačne isplate (stav III). Odbijen je dio zahtjeva za nakandu troškova postupka preko dosuđenog iznosa (stav IV). Presudom Okružnog suda u Banja Luci broj 78 0 P 026553 18 Gž od 22. februara 2019. godine, žalba tuženog je uvažena i prvostepena presuda preinačena tako što je dopunjen stav I izreke presude na način da su u prvom redu iza riječi „stvarno nenadležnim“ dodane riječi „ukidaju sprovedene radnje u postupku i odbacuje tužba tužilaca“, te odbijen zahtjev apelanta za isplatu iznosa od po 70,00 KM, sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom. Žalba apelanata je odbijena i prvostepena presuda, u dijelu kojim se sud oglasio stvarno nenadležnim, potvrđena. Odluka o troškovima postupka je preinačena tako što su apelanti solidarno obavezani da tuženom naknade troškove prvostepenog postupka u iznosu od 2.574,00 KM, sa zakonskom zateznom kamatom, te troškove sastava žalbe u iznosu od 351,00 KM.
3. Rješenjem Vrhovnog suda broj 78 0 P 026533 19 Rev od 26. jula 2019. godine, revizija apelanata je odbačena kao nedozvoljena. Odredbom člana 237. stav 2. Zakona o parničnom postupku („Službeni glasnik RS“, broj 58/03, 85/03, 74/05, 63/07, 49/09 i 61/13- u daljnjem tekstu :ZPP), propisano je da revizija nije dozvoljena ako vrijednost pobijanog dijela pravosnažne presude ne prelazi 30.000,00 KM. U konkretnom slučaju apelanti pobijaju drugostepenu odluku kojom je tužba-odbačena u postupku u kojem je vrijednost spora označena iznosom od 100,00 KM, te odbijen zahtjev kojim je za svakog od apelanata, na ime glavnog potraživanja, zahtijevana isplata novčanog iznosa od 70,00 KM. Kako ni jedan od ovih iznosa ne prelazi vrijednost od 30.000,00 konvertibilnih maraka, revizija nije dozvoljena (član 237. stav 2. ZPP-a).
4. Apelant u apelaciji ukazuje da mu je osporenim odlukama povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3. e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda.
5. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine člana 18. stav (1) i stav (3) tačka c) Pravila Ustavnog suda. Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:
«Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.» Član 18. stav (1) i stav (3) tačka c) Pravila Ustavnog suda glasi:
«1) Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.
3) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva:
c) protekao je rok za podnošenje apelacije;»
6. Pravilo iscrpljivanja pravnih lijekova zahtjeva da apelanti dođu do konačne odluke. Konačna odluka predstavlja odgovor na posljednji pravni lijek koji je efektivan i adekvatan da ispita nižestepenu odluku, kako u činjeničnom tako i u pravnom pogledu. Iz navoda apelacije proističe da su apelanti protiv osporene presude Okružnog suda u Banja Luci broj 78 0 P 026553 18 Gž od 22. februara 2019. godine, izjavili reviziju, ali je ona rješenjem Vrhovnog suda broj 23 0 P 026606 18 Rev od 23. jula 2019. godine, odbačena kao nedozvoljena. Ustavni sud konstatuje da je revizija u ovom slučaju neefektivan pravni lijek, jer je odbačena iz formalnih razloga. Korištenjem revizije koja je odbačena, apelanti su propustili podnijeti apelaciju u roku koji je predviđen članom 18. stav (3) tačka c) Pravila Ustavnog suda. Iz navedenog proizilazi da je konačna odluka presuda Okružnog suda u Banja Luci broj 78 0 P 026553 18 Gž od 22. februara 2019. godine, donesena povodom žalbe apelanata protiv prvostepene presude.
7. S obzirom na to da je o zahtjevu apelanata za reviziju rješavano rješenjem Vrhovnog suda broj 78 0 P 026533 19 Rev od 26. jula 2019. godine, kojim je odbačen kao nedopušten zahtjev za reviziju protiv presude Okružnog suda u Banja Luci broj 78 0 P 026553 18 Gž od 22. februara 2019. godine, Ustavni sud nije smatrao potrebnim utvrđivati datum prijema drugostepene presude, jer se podrazumijeva da su apelanti drugostepenu presudu primili prije datuma kad je donesena odluka o njihovom zahtjevu za reviziju. Pošto je apelacija Ustavnom sudu podnesena 1. oktobra 2019. godine, proizlazi da je podnesena nakon što je protekao rok za podnošenje apelacije predviđen članom 18. stav (1) Pravila Ustavnog suda. U skladu sa navedenim, Ustavni sud je zaključio da je apelacija podnesena neblagovremeno, odnosno nakon proteka roka od 60 dana od dana kada su apelanti primili osporenu presudu Okružnog suda u Banja Luci broj 78 0 P 026553 18 Gž od 22. februara 2019. godine.
8. Imajući u vidu odredbu člana 18. stav (3) tačka c) Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko se utvrdi da je protekao rok za podnošenje apelacije, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
9. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Zlatko M. Knežević