Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o meritumu u predmetu AP-4099/17 (N. V.)
Odluka donesena 30. 10. 2019.
- Nema povrede
- Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
- Pravično suđenje – obrazložena presuda
- Pristup sudu
- Dostava
- Izvršni postupak
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević
Citirani propisi
- Zakon o parničnom postupku
- Zakon o izvršnom postupku
- Ukaz o proglašenju Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku
- Zakon o izmjeni Zakona o parničnom postupku
- Zakon o dopunama Zakona o parničnom postupku
- Zakon o izvršnom postupku
- Ukaz o proglašenju Zakona o parničnom postupku
- Pravila Ustavnog Suda Bosne i Hercegovine · čl. 59
- Ispravka Zakona o izvršnom postupku (objavljenog na bosanskom jeziku)
Predmeti (1)
AP-4099/17
Apelacija
Odluka o meritumu
30. 10. 2019.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u predmetu broj AP 4099/17, rješavajući apelaciju Nikice Vujevića, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 57. stav (2) tačka b) i člana 59. st. (1) i (3) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine-prečišćeni tekst («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» broj 94/14), u sastavu:
Zlatko M. Knežević, predsjednik Mato Tadić, potpredsjednik Mirsad Ćeman, potpredsjednik Valerija Galić, sutkinja Miodrag Simović, sudija Seada Palavrić, sutkinja na sjednici održanoj 30. oktobra 2019. godine donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU
Odbija se kao neosnovana apelacija Nikice Vujevića podnesena protiv Rješenja Kantonalnog suda u Livnu broj 68 0 I 036449 17 Gž od 12. septembra 2017. godine.
OBRAZLOŽENJE
I.Uvod
1. Nikica Vujević (u daljnjem tekstu: apelant) iz Kupresa, kojeg zastupa Jozo Ćurić, advokat iz Livna, podnio je 29. septembra 2017. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Rješenja Kantonalnog suda u Livnu (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) broj 68 0 I 036449 17 Gž od 12. septembra 2017. godine.
II.Postupak pred Ustavnim sudom
2. Na osnovu člana 23. Pravila Ustavnog suda, 25. marta 2019. godine zatraženo je od Kantonalnog suda i Općinskog suda u Livnu da dostave odgovore na apelaciju.
3. Odgovor na apelaciju Općinski sud u Livnu je dostavio 3. aprila 2019. godine, a Kantonalni sud 12. aprila 2019. godine.
III.Činjenično stanje
4. Činjenice predmeta koje proizlaze iz apelantovih navoda i dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu se sumirati na sljedeći način:
5. Tražilac izvršenja („Heta“ d.o.o. Sarajevo) je 21. decembra 2010. godine Općinskom sudu u Bugojnu podnio prijedlog za izvršenje protiv apelanta na osnovu vjerodostojne isprave, mjenice bez protesta. Kao sredstvo izvršenja je opredijelio popis, procjenu i prodaju apelantovih pokretnih stvari. Predloženo izvršenje Općinski sud u Bugojnu je dozvolio Rješenjem o izvršenju broj 46 0 I 024352 10 I od 24. decembra 2010. godine, koje je 10. februara 2011. godine dostavio apelantu na adresi u Kupresu. Nakon pravosnažnosti navedenog rješenja o izvršenju Općinski sud u Bugojnu je 26. aprila 2011. godine u apelantovom prisustvu proveo izvršnu radnju popis i procjenu pokretnih stvari.
6. Iz stanja spisa proizlazi da se Općinski sud u Bugojnu rješenjem od 23. marta 2012. godine proglasio stvarno nenadležnim da postupa u predmetnom postupku, a navedeno rješenje apelant je zaprimio 30. marta 2012. godine, te je predmet dostavio Općinskom sudu u Livnu kao stvarno i mjesno nadležnom na daljnje postupanje.
7. Općinski sud u Livnu je po prijedlogu tražioca izvršenja donio rješenje o promjeni predmeta i sredstva izvršenja od 18. februara 2015. godine, odredio je da će se izvršenje provesti na apelantovoj nekretnini, detaljno navedenoj u rješenju, te je u Zemljišnoknjižnom uredu upisana zabilježba postojanja izvršenja na apelantovoj nekretnini. Rješenje o promjeni predmeta i sredstva izvršenja apelant nije zaprimio na adresi u Kupresu putem PTT usluge, a na dostavnici je naznačeno da se odselio u Split i da se nalazi na nepoznatoj adresi. Općinski sud u Livnu je rješenje o promjeni predmeta i sredstva izvršenja apelantu dostavio putem oglasne table suda 12. marta 2015. godine. Općinski sud u Livnu je u postupku proveo vještačenje predmetne nekretnine u kojem je, između ostalog, utvrđena i njena vrijednost, te je nalaz i mišljenje vještaka poljoprivredne struke 28. marta 2016. godine apelantu pokušao dostaviti putem PTT usluge na adresi u Kupresu. Nalaz i mišljenje apelant nije zaprimio putem PTT usluge, te su mu oni dostavljeni putem oglasne table suda 7. aprila 2016. godine. Općinski sud u Livnu je i zaključak o određivanju ročišta o prodaji predmetne nekretnine apelantu dostavio putem oglasne table suda 22. novembra 2016. godine, i to nakon što mu je putem PTT usluge bezuspješno pokušana dostava na adresi u Kupresu, a na dostavnici je navedeno da se apelant odselio u Split i da se nalazi na nepoznatoj adresi. Iz stanja spisa proizlazi da je Općinski sud u Livnu 22. decembra 2016. godine održao ročište za prvu prodaju apelantove nekretnine na kojem je, između ostalih, pristupio i ponuđač J. Š., te je nekretnina prodata ponuđaču za određeni novčani iznos, detaljno naveden u presudi, a koji nije manji od polovine utvrđene vrijednosti nekretnine.
8. Rješenjem o dosudi Općinskog suda u Livnu broj 68 0 I 036449 15 I od 2. februara 2017. godine predmetna nekretnina je dosuđena kupcu, a rješenje o dosudi je prvobitno strankama dostavljeno putem oglasne table suda. Nadalje, iz stanja spisa proizlazi da je apelant 23. februara 2017. godine lično pristupio pred sud, te mu je lično uručeno navedeno rješenje o dosudi protiv kojeg je podnio žalbu.
9. Rješenjem Kantonalnog suda broj 65 0 I 036449 17 Gž od 12. septembra 2017. godine odbijena je apelantova žalba i potvrđeno rješenje o dosudi Općinskog suda u Livnu od 2. februara 2017. godine.
10. U obrazloženju osporenog rješenja Kantonalnog suda, između ostalog, navedeno je da je Općinski sud u Livnu, nakon određivanja novog predmeta i sredstva izvršenja, utvrdio vrijednost predmetne nekretnine u skladu sa članom 80. stav (3) Zakona o izvršnom postupku (u daljnjem tekstu: ZIP), i to na osnovu nalaza i mišljenja vještaka poljoprivredne struke, da je odredio ročište za prvu prodaju nekretnine putem usmenog javnog nadmetanja, te da je zaključkom o prodaji od 22. novembra 2016. godine odredio vrijednost predmetne nekretnine. Navedeno je da je na zakazano ročište za prvu prodaju pristupio jedan ponuđač i da je za predmetnu nekretninu ponudio određeni novčani iznos, nakon čega je prvostepeni sud donio zaključak o prodaji kojim se kupcu prodaje nekretnina. U obrazloženju je, nadalje, navedeno da je članom 89. ZIP-a propisan postupak utvrđivanja prodajne cijene, te postupak prodaje i uslovi prodaje na prvom, drugom i trećem ročištu za prodaju, da je propisano da se na prvom ročištu za prodaju nekretnina ne može prodati ispod polovine utvrđene vrijednosti. S tim u vezi, navedeno je da je prvostepeni sud „ispoštovao“ odredbe o načinu prodaje prije donošenja rješenja o dosudi, da je objavio na oglasnoj tabli suda zaključak o prodaji i uslove prodaje, da se na ročištu za javno nadmetanje može javiti i samo jedan ponuđač, te da je objavom na oglasnoj tabli zaključka o prodaji sud omogućio i drugim osobama da učestvuju u postupku prodaje. Zatim je navedeno da je u zaključku o prodaji jasno navedeno da je predmetna nekretnina prodata kupcu za određeni novčani iznos koji nije manji od polovine utvrđene vrijednosti nekretnine. Nadalje je navedeno da je prvostepeni sud pravilno odlučio kada je na osnovu člana 93. ZIP-a donio rješenje o dosudi i predmetnu nekretninu dosudio kupcu, da je na potpuno i pravilno utvrđeno činjenično stanje pravilno primijenio materijalno pravo, te da nije počinio povredu izvršnog postupka.
11. Nadalje, Kantonalni sud je naveo da je neosnovan apelantov prigovor da je prvostepeni sud povrijedio odredbe ZIP-a, jer mu nije dostavio zaključak o prodaji od 22. novembra 2016. godine. S tim u vezi, navedeno je da je članom 90. stav (6) ZIP-a propisano da se zaključak o prodaji objavljuje na sudskoj tabli kako je to učinio prvostepeni sud. Navedeno je da se zaključak o prodaji ne dostavlja strankama, a stavom (7) istog člana je propisano da se smatra da je zaključak dostavljen istekom trećeg dana od dana objavljivanja na oglasnoj tabli.
12. U obrazloženju osporenog rješenja nadalje je navedeno da je neosnovan apelantov prigovor da nije bio upoznat sa procjenom vrijednosti predmetne nekretnine, kao i njenom prodajom, jer mu je dostava nalaza i mišljenja vještaka vršena putem oglasne table suda. S tim u vezi, navedeno je da je apelant bio upoznat da se protiv njega vodi predmetni izvršni postupak, da je učestvovao u postupku, a kako je tokom tog postupka promijenio adresu, bio je obavezan, u skladu sa članom 352. stav (1) Zakona o parničnom postupku (u daljnjem tekstu: ZPP), obavijestiti sud o promjeni adrese. Navedeno je da apelant nije obavijestio Općinski sud u Livnu o promjeni adrese boravka, te da je prvostepeni sud pravilno postupao kada je sve daljnje dostave u konkretnom postupku obavljao za apelanta stavljanjem pismena na oglasnu tablu suda (član 352. stav 5. ZPP). IV.Apelacija I.Navodi iz apelacije
13. U predmetnoj apelaciji apelant se poziva na povredu prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija).
14. Apelant navodi da je ugovorom o finansijskom lisingu firmi „Niva“ d.o.o. Kupres, koju zastupa apelant kao direktor, odobren određeni novčani iznos radi finansiranja kupovine automobila marke BMW. Apelant navodi da je uredno uplaćivao rate kredita sve do saznanja da se teško razbolio nakon čega je pao u docnju. Apelant navodi da je u izvršnom postupku predmetna nekretnina prodata bez njegovog učestvovanja u postupku, odnosno da mu je pokušana dostava na adresi u Kupresu, što je vidljivo iz određenih dostavnica sa naznakom da se apelant nalazi u Splitu na nepoznatoj adresi. Takođe ističe da je lokalni pismonoša trebao da mu ostavi obavijest na vrata njegove kuće u Kupresu ili u poštansko sanduče kako bi apelant mogao podići pismeno suda, jer apelant često dolazi u Kupres, i da je tako učinjeno, apelant bi bio upoznat sa prodajom nekretnine, a ne da se dostava vrši putem oglasne table suda. Apelant navodi da je predmetna nekretnina prodata za novčani iznos koji je manji od njene stvarne vrijednosti, te da mu nalaz i mišljenje vještaka nisu uručeni putem pošte, već putem oglasne table suda, te da nije znao za procijenjenu vrijednost nekretnine.
II.Odgovor na apelaciju
15. U odgovoru na apelaciju Općinski sud je naveo tok predmetnog postupka, navedenog u činjeničnom dijelu odluke, te je naveo da je apelant znao da se protiv njega vodi izvršni postupak, da je tokom postupka mijenjao adrese boravka, ali da sudu nije dostavio adrese na koje bi mu se pismena mogla lično uručiti, zbog čega su mu pismena dostavljana putem oglasne table suda. Naveo je da sud nije povrijedio apelantova prava na koja se u apelaciji poziva, jer je postupak vodio u skladu sa relevantnim odredbama ZIP-a i ZPP.
16. Kantonalni sud je u odgovoru na apelaciju naveo da su neosnovani apelantovi apelacioni navodi, te da je u obrazloženju osporenog rješenja dao detaljne razloge zbog kojih je apelantovu žalbu odbio, te prvostepeno rješenje potvrdio.
V.Relevantni propisi
17. Zakon o izvršnom postupku FBiH ("Službene novine Federacije BiH" br. 32/03, 52/03 ispravka, 33/06, 39/06 - ispravka, 39/09, 35/12 i 46/16) Za potrebe ove odluke koristi se neslužbeni prečišćeni tekst relevantnih odredaba Zakona o izvršnom postupku, sačinjen u Ustavnom sudu BiH ("Službene novine Federacije BiH" br. 32/03, 52/03 - ispravka, 33/06, 39/06 - ispravka i 39/09), koje glase:
Član 10.
Dostavljanje (1) Po pravilima o dostavljanju tužbe iz Zakona o parničnom postupku, dostavlja se rješenje na prijedlog za izvršenje, rješenje po prigovoru na rješenje o izvršenju, rješenje o izricanju novčane kazne i zaključak iz člana 37. ovog zakona.
(2) Kod izvršenja na osnovu izvršnog dokumenta ukoliko se stranka kojoj pismeno treba dostaviti ne nalazi na adresi naznačenoj u prijedlogu, niti na adresi odnosno sjedištu prijavljenom kod nadležnog organa, dostavljanje se vrši putem oglasne table suda i za slučaj dostavljanja odluka navedenih u stavu 1.
ovog člana.
Član 21.
Primjena odredaba drugih zakona (1) U izvršnom postupku na odgovarajući način primjenjuju se odredbe Zakona o parničnom postupku, ako ovim ili drugim zakonom nije drukčije određeno.
[…]
4. Prodaja nekretnine Član 82.
Zaključak o prodaji (1) Nakon provođenja postupka za utvrđivanje vrijednosti nekretnine sud donosi zaključak o prodaji nekretnine kojim se utvrđuje vrijednost nekretnine i određuju način i uslovi prodaje, te vrijeme i mjesto prodaje, ako se prodaja vrši putem javnog nadmetanja.
(2) U postupku izvršenja nad suvlasničkim dijelom iz člana 69. ovog zakona zaključak o prodaji sadržavaće odvojene podatke i za cjelokupnu nekretninu i za suvlasnički dio koji je predmet izvršenja, kao i naznaku da će sud o konačnom predmetu prodaje odlučiti u skladu sa stavom 3. člana 90. ovog zakona.
(3) Zaključak o prodaji objavljuje se na sudskoj oglasnoj tabli i, prema ocjeni suda, na drugi odgovarajući način.
(4) Stranka može o svom trošku objaviti zaključak o prodaji u sredstvima javnog informisanja, odnosno da o zaključku obavijesti lica koja se bave posredovanjem u prodaji nekretnina.
(5) Od objavljivanja zaključka o prodaji na sudskoj oglasnoj tabli do dana prodaje mora proteći najmanje 30 dana.
(6) Zaključak o prodaji dostavlja se strankama, licima koja imaju prvenstveno pravo namirenja ili pravo namirenja istog ranga kao i tražilac izvršenja, licima koja imaju upisano ili zakonsko pravo preče kupovine i nadležnom organu poreske uprave.
Član 84.
Način prodaje (1) Prodaja nekretnina obavlja se putem usmenog javnog nadmetanja.
(2) Ročište za prodaju nekretnine održava se u sudskoj zgradi, ako sud nije drukčije odredio.
(3) Ročište za prodaju održava se pred sudijom pojedincem ili stručnim saradnikom kojeg on odredi.
[…] Član 87.
Jedan ponudilac (1) Ročište za javno nadmetanje održaće se i kad prisustvuje samo jedan ponudilac.
(2) Sud će zaključkom, na zahtjev lica koje ima pravo prvenstvenog namirenja, odrediti da se ročište za prodaju odgodi ako učestvuje samo jedan ponudilac.
Član 89.
Prodajna cijena (1) Bez pristanka lica koja se u izvršnom postupku po redu prvenstva namiruju prije tražioca izvršenja, nepokretnost se na javnom nadmetanju ne može prodati po cijeni koja ne pokriva ni djelimično iznos potraživanja tražioca izvršenja.
(2) Na prvom ročištu za javno nadmetanje ne može se nepokretnost prodati ispod polovine utvrđene vrijednosti. Početne ponude za prvo ročište na iznose manje od jedne polovine utvrđene vrijednosti neće biti razmatrane.
[…] Član 90. stav (6) (6) O prodaji nekretnine najpovoljnijem ponudiocu sud donosi pismeni zaključak koji se objavljuje na sudskoj tabli.
Član 93.
Predaja nekretnine kupcu (1) Nakon polaganja cijene sud rješenjem dosuđuje nekretninu kupcu (rješenje o dosudi).
(2) Rješenjem iz stava 1. ovog člana sud određuje da se nekretnina preda kupcu, a zemljišnoknjižnom sudu da se izvrši upis promjene prava vlasništva, te brišu prava trećih za koje je to rješenjem određeno.
(3) Protiv rješenja o dosudi nije dozvoljen prigovor, ali se može izjaviti žalba. (4) Rješenje iz stava 1. ovog člana objavljuje se na oglasnoj tabli. Istekom trećeg dana od dana isticanja na oglasnoj tabli smatra se da je rješenje dostavljeno svim licima kojima se dostavlja zaključak o prodaji, te svim učesnicima u nadmetanju.
Član 96.
Kad se pristupa namirenju Sud pristupa namirenju tražilaca izvršenja odmah nakon donošenja rješenja o dosudi.
Član 110.
Gubitak prava na posjed nekretnine Prodajom nekretnine izvršenik gubi pravo posjeda nekretnine i dužan ju je predati kupcu odmah nakon dostavljanja rješenja o dosudi nekretnine, ako zakonom ili u sporazumu s kupcem nije drukčije određeno.
18. Zakon o parničnom postupku Federacije Bosne i Hercegovine („Službene novine FBiH“ br. 53/03, 73/05, 19/06 i 98/15) Za potrebe ove odluke koristi se neslužbeni prečišćeni tekst Zakona o parničnom postupku Federacije Bosne i Hercegovine („Službene novine FBiH“ br. 53/03, 73/05 i 19/06), koji u relevantnom dijelu glasi:
Član 156.
Sud dostavlja strankama pismeni nalaz i mišljenje vještaka najdocnije osam dana prije ročišta za glavnu raspravu.
a) Način dostavljanja pismena Član 337.
Pismena se dostavljaju preko pošte, preko ovlaštenog pravnog lica registrovanog za vršenje poslova dostavljanja ili preko ovlaštenog službenog lica suda.
b) Dostavljanje fizičkim i pravnim licima Član 339.
(1) Dostavljanje fizičkim licima vrši se predajom pismena licu kome se dostavljanje ima izvšiti, ako ovim zakonom nije drugačije određeno.
Član 348. st. (3) i (4) (3) Ako je utvrđeno da tuženi kome se dostavljanje ima izvršiti ne stanuje na adresi svog posljednjeg poznatog boravišta ili prebivališta, a njegovo sadašnje boravište ili radno mjesto se ne mogu utvrditi, dostavljanje pismena će se izvršiti istovremenim objavljivanjem pismena na oglasnoj tabli suda i u najmanje jednim dnevnim novinama koje se distribuiraju u Federaciji.
(4) Dostavljanje se smatra izvršenim protekom roka od 15 dana od dana objavljivanja.
4. Promjena adrese Član 352. st. (1), (5) i (6) (1) Ako stranka ili njen zastupnik u toku postupka ili prije isteka roka od šest mjeseci po pravosnažnom okončanju postupka promijene adresu na koju se dostavljanje vrši, dužni su o tome odmah obavijestiti sud.
(5) Ako stranka ili njen zastupnik ne obavijeste odmah sud o promjeni adrese, sud će odrediti da se daljnja dostavljanja u parnici vrše objavljivanjem pismena na oglasnoj tabli suda, sve dok stranka ili njen zastupnik ne obavijeste sud o svojoj novoj adresi.
(6) Dostavljanje iz stava 5. ovog člana, smatra se izvršenim po isteku 15 dana od dana objavljivanja pismena na oglasnoj tabli suda.
VI.Dopustivost
19. U skladu sa članom VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni sud, takođe, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
20. U skladu sa članom 18. stav (1) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.
21. U konkretnom slučaju predmet osporavanja apelacijom je rješenje Kantonalnog suda od 12. septembra 2017. godine protiv kojeg nema drugih djelotvornih pravnih lijekova mogućih prema zakonu. Zatim, osporeno rješenje apelant je zaprimio 18. septembra 2017. godine, a apelaciju Ustavnom sudu je podnio 29. septembra 2017. godine, tj. u roku od 60 dana, kako je propisano članom 18. stav (1) Pravila Ustavnog suda. Konačno, apelacija ispunjava i uslove iz člana 18. st. (3) i (4) Pravila Ustavnog suda, jer ne postoji neki formalni razlog zbog kojeg apelacija nije dopustiva, niti je očigledno (prima facie) neosnovana.
22. Imajući u vidu odredbe člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. st. (1), (3) i (4) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je utvrdio da predmetna apelacija ispunjava uslove u pogledu dopustivosti.
VII.Meritum
23. Apelant pobija navedeno rješenje Kantonalnog suda, tvrdeći da je tim rješenjem povrijeđeno njegovo pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. Evropske konvencije.
Član II/3. Ustava Bosne i Hercegovine u relevantnom dijelu glasi:
Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i slobode iz stava 2. ovog člana, što uključuje:
e) Pravo na pravično saslušanje u građanskim i krivičnim stvarima i druga prava u vezi sa krivičnim postupkom.
Član 6. stav 1. Evropske konvencije u relevantnom dijelu glasi:
1. Prilikom utvrđivanja njegovih građanskih prava i obaveza ili krivične optužbe protiv njega, svako ima pravo na pravičnu i javnu raspravu u razumnom roku pred nezavisnim i nepristrasnim sudom ustanovljenim zakonom. […]
24. Ustavni sud, prije svega, ističe da se u konkretnom slučaju radi o izvršnom postupku koji je pokrenuo tražilac izvršenja protiv apelanta kao izvršenika na osnovu vjerodostojne isprave-mjenice kao apstraktne hartije od vrijednosti, u kojoj je određena apelantova obaveza na plaćanje duga. Kao sredstvo izvršenja tokom postupka je precizirana nekretnina koja je bila u apelantovom vlasništvu i koja je prinudnim putem prodata u izvršnom postupku bez apelantovog prisustva.
25. Ustavni sud podsjeća da je u svojoj Odluci broj U 21/02 od 26. marta 2004. godine (dostupna na web-stranici Ustavnog suda www.ustavnisud.ba) podržao praksu bivše Evropske komisije za ljudska prava u pogledu toga da odluke sudova koje se tiču izvršenja ne potpadaju pod član II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i član 6. stav 1. Evropske konvencije, izuzev u slučajevima ako se njima utvrđuju nova prava i obaveze koji se tiču podnosioca apelacije (vidi Odluku bivše Evropske komisije za ljudska prava, K. protiv Švedske broj 13800/88 OI 94). Dakle, u konkretnom slučaju prije pokretanja predmetnog postupka apelantove obaveze nisu utvrđene pravosnažnom sudskom odlukom, odnosno u predmetnom postupku se prvi put odlučivalo o apelantovim građanskim pravima i obavezama, zbog čega se u konkretnom slučaju radi o predmetu građanskopravne prirode, te, stoga, apelant uživa garancije prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije.
26. Apelant ukazuje da su redovni sudovi pogrešno utvrdili činjenično stanje i da su proizvoljno primijenili procesno pravo kada sudske odluke i nalaz i mišljenje vještaka poljoprivredne struke apelantu nisu dostavljeni putem PTT usluge, već putem oglasne table suda, što je rezultiralo da se apelantova nekretnina prinudnim putem proda u izvršnom postupku, i to bez njegovog prisustva kao izvršenika i vlasnika, te po cijeni koja je manja od njene stvarne vrijednosti. U konkretnom slučaju Ustavni sud treba da odgovori na pitanje da li je u predmetnom postupku proizvoljno primijenjeno procesno pravo, tj. da li su apelantu odluke prvostepenog suda, kao i nalaz i mišljenje vještaka poljoprivredne struke dostavljeni u skladu sa relevantnim zakonskim odredbama i da li su one u skladu sa pravom na pravično suđenje, te da li je u konkretnom slučaju, zbog dostave putem oglasne table suda, apelantu uskraćeno pravo na pristup sudu.
27. S tim u vezi, Ustavni sud, prije svega, naglašava svoj stav da nije, u principu, nadležan vršiti provjeru utvrđenih činjenica i načina na koji su redovni sudovi protumačili pozitivnopravne propise, osim ukoliko odluke tih sudova krše ustavna prava. To će biti slučaj kada odluka redovnog suda krši ustavna prava, tj. ukoliko je redovni sud pogrešno protumačio ili primijenio neko ustavno pravo, ili je zanemario to pravo, ako je primjena zakona bila proizvoljna ili diskriminacijska, ukoliko je došlo do povrede procesnih prava (pravično suđenje, pristup sudu, djelotvorni pravni lijekovi i u drugim slučajevima), ili ukoliko utvrđeno činjenično stanje ukazuje na povredu Ustava Bosne i Hercegovine (vidi, Ustavni sud, odluke broj U 39/01 od 5. aprila 2002. godine, objavljena u «Službenom glasniku Bosne i Hercegovine» broj 25/02, i broj U 29/02 od 27. juna 2003. godine, objavljena u «Službenom glasniku Bosne i Hercegovine» broj 31/03).
28. Ustavni sud se, dakle, prema navedenom stavu, može, izuzetno, kada ocijeni da je u određenom postupku redovni sud proizvoljno postupao kako u utvrđivanju činjenica, tako i u primjeni relevantnih pozitivnopravnih propisa (vidi, Ustavni sud, Odluka broj AP 311/04 od 22. aprila 2005. godine, stav 26) upustiti u ispitivanje načina na koji su nadležni sudovi utvrđivali činjenice i na tako utvrđene činjenice primijenili pozitivnopravne propise. U kontekstu navedenog Ustavni sud podsjeća i da je u više svojih odluka ukazao da očigledna proizvoljnost u primjeni relevantnih propisa nikada ne može voditi pravičnom postupku (vidi, Ustavni sud, Odluka broj AP 1293/05 od 12. septembra 2006. godine, tačka 25. i dalje). Imajući u vidu navedeno i navode iz apelacije, Ustavni sud će u konkretnom slučaju ispitati da li su osporene odluke zasnovane na proizvoljnoj primjeni prava.
29. Ustavni sud zapaža da je tražilac izvršenja protiv apelanta na osnovu vjerodostojne isprave-mjenice kao apstraktne hartije od vrijednosti pokrenuo predmetni izvršni postupak u kojem je apelantova nekretnina prodata prinudnim putem radi namirenja potraživanja. Nadalje, Ustavni sud zapaža da je apelant znao da je protiv njega pokrenut izvršni postupak (rješenje o izvršenju mu je uredno dostavljeno, te je bio prisutan prilikom provođenja izvršne radnje popis i procjena pokretnih stvari), da je rješenje o nenadležnosti Općinskog suda u Bugojnu uredno zaprimio, te da je bio upoznat pred kojim sudom će se dalje provoditi izvršni postupak.
30. Nadalje, Ustavni sud zapaža da je apelant, u skladu sa članom 352. ZPP a u vezi sa članom
21. ZIP-a, bio obavezan da dostavi nadležnom sudu podatke o promjeni svoje adrese boravka, tj. da dostavi adresu na koju bi mu sud putem PTT usluge mogao dostavljati pismena, što apelant nije učinio, a znao je ili je morao znati da se protiv njega vodi predmetni izvršni postupak. Dakle, iz stanja spisa proizlazi da je Općinski sud u Livnu apelantu pokušavao izvršiti dostavu sudskih pismena i nalaz i mišljenje vještaka putem PTT usluge, te kako ih apelant nije zaprimio, a na dostavnici je naznačeno da se odselio u Split (dakle, u drugu državu, Republiku Hrvatsku) i da se nalazi na nepoznatoj adresi, to je Općinski sud u Livnu, u skladu sa članom 10. ZIP-a, apelantu dostavu izvršio putem oglasne table suda.
31. U vezi sa kompatibilnošću sa standardima prava na pravično suđenje zakonske presumpcije da se dostava pismena izvršena putem oglasne table suda smatra urednom dostavom, Ustavni sud podsjeća da se sličnim ustavnim pitanjem bavio prilikom ocjene ustavnosti pojedinih odredaba Zakona o izvršnom postupku Republike Srpske (vidi, Ustavni sud, Odluka o dopustivosti i meritumu broj U 7/17 od 30. novembra 2017. godine, dostupna na internetskoj stranici Ustavnog suda www.ustavnisud.ba). U navedenoj odluci Ustavni sud je utvrdio da „član 109. stav 6. Zakona o izvršnom postupku Republike Srpske nije u skladu sa članom II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i članom 6. stav 1. Evropske konvencije. Ustavni sud zaključuje da je odredba člana 109. stav 6. ZIP-a RS suprotna garancijama prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije“. U obrazloženju navedene odluke Ustavni sud je, između ostalog, naveo: [...] „Ustavni sud smatra da u konkretnom slučaju nije sporno propisivanje zakonodavca da se rješenje o namirenju objavljuje na oglasnoj tabli suda, već da se mora učiniti izvjesnim kada će se taj događaj desiti, odnosno kada će rješenje o namirenju biti objavljeno na oglasnoj tabli suda, budući da od tada za zainteresirana lica počinje teći rok za žalbu. Dakle, prema mišljenju Ustavnog suda, to ne smije biti neizvjestan događaj budući da od njega zavisi ostvarivanje procesnih prava stranaka u smislu izjavljivanja žalbe protiv rješenja o namirenju. Štaviše, sporna odredba bez bilo kakvog određenja koje bi indiciralo izvjesnost datuma postavljanja rješenja na oglasnoj tabli i, s tim u vezi, računanja roka za žalbu predstavlja pretjeran teret za zainteresirana lica na koja se ova odredba odnosi. Stoga, slijedi da sporna odredba nije u skladu sa članom 6. stav 1. Evropske konvencije u smislu osiguranja procesnih garancija za izjavljivanje pravnog lijeka. [...]“
32. Dovodeći navedenu praksu u kontekst okolnosti konkretnog slučaja, Ustavni sud zapaža da se navedeni stav Ustavnog suda ne može analogno primijeniti u konkretnom slučaju, jer se apelant nije nalazio u stanju neizvjesnosti koje bi ga lišilo mogućnosti upotrebe odgovarajućeg pravnog lijeka. Naime, u konkretnom slučaju apelant je, nakon što je rješenje o dosudi istaknuto na oglasnu tablu suda 23. februara 2017. godine, lično pristupio pred Općinski sud u Livnu i lično je zaprimio rješenje o dosudi Općinskog suda u Livnu od 2. februara 2017. godine, protiv njega je izjavio žalbu o kojoj je Kantonalni sud meritorno odlučio. Dakle, iako Ustavni sud ima stav da pojedine odredbe Zakona o izvršnom postupku koje regulišu način dostavljanja pojedinih sudskih pismena putem oglasne table suda (rješenje o dosudi) nisu u skladu sa Ustavom BiH i načelima Evropske konvencije zbog toga što krše načelo pravne sigurnosti i dovode učesnike u postupku u neizvjestan položaj kad će to sudsko pismeno biti objavljeno na oglasnoj tabli suda, odnosno kad procesni rokovi s tim u vezi počinju teći, u konkretnom slučaju nije sporno da je apelant pristupio pred sud, da mu je rješenje o dosudi lično uručeno, da je protiv njega izjavio žalbu o kojoj je meritorno odlučeno zbog čega mu nije bilo uskraćeno pravo na pristup sudu i stav zauzet u Odluci Ustavnog suda broj U 7/17 od 30. novembra 2017. godine analogno se ne može primijeniti u konkretnom slučaju.
33. Dakle, Ustavni sud zapaža da se Općinski sud u Livnu u predmetnom postupku ponašao u skladu sa procesnim ovlaštenjima, a takvo postupanje je kao pravilno potvrdio Kantonalni sud u osporenoj odluci, te je dao detaljno i jasno obrazloženje zbog čega su procesne radnje koje je preduzimao Općinski sud u Livnu pravilne i zakonite. Konačno, Ustavni sud zapaža da se Kantonalni sud o identičnim apelantovim prigovorima detaljno izjasnio u osporenom rješenju, ocijenivši žalbene prigovore neosnovanim za šta je dao jasno i detaljno obrazloženje koje Ustavni sud ne smatra proizvoljnim.
34. Imajući u vidu okolnosti konkretnog slučaja, Ustavni sud iz raspoloživih dokaza ne može izvesti zaključak da je prilikom postupanja redovnih sudova bilo kršenja relevantnih odredaba ZIP-a koje regulišu sporno pitanje, te da se stav Ustavnog suda zauzet u predmetu broj U 7/17 od 30. novembra 2017. godine analogno ne može primijeniti i u konkretnom slučaju, jer apelantu nije uskraćeno pravo na pristup sudu, niti mu je bilo onemogućeno da aktivno učestvuje u postupku. Nadalje, Ustavni sud zapaža da je apelantovo pasivno držanje u postupku, nedostavljanje podataka o promjeni adrese boravka sudu u velikoj mjeri doprinijelo da se apelantu sudska pismena (izuzev rješenja o dosudi) dostave putem oglasne table suda i da se postupak izvršenja provede bez uredno obaviještenog apelanta koji je znao ili je morao znati da se protiv njega vodi predmetni izvršni postupak.
35. Imajući u vidu navedeno, Ustavni sud smatra da u konkretnom slučaju nije bilo kršenja apelantovih prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije.
VIII.Zaključak
36. Ustavni sud zaključuje da u konkretnom slučaju nema kršenja prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije kada nema ništa što bi ukazivalo da je apelantu tokom predmetnog postupka bilo uskraćeno pravo na pristup sudu. Ustavni sud zaključuje da je Općinski sud u Livnu procesne radnje preduzimao u skladu sa relevantnim odredbama ZIP-a, a te procesne radnje Kantonalni sud je u osporenom rješenju ocijenio da su pravilne i da su u skladu sa procesnim zakonom za što je dao detaljno obrazloženje koje Ustavni sud ni u jednom segmentu ne smatra proizvoljnim.
37. Na osnovu člana 59. st. (1) i (3) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
38. Prema članu VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Zlatko M. Knežević