Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-2873/18 (M.Đ. i A. A.)

Odluka donesena 30. 10. 2019.

Nema povrede
Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
Član 1. Protokola 1 uz EK i član II/3.k) Ustava BiH (Zaštita imovine)
  • Član 1. P broj 1 uz EK, – zaštita imovine
  • Protek roka
  • Izvršenje
  • Pravično suđenje - razuman rok
  • Očigledno (prima facie) neosnovana
  • Izvršni postupak
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-2873/18

Apelacija

Odluka o dopustivosti

30. 10. 2019.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u sastavu: predsjednik Zlatko M. Knežević, potpredsjednici Mato Tadić i Mirsad Ćeman i sudije Valerija Galić, Miodrag Simović i Seada Palavrić, na sjednici održanoj 30. oktobra 2019. godine, u predmetu broj AP-2873/18, rješavajući apelacije M. Đ. i Adnana Adžema, na osnovu člana člana 18. stav (3) tačka c), člana 18. stav (4) i člana 57. stav (2) tačka a) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – Prečišćeni tekst („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ broj 94/14), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuju se kao nedopuštene apelacije koje su podnijeli:

Adnan Adžem zbog dužine trajanja parničnog postupka u predmetu koji je okončan Presudom Kantonalnog suda u Sarajevu broj 65 0 Rs 218538 13 Rsž od 24. avgusta 2017. godine, zbog proteka roka za podnošenje apelacije.

M. Đ. i Adnan Adžem zbog dužine trajanja izvršnih postupaka koji se vode pred Općinskim sudom u Sarajevu pod br. 65 0 I 648523 17 I i 65 0 I 678159 17 I, zbog toga što su očigledno (prima facie) neosnovane.

OBRAZLOŽENJE

AP 2873/18

1. M. Đ. (u daljnjem tekstu: apelantkinja), koju zastupa Boško Čegar, advokat iz Pala, podnijela je 18. maja 2018. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) zbog dužine trajanja izvršnog postupka u predmetu koji se vodi pred Općinskim sudom u Sarajevu (u daljnjem tekstu: Općinski sud) pod brojem 65 0 I 648523 17 I.

2. Apelantkinja, M. V. i B. V. podnijeli su 25. aprila 2017. godine Općinskom sudu prijedlog za izvršenje, protiv izvršenika A. G. i R. G., a na osnovu pravosnažne i izvršne Presude Osnovnog suda u Sokocu broj 89 0 P 005941 15 P od 25. decembra 2015. godine. Kao sredstvo izvršenja predložili su zapljenu novčanih sredstava izvršenika tj. zapljenu penzije koju ostvaruju preko Fonda PIO F BiH (u daljnjem tekstu: Fond PIO).

3. Iz stanja spisa proizilazi da je Općinski sud, nakon otklanjanja određenih procesnih smetnji, vezanih za utvrđivanje adrese prebivališta izvršenika, predloženo izvršenje dozvolio rješenjem o izvršenju od 21. novembra 2017. godine. Protiv navedenog rješenja o izvršenju izvršenici su izjavili prigovor, te je Općinski sud rješenjem od 6. avgusta 2018. godine prigovor odbio. Općinski sud je rješenje o izvršenju, zajedno sa zaključkom od 6. avgusta 2018. godine dostavio na provođenje nadležnom Fondu PIO.

4. Iz stanja spisa proizilazi da predmetni izvršni postupak traje dvije i po godine, te da navedeno rješenje o izvršenju nije provedeno.

AP 6393/18

5. Adnan Adžem (u daljnjem tekstu: apelant), podnio je 9. novembra 2018. godine apelaciju Ustavnom sudu zbog dužine trajanja parničnog postupka u predmetu koji je prije podnošenja apelacije okončan Presudom Kantonalnog suda u Sarajevu (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) broj 65 0 Rs 218538 13 Rsž od 24. avgusta 2017. godine, te zbog dužine trajanja izvršnog postupka u predmetu koji se vodi pred Općinskim sudom pod brojem 65 0 I 678159 17 I.

6. Apelant je 29. novembra 2011. godine Općinskom sudu podnio tužbu protiv tuženog KJKP Gradski saobraćaj Sarajevo, radi potraživanja iz radnog odnosa. Općinski sud donio presudu 13. maja 2013. godine, koja je djelimično preinačena Presudom Kantonalnog suda broj 65 0 Rs 218538 13 Rsž od 24. avgusta 2017. godine. Iz stanja spisa proizilazi da je predmetni parnični postupak okončan prije podnošenja apelacije.

7. Apelant je na osnovu navedenih presuda redovnih sudova 21. novembra 2017. godine Općinskom sudu podnio prijedlog za izvršenje. Kao sredstvo izvršenja apelant je predložio zapljenu izvršenikovih novčanih sredstava koja se nalaze na određenim transakcijskim računima. Općinski sud je predloženo izvršenje dozvolio rješenjem o izvršenju od 12. februara 2018. godine, koje je 7. maja 2018. godine dostavio banci na provođenje.

8. Iz stanja spisa proizilazi da predmetni izvršni postupak traje približno dvije godine, te da navedeno rješenje o izvršenju nije provedeno.

Spajanja predmeta

9. S obzirom na to da je navedene apelacije podnio isti apelant, da se u konkretnom slučaju radi o istom pitanju, Ustavni sud, u skladu sa članom 32. stav (1) Pravila Ustavnog suda donio je odluku o spajanju navedenih apelacija u kojima će se voditi jedan postupak i donijeti jedna odluka pod brojem AP 2873/18.

Apelacioni navodi

10. Apelanti su u apelacijama naveli tok predmetnih postupaka navedenih u činjeničnom dijelu odluke, te smatraju da im je zbog njihove dužine trajanja povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) i pravo na imovinu iz člana II/3

k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1. uz Evropsku konvenciju. Apelanti su zbog dužine trajanja predmetnih postupaka zatražili naknadu nematerijalne štete. Odgovor na apelacije

11. Općinski sud je u odgovorima na apelacije naveo hronologiju predmetnih postupka, te je naveo da je procesne radnje u predmetnim postupcima provodio u skladu sa relevantnim odrebama procesnog zakona, te da nije povrijedio prava apelanata na koja se u apelacijama pozivaju. U odnosu na dužinu trajanja parničnog postupka

12. Apelant, u predmetu broj AP-6393/18, je tužbom od 29. novembra 2011. godine koju je podnio Općinskom sudu pokrenuo predmetni parnični postupak, koji je prije podnošenja apelacije okončan presudom Kantonalnog suda od 24. avgusta 2017. godine.

13. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredbi člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. stav (1) i stav (3) tačka c) Pravila Ustavnog suda. Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:

«Ustavni sud, takođe, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.» Član 18. stav (1). i stav (3). tačka c) Pravila Ustavnog suda glasi:

«(1) Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.

(3) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva:

c) protekao je rok za podnošenje apelacije;»

14. Apelant je 21. novembra 2017. godine Općinskom sudu podnio prijedlog za izvršenje na osnovu presude Općinskog suda od 13. maja 2013. godine, koja je djelimično preinačena presudom Kantonalnog suda od 24. avgusta 2017. godine. Ustavni sud nije smatrao potrebnim utvrđivati tačan datum prijema navedene presude Kantonalnog suda, s obzirom da je na osnovu nje apelant pokrenuo predmetni izvršni postupak, pa se podrazumijeva da je konačnu odluku u predmetnom postupku zaprimio prije podnošenja prijedloga za izvršenje.

15. S obzirom na to da je predmetna apelacija u dijelu koji se odnosi na dužinu trajanja parničnog postupka podnesena približno jednu godinu nakon što je apelant pred Općinskim sudom pokrenuo predmetni izvršni postupak, Ustavni sud zaključuje da je apelacija u tom dijelu podnesena nakon što je protekao rok za podnošenje apelacije predviđen članom 18. stav (1) Pravila Ustavnog suda, tj. da je podnesena neblagovremeno i nakon proteka roka od 60 dana od dana kada je apelant primio odluku kojom je okončan predmetni postupak.

16. Imajući u vidu odredbu člana 18. stav (3). tačka c) Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko apelant podnese apelaciju nakon proteka roka za podnošenje, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke U odnosu na dužinu trajanja izvršnih postupaka

17. Pri ispitivanju dopustivosti apelacija Ustavni sud je pošao od odredbi člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda.

Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:

Ustavni sud takođe ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom Ustavu, kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

Član 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda glasi:

Ustavni sud će odbaciti apelaciju kao očigledno (prima facie) neosnovanu kada utvrdi da ne postoji opravdan zahtjev stranke u postupku, odnosno da predočene činjenice ne mogu opravdati tvrdnju da postoji kršenje Ustavom zaštićenih prava i/ili kada se za stranku u postupku utvrdi da ne snosi posljedice kršenja Ustavom zaštićenih prava, tako da je ispitivanje merituma apelacije nepotrebno.

18. Ustavni sud, u fazi ispitivanja dopustivosti apelacije, mora utvrditi, između ostalog, da li su ispunjeni uslovi za meritorno odlučivanje koji su nabrojani u članu 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda. U vezi s tim, Ustavni sud ukazuje da, prema vlastitoj jurisprudenciji i praksi Evropskog suda za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Evropski sud), apelant mora navesti povredu svojih prava koje štiti Ustav Bosne i Hercegovine i ove povrede moraju djelovati vjerovatno. Apelacija je očito neosnovana ukoliko joj manjkaju prima facie dokazi koji dovoljno jasno pokazuju da je navedena povreda ljudskih prava i sloboda moguća (vidi, Evropski sud, Vanek protiv Slovačke, presuda od 31. maja 2005. godine, aplikacija broj 53363/99, i Ustavni sud, Odluka broj AP-156/05 od 18. maja 2005. godine), te ako činjenice u odnosu na koje se podnosi apelacija očito ne predstavljaju kršenje prava koje apelant navodi, tj. ako apelant nema „opravdan zahtjev“ (vidi, Evropski sud, Mezőtúr- Tiszazugi Vízgazdálkodási Társulat protiv Mađarske, presuda od 26. jula 2005. godine, aplikacija broj 5503/02), kao i kad se utvrdi da apelant nije „žrtva“ kršenja prava zaštićenih Ustavom Bosne i Hercegovine.

19. Ustavni sud podsjeća da se, prema konzistentnoj praksi Evropskog suda i Ustavnog suda, razumnost dužine trajanja izvršnog postupka mora ocijeniti u svjetlu okolnosti pojedinog predmeta, vodeći računa o kriterijima uspostavljenim sudskom praksom Evropskog suda, a naročito o složenosti predmeta, ponašanju strana u postupku i nadležnog suda ili drugih javnih vlasti, te o značaju koji konkretna pravna stvar ima za apelanta (vidi Evopski sud, Mahmutović protiv Hrvatske, aplikacija broj 9505/03 od 15. februara 2007. godine, stav 26).

20. U vezi s predmetnim postupcima, Ustavni sud podsjeća da država ima pozitivnu obavezu da organizira sistem za izvršenje presuda koji treba da bude efektivan kako u normativnom dijelu tako i u praksi i osigura njihovo izvršenje bez nepotrebnog odgađanja (vidi Evropski sud, Scollo protiv Italije, 1995. god.). Međutim, Ustavni sud ukazuje da se, prema praksi Evropskog suda (u predmetima gdje nijedna stranka u sporu nije vlast niti državni organ), uloga vlasti svodi na to da razumno pomognu izvršenju presude u korist stranke koja je spor dobila, ali ne da garantira izvršenje u svim okolnostima (vidi Fuklev protiv Ukrajine, st. 8486, 2005. godina). Dakle, u izvršnom postupku sudovi nisu odgovorni za namirenje tražioca izvršenja, već za djelotvorno i ekonomično provođenje sudskog postupka.

21. Ocjenjujući razumnost dužine predmetnih izvršnih postupaka prema kriterijima uspostavljenim sudskom praksom Evropskog suda, koju Ustavni sud podržava, Ustavni sud zapaža da predmetni postupci, koji su po zakonu hitni, nisu naročito složeni, da apelanti nisu doprinjeli njihovoj dužini, te da su od značaja za apelante jer nastoje da ostvare svoja novčana potraživanja dosuđena sudskim odlukama. Dalje, Ustavni sud zapaža da je Općinski sud u predmetu broj AP 2873/18 predloženo izvršenje dozvolio sedam mjeseci nakon podnošenja prijedloga za izvršenje, nakon što su otklonjene procesne smetnje vezane za utvrđivanje adrese izvršenika, što je objektivno uticalo na dužinu trajanja postupka, a ne može se staviti na teret Općinskom sudu. Navedeno rješenje je nakon donošenja zaključka od 6. avgusta 2018. godine dostavljeno nadležnom Fondu PIO radi daljnjeg provođenja, čime je provedena radnja kojom se izvršenje dovršava pred tim sudom u smislu člana 64. Zakona o izvršnom postupku F BiH (u daljnjem tekstu: ZIP).

22. Ustavni sud zapaža da je Općinski sud u predmetu broj AP 6393/18 predloženo izvršenje dozvolio približno tri mjeseca nakon podnošenja prijedloga za izvršenje koje je približno tri mjeseca nakon donošenja dostavio banci na provođenje, čime je proveo radnju kojom se izvršenje dovršava pred tim sudom u smislu člana 64. ZIP.

23. Ustavni sud zapaža da je Općinski sud na početku predmetnih postupaka imao evidentan period pasivnosti, jer po prijedlozima za izvršenje nije postupio u skladu sa članom 15. ZIP. Međutim, posmatrajući postupke u cjelini, Ustavni sud zapaža da se Općinski sud nakon donošenja navedenih rješenja o izvršenju ponašao u skladu sa svojom pozitivnom obavezom postupanja ekonomično i bez nepotrebnog odlaganja, jer je navedena rješenja o izvršenju u razumnim rokovima dostavio nadležnom Fondu PIO, odnosno banci na daljnje provođenje, u cilju namirenja potraživanja apelanata, pri čemu nije mogao da utiče na dinamiku namirenja predmetnih potraživanja. Naime, Općinski sud nije mogao da utiče na priliv novca na računima izvršenika, te s tim u vezi nije odgovoran što se predmetna potraživanja u skladu sa novčanim primanjima izvršenika još uvijek nisu namirila.

24. Dakle, imajući u vidu cjelokupnu dužinu trajanja predmetnih postupaka u kojem na tok namirenja potraživanja Općinski sud nije mogao uticati, niti je odgovoran za priliv novčanih sredstava na računima izvršenika, Ustavni sud, imajući u vidu konzistentnu praksu Evropskog suda i Ustavnog suda i stavove navedene i u ovoj odluci, zaključuje da nema ništa što ukazuje da navodi apelanata u predmetnim apelacijama pokreću ustavna pitanja na koja su se pozvali, odnosno ništa što ukazuje da apelanti imaju "opravdan zahtjev" u smislu člana 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda. Zbog toga, Ustavni sud zaključuje da su ovi navodi očigledno (prima facie) neosnovani.

25. Imajući u vidu odredbu člana 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je očigledno (prima facie) neosnovana, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

26. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Zlatko M. Knežević

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-2873/18 (M.Đ. i A. A.) | Sudska praksa | Aktio