Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o meritumu u predmetu AP-1996/18 (T.Č. i L.Č.)
Odluka donesena 13. 11. 2019.
- Povreda
- Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
- Pravično suđenje - razuman rok
- Izvršni postupak
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-1996/18
Apelacija
Odluka o meritumu
13. 11. 2019.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u sastavu: predsjednik Zlatko M. Knežević, potpredsjednici Mato Tadić i Mirsad Ćeman i sudije Valerija Galić, Miodrag Simović i Seada Palavrić, na sjednici održanoj 13. novembra 2019. godine, u predmetu broj AP 1996/18, rješavajući apelaciju T. Č. i L. Č., na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 57. stav (2) tačka b), člana 59. st. (1) i (2), člana 62. stav (7), člana 72. st. (4) i (5) i člana 74. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – prečišćeni tekst („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ broj 94/14), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU
Usvaja se apelacija koju su podnijeli T. Č. i L. Č.
Utvrđuje se povreda člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda zbog nerazumne dužine trajanja izvršnog postupka koji se vodi pred Osnovnim sudom u Banjaluci kao predmet broj 71 0 I 238558 16 I (stari broj I-4546/05).
Na osnovu člana 74. stav (1) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, nalaže se Vladi Republike Srpske da apelantima T. Č.
i L. Č. isplati iznos od 1.200,00 KM na ime naknade nematerijalne štete zbog nerazumne dužine trajanja izvršnog postupka, i to u roku od tri mjeseca od dostavljanja ove odluke, uz obavezu da nakon isteka ovog roka plati zakonsku zateznu kamatu na eventualno neisplaćeni iznos ili dio iznosa naknade određene ovom odlukom.
Na osnovu člana 62. stav (7) Pravila Ustavnog suda, nalaže se predsjedniku Osnovnog suda u Banjaluci da u skladu sa ovom odlukom odmah preduzme odgovarajuće mjere za okončanje postupka u predmetu broj 71 0 I 238558 16 I (stari broj I-4546/05), u skladu sa članom II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i članom 6. stav 1.
Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda.
Na osnovu člana 72. stav (5) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, nalaže se Vladi Republike Srpske i predsjedniku Osnovnog suda u Banjaluci da najkasnije u roku od tri mjeseca od dana dostavljanja ove odluke obavijeste Ustavni sud Bosne i Hercegovine o preduzetim mjerama s ciljem izvršenja ove odluke.
OBRAZLOŽENJE
I.Uvod
1. T. Č. i L. Č., u vrijeme podnošenja apelacije L. Č. je bio malodoban i zastupala ga je zakonska zastupnica – majka Jana Šakić (u daljnjem tekstu: apelanti), koje zastupa Vesna Rujević, advokat iz Banjaluke, podnijeli su 3. aprila 2018. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) zbog nerazumne dužine trajanja izvršnog postupka u predmetu koji se vodi pred Osnovnim sudom u Banjaluci (u daljnjem tekstu: Osnovni sud) pod brojem 71 0 I 238558 16 I (stari broj I-4546/05).
II.Postupak pred Ustavnim sudom
2. Na osnovu člana 23. Pravila Ustavnog suda, od Osnovnog suda i Okružnog suda u Banjaluci (u daljnjem tekstu: Okružni sud), zatraženo je 10. maja 2018. godine da dostave odgovore na apelaciju.
3. Okružni i Osnovni sud su 17. maja i 1. juna 2018. godine dostavili odgovore na apelaciju.
4. Ustavni sud je 18. oktobra 2019. godine od Osnovnog suda pribavio informacije o konkretnom predmetu, kao i o statusu predmetnog izvršnog postupka.
III.Činjenično stanje
5. Činjenice predmeta koje proizlaze iz apelacionih navoda i dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu se sumirati na sljedeći način.
Uvodne napomene
6. Osnovni sud je po službenoj dužnosti donio Rješenje o izvršenju broj I-4546/05 od 17. februara 2006. godine na osnovu pravosnažne presude Osnovnog suda broj P-I-111/05 od 14. oktobra 2005. godine kojom je naloženo izvršeniku S. Č. da na ime obaveze izdržavanja malodobne djece (apelanata) plaća određeni novčani iznos na ruke majke i zakonske zastupnice počevši od 13. aprila 2005. godine. Predmetno rješenje je postalo pravosnažno 10. marta 2006. godine. Apelanti su 12. maja 2014. godine podnijeli urgenciju Osnovnom sudu zbog neplaćanja izdržavanja. Također, apelanti su 5. decembra 2014. godine podnijeli urgenciju Osnovnom sudu i obavijestili sud o izvršenikovoj adresi.
Predmetni postupak
7. Osnovni sud je Rješenjem o izvršenju broj I-4546/05 od 9. marta 2015. usvojio prijedlog apelanata od 4. marta 2015. godine i odredio predloženo izvršenje na osnovu izvršne isprave – Presude Osnovnog suda broj P-I-111/05 od 14. oktobra 2005. godine – zapljenom i prodajom putničkog motornog vozila bliže označenog u rješenju, te istovremeno popisom, procjenom i prodajom izvršenikovih ostalih pokretnih stvari radi naplate potraživanja koja se odnose na doprinose za izdržavanje apelanata u određenom novčanom iznosu. Osnovni sud je 17. marta 2015. godine sačinio zapisnik o popisu i procjeni pokretnih stvari kojom prilikom je popisano predmetno putničko motorno vozilo čija je vrijednost procijenjena na iznos od 12.000,00 KM, te je konstatirano da je vozilo pod zabranom prometovanja jer je uvezeno uz povlasticu (RVI) i da izvršenik ne posjeduje drugu pokretnu imovinu i stvari koje bi mogle biti predmet popisa i zapljene, kao i da je izvršenik zaposlen u „Oskar filmu“ d.o.o. Banjaluka. Izvršenik je 18. marta 2015. godine izjavio prigovor na predmetno rješenje o izvršenju od 9. marta 2015. godine. Osnovni sud je 16. jula 2015. godine uputio dopis izvršenikovom poslodavcu „Oskar filmu“ d.o.o. Banjaluka uz koji je dostavio na provođenje i rješenje o izvršenju tog suda od 9. marta 2015. godine. Izvršenikov poslodavac je 24. jula 2015. godine obavijestio Osnovni sud da nije u mogućnosti provesti rješenje tog suda jer izvršenik od 30. aprila 2014. godine nije zaposlen u „Oskar filmu“ d.o.o. Banjaluka. Osnovni sud je rješenjem od 24. februara 2016. godine odbio izvršenikov prigovor protiv predmetnog rješenja o izvršenju. Protiv navedenog rješenja od 24. februara 2016. godine izvršenik je 22. marta 2016. godine izjavio žalbu. Predmet je primljen na postupanje po žalbi u Okružni sud 1. juna 2016. godine. Odluka o žalbi je donesena 24. aprila 2017. godine i spis je Osnovnom sudu dostavljen 5. maja 2017. godine.
8. Apelanti su više puta urgirali pred Osnovnim sudom radi postupanja u konkretnom predmetu.
9. Iz stanja spisa proizlazi da u nastavku postupka Osnovni sud nije postupao u predmetu i da je predmetni izvršni postupak u toku.
IV.Apelacija
a) Navodi iz apelacije
10. Apelanti navode da im je zbog dužine trajanja predmetnog izvršnog postupka povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija), pravo na pristup sudu kao element prava na pravično suđenje i na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju zbog čega traže naknadu nematerijalne štete.
b) Odgovori na apelaciju
11. U odgovoru na apelaciju Osnovni sud je naveo da je u konkretnom predmetu u svemu postupio na zakonit način, kao i da smatra da nema povrede prava na koja se apelanti pozivaju s obzirom na izvršenikovo imovinsko stanje i opterećenost suda brojem predmeta i obavezom poštovanja Plana rješavanja starih predmeta. Također je naveo da će u daljnjem toku postupka provesti izvršenje prodajom predmetnog putničkog motornog vozila.
12. U odgovoru na apelaciju Okružni sud je naveo da je konkretni izvršni predmet primljen na postupanje po žalbi 1. juna 2016. godine, te da je odluka o žalbi donesena 24. aprila 2017. godine. U vezi s tim je ukazao da, imajući u vidu opterećenost suda brojem predmeta i obavezu poštovanja Plana rješavanja starih predmeta, predmetno odlučivanje o žalbi je u razumnom roku, slijedom čega ukazuje da su bez osnova povrede na koje upućuju apelanti.
13. Iz informacije koju je Ustavni sud pribavio od Osnovnog suda proizlazi da je predmetni postupak u toku.
V.Relevantni propisi
14. Zakon o izvršnom postupku („Službeni glasnik Republike Srpske“ br. 59/03, 85/03, 64/05, 118/07, 29/10, 57/12, 67/13, 98/14, 5/17 – odluka USRS, 60/17 – odluka USBiH, 115/17 – odluka USBiH, 58/18 – rješenje USBiH i 66/18) u relevantnom dijelu glasi:
Hitnost i redoslijed postupanja Član 5.
(1) U postupku izvršenja sud je dužan da postupa hitno.
(2) Sud je dužan da predmete uzima u rad redom kako ih je primio, osim ako priroda potraživanja ili posebne okolnosti zahtijevaju da se postupi drugačije. Rokovi za postupanje Član 15.
Sud je u pravilu dužan da o prijedlogu za izvršenje odluči u roku od osam dana, a o prigovoru u roku od 15 dana od dana ispunjavanja uslova da se o prigovoru odluči.
Dovršenje izvršenja Član 64.
Postupak izvršenja smatra se završenim pravosnažnošću odluke o odbacivanju ili odbijanju izvršnog prijedloga, sprovođenjem izvršne radnje kojom se izvršenje dovršava ili obustavom izvršenja.
VI.Dopustivost
15. U skladu sa članom VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
16. U skladu sa članom 18. stav (1) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome osporava, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako je podnesena u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku koji je koristio.
17. Ustavni sud naglašava da, u skladu sa članom 18. stav (2) Pravila Ustavnog suda, može izuzetno razmatrati apelaciju i kada nema odluke nadležnog suda ukoliko apelacija ukazuje na ozbiljna kršenja prava i osnovnih sloboda koje štiti Ustav Bosne i Hercegovine ili međunarodni dokumenti koji se primjenjuju u Bosni i Hercegovini. U konkretnom slučaju, predmetna apelacija se odnosi na dužinu izvršnog postupka. Ustavni sud je u svojoj praksi kontinuirano ukazivao na praksu Evropskog suda za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Evropski sud) prema kojoj izvršenje pravosnažne sudske odluke predstavlja sastavni dio prava na pravično suđenje iz člana 6. stav 1. Evropske konvencije, te da je dužnost države da organizira svoj pravni sistem tako da omogući sudovima da se povinuju zahtjevima i uslovima Evropske konvencije. Ustavni sud je također u kontinuitetu ukazivao da u Bosni i Hercegovini ne postoji djelotvorno pravno sredstvo koje bi apelantima omogućilo da se prije podnošenja apelacije žale zbog neizvršenja pravosnažnog rješenja kojim je dopušteno izvršenje sudske presude (vidi Ustavni sud, odluke o dopustivosti i meritumu br. AP 3060/06 od 26. februara 2009. godine, tačka 12. i AP 2318/16 od 7. marta 2017. godine, tačke 23-24. s daljnjim referencama). Imajući ovo u vidu, Ustavni sud smatra da je predmetna apelacija dopustiva.
18. Osim toga, apelacija ispunjava i uslove iz člana 18. st. (3) i (4) Pravila Ustavnog suda jer ne postoji neki formalni razlog zbog kojeg ne bi bila dopustiva, niti je očigledno (prima facie) neosnovana.
19. Imajući u vidu odredbe člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. st. (1), (2), (3) i (4) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud zaključuje da predmetna apelacija ispunjava uslove u pogledu dopustivosti.
VII.Meritum
20. Apelanti navode da im je zbog dužine trajanja predmetnog izvršnog postupka povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije, pravo na pristup sudu kao element prava na pravično suđenje i na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. a)Pravo iz člana 6. stav 1. Evropske konvencije
21. Član II/3. Ustava Bosne i Hercegovine u relevantnom dijelu glasi:
Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i slobode iz stava 2. ovog člana, što uključuje:
e) Pravo na pravično saslušanje u građanskim i krivičnim stvarima i druga prava u vezi sa krivičnim postupkom.[...]
22. Član 6. stav 1. Evropske konvencije u relevantnom dijelu glasi:
1. Prilikom utvrđivanja građanskih prava i obaveza ili osnovanosti bilo kakve krivične optužbe protiv njega, svako ima pravo na pravično suđenje i javnu raspravu u razumnom roku pred nezavisnim i nepristranim, zakonom ustanovljenim sudom.[...]
23. U konkretnom slučaju apelanti smatraju da je do povrede njihovog prava na pravično suđenje došlo zbog nerazumne dužine trajanja izvršnog postupka. U vezi s tim, Ustavni sud podsjeća da se garancije prava na pravično suđenje sadržane u odredbama člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije protežu u građanskopravnim slučajevima i na fazu izvršnog postupka. Osnovno pravilo je u tom pogledu postavila presuda Evropskog suda u predmetu Hornsby protiv Grčke (predstavka br. 18357/91, presuda od 19. marta 1997. godine) u kojoj je Evropski sud izrekao da izvršenje presude koju izrekne bilo koji sud mora biti posmatrano kao sastavni dio postupka u smislu člana 6. Evropske konvencije. Slijedeći svoju praksu iz predmeta Hornsby, koju Ustavni sud dosljedno podržava, Evropski sud je konstantno ukazivao da se izvršenje presude bilo kojeg nacionalnog suda treba promatrati kao integralni dio suđenja u smislu člana 6. stav 1. Evropske konvencije.
24. Ustavni sud podsjeća da se, prema konzistentnoj praksi Evropskog suda i Ustavnog suda, razumnost dužine trajanja izvršnog postupka mora ocijeniti u svjetlu okolnosti pojedinog predmeta, vodeći računa o kriterijima uspostavljenim sudskom praksom Evropskog suda, a naročito o složenosti predmeta, ponašanju strana u postupku i nadležnog suda ili drugih javnih vlasti, te o značaju koji konkretna pravna stvar ima za apelanta (vidi Evropski sud, Mahmutović protiv Hrvatske, aplikacija broj 9505/03 od 15. februara 2007. godine, stav 26).
25. U vezi s predmetnim postupkom, Ustavni sud podsjeća da država ima pozitivnu obavezu da organizira sistem za izvršenje presuda koji treba da bude efektivan kako u normativnom dijelu tako i u praksi i osigura njihovo izvršenje bez nepotrebnog odgađanja (vidi Evropski sud, Scollo protiv Italije, 1995. god.). Međutim, Ustavni sud ukazuje da se, prema praksi Evropskog suda (u predmetima gdje nijedna stranka u sporu nije vlast niti državni organ), uloga vlasti svodi na to da razumno pomognu u izvršenju presude u korist stranke koja je spor dobila, ali ne da garantira izvršenje u svim okolnostima (vidi Fuklev protiv Ukrajine, st. 8486, 2005. godina). Dakle, u izvršnom postupku sudovi nisu odgovorni za namirenje tražioca izvršenja, već za djelotvorno i ekonomično provođenje sudskog postupka.
Period koji treba uzeti u obzir
26. Ustavni sud će prilikom razmatranja dužine trajanja predmetnog izvršnog postupka kao relevantan period pri ocjenjivanju uzeti period od 4. marta 2015. godine kad su apelanti podnijeli prijedlog za izvršenje, pa do donošenja predmetne odluke. Dakle, period koji traje oko četiri godine i sedam mjeseci.
Analiza dužine trajanja izvršnog postupka
27. Ustavni sud zapaža da se predmetna apelacija tiče nemogućnosti okončanja postupka po prijedlogu apelanata za izvršenje pravosnažne sudske odluke u dugom periodu. Ustavni sud dalje zapaža, ocjenjujući razumnost dužine trajanja predmetnog izvršnog postupka u svjetlu navedenih standarda i kriterija, da je riječ o postupku od izuzetno velikog značaja za apelante jer se tiče njihovog izdržavanja, kao i da je taj postupak po zakonu hitan. Što se tiče složenosti postupka, Ustavni sud smatra da je riječ o nešto složenijem postupku jer je trebalo provesti niz radnji koje se tiču popisa i procjene izvršenikovih pokretnih stvari. Posmatrajući predmetni postupak u cjelini, Ustavni sud smatra da apelanti svojim ponašanjem nisu doprinijeli dužini trajanja predmetnog postupka, nego su podnosili urgencije radi njegovog bržeg okončanja. Ocjenjujući ponašanje Osnovnog suda, Ustavni sud zapaža da je taj sud donio rješenje o izvršenju u roku od pet dana od dana podnošenja prijedloga za izvršenje, što u okolnostima konkretnog slučaja predstavlja promptno postupanje. Nadalje, Ustavni sud zapaža da je Osnovni sud u početnoj fazi postupka preduzimao procesne radnje u relativno kratkim vremenskim intervalima s ciljem okončanja predmetnog postupka (sačinio zapisnik o popisu i procjeni izvršenikovih stvari, konstatirao da je izvršenikovo vozilo pod zabranom prometovanja, te da izvršenik ne posjeduje drugu pokretnu imovinu, zatim uputio dopis izvršenikovom poslodavcu i tom prilikom dostavio predmetno rješenje na provođenje, odlučio o izvršenikovom prigovoru). Osim toga, Ustavni sud zapaža da je u relevantnom periodu postupao i Okružni sud, koji je u relativno razumnom roku odlučio o izvršenikovoj žalbi protiv prvostepenog rješenja i predmetni spis dostavio Osnovnom sudu 5. maja 2017. godine na nastavak postupka. Međutim, ocjenjujući ponašanje Osnovnog suda u nastavku postupka, Ustavni sud zapaža evidentnu pasivnost Osnovnog suda koji je, za razliku od primjerene ažurnosti u prvoj fazi postupka, u ovoj fazi postupka neprimjereno pasivan u periodu od oko dvije i po godine, tj. od zaprimanja spisa na nadležno postupanje pa do odluke Ustavnog suda. Naime, iako se radi o izvršnom postupku koji se po izričitoj zakonskoj odredbi smatra hitnim i koji je od naročitog značaja za apelante, Osnovni sud je u nastavku postupka bio potpuno neaktivan. U odgovoru na apelaciju Osnovni sud ovu neaktivnost pravda izvršenikovim imovnim stanjem, opterećenošću velikim brojem predmeta i svojom obavezom postupanja po Planu rješavanja starih predmeta. U odnosu na izvršenikovo imovno stanje, Ustavni sud ističe da ta okolnost objektivno može utjecati na dužinu trajanja izvršnog postupka i da redovni sudovi nisu odgovorni za namirenje tražioca izvršenja, ali da imaju obavezu postupati efikasno i ekonomično, bez nepotrebnog odugovlačenja. U vezi s opterećenošću velikim brojem predmeta i obavezi postupanja po Planu rješavanja starih predmeta, Ustavni sud napominje da se te okolnosti prema ustaljenoj praksi Evropskog suda, koju Ustavni sud dosljedno podržava, ne mogu smatrati prihvatljivim opravdanjem za dužinu trajanja postupka jer javna vlast ima dužnost organizirati svoj pravni sistem tako da omogući sudovima da se povinuju zahtjevima i uslovima Evropske konvencije, pa tako i standardima prava na pravično suđenje u razumnom roku. Slijedom svega iznesenog, Ustavni sud zapaža da je Osnovni sud u početku provodio određene radnje, koje su bile usmjerene ka okončanju izvršenja, ali da je u kasnijoj fazi postupka došlo do neopravdane neaktivnosti, zbog čega izvršenje nije okončano iako je predmetni postupak od naročitog značaja za apelante i po zakonu je hitan. Stoga, u situaciji kada predmetni izvršni postupak traje oko četiri godine i sedam mjeseci i nije okončan, a pri tome za period pasivnosti od dvije i po godine u nastavku postupka nema razumnog opravdanja, Ustavni sud nalazi da je apelantima povrijeđeno pravo na pravično suđenje s obzirom na to da Osnovni sud u kasnijoj fazi postupka nije u skladu sa svojom pozitivnom obavezom učinkovito i ekonomično preduzimao raspoložive procesne radnje s ciljem okončanja predmetnog postupka. Imajući u vidu sve navedene okolnosti, Ustavni sud nalazi da je u ovom slučaju povrijeđeno pravo apelanata na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije zbog dužine trajanja izvršnog postupka.
Ostali navodi
28. Budući da je Ustavni sud u prethodnim tačkama ove odluke već utvrdio da je zbog dužine trajanja predmetnog izvršnog postupka povrijeđeno pravo apelanata na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije, Ustavni sud smatra da nije potrebno razmatrati navode o kršenju prava na pristup sudu kao elementa prava na pravično suđenje i prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju.
Pitanje naknade nematerijalne štete
29. Ustavni sud podsjeća da, prema članu 74. Pravila Ustavnog suda, u odluci kojom usvaja apelaciju može odrediti naknadu na ime nematerijalne štete, te, ako odluči da je potrebno dodijeliti novčanu naknadu, odredit će je na osnovu pravednosti, uzimajući u obzir standarde koji proizlaze iz prakse Ustavnog suda.
30. S obzirom na odluku u ovom predmetu, vodeći se principima pravičnosti, uzimajući u obzir ekonomske prilike u Bosni i Hercegovini, prosječna primanja i parametre životnog standarda građana, Ustavni sud smatra da u konkretnom slučaju na ime naknade nematerijalne štete zbog nedonošenja odluke u razumnom roku apelantima treba isplatiti iznos od 1.200,00 KM.
31. Ovu naknadu je dužna platiti Vlada Republike Srpske, s obzirom na sjedište suda pred kojim se vodi predmetni postupak, u roku od tri mjeseca od dana dostavljanja ove odluke, uz obavezu da nakon isteka ovog roka plati apelantima zakonsku zateznu kamatu na eventualno neisplaćeni iznos ili dio iznosa naknade određene ovom odlukom. Ova odluka Ustavnog suda u dijelu koji se odnosi na naknadu nematerijalne štete predstavlja izvršnu ispravu.
VIII.Zaključak
32. Ustavni sud zaključuje da postoji kršenje prava na „suđenje u razumnom roku“ kao jednog od elemenata prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav
1. Evropske konvencije u situaciji kada izvršni postupak traje oko četiri godine i sedam mjeseci i još uvijek nije okončan iako je riječ o hitnom postupku od naročitog značaja za apelante, a pri tome za period pasivnosti Osnovnog suda od dvije i po godine u nastavku postupka nema razumnog opravdanja, s obzirom na to da u kasnijoj fazi postupka nije u skladu sa svojom pozitivnom obavezom učinkovito i ekonomično preduzimao raspoložive procesne radnje s ciljem okončanja predmetnog postupka.
33. Na osnovu člana 57. stav (2) tačka b), člana 59. st. (1) i (2), člana 62. stav (7), člana 72. st. (4) i (5) i člana 74. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
34. Prema članu VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Zlatko M. Knežević