Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-7502/18 (V.D.)
Odluka donesena 13. 11. 2019.
- Nema povrede
- Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
- Pravo na odbranu
- Pravično suđenje-primjena zakona i utvrđivanje činjenica (proizvoljnost)
- Očigledno (prima facie) neosnovana
- Krivični postupak
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-7502/18
Apelacija
Odluka o dopustivosti
13. 11. 2019.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u sastavu: predsjednik Zlatko M. Knežević, potpredsjednici Mato Tadić i Mirsad Ćeman i sudije Valerija Galić, Miodrag Simović i Seada Palavrić, na sjednici održanoj 13. novembra 2019. godine, u predmetu broj AP-7502/18, rješavajući apelaciju V. D., na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. stav (4), člana 57. stav (2) tačka a) i člana 58. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – Prečišćeni tekst ("Službeni glasnik Bosne i Hercegovine" broj 94/14), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija koju je podnijela V. D.
protiv Presude Okružnog suda u Trebinju broj 95 0 K 031432 18 Kž od 18. septembra 2018. godine i Presude Osnovnog suda u Trebinju broj 95 0 K 031432 14 K od 11. decembra 2017. godine, zbog toga što je očigledno (prima facie) neosnovana.
OBRAZLOŽENJE
1. V. D. (u daljnjem tekstu: apelantica), koju zastupa Aleksandar Remić, advokat iz Sarajeva, podnijela je 19. decembra 2018. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Presude Okružnog suda u Trebinju (u daljnjem tekstu: Okružni sud) broj 95 0 K 031432 18 Kž od 18. septembra 2018. godine i Presude Osnovnog suda u Trebinju broj 95 0 K 031432 14 K od 11. decembra 2017. godine.
2. Prvostepenom presudom Osnovnog suda apelantica i drugooptužena M.K. su oglašene krivim da su učinile krivično djelo Pronevjera iz člana 348. stav 3. u vezi sa stavom 1. Krivičnog zakona Republike Srpske (u daljnjem tekstu: KZ RS) tako što su u vremenskom periodu od 1. januara 2012. godine do 31. decembra 2012. godine u Ljubinju, u Javnoj zdravstvenoj ustanovi "Apoteka Trebinje" Trebinje, Apotekarskoj stanici "Ljubinje" Ljubinje, radeći na poslovima farmaceutskih tehničara, protivpravno prisvojile pokretne stvari-lijekove i medicinska sredstva koji su im povjerene na radu u ukupnom iznosu od 42.384,02 KM, za koji iznos su i oštetile Javnu zdravstvenu ustanovu "Apoteka Trebinje" Trebinje, Apotekarsku stanicu "Ljubinje" Ljubinje i osuđene su na novčanu kaznu u iznosu od po 4.000,00 KM. Konačnom osporenom odlukom Okružnog suda prvostepena presuda je preinačena u dijelu odluke o kazni, na način da su apelantica i drugooptužena osuđene na novčanu kaznu u iznosu od po 8.000,00 KM, dok je u preostalom dijelu prvostepena presuda potvrđena.
3. U obrazloženju prvostepene presude Osnovni sud je naveo da je u toku postupka nesporno utvrđeno da JZU "Apoteka Trebinje" ima status pravnog lica, da u sklopu nje posluje poslovna jedinica Apotekarska stanica „Ljubinje“ u kojoj su apelantica i drugooptužena u vremenskom periodu od 1. januara 2012. godine do 31. decembra 2012. godine radile na poslovima farmaceutskih tehničara, te da su bile zadužene sa lijekovima, robom, inventarom i osnovnim sredstvima. Dalje je utvrđeno da u toku 2012. godine nije bilo krađa u Apotekarskoj stanici „Ljubinje“, da je objekat pod nadzorom obezbjeđenja i da optužene imaju svoju lozinku, šifru i ključ. Osnovni sud je naveo da je po rješenju direktora JZU "Apoteka Trebinje" 2. januara 2013. godine izvršen popis u Apotekarskoj stanici "Ljubinje", da su bile prisutne i optužene i na popis nisu imale primjedbi. Osnovni sud je dalje naveo da je nakon upoređivanja stvarnog sa knjigovodstvenim stanjem u Apotekarskoj stanici „Ljubinje“ utvrđen manjak u robi u iznosu od oko 42.000 KM. S tim u vezi su vršene naknadne provjere, ali su se optužene složila sa nađenim stanjem i nije vršen ponovni popis.
4. Osnovni sud je istakao da je članom 348. stav 1. KZ RS propisano da krivično djelo Pronevjera čini onaj ko protivpravno prisvoji novac, vrijednosne papire ili druge pokretne stvari koje su mu povjerene ili uopšte na radu u državnom organu ili pravnom licu. Osnovni sud je naveo da je na osnovu dokaza izvedenih tokom glavnog pretresa nesporno utvrđeno da su apelantica i drugooptužena počinile predmetno krivično djelo, na način bliže naveden u izreci prvostepene presude. Osnovni sud je naveo da takav zaključak proizilazi kako iz subjektivnih, tako i iz objektivnih, odnosno materijalnih dokaza Tužilaštva, koji su izvedeni tokom glavnog pretresa. S tim u vezi, Osnovni sud je naveo da je iskaze svjedoka optužbe D.M., S.Š., Dž.D., M.G., M.K. i D.P.P. cijenio kao jasne, kategorične, uvjerljive i dovoljno određene u pogledu odlučnih činjenica. Budući da su iskazi tih svjedoka usaglašeni kako međusobno, tako i sa materijalnim dokazima, te kako po mišljenju suda ti svjedoci nemaju razloga da neosnovano terete apelanticu i drugooptuženu, to im je sud u potpunosti poklonio vjeru i prihvatio ih u cjelosti kao vjerodostojne. Takođe, Osnovni sud je naveo da je u cjelosti prihvatio i nalaz i mišljenje vještaka ekonomske struke S.P. kao i njegov iskaz koji je na glavnom pretresu dao detaljno i temeljito. Dok je, sa druge strane, Osnovni sud naveo da nije prihvatio nalaz i mišljenje vještaka odbrane Z.L., jer je smatrao da je nalaz i mišljenje vještaka odbrane nepotpun, kontradiktoran, da nije potkrijepljen materijalnim dokazima, te da je nalaz tog vještaka u suprotnosti sa ostalim izvedenim dokazima, koje je taj sud prihvatio kao objektivne i vjerodostojne.
5. U obrazloženju osporene konačne odluke Okružni sud je naveo da je dokazni postupak proveden pred prvostepenim sudom u cijelosti potvrdio postojanje posebnih konstitutivnih elemenata krivičnog djela Pronevjere. Okružni sud je naveo da suštinu zabranjenog ponašanja bića tog krivičnog djela čini protivpravno prisvajanje novca, vrijednosnih papira ili drugih pokretnih stvari koje su učiniocu povjerene u službi ili uopšte na radu u državnom organu ili pravnom licu. Dakle, suština pronevjere je u tome da se koristi položaj koji učinilac ima u odnosu na predmete krivičnog djela. Predmet tog djela može biti novac, vrijedonosni papiri ili druge stvari koje su učiniocu djela povjerene u službi ili uopšte na radu u državnom organu ili pravnom licu. U tom smislu, Okružni sud je naveo da je prvostepeni sud pravilno zaključio da su prisvojene pokretne stvari - lijekovi i medicinska sredstva u funkciji vršenja službe optuženih na poslovima farmaceutskih tehničara, odnosno da su funkcionalno povezane sa vršenjem njihove radne obaveze. Apelantica i drugooptužena su dakle, obavljajući poslove farmaceutskih tehničara imale prava i obaveze prema tim stvarima. Okružni sud je naveo da iako izrekom pobijane presude nije utvrđen način prisvajanja predmetnih stvari - lijekova i medicinske opreme, činjenica njihovog prisvajanja je neupitna kod činjenice da je popisom zaliha robe utvrđena manja vrijednost zaliha od knjigovodstvene vrijednosti za 42.384,02 KM, što evidentno predstavlja manjak u robi za predmetni obračunski period.
Apelacioni navodi
6. U predmetnoj apelaciji apelantica se pozvala na povredu prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija). Apelantica, u suštini, smatra da su redovni sudovi, pri donošenju osporenih odluka, pogrešno primijenili materijalno pravo. Apelantica ističe da nije dokazano da je otuđila predmetne stvari i da je stekla protupravnu imovinsku korist. Osim toga, apelantica navodi da joj je povrijeđeno pravo na odbranu, jer sud njenim advokatima nije izdao audio zapis ili pismeni zapis glavnih pretresa.
7. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda.
Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:
Ustavni sud takođe ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom Ustavu, kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
Član 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda glasi:
Ustavni sud će odbaciti apelaciju kao očigledno (prima facie) neosnovanu kada utvrdi da ne postoji opravdan zahtjev stranke u postupku, odnosno da predočene činjenice ne mogu opravdati tvrdnju da postoji kršenje Ustavom zaštićenih prava i/ili kada se za stranku u postupku utvrdi da ne snosi posljedice kršenja Ustavom zaštićenih prava, tako da je ispitivanje merituma apelacije nepotrebno.
8. Ustavni sud, u fazi ispitivanja dopustivosti apelacije, mora utvrditi, između ostalog, da li su ispunjeni uslovi za meritorno odlučivanje koji su nabrojani u članu 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda. U vezi s tim, Ustavni sud ukazuje da, prema vlastitoj jurisprudenciji i praksi Evropskog suda za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Evropski sud), apelant mora navesti povredu svojih prava koje štiti Ustav Bosne i Hercegovine i ove povrede moraju djelovati vjerovatno. Apelacija je očito neosnovana ukoliko joj manjkaju prima facie dokazi koji dovoljno jasno pokazuju da je navedena povreda ljudskih prava i sloboda moguća (vidi, Evropski sud, Vanek protiv Slovačke, presuda od 31. maja 2005. godine, aplikacija broj 53363/99, i Ustavni sud, Odluka broj AP 156/05 od 18. maja 2005. godine), te ako činjenice u odnosu na koje se podnosi apelacija očito ne predstavljaju kršenje prava koje apelant navodi, tj. ako apelant nema „opravdan zahtjev“ (vidi, Evropski sud, Mezőtúr- Tiszazugi Vízgazdálkodási Társulat protiv Mađarske, presuda od 26. jula 2005. godine, aplikacija broj 5503/02), kao i kad se utvrdi da apelant nije „žrtva“ kršenja prava zaštićenih Ustavom Bosne i Hercegovine.
9. Ustavni sud ukazuje da se apelacioni navodi o povredi prava na pravično suđenje odnose na način na koji je u predmetnoj pravnoj stvari primijenjeno materijalno pravo. Ustavni sud, rješavajući brojne ovakve apelacije, konzistentno je ukazivao na praksu Evropskog i Ustavnog suda prema kojoj zadatak ovih sudova nije da preispituju zaključke redovnih sudova u pogledu činjeničnog stanja i primjene materijalnog prava (vidi, Evropski sud, Pronina protiv Rusije, odluka o dopustivosti od 30. juna 2005. godine, aplikacija broj 65167/01), niti da supstituiraju redovne sudove u procjeni činjenica i dokaza, već je uopšteno zadatak redovnih sudova da ocijene činjenice i dokaze koje su izveli. Zadatak Ustavnog suda je da ispita da li je eventualno došlo do povrede ustavnih prava (vidi, npr., Ustavni sud, Odluka broj AP 20/05 od 18. maja 2005. godine, objavljena u „Službenom glasniku BiH“ broj 58/05).
10. Na osnovu činjenica konkretnog predmeta, Ustavni sud smatra da su redovni sudovi u obrazloženju odluka osporenih predmetnom apelacijom dali detaljne, jasne i precizne razloge za svoje odlučenje, pa se ne može zaključiti da je primjena relevantnih zakonskih odredaba u bilo kojem dijelu bila proizvoljna. Naime, Ustavni sud ukazuje da je prvostepeni sud detaljno i jasno obrazložio kako je došao do zaključka da su se u radnjama apelantice ostvarili elementi krivičnog djela koje joj je stavljeno na teret. Pri tome, Ustavni sud zapaža da je prvostepeni sud dao jasnu ocjenu provedenih dokaza, te detaljno opisao na kojim dokazima je zasnovao odluku o krivici apelantice, u čemu Ustavni sud ne nalazi proizvoljnost. Osim toga, Ustavni sud zapaža da je drugostepeni sud u obrazloženju svoje odluke dao detaljne i jasne razloge zbog čega je podržao odluku prvostepenog suda, u čemu Ustavni sud, takođe, ne nalazi proizvoljnost. Zbog toga Ustavni sud ukazuje da apelantica nije ponudila relevantne argumente koji bi opravdali njene tvrdnje da je na bilo koji način došlo do povrede ustavnih prava na koja se pozvala, osim što je nezadovoljna rezultatom postupka u kojem je donesena osporena odluka. Imajući u vidu navedeno, te konzistentnu praksu Evropskog suda i Ustavnog suda i stavove navedene i u ovoj odluci, Ustavni sud smatra da nema ništa što ukazuje da navodi apelantice u predmetnoj apelaciji pokreću ustavna pitanja na koja se pozvala, odnosno ništa što ukazuje da apelantica ima "opravdan zahtjev" u smislu člana 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda. Zbog toga, Ustavni sud zaključuje da su ovi navodi očigledno (prima facie) neosnovani.
11. Imajući u vidu odredbu člana 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je očigledno (prima facie) neosnovana, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
12. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Zlatko M. Knežević