Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-3647/19 (M. N.)
Odluka donesena 30. 10. 2019.
- Apelacija preuranjena
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-3647/19
Apelacija
Odluka o dopustivosti
30. 10. 2019.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u sastavu: predsjednik Zlatko M. Knežević, potpredsjednici Mato Tadić i Mirsad Ćeman i sudije Valerija Galić, Miodrag Simović i Seada Palavrić, na sjednici održanoj 30. oktobra 2019. godine, u predmetu broj AP-3647/19, rješavajući apelaciju Milomira Nišića, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. stav (3) tačka l), člana 57. stav (2) tačka a) i člana 58. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – Prečišćeni tekst ("Službeni glasnik Bosne i Hercegovine" broj 94/14), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija koju je podnio Milomir Nišić protiv Rješenja Suda Bosne i Hercegovine broj S1 3 P 032096 19 Gž od 15. jula 2019. godine, zato što je preuranjena.
OBRAZLOŽENJE
1. Milomir Nišić (u daljnjem tekstu: apelant) iz Istočnog Sarajeva, kojeg zastupa Aldin Lejlić advokat iz Sarajeva, podnio je 21. septembra 2019. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Rješenja Suda Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Sud BiH) broj S1 3 P 032096 19 Gž od 15. jula 2019. godine. Takođe, apelant je podnio zahtjev za donošenje privremene mjere kojom bi Ustavni sud „naložio da se sporni predmet, na osnovu pobijanog rješenja, ne proslijeđuje u nadležnost Općinskom sudu u Sarajevu do završetka postupka pred Ustavnim sudom ili, ukoliko je predmet proslijeđen u nadležnost Općinskog suda u Sarajevu da Općinski sud u Sarajevu ne preduzima nikakve radnje do donošenja konačne odluke Ustavnog suda u ovom predmetu“.
2. U konkretnom slučaju, osporenom končanom odlukom odbijena je žalba tužitelja M.N. i apelanta izjavljena protiv prvostepenog rješenja kojim se Sud BiH oglasio stvarno nenadležnim za postupanje u predmetnoj pravnoj stvari i odlučio da se predmet dostavi Općinskom sudu u Sarajevu kao stvarno i mjesno nadležnom na daljni postupak.
3. U obrazloženju osporenog rješenja navedeno je, između ostalog, da se u konkretnom slučaju radi o imovinskom sporu kojim tužitelj i apelant zahtijevaju isplatu naknade nematerijalne štete, odnosno pretrpljenih duševnih bolova zbog smrti supruga odnosno oca apelanta kojeg su kao civilno lice 25. jula 1992. godine zarobili pripadnici tadašnje Armije BiH i odveli u kasarnu „Viktor Bubanj“ u Sarajevu nakon čega su ga 25. septembra 1992. godine lišili života. S tim u vezi, ukazano je da se u konkretnom slučaju ne radi o naknadi štete, koja je nastala pri vršenju dužnosti organa uprave BiH ili drugih institucija BiH, dakle ne radi se o imovinskom sporu za koji je Sud BiH stvarno nadležan u smislu člana 1. stav 2. Zakona o parničnom postupku pred Sudom BiH. Osim toga, navedeno je da se ne radi ni o imovinskom sporu za koji je stvarna nadležnost suda određena zakonom BiH. Iz svega izloženog, navedeno je da Sud BiH nije stvarno nadležan za suđenje u ovoj pravnoj stvari, nego je za rješavanje ovog spora isključivo stvarno nadležan Općinski sud u Sarajevu. Dalje je navedeno da ovo iz razloga što je Zakonom o sudovima u Federaciji BiH propisano da je Općinski sud u Sarajevu nadležan da u prvom stepenu sudi sve građanske predmete, ako zakonom nije drugačije određeno. Naime, navedeno je da niti jednim zakonom Bosne i Hercegovine nije propisana nadležnost Suda BiH za rješavanje spora o naknadi štete ili bilo drugog imovinskog spora pokrenutog protiv Bosne i Hercegovine, pa su općinski sudovi nadležni da rješavaju sve sporove za naknadu štete, bez obzira ko su strane u postupku, osim sporova iz člana 1. stav 2. Zakona o parničnom postupku pred Sudom BiH. Nadalje, odredbom člana 27. Zakona o parničnom postupku propisano je da u parničnom postupku sudovi sude u granicama svoje stvarne nadležnosti određene ovim ili drugim zakonom Federacije BiH. S tim u vezi, istaknuto je da kako nije ispunjen niti jedan zakonom propisan uslov za uspostavljanje stvarne nadležnosti Suda BiH, proizilazi da se prvostepeni sud pravilnom primjenom člana 34. stav 2. i člana 4. stav 3. Zakona o parničnom postupku pred Sudom BiH oglasio stvarno nenadležnim za rješavanje u ovoj pravnoj stvari. Imajući u vidu navedeno, a s obzirom da se radi se o građanskom sporu za koji je u smislu odredbe člana 27. stav 2. tačka a) Zakona o sudovima Federacije BiH, stvarno i mjesno nadležan Općinski sud u Sarajevu, to je iz navedenih razloga odlučeno na osnovu odredbe člana 202. tačka 2. Zakona o parničnom postupku pred Sudom Bosne i Hercegovine, jer ne postoje razlozi zbog kojih je tužitelj i apelant pobijaju, kao ni razlozi na koje sud pazi po službenoj dužnosti. Apelacioni navodi
4. U predmetnoj apelaciji apelant ukazuje da mu je povrijeđeno pravo na pristup sudu kao element prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija). Apelant, u suštini, smatra da „da je Sud BiH donio neustavno rješenje oglasivši se u ovoj stvari nenadležnim“.
5. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 18. stav (1) i stav (3) tačka l) Pravila Ustavnog suda. Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:
Ustavni sud, takođe, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
Član 18. stav (1) i stav (3) tačka l) Pravila Ustavnog suda glasi:
(1) Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.
(3) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva:
l) apelacija je preuranjena;
6. Prema navedenim odredbama, apelacija se može podnijeti samo protiv presude, odnosno odluke kojom je postupak u određenom predmetu završen.
7. Apelant se žali na povredu prava na pristup sudu kao element prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i čl. 6. stav 1. Evropske konvencije. Ustavni sud je u svojim ranijim odlukama zaključio da se na pitanje da li će apelant imati pravično suđenje pred redovnim sudovima, sa svim drugim garancijama prava na pravično suđenje, ne može dati odgovor dok je postupak u toku. U skladu sa praksom Ustavnog suda, pitanje jesu li poštovani principi pravičnog suđenja treba sagledati na osnovu postupka u cjelini. Naime, na pitanje da li će apelant imati pravo na efektivan pristup sudu u okviru prava na pravično suđenje, ne može se dati odgovor dok je postupak u toku i sve dok ne bude pravosnažno okončan.
8. U konkretnom slučaju Ustavni sud smatra da rješenje Suda BiH, koje se osporava apelacijom, nije odluka kojom je konačno odlučeno o apelantovom tužbenom zahtjevu. Naime, osporenim rješenjem Sud BiH se oglasio stvarno nenadležnim za postupanje u predmetnoj pravnoj stvari i odlučio da se predmet dostavi Općinskom sudu u Sarajevu kao stvarno i mjesno nadležnom sudu na daljnji postupak. Dakle, postupak rješavanja spora za naknadu nematerijalne štete protiv tužene Bosne i Hercegovine je u toku tako da apelantu pravo na pristup sudu nije uskraćeno jer će o njegovim pravima i obavezama tek odlučivati nadležni sud. Budući da, dakle, apelant nije došao do konačne sudske odluke koja bi kao takva mogla biti predmet ispitivanje pred Ustavnim sudom, slijedi da je predmetna apelacija preuranjena (vidi, Ustavni sud , Odluka o dopustivosti broj AP- 1970/08 od 13. maja 2009. godine, st. 8. i 9., dostupna na www.ustavnisud.ba ).
9. Imajući u vidu odredbu člana 18. stav (3) tačka l) Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je preuranjena, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
10. S obzirom na odluku Ustavnog suda u ovom predmetu, nije neophodno posebno razmatrati apelantov zahtjev za donošenje privremene mjere.
11. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Zlatko M. Knežević