Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o meritumu u predmetu AP-2555/18 (I. B.)
Odluka donesena 13. 11. 2019.
- Povreda
- Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
- Građanski postupak
- Pravično suđenje-primjena zakona i utvrđivanje činjenica (proizvoljnost)
- Materijalna šteta
- Naknada štete
- Kamata
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-2555/18
Apelacija
Odluka o meritumu
13. 11. 2019.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u predmetu broj AP 2555/18, rješavajući apelaciju Ivana Bradvice, na temelju članka VI/3.(b) Ustava Bosne i Hercegovine, članka 57. stavak (2) točka b), članka 59. st. (1) i (2) i članka 62. stavak (1) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – prečišćeni tekst („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ broj 94/14), u sastavu:
Zlatko M. Knežević, predsjednik Mato Tadić, dopredsjednik Mirsad Ćeman, dopredsjednik Valerija Galić, sutkinja Miodrag Simović, sudac Seada Palavrić, sutkinja na sjednici održanoj 13. studenog 2019. godine donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU
Usvaja se apelacija Ivana Bradvice.
Utvrđuje se povreda prava na pravično suđenje iz članka II/3.
(e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. stavak 1. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda.
Ukida se Presuda Suda Bosne i Hercegovine broj S1 3 P 025974 18 Gž od 22. ožujka 2018. godine u dijelu u kojem je odlučeno o početku tijeka zakonske zatezne kamate na dosuđeni iznos naknade materijalne štete.
Predmet se vraća Sudu Bosne i Hercegovine, koji je dužan po žurnom postupku donijeti novu odluku sukladno članku II/3.(e) Ustava Bosne i Hercegovine i članku 6. stavak 1. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda.
Nalaže se Sudu Bosne i Hercegovine da, sukladno članku 72.
stavak (5) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, u roku od tri mjeseca od dana dostave ove odluke obavijesti Ustavni sud Bosne i Hercegovine o poduzetim mjerama s ciljem izvršenja ove odluke.
OBRAZLOŽENJE
I.Uvod
1. Ivan Bradvica (u daljnjem tekstu: apelant) iz Ploča, Republika Hrvatska, kojeg zastupa Jerko Čilić, odvjetnik iz Ljubuškog, podnio je 3. svibnja 2018. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Presude Suda Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Sud BiH) broj S1 3 P 025974 18 Gž od 22. ožujka 2018. godine i Presude Suda BiH broj S1 3 Mal 025974 17 Mal od 31. siječnja 2018. godine. Predmetna apelacija je zavedena pod brojem AP 2555/18.
2. Apelant je posredstvom istog odvjetnika podnio 24. lipnja 2019. godine apelaciju Ustavnom sudu protiv Rješenja Suda BiH broj S1 3 P 025974 18 Rev od 7. svibnja 2019. godine, Presude Suda BiH broj S1 3 P 025974 18 Gž od 22. ožujka 2018. godine i Presude Suda BiH broj S1 3 Mal 025974 17 Mal od 31. siječnja 2018. godine. Predmetna apelacija je zavedena pod brojem AP 2615/19.
II.Postupak pred Ustavnim sudom
3. Na temelju članka 23. Pravila Ustavnog suda, od Suda BiH i Pravobraniteljstva Bosne i Hercegovine, kao zakonskog zastupnika tužene Bosne i Hercegovine – Ministarstva sigurnosti BiH
– Granične policije BiH (u daljnjem tekstu: prvotužena), i tužene Uprave za neizravno oporezivanje BiH (u daljnjem tekstu: drugotužena) zatraženo je 15. listopada 2019. godine da dostave odgovore na apelaciju.
4. Sud BiH je dostavio odgovor na apelaciju 17. listopada 2019. godine, a Pravobraniteljstvo Bosne i Hercegovine 22. listopada 2019. godine.
5. Obzirom na to da su Ustavnom sudu dostavljene dvije apelacije istog apelanta koje se odnose na istu činjeničnu i pravnu osnovu, Ustavni sud je, sukladno članku 32. stavak (1) Pravila Ustavnog suda, donio odluku o spajanju predmeta br. AP 2555/18 i AP 2615/19 u kojim će voditi jedan postupak i donijeti jednu odluku pod brojem AP 2555/18.
III.Činjenično stanje
6. Činjenice predmeta koje proizlaze iz apelantovih navoda i dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu se sumirati na sljedeći način:
7. Sud BiH je 31. siječnja 2018. godine donio Presudu broj S1 3 Mal 025974 17 Mal kojom je prvotuženu i drugotuženu obvezao da apelantu solidarno isplate određeni novčani iznos na ime naknade materijalne štete na vozilu, i to sa zakonskom zateznom kamatom počev od 18. prosinca 2017. godine, pa do isplate, kao i određeni novčani iznos na ime izgubljene zarade sa zakonskom zateznom kamatom počev od 1. kolovoza 2017. godine, pa do isplate. Navedenom odlukom odbijen je dio apelantovog tužbenog zahtjeva za isplatu zakonske zatezne kamate na iznos dosuđene materijalne štete za razdoblje od 19. siječnja 2017. godine do 18. prosinca 2017. godine zbog neutemeljenosti.
8. U obrazloženju odluke Sud BiH je naveo da je 19. siječnja 2017. godine na MGP Orahovlje došlo do oštećenja automobila čiji je vlasnik apelant tako što je prilikom čekanja na kontrolu uposlenih u Graničnoj policiji na poklopac motora vozila pala zaustavna rampa, jer nije bila osigurana metalnim dijelom, o čemu je Granična policija sačinila službenu zabilješku. Zbog navedenog, istaknuto je da apelantovo pravo na naknadu štete i nije sporno, sukladno odredbama čl. 154. i 155. Zakona o obligacionim odnosima (u daljnjem tekstu: ZOO). Nadalje, navedeno je kako je konkretan događaj bio protivan sigurnom obavljanju graničnih provjera za koji, prema relevantnim odredbama Zakona o graničnoj kontroli, odgovaraju prvotužena i drugotužena, jer su, između ostalog, odgovorne za upravljanje i korištenje graničnih objekata i infrastrukture u koje nedvojbeno spada i označena rampa, to ih je Sud BiH i obvezao da naknade štetu apelantu, sukladno odredbi članka 206. stav (1) ZOO. Također, navedeno je da nije utemeljen ni prigovor podijeljene odgovornosti, jer nisu ispunjene pretpostavke iz članka 172. stavak (1) ZOO. Visina tužbenog zahtjeva je utvrđena na temelju nalaza i mišljenja vještaka strojarske struke, koji je Sud BiH u cijelosti prihvatio kao objektivan i stručan, prihvaćajući njegova utvrđenja da je oštećene dijelove jedino moguće zamijeniti, i to izvornim dijelovima i prema načelu potpune naknade (članak 190. ZOO).
9. Nadalje je Sud BiH naveo da je obvezao prvotuženu i drugotuženu na isplatu zakonskih zateznih kamata na dosuđeni iznos primjenom odredbe članka 277. ZOO i članka 2. stavak 1. Zakona o visini stope zakonske kamate. S druge strane, ukazano je da je odbijen dio apelantovog tužbenog zahtjeva za isplatu zakonske zatezne kamate na predmetni novčani iznos za period od 19. siječnja 2017. godine do 18. prosinca 2017. godine, kao dana izrade nalaza i mišljenja, zbog neutemeljenosti. Naime, navedeno je da je to zbog toga što je osporavanje prvotužene i drugotužene da apelant nije imao izdatak u svezi sa opravkom predmetnog vozila djelomično utemeljen, jer visina štete nije bila utvrđena sve do izrade nalaza, pa prvotužena i drugotužena i nisu mogle postupiti po svojoj obvezi. Također, navedeno je da je isti prigovor prvotužene i drugotužene u preostalom dijelu neutemeljen, zato što neotklanjanje štete po oštećenoj osobi ne oslobađa štetnika njegove odgovornosti, jer umanjenje imovine kao štete i dalje postoji.
10. Sud BiH je 22. ožujka 2018. godine donio Presudu broj S1 3 P 025974 18 Gž kojom je odbio apelantov priziv, te prizive prvotužene i drugotužene i potvrdio prvostupanjsku presudu.
11. U obrazloženju navedene odluke Sud BiH je istaknuo da apelantov priziv neutemeljeno pobija prvostupanjsku presudu u dijelu kojim je odbijen tužbeni zahtjev za isplatu zateznih kamata na određeni novčani iznos dosuđene materijalne štete za period od 19. siječnja 2017. godine, kao dana štetnog događaja, pa do 18. prosinca 2017. godine, kao dana nalaza vještaka. Nadalje, ukazano je da apelant nije dokazao da je štetu ranije otklonio u kom slučaju bi mu pripadale zakonske zatezne kamate od dana učinjenih troškova za otklanjanje štete. Također, istaknuto je da naknada štete predstavlja otklanjanje štetnih posljedica za oštećenu osobu, te da je cilj naknade uspostavljanje u imovini oštećenog onog stanja koje je postojalo prije nastupanja štetnog događaja, što je sukladno odredbama članka 185. ZOO. Isto tako, ukazano je da se, prema članku 189. stavak (2) ZOO visina štete utvrđuje prema cijenama u vrijeme donošenja sudske odluke, izuzev slučaja kad zakon naređuje što drugo, dok je odredbom članka 190. ZOO propisano da će sud, uzimajući u obzir i okolnosti koje su nastupile poslije prouzročenja štete, dosuditi naknadu u iznosu koji je potreban da se oštećenikova materijalna situacija dovede u ono stanje u kome bi se nalazila da nije bilo štetne radnje ili propuštanja. Naime, u smislu navedenih odredaba, ukazano je da, po shvaćanju drugostupanjskog suda, ako odgovorna osoba do donošenja sudske odluke ne naknadi štetu nastalu na stvarima oštećenjem ili propašću, sud visinu naknade štete određuje prema cijenama u vrijeme donošenja sudske odluke. Najzad, istaknuto je da štetnik duguje zakonsku zateznu kamatu od dana kada je visina štete utvrđena, te na dosuđeni iznos na ime naknade materijalne štete na vozilu štetnik duguje zakonsku zateznu kamatu od dana presuđenja.
12. Sud BiH je, odlučujući o apelantovoj reviziji, donio Rješenje broj S1 3 P 025974 18 Rev od 7. svibnja 2019. godine kojim je revizija odbačena zbog neispunjavanja uvjeta za primjenu članka 204. st. 2. i 3. Zakona o parničnom postupku pred Sudom BiH (o čemu se Sud BiH detaljnije izjasnio na str. 2. i 3. obrazloženja rješenja).
IV.Apelacija I.Navodi iz apelacije
13. Apelant smatra da mu je osporenim odlukama povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz članka II/3.(e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. stavak 1. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda (u daljnjem tekstu: Europska konvencija), pravo na imovinu iz članka II/3.(k) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 1. Protokola broj 1 uz Europsku konvenciju i pravo na učinkovit pravni lijek iz članka 13. Europske konvencije. Apelant je istaknuo da je nedvojbeno da zakonska zatezna kamata koju je dužnik obvezan platiti vjerovniku zbog zakašnjenja u ispunjavanju svojih obveza predstavlja imovinu i da apelant s pravom očekuje da će nadležni sudovi poštivati ovo pravo, sve sukladno odredbama članka 186. a u svezi sa odredbama članka
277. ZOO. Stoga, apelant je ukazao da je stav Suda BiH glede određivanja početka tijeka zakonske zatezne kamate (od dana utvrđivanja visine štete vještaka strojarske struke) proizvoljan i da predstavlja kršenje prava na pravično suđenje i prava na imovinu zajamčenih Ustavom. Naime, apelant je naveo da pravilnim tumačenjem odredaba članka 186. a u svezi sa člankom 277. ZOO proizlazi da bi zakonsku zateznu kamatu u slučaju naknade materijalne štete trebalo dosuditi od dana nastanka štete, pri čemu je ukazao na niz odluka Ustavnog suda u kojima je Ustavni sud zauzeo takav stav.
II.Odgovor na apelaciju
14. Sud BiH se pozvao na razloge dane u obrazloženju odluke tog suda od 22. ožujka 2018. godine i predložio da se apelacija odbije kao neutemeljena.
15. Pravobraniteljstvo BiH je navelo da osporenim odlukama nije povrijeđeno pravo na pravično suđenje i pravo na imovinu, te je predložilo da se apelacija odbije kao neutemeljena. V.Relevantni propisi
16. Zakon o obligacionim odnosima («Službeni list SFRJ» br. 29/78, 39/85, 45/89 i 57/89, «Službeni list RBiH» br. 2/92, 13/93 i 13/94 i „Službene novine Federacije BiH“ br. 29/03 i 42/11) Za potrebe ove odluke koristi se neslužbeni prečišćeni tekst, sačinjen u Ustavnom sudu BiH, koji glasi:
Član 186.
Obaveza naknade štete smatra se dospjelom od trenutka nastanka štete Član 277. stav (1) (1) Dužnik koji zadocni sa ispunjenjem novčane obaveze duguje, pored glavnice, i zateznu kamatu po stopi utvrđenoj saveznim zakonom.
VI.Dopustivost
17. Sukladno članku VI/3.(b) Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni sud, također, ima apelacijsku nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmetom spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
18. Sukladno članku 18. stavak (1) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi učinkoviti pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnositelj apelacije primio odluku o posljednjem učinkovitom pravnom lijeku kojeg je koristio.
19. U konkretnom slučaju predmet osporavanja apelacijama je parnični postupak koji je pravomoćno okončan Presudom Suda BiH broj S1 3 P 025974 18 Gž od 22. ožujka 2018. godine protiv koje je apelant podnio reviziju, a koja je odbačena kao nedozvoljena Rješenjem Suda BiH broj S1 3 P 025974 18 Rev od 7. svibnja 2019. godine. Sukladno dosadašnjoj praksi Ustavnog suda, Ustavni sud smatra da je konačna odluka u predmetu presuda Suda BiH kojom je meritorno odlučeno o apelantovom tužbenom zahtjevu. Zatim, osporenu konačnu presudu apelantov opunomoćenik je primio 6. travnja 2018. godine, a prva apelacija je podnesena 3. svibnja 2018. godine, tj. u roku od 60 dana, kako je propisano člankom 18. stavak (1) Pravila Ustavnog suda. Konačno, apelacije ispunjavaju i uvjete iz članka 18. st. (3) i (4) Pravila Ustavnog suda, jer ne postoji neki drugi formalni razlog zbog kojeg apelacije nisu dopustive, niti su očigledno (prima facie) neutemeljene.
20. Imajući u vidu odredbe članka VI/3.(b) Ustava Bosne i Hercegovine, članka 18. st. (1), (3) i (4) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je utvrdio da predmetna apelacija ispunjava uvjete u pogledu dopustivosti.
VII.Meritum
21. Apelant smatra da mu je osporenim presudama povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz članka II/3.(e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. stavak 1. Europske konvencije, pravo na imovinu iz članka II/3.(k) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 1. Protokola broj 1 uz Europsku konvenciju i pravo na učinkovit pravni lijek iz članka 13. Europske konvencije. Pravo na pravično suđenje
22. Članak II/3. Ustava Bosne i Hercegovine u relevantnom dijelu glasi:
Sve osobe na teritoriju Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i temeljne slobode iz ovog članka stavak 2, što uključuje:
[…]
e) Pravo na pravično saslušanje u građanskim i krivičnim stvarima, i druga prava vezana za krivične postupke.
23. Članak 6. stavak 1. Europske konvencije u relevantnom dijelu glasi:
1) Prilikom utvrđivanja njegovih građanskih prava i obveza ili kaznene optužbe protiv njega, svatko ima pravo na pravičnu i javnu raspravu u razumnom roku pred neovisnim i nepristranim sudom ustanovljenim zakonom. […]
24. Ustavni sud zapaža da se postupak koji je okončan osporenom presudom Suda BiH odnosi na postupak naknade materijalne štete, odnosno na predmet građanskopravne prirode. Dakle, nesporno je da u predmetnom postupku apelant uživa garancije prava na pravično suđenje iz članka II/3.(e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. stavak 1. Europske konvencije.
25. Suština navoda apelacije koji se odnose na pravično suđenje svodi se na apelantovu tvrdnju da je Sud BiH pogrešno primijenio materijalno pravo, konkretno odredbe ZOO, prilikom određivanja početka tijeka zakonske zatezne kamate na dosuđeni iznos naknade materijalne štete.
26. Ustavni sud, prije svega, ukazuje na to da, prema praksi Europskog suda i Ustavnog suda, zadatak ovih sudova nije preispitivanje zaključaka redovitih sudova u pogledu činjeničnog stanja i primjene prava (vidi, Europski sud, Pronina protiv Rusije, odluka o dopustivosti od 30. lipnja 2005. godine, aplikacija broj 65167/01). Naime, Ustavni sud nije nadležan supstituirati redovite sudove u procjeni činjenica i dokaza, već je, općenito, zadatak redovitih sudova da ocijene činjenice i dokaze koje su izveli (vidi, Europski sud, Thomas protiv Ujedinjenog Kraljevstva, presuda od 10. svibnja 2005. godine, aplikacija broj 19354/02). Zadatak Ustavnog suda je da ispita jesu li, eventualno, povrijeđena ili zanemarena ustavna prava (pravo na pravično suđenje, pravo na pristup sudu, pravo na učinkovit pravni lijek i dr.), te je li primjena zakona bila, eventualno, proizvoljna ili diskriminacijska.
27. Ustavni sud će se, dakle, iznimno upustiti u ispitivanje načina na koji su nadležni sudovi utvrđivali činjenice i na tako utvrđene činjenice primijenili pozitivnopravne propise kada je očigledno da je u određenom postupku došlo do proizvoljnog postupanja redovitog suda kako u postupku utvrđivanja činjenica, tako i primjene relevantnih pozitivnopravnih propisa (vidi, Ustavni sud, Odluka broj AP 311/04 od 22. travnja 2005. godine, stavak 26). U kontekstu navedenog Ustavni sud podsjeća i na to da je u više svojih odluka istaknuo da očigledna proizvoljnost u primjeni relevantnih propisa nikada ne može voditi pravičnom postupku (vidi, Ustavni sud, Odluka broj AP 1293/05 od 12. rujna 2006. godine, točka 25. i dalje). Imajući u vidu navedeno, Ustavni sud će u konkretnom slučaju, obzirom na pitanja koja apelant problematizira, ispitati je li osporena odluka utemeljena na proizvoljnoj primjeni materijalnog prava.
28. Apelant smatra da je osporenim presudama povrijeđeno njegovo pravo na pravično suđenje zbog tumačenja relevantnih odredaba ZOO tog suda na način da zakonska zatezna kamata na dosuđeni iznos naknade na ime materijalne štete teče od dana sačinjavanja nalaza i mišljenja vještaka strojarske struke, odnosno u konkretnom slučaju od 18. prosinca 2017. godine. Ustavni sud, prije svega, podsjeća na to da je o pitanju početka roka za računanje zakonskih zateznih kamata pri određivanju naknade materijalne štete zauzeo stav još prije skoro 12 godina. Tako je o tom pitanju već raspravljao u nizu svojih odluka (vidi, između ostalih, Ustavni sud, Odluka o dopustivosti i meritumu broj AP 1433/06 od 13. rujna 2007. godine, stavak 29, objavljena u „Službenom glasniku BiH“ broj 86/07, Odluka o dopustivosti i meritumu broj AP 1757/06 od 8. srpnja 2008. godine, stavak 43, objavljena u „Službenom glasniku BiH“ broj 99/08, Odluka o dopustivosti i meritumu broj AP 3013/06 od 29. travnja 2009. godine, stavak 89, objavljena u „Službenom glasniku BiH“ broj 50/09 i Odluka o dopustivosti i meritumu broj AP 657/11 od 12. veljače 2014. godine, dostupne na internetskoj stranici Ustavnog suda www.ustavnisud.ba). U navedenim odlukama je izražen stav da se pri određivanju naknade materijalne štete zatezna kamata dosuđuje od dana nastanka štete, a ne od dana donošenja prvostupanjske presude.
29. Imajući u vidu ovakav stav u svezi s tumačenjem relevantnih odredaba ZOO, koje su i u vrijeme donošenja osporene odluke, kao i ove odluke, u nepromijenjenom sadržaju i dalje na snazi, te da predmetna apelacija pokreće identično pitanje o kojem je već raspravljano u citiranim odlukama, Ustavni sud zaključuje da i u konkretnom slučaju treba primijeniti njegov stav. Stoga se, umjesto posebnog obrazloženja merituma ove odluke u pogledu apelantovih navoda, Ustavni sud u cijelosti poziva na stav iznesen u citiranim odlukama.
30. Obzirom na navedeno, Ustavni sud smatra da je Sud BiH svojom odlukom povrijedio apelantovo pravo na pravično suđenje iz članka II/3.(e) Ustava Bosna i Hercegovine i članka 6. stavak 1. Europske konvencije u dijelu u kome je odlučeno o početku tijeka zakonske zatezne kamate na dosuđeni iznos naknade materijalne štete.
Ostali navodi
31. Obzirom na zaključak u pogledu povrede prava na pravično suđenje iz članka II/3.(e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. stavak 1. Europske konvencije, Ustavni sud smatra da nije potrebno posebice razmatrati apelantove navode o povredi prava na imovinu iz članka II/3.(k) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 1. Protokola broj 1 uz Europsku konvenciju i prava na učinkovit pravni lijek iz članka 13. Europske konvencije.
VIII.Zaključak
32. Ustavni sud zaključuje da je u konkretnom slučaju osporenim presudama, u dijelu u kojem je odlučeno da na dosuđeni iznos naknade materijalne štete zakonska zatezna kamata počinje teći od dana sačinjavanja nalaza i mišljenja vještaka strojarske struke, a ne danom nastanka štete, povrijeđeno apelantovo pravo na pravično suđenje iz članka II/3.(e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. stavak 1. Europske konvencije.
33. Na temelju članka 59. st. (1) i (2) i članka 62. stavak (1) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
34. Prema članku VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obvezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Zlatko M. Knežević