Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-3829/19 (Z. N.)

Odluka donesena 30. 10. 2019.

  • Nije krivična optužba
  • Kućni zatvor sa elektronskim nadzorom
  • Apelacija ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-3829/19

Apelacija

Odluka o dopustivosti

30. 10. 2019.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u sastavu: predsjednik Zlatko M. Knežević, potpredsjednici Mato Tadić i Mirsad Ćeman i sudije Valerija Galić, Miodrag Simović i Seada Palavrić, na sjednici održanoj 30. oktobra 2019. godine, u predmetu broj AP-3829/19, rješavajući apelaciju Zije Novalića, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. stav (3) tačka h), člana 57. stav (2) tačka a) i člana 58. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine

– Prečišćeni tekst («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» broj 94/14), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Zije Novalića podnesena protiv Rješenja Kantonalnog suda u Mostaru broj 56 0 K 063215 19 Iksž od 3. oktobra 2019. godine, zbog toga što je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine.

OBRAZLOŽENJE

1. Zijo Novalić (u daljnjem tekstu: apelant) iz Konjica, kojeg zastupa Nermin Dizdar, advokat iz Mostara, podnio je 7. oktobra 2019. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Rješenja Kantonalnog suda u Mostaru (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) broj 56 0 K 063215 19 Iksž od 3. oktobra 2019. godine. Također, apelant je podnio zahtjev za donošenje privremene mjere kojom bi Ustavni sud naložio da se zastane sa izvršenjem kazne zatvora do donošenja odluke o apelaciji ili da, ako do donošenja odluke Ustavnog suda apelant već bude upućen na izdržavanje, naredi apelantovo puštanje na slobodu do donošenja odluke Ustavnog suda, eventualno ako ista bude pozitivna, do pravomoćne odluke nadležnog suda po njegovoj molbi za izdržavanje kazne zatvora kao kućni zatvor sa elektronskim nadzorom.

2. Presudom Općinskog suda u Konjicu (u daljnjem tekstu: Općinski sud) od 5. aprila 2019. godine apelant je oglašen krivim za krivično djelo Neovlaštena proizvodnja i stavljanje u promet opojnih droga iz člana 238. stav 1. Krivičnog zakona Federacije Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: KZ), te je osuđen na kaznu zatvora u trajanju od 10 mjeseci.

3. Apelant je 23. maja 2019. godine podnio molbu za izdržavanje kazne zatvora u kućnom zatvoru sa elektronskim nadzorom, dok je podneskom od 10. septembra 2019. godine zahtijevao donošenje pismene odluke po podnesenoj molbi.

4. Rješenjem Općinskog suda od 17. septembra 2019. godine, koje je potvrđeno osporenim rješenjem Kantonalnog suda od 3. oktobra 2019. godine, odbačena je kao nedopuštena apelantova molba da kaznu zatvora u trajanju od 10 mjeseci izdržava kao kućni zatvor sa elektronskim nadzorom. Osim toga, određeno je da će apelant nakon pravosnažnosti predmetnog rješenja biti pozvan da se javi Općinskom sudu radi upućivanja na izdržavanje kazne zatvora. U obrazloženju osporenog rješenja Kantonalni sud je naveo da je prvostepeni sud pravilno zaključio da je apelant počinio teže krivično djelo Neovlaštena proizvodnja i stavljanje u promet opojnih droga iz člana 238. stav 1. KZ, za koje je, zbog njegove društvene opasnosti, propisana kazna zatvora od jedne do 10 godina, te da, imajući u vidu navedeno, nisu ispunjeni uslovi, propisani odredbama člana 43.c. KZ i člana 23. Zakona o izvršenju krivičnih sankcija u Federaciji Bosne i Hercegovine, da apelant bude upućen da izrečenu kaznu zatvora izvršava kao kućni zatvor sa elektronskim nadzorom. Pri tome, Kantonalni sud je istakao da se na taj način ne bi mogla postići svrha kažnjavanja i svrha izvršenja kazne zatvora.

Apelacioni navodi

5. Apelant smatra da mu je povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) i pravo na djelotvoran pravni lijek iz člana 13. Evropske konvencije.

6. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. stav (3) tačka h) Pravila Ustavnog suda.

Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:

Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

Član 18. stav (3) tačka h) Pravila Ustavnog suda glasi:

Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva:

h) apelacija je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom;

7. Ustavni sud ukazuje da se apelacioni navodi o povredi ustavnih prava na koja se apelant pozvao u apelaciji odnose na odluku donesenu u postupku u kojem se odlučivalo o njegovoj molbi za izdržavanje kazne zatvora kao kućni zatvor sa elektronskim nadzorom. U vezi s tim, Ustavni sud treba da odgovori na pitanje da li su u konkretnom slučaju primjenjive garancije člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije. Ustavni sud ukazuje da je u predmetnom slučaju apelant podnio apelaciju protiv rješenja redovnog suda kojim je isključivo raspravljano pitanje ispunjenosti zakonskih pretpostavki za izdržavanje kazne zatvora kao kućnog zatvora sa elektronskim nadzorom, a ne o «osnovanosti bilo kakve krivične optužbe» protiv apelanta. Dakle, s obzirom da se u konkretnom slučaju ne radi o odluci koja je donesena u postupku u kojem je odlučivano o krivičnoj optužbi protiv apelanta, proizlazi da član 6. Evropske konvencije nije primjenjiv. Kako Ustav Bosne i Hercegovine ne pruža širi obim zaštite od člana 6. Evropske konvencije, slijedi da su navodi apelacije u vezi sa povredom člana II/3.) Ustava Bosne i Hercegovine odnosno člana 6.stav 1. Evropske konvencije ratione materiae inkompatibilni sa Ustavom Bosne i Hercegovine (vidi, Ustavni sud, Odluka o dopustivosti broj AP-546/17 od 7. marta 2017. godine, dostupna na www.ustavnisud.ba).

8. Imajući u vidu da su apelantovi navodi o kršenju prava iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije ratione materiae inkompatibilni sa Ustavom Bosne i Hercegovine, Ustavni sud ukazuje da su stoga i apelantovi navodi o povredi prava na djelotvoran pravni lijek iz člana 13. Evropske konvencije (kao akcesornog prava) u vezi sa pravom na pravično suđenje, također, ratione materiae inkompatibilni sa Ustavom Bosne i Hercegovine.

9. U skladu sa navedenim, a imajući u vidu odredbu člana 18. stav (3) tačka h) Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

10. S obzirom na odluku Ustavnog suda u ovom predmetu, nije neophodno posebno razmatrati apelantov zahtjev za donošenje privremene mjere.

11. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Zlatko M. Knežević

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-3829/19 (Z. N.) | Sudska praksa | Aktio