Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o meritumu u predmetu AP-187/18 (I. P.)

Odluka donesena 27. 11. 2019.

Nema povrede
Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
Član 1. Protokola 1 uz EK i član II/3.k) Ustava BiH (Zaštita imovine)
  • Izvršni postupak
  • Naknada štete
  • Pravično suđenje-primjena zakona i utvrđivanje činjenica (proizvoljnost)
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-187/18

Apelacija

Odluka o meritumu

27. 11. 2019.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u predmetu broj AP 187/18, rješavajući apelaciju Ismihane Peco, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 57. stav (2) tačka b) i člana 59. st. (1) i (3) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine-prečišćeni tekst («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» broj 94/14), u sastavu:

Zlatko M. Knežević, predsjednik Mato Tadić, potpredsjednik Mirsad Ćeman, potpredsjednik Valerija Galić, sutkinja Miodrag Simović, sudija Seada Palavrić, sutkinja na sjednici održanoj 27. novembra 2019. godine donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU

Odbija se kao neosnovana apelacija Ismihane Peco podnesena protiv Rješenja Kantonalnog suda u Novom Travniku broj 46 0 I 040604 17 Gž od 7. novembra 2017. godine i Rješenja Općinskog suda u Bugojnu broj 46 0 I 040604 13 I od 3. marta 2017. godine.

OBRAZLOŽENJE

I. Uvod

1. Ismihana Peco (u daljnjem tekstu: apelantica) iz Bugojna, koju zastupa Mustafa Jusufbašić, advokat iz Bugojna, podnijela je 10. januara 2018. apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Rješenja Kantonalnog suda u Novom Travniku (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) broj 46 0 I 040604 17 Gž od 7. novembra 2017. godine i Rješenja Općinskog suda u Bugojnu (u daljnjem tekstu: Općinski sud) broj 46 0 I 040604 13 I od 3. marta 2017. godine.

II. Postupak pred Ustavnim sudom

2. Na osnovu člana 23. Pravila Ustavnog suda, od Kantonalnog suda i Općinskog suda zatraženo je 30. oktobra 2019. godine da dostave odgovore na apelaciju.

3. Općinski sud je dostavio odgovor 13. novembra 2019. godine.

III. Činjenično stanje

4. Činjenice predmeta koje proizlaze iz apelanticinih navoda i dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu se sumirati na sljedeći način:

5. Pravosnažnom Presudom Općinskog suda broj P-1242/02 od 28. augusta 2003. godine obavezano je tuženo ATP “Špedicija“ d.d. Bugojno (u daljnjem tekstu: tuženi) da apelanticinom predniku Hazimu Peci (u daljnjem tekstu: apelanticin prednik) kao svom radniku isplati na ime naknade štete koju je pretrpio u periodu od 1. marta 1998. godine pa do 31. maja 2003. godine, zbog nemogućnosti obavljanja svojih redovnih poslova, iznose precizirane u presudi sa zakonskom zateznom kamatom počev od 1. juna 2003. godine pa do isplate. Presudom je obavezan tuženi da apelanticinom predniku naknadi troškove parničnog postupka u iznosu preciziranom u presudi.

6. Općinski sud je donio Rješenje o izvršenju broj I-3303/03 od 2. decembra 2003. godine kojim je dozvoljeno izvršenje navedene pravosnažne presude Općinskog suda od 28. augusta 2003. godine i to na pokretnim stvarima tuženog. Kako navedeno rješenje nije izvršeno, apelanticin prednik je 11. jula 2006. godine podnio prijedlog Općinskom sudu kojim je tražio da se izvrši izmjena predmeta i sredstva izvršenja, odnosno da se izvršenje provede prodajom nekretnina tuženog preciziranih u rješenju (u daljnjem tekstu: prvobitne nekretnine). Nakon toga određena je prva javna prodaja prvobitnih nekretnina, usmenim javnim nadmetanjem na koje su kao zainteresirani kupci pristupili Avdo Muratović, koji je dao osiguranje u iznosu od 10.000,00 KM, zatim, tražilac izvršenja u predmetima br. I-1595/05 i 3850/04 Ferid Kero i tražilac izvršenja u predmetu broj Ip-302/06 Enis Šišić u kojima je tuženi, također, izvršenik i koji nisu dali prethodno novčano osiguranje. Općinski sud je kao najpovoljnijeg ponuđača proglasio Ferida Keru, te donio Rješenje o dosudi prvobitnih nekretnina Feridu Keri broj I-3303/03 od 12. decembra 2006. godine.

7. Protiv navedenog rješenja o dosudi prednik apelantice i tuženi su podnijeli žalbe Kantonalnom sudu koji je Rješenjem broj 006-0-Gž-07-000 181 od 14. novembra 2007. godine žalbu prednika apelantice uvažio i navedeno rješenje o dosudi ukinuo i predmet vratio prvostepenom sudu na ponovni postupak. Žalba tuženog je odbačena kao neblagovremena. U obrazloženju je, između ostalog, navedeno da je predloženo izvršenje prodajom prvobitnih nekretnina izvršenika-tuženog učinjeno na nekretninama na kojima već postoji zabilježba izvršenja u zemljišnim knjigama u drugim izvršnim predmetima (Ferida Kere i Enisa Šišića), te, prema mišljenju tog suda, nije bilo moguće voditi odvojene izvršne postupke, nego je bilo potrebno sve zahtjeve spojiti u jedan izvršni postupak s tim što u izreci rješenja o izvršenju treba navesti da tražilac izvršenja-prednik apelantice stupa u već započeti izvršni postupak sa navođenjem broja predmeta.

8. Nakon toga prednik apelantice je podnescima zahtijevao prodaju prvobitne nekretnine koje zahtjeve je Općinski sud odbio Rješenjem broj I-3303/03 od 22. juna 2009. godine protiv kojeg je prednik apelantice podnio žalbu Kantonalnom sudu. Kantonalni sud je dopisom od 27. januara 2010. godine vratio cijeli spis Općinskom sudu uz napomenu da se navedena žalba treba tretirati kao prigovor, pa je taj sud rješenjem od 25. maja 2010. godine takav prigovor prednika apelantice odbio kao neosnovan. Protiv navedenog prigovora prednik apelantice, kako je vidljivo iz stanja spisa, nije podnio žalbu Kantonalnom sudu. Nakon toga Općinski sud je 8. juna 2010. godine donio zaključak da se određuje zabilježba izvršenja na novim promijenjenim nekretninama tuženog preciziranim u zaključku (u daljnjem tekstu: nove nekretnine) i istovremeno rješenje o pristupanju prednika apelantice u predmet tog suda broj 46 0 Ip 011514 09 Ip, ali iz stanja spisa nije vidljivo da je doneseno rješenje kojim bi bilo određeno izvršenje na tim novim nekretninama umjesto prvobitno određenih.

9. Nakon toga prednik apelantice je ponovno tražio da se izvršenje obavi prodajom prvobitnih nekretnina tuženog a sudu se obratio i njihov kupac Ferid Kero tražeći da se izvrši dopuna rješenja o dosudi kako bi mogao da se uknjiži. Prijedlog kupca Ferida Kere je odbijen uz obrazloženje da je navedeno rješenje o dosudi ukinuto odlukom drugostepenog suda tako da se nisu stekli uvjeti za njegovo provođenje.

10. Prednik apelantice se obraćao prijedlozima Općinskom sudu, nakon što je taj sud donio zaključak od 21. januara 2014. godine kojim je pozvao prednika apelantice da u roku od osam dana od prijema zaključka tačno opredijeli predmet i sredstvo izvršenja, odnosno tačno navede nekretnine na kojima predlaže provođenje izvršnog postupka, a ukoliko tako ne postupi, sud će donijeti rješenje kojim će odrediti izvršenje na već predloženim nekretninama i nekretninama iz predmeta tog suda broj 46 0 Ip 011514 09 Ip (nove nekretnine) pod uvjetom da postoje zakonske pretpostavke za određivanje izvršenja na tim nekretninama. Postupajući po navedenom zaključku prednik apelantice je tom sudu dostavio podnesak u kojem je zahtijevao da se postupi po uputi Kantonalnog suda iz rješenja od 14. novembra 2007. godine, tako što će se sporna nekretnina dosuditi Avdi Muratoviću kao najpovoljnijem ponuđaču i nakon uplate izvršiti namirenje potraživanja prednika apelantice ili da zakaže novo ročište za prodaju prvobitne nekretnine ili novih nekretnina iz predmeta tog suda broj 46 0 Ip 011514 09 Ip.

11. Nakon toga Općinski sud je donio Rješenje o promjeni sredstva i predmeta izvršenja broj 46 0 I 040604 13 I od 31. maja 2016. godine uslijed nemogućnosti provođenja izvršenja na dosadašnjem sredstvu i predmetu izvršenja (prvobitnim nekretninama), te odredio da će se izvršenje provesti zabilježbom i prodajom novih nekretnina kao u navedenom predmetu tog suda broj 46 0 Ip 011514 09 Ip, te da se tražilac izvršenja, sada apelantica, s obzirom na to da je njen prednik u međuvremenu umro, ima namiriti iz sredstava dobijenih prodajom tih nekretnina.

12. Protiv navedenog rješenja apelantica je podnijela prigovor Općinskom sudu, koji je Rješenjem broj 46 0 I 040604 13 I od 3. marta 2017. godine prigovor odbio kao neosnovan pri tome prihvatajući pravni stav i zaključak prvostepenog suda.

13. Protiv navedenog rješenja apelantica je podnijela žalbu Kantonalnom sudu koji je Rješenjem broj 46 0 I 040604 17 Gž od 7. novembra 2017. godine žalbu odbio kao neosnovanu i potvrdio osporeno rješenje od 3. marta 2017. godine. U obrazloženju je, između ostalog, navedeno da je, odlučujući o prigovoru tražitelja izvršenja izjavljenom na rješenje o promjeni predmeta i sredstva izvršenja od 31. maja 2016. godine, prvostepeni sud pravilno primijenio odredbe člana 49. stav 2. u vezi sa članom 8. stav 3. Zakona o izvršnom postupku, te donio zakonitu i pravilnu odluku kada je odbio prigovor kao neosnovan. Za ovakvu svoju odluku, prema mišljenju Kantonalnog suda, prvostepeni sud je dao pravilne i potpune razloge koje prihvata i taj sud. Kako je, prema stanju spisa, tražitelj izvršenja-prednik apelantice, nakon donošenja rješenja o izvršenju, u toku postupka predlagao da se radi naplate njegovog potraživanja izvršenje provede na nekretninama izvršenika-tuženog, prvostepeni sud, kako je obrazloženo, pravilno zaključuje da su u konkretnoj pravnoj situaciji ispunjeni uvjeti iz člana 8. stav 3. Zakona o izvršnom postupku, da tražitelj izvršenja-prednik apelantice radi namirenja svog potraživanja može predložiti novo sredstvo ili predmet izvršenja, ako se rješenje o izvršenju nije moglo provesti na određenom predmetu ili sredstvu iz rješenja o izvršenju, odnosno pokretnim stvarima tužene. Kako je obrazložio Kantonalni sud, iz odredbe člana 8. stav 3. Zakona o izvršnom postupku proizlazi dispozicija tražitelja izvršenja da radi namirenja potraživanja može predložiti novo sredstvo ili predmet izvršenja, ako se izvršno rješenje na određenom predmetu i sredstvu ne može provesti, o čemu sud odlučuje rješenjem protiv kojeg je dozvoljen prigovor, ali samo u dijelu kojim je izvršena promjena sredstva i predmeta izvršenja, ali ne i u dijelu visine i vrste potraživanja u kom dijelu je ranije rješenje o izvršenju postalo pravosnažno. Prvostepeni sud je, prema mišljenju Kantonalnog suda, ispravno ocijenio da je tražitelj izvršenja-prednik apelantice, zbog nemogućnosti da se provede izvršenje na pokretnim stvarima izvršenika, kako je to određeno rješenjem o izvršenju, predlagao u svojim podnescima da se izvršenje provede na svim navedenim nekretninama, zbog čega je, prema mišljenju tog suda, prvostepeni sud pravilno zaključio da je tražitelj izvršenja-prednik apelantice navedenim podnescima tražio da se promijeni predmet i sredstvo izvršenja.

IV. Apelacija

a)Navodi iz apelacije

14. Apelantica smatra da joj je osporenim odlukama prekršeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) i pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. Kršenje navedenih prava apelantica vidi u proizvoljnoj primjeni prava. Navodi da je nesporno da je predmetna nekretnina dosuđena Feridu Keri, koji nije bio najpovoljniji ponuđač i da takvo nezakonito rješenje nikada nije poništeno, zbog čega je nezakonito i rješenje o promjeni sredstva i predmeta izvršenja, jer njen prednik nikada nije tražio takvu promjenu. Smatra da su, postupajući na ovakav način, redovni sudovi onemogućili njenog prednika a nakon toga i nju da naplati svoje potraživanje, što, prema njenom mišljenju, jasno ukazuje na nezakonitost u radu redovnih sudova. b)Odgovor na apelaciju

15. Općinski sud je naveo da nije bilo kršenja prava na koja se apelantica u apelaciji poziva, te da je sporno rješenje o dosudi ukinuto odlukom Kantonalnog suda i postupak izvršenja nastavljen na novim nekretninama kao, uostalom, i postupci u više od 300 izvršnih predmeta koji se vode protiv istog tuženog.

V. Relevantni propisi

16. U Zakonu o izvršnom postupku („Službene novine FBiH“ br. 32/03, 52/03 - ispravka, 33/06, 39/06 - ispravka, 39/09, 74/11 – odluka Ustavnog suda, 35/12, 35/12-rješenje Ustavnog suda, 46/16 i 55/18-rješenje Ustavnog suda) relevantne odredbe glase:

Član 8.

Ograničenje sredstava i predmeta izvršenja (1) Sud rješenjem određuje izvršenje onim sredstvom i na onim predmetima koji su navedeni u izvršnom prijedlogu.

(2) Ako je predloženo više sredstava ili više predmeta izvršenja sud može ograničiti izvršenje samo na neke od tih sredstava ili predmeta ako su dovoljni za ostvarenje potraživanja.

(3) Ako se izvršno rješenje o izvršenju na određenom predmetu ili sredstvu ne može provesti, tražilac izvršenja može radi namirenja istog potraživanja predložiti novo sredstvo ili predmet izvršenja o čemu će sud odlučiti rješenjem.

VI. Dopustivost

17. U skladu sa članom VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

18. U skladu sa članom 18. stav (1) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.

19. U konkretnom slučaju predmet osporavanja apelacijom je Rješenje Kantonalnog suda broj 46 0 I 040604 17 Gž od 7. novembra 2017. godine protiv kojeg nema drugih djelotvornih pravnih lijekova mogućih prema zakonu. Zatim, osporeno rješenje apelantica je primila 23. novembra 2017. godine, a apelacija je podnesena 10. januara 2018. godine, tj. u roku od 60 dana, kako je propisano članom 18. stav (1) Pravila Ustavnog suda. Konačno, apelacija ispunjava i uvjete iz člana 18. st. (3) i (4) Pravila Ustavnog suda, jer ne postoji neki formalni razlog zbog kojeg apelacija nije dopustiva, niti je očigledno (prima facie) neosnovana.

20. Imajući u vidu odredbe člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. st. (1), (3) i (4) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je utvrdio da predmetna apelacija ispunjava uvjete u pogledu dopustivosti.

VII. Meritum

21. Apelantica pobija navedene odluke, tvrdeći da su tim odlukama prekršena njena prava iz člana II/3.e) i k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju.

Pravo na pravično suđenje

22. Član II/3. Ustava Bosne i Hercegovine u relevantnom dijelu glasi:

Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i slobode iz stava 2. ovog člana, što uključuje:

e) Pravo na pravično saslušanje u građanskim i krivičnim stvarima i druga prava u vezi sa krivičnim postupkom.

23. Član 6. stav 1. Evropske konvencije u relevantnom dijelu glasi:

1. Prilikom utvrđivanja njegovih građanskih prava i obaveza ili krivične optužbe protiv njega, svako ima pravo na pravičnu i javnu raspravu u razumnom roku pred nezavisnim i nepristrasnim sudom ustanovljenim zakonom. (...).

24. Ustavni sud, prije svega, primjećuje da se radi o izvršnom postupku u kojem je rješavano pitanje namirenja potraživanja prednika apelantice, odnosno apelantice, koja su utvrđena pravosnažnom sudskom odlukom iz čega proizlazi da se radi o predmetu građanskopravne prirode. U skladu sa navedenim, član II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i član 6. stav 1. Evropske konvencije su primjenjivi.

25. Apelantica smatra da joj je pravo na pravično suđenje prekršeno zbog proizvoljne primjene prava. Ustavni sud ukazuje na to da, prema praksi Evropskog suda za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Evropski sud) i Ustavnog suda, zadatak ovih sudova nije preispitivanje zaključaka redovnih sudova u pogledu činjeničnog stanja i primjene prava (vidi, Evropski sud, Pronina protiv Rusije, odluka o dopustivosti od 30. juna 2005. godine, aplikacija broj 65167/01). Naime, Ustavni sud nije nadležan da supstituira redovne sudove u procjeni činjenica i dokaza, već je, općenito, zadatak redovnih sudova da ocijene činjenice i dokaze koje su izveli (vidi, Evropski sud, Thomas protiv Ujedinjenog Kraljevstva, presuda od 10. maja 2005. godine, aplikacija broj 19354/02). Zadatak Ustavnog suda je da ispita da li su, eventualno, povrijeđena ili zanemarena ustavna prava (pravo na pravično suđenje, pravo na pristup sudu, pravo na djelotvoran pravni lijek i dr.), te da li je primjena zakona bila, eventualno, proizvoljna ili diskriminacijska.

26. Ustavni sud će se, dakle, izuzetno upustiti u ispitivanje načina na koji su nadležni sudovi utvrđivali činjenice i na tako utvrđene činjenice primijenili pozitivnopravne propise kada je očigledno da je u određenom postupku došlo do proizvoljnog postupanja redovnog suda kako u postupku utvrđivanja činjenica, tako i primjene relevantnih pozitivnopravnih propisa (vidi, Ustavni sud, Odluka broj AP 311/04 od 22. aprila 2005. godine, stav 26). U kontekstu navedenog Ustavni sud podsjeća i da je u više svojih odluka ukazao da očigledna proizvoljnost u primjeni relevantnih propisa nikada ne može voditi pravičnom postupku (vidi, Ustavni sud, Odluka broj AP 1293/05 od 12. septembra 2006. godine, tačka 25. i dalje, i, mutatis mutandis, Evropski sud, Anđelković protiv Srbije, presuda od 9. aprila 2013. godine, tačka 24). Shodno navedenom, Ustavni sud će ispitati da li je činjenično stanje pogrešno utvrđeno, odnosno da li je prilikom odlučivanja došlo do proizvoljne primjene prava.

27. U konkretnom slučaju Ustavni sud zapaža da je sporno Rješenje o dosudi prvobitnih nekretnina broj I-3303/03 od 12. decembra 2006. godine poimenično navedenom licu (koje, zaista, nije bilo najpovoljniji ponuđač, već je bilo povjerilac u drugom izvršnom predmetu koji se, također, vodio protiv tuženog), suprotno apelanticinim navodima, ukinuto Rješenjem Kantonalnog suda broj 006-0-Gž-07-000 181 od 14. novembra 2007. godine. Navedeno rješenje je doneseno u žalbenom postupku koji je vođen po žalbi apelanticinog prednika i tuženog, što je vidljivo iz tač. 6. i 7. ove odluke, navedenog činjeničnog stanja predmeta. Dakle, sporno rješenje o dosudi je ukinuto i predmet je vraćen na ponovni postupak prvostepenom sudu, jer je, između ostalog, utvrđeno da je predloženo izvršenje prodajom prvobitnih nekretnina izvršenika-tuženog, kako je to prednik apelantice tražio, na nekretninama na kojima već postoji zabilježba izvršenja u zemljišnim knjigama u drugim izvršnim predmetima preciziranim u rješenju (između ostalog i izvršni predmet lica kojem su nekretnine bile dosuđene spornim, ukinutim rješenjem o dosudi), zbog čega nije bilo moguće voditi odvojene izvršne postupke, nego sve zahtjeve spojiti u jedan izvršni postupak, a što nije bilo učinjeno.

28. S tim u vezi, Ustavni sud primjećuje da je, i pored toga što je sporno rješenje ukinuto, prednik apelantice (a i lice kojem su prvobitne nekretnine bile dosuđene ukinutim rješenjem) i dalje insistirao na provođenju izvršenja na prvobitnim nekretninama i njihovoj dosudi poimenično navedenom licu koje je u spornoj prodaji prvobitnih nekretnina bilo najpovoljniji ponuđač, ali da je taj njegov zahtjev (kao i zahtjev lica kojem su prvobitne nekretnine bile dosuđene) odbijen. Ustavni sud zapaža da je zahtjev prednika apelantice odbijen iz navedenih razloga iz kojih je sporno rješenje o dosudi i bilo ukinuto, te da je odbijen i zahtjev lica kojem su spornim rješenjem prvobitne nekretnine dosuđene uz obrazloženje da, zbog ukidanja spornog rješenja, više nije moguća njegova provedba. Osim toga, također suprotno apelanticinim navodima, iz činjenica predmeta je vidljivo da je, slijedom vraćanja predmeta na ponovni postupak prvostepenom sudu nakon ukidanja rješenja o dosudi od 12. decembra 2006. godine, prednik apelantice svojim podnescima preciziranim u prethodnim tačkama ove odluke u toku 2014. godine konačno postupio po zahtjevu redovnog suda (u ponovnom postupku) i opredijelio (precizirao) predmet i sredstvo izvršenja na način da je postavio alternativni prijedlog za izvršenje rješenja na način što je, između ostalog, predložio i nove nekretnine kao moguće sredstvo i predmet izvršenja. Navedeni prijedlog su redovni sudovi i prihvatili i doneseno je novo rješenje o izvršenju u skladu sa odredbama člana 8. Zakona o izvršnom postupku koji je citiran u prethodnim tačkama ove odluke, tako da je daljnji postupak izvršenja nastavljen na novim nekretninama.

29. S tim u vezi, Ustavni sud zapaža da, suprotno apelanticinim navodima, iz činjenica predmeta, dakle, ne proizlazi da su redovni sudovi promjenom predmeta i sredstva izvršenja onemogućili prednika apelantice, a zatim i apelanticu da naplate potraživanje. Ustavni sud ukazuje da su, naprotiv, redovni sudovi, postupajući na taj način, odnosno prihvatajući prijedloge prednika apelantice za promjenu predmeta i sredstva izvršenja, nakon ukidanja spornog rješenja o dosudi od 12. decembra 2006. godine, shodno relevantnim odredbama Zakona o izvršnom postupku, omogućili da se izvršni postupak nastavi. Također, Ustavni sud zapaža da su redovni sudovi o navedenim pitanjima dali jasna i argumentirana obrazloženja pri tome se pozivajući na relevantne odredbe Zakona o izvršnom postupku a takva obrazloženja Ustavni sud ne smatra proizvoljnim. Zbog svega navedenog, Ustavni sud smatra da su apelanticini navodi neosnovani.

30. Imajući u vidu navedeno, Ustavni sud smatra da nije bilo kršenja apelanticinog prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije.

Ostali navodi

31. Apelantica smatra da joj je osporenim odlukama prekršeno i pravo na imovinu. Tvrdnje o kršenju prava na imovinu apelantica vezuje za navode o kršenju prava na pravično suđenje. Kako je Ustavni sud utvrdio da nije bilo kršenja prava na pravično suđenje, to Ustavni sud smatra da nije bilo kršenja ni apelanticinog prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana

1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju.

VIII. Zaključak

32. Nema kršenja prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije kada nema ništa što bi ukazivalo da su redovni sudovi proizvoljno primijenili pravo i kada je nesporno da je rješenje o dosudi prvobitnih nekretnina ukinuto, kada je prednik apelantice tražio promjenu predmeta i sredstva izvršenja, odnosno postavio alternativni prijedlog, te kada iz činjenica predmeta ne proizlazi da su redovni sudovi promjenom predmeta i sredstva izvršenja onemogućili prednika apelantice i apelanticu da naplate potraživanje, a sve shodno Zakonu o izvršnom postupku.

33. Nema kršenja prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju kada apelantica tvrdnje o kršenju tog prava vezuje za navode o kršenju prava na pravično suđenje za koje je Ustavni sud zaključio da nije prekršeno.

34. Na osnovu člana 59. st. (1) i (3) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

35. Prema članu VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Zlatko M. Knežević

Odluka o meritumu u predmetu AP-187/18 (I. P.) | Sudska praksa | Aktio