Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-3777/19 (M. Ž. i S. G.)

Odluka donesena 13. 11. 2019.

  • Neiscrpljivanje pravnih lijekova
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-3777/19

Apelacija

Odluka o dopustivosti

13. 11. 2019.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u sastavu: predsjednik Zlatko M. Knežević, potpredsjednici Mato Tadić i Mirsad Ćeman i sudije Valerija Galić, Miodrag Simović i Seada Palavrić, na sjednici održanoj 13. novembra 2019. godine, u predmetu broj AP-3777/19, rješavajući apelacije Miroslava Žerajića i Slavice Grabež, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. stav (3) tačka m), člana 57. stav (2) tačka a) i člana 58. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – Prečišćeni tekst ("Službeni glasnik Bosne i Hercegovine" broj 94/14), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuju se kao nedopuštene apelacije koje su podnijeli:

Miroslav Žerajić protiv Presude Okružnog suda u Trebinju broj 95 0 P 054848 19 Gž od 13. avgusta 2019. godine;

Slavica Grabež protiv Presude Okružnog suda u Banjaluci broj 71 0 P 260522 19 Gž od 27. juna 2019. godine, zbog neiscrpljivanja pravnih lijekova mogućih prema zakonu.

OBRAZLOŽENJE

AP-3777/19

1. Miroslav Žerajić (u daljnjem tekstu: apelant) iz Nevesinja, kojeg zastupa Borislav Žerajić iz Nevesinja, podnio je 1. oktobra 2019. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Presude Okružnog suda u Trebinju broj 95 0 P 054848 19 Gž od 13. avgusta 2019. godine.

2. Presudom Osnovnog suda u Trebinju od 5. februara 2019. godine odbijen je kao neosnovan apelantov tužbeni zahtjev kojim je tražio da se tuženi (M. B.) obaveže da izmiri štetu apelantu u ukupnom iznosu od 30.017,00 KM, a koja se odnosi na štetu zbog nedodjeljivanja pripadajuće nagrade ostvarene uspjehom u učenju i vladanju, sa troškovima postupka i zakonskim zateznim kamatama obračunatim zaključno sa 31. decembrom 2018. godine, a sve u roku od 30 dana od dana pravosnažnosti presude, pod prijetnjom prinudnog izvršenja.

3. Odlučujući o apelantovoj žalbi izjavljenoj protiv presude Osnovnog suda u Trebinju od 5. februara 2019. godine, Okružni sud u Trebinju je donio presudu od 13. avgusta 2019. godine kojom je predmetnu žalbu odbio kao neosnovanu i potvrdio prvostepenu presudu.

4. Prema stanju spisa, apelant nije izjavio reviziju protiv navedene presude Okružnog suda u Trebinju od 13. avgusta 2019. godine.

AP-3823/19

5. Slavica Grabež (u daljnjem tekstu: apelantica) iz Banjaluke, koju zastupa Dragan Tolimir, advokat iz Banjaluke, podnijela je 7. oktobra 2019. godine apelaciju Ustavnom sudu protiv Presude Okružnog suda u Banjaluci broj 71 0 P 260522 19 Gž od 27. juna 2019. godine.

6. Presudom Osnovnog suda u Banjaluci od 17. januara 2019. godine apelantica, kao tužena, je obavezana da tužitelju (Intesa SanPaolo banka d.d. Bosna i Hercegovina, Sarajevo) isplati iznos od 33.011,52 KM sa zakonskom zateznom kamatom od 10. oktobra 2017. godine do konačne isplate, te zakonsku zateznu kamatu na iznose i za vremenske periode pobliže opisane u izreci presude, na osnovu mjenice broj RS422507995 od 24. jula 2013. godine, sve u roku od 30 dana od dana prijema presude pod prijetnjom prinudnog izvršenja. Osim toga, apelantica je obavezana da tužitelju nadoknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 3.527,00 KM, u roku od 30 dana od dana prijema presude pod prijetnjom prinudnog izvršenja.

7. Odlučujući o apelantičinoj žalbi izjavljenoj protiv presude Osnovnog suda u Banjaluci od 17. januara 2019. godine, Okružni sud u Banjaluci je donio presudu od 27. juna 2019. godine kojom je predmetnu žalbu odbio i potvrdio prvostepenu presudu. Osim toga, odbijen je apelantičin zahtjev za naknadu troškova žalbenog postupka u iznosu od 1.316,25 KM, kao i zahtjev tužitelja za naknadu troškova sastava odgovora na žalbu u iznosu od 1.053,00 KM.

8. Prema stanju spisa, apelantica nije izjavila reviziju protiv navedene presude Okružnog suda u Banjaluci od 27. juna 2019. godine.

Spajanje predmeta

9. S obzirom da navedene apelacije pokreću isto pitanje dopustivosti, Ustavni sud je u skladu sa članom 32. stav (1) Pravila Ustavnog suda, donio odluku o spajanju navedenih apelacija u kojima će se voditi jedan postupak i donijeti jedna odluka pod brojem AP-3777/19.

Apelacioni navodi

10. Apelanti se pozivaju na povredu prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija). Osim toga, u apelaciji broj AP-3823/19 apelantica se pozvala na povredu prava na pristup sudu, kao segment prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije i prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju.

11. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 18. stav (1) i stav (3) tačka m) Pravila Ustavnog suda. Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:

Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

Član 18. stav (1) i stav (3) tačka m) Pravila Ustavnog suda glasi:

(1) Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.

(3) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva:

m) apelant nije iscrpio pravne lijekove moguće prema zakonu.

12. Prema pravilu o iscrpljivanju pravnih lijekova, apelant mora da dođe do konačne odluke. Konačna odluka predstavlja odgovor na zadnji pravni lijek, koji je djelotvoran i adekvatan da ispita nižestepenu odluku kako u činjeničnom, tako i u pravnom pogledu. Pri tome apelant odlučuje o tome da li će koristiti pravni lijek bez obzira na to da li je riječ o redovnom ili vanrednom pravnom lijeku. Odluka kojom je pravni lijek odbačen zato što apelant nije ispoštovao formalne zahtjeve pravnog lijeka (rok, plaćanje taksi, forma ili ispunjenje drugih zakonskih uslova) ne može se smatrati konačnom. Korištenje takvog pravnog lijeka ne prekida rok od 60 dana propisan članom 18. stav (1) Pravila Ustavnog suda (vidi Ustavni sud, odluke br. AP-283/03 od 14. oktobra 2004. godine i AP-106/04 od 18. januara 2005. godine).

13. U konkretnom slučaju, Ustavni sud ukazuje da su apelanti podnijeli apelacije Ustavnom sudu protiv presuda drugostepenih sudova, a da prethodno nisu iskoristili mogućnost da, u skladu sa odredbama člana 237. st. (1) i (2) Zakona o parničnom postupku („Službeni glasnik Republike Srpske“ br. 58/03, 85/03, 74/05, 63/07, 49/09 i 61/13), u propisanom roku izjave reviziju Vrhovnom sudu Republike Srpske protiv navedenih presuda. Prema tome, pošto nije ispunjen uslov iscrpljivanja svih pravnih lijekova mogućih prema zakonu, apelacije se ne mogu razmatrati.

14. Imajući u vidu odredbu člana 18. stav (3) tačka m) Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko apelant nije iscrpio pravne lijekove moguće prema zakonu, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

15. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Zlatko M. Knežević

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-3777/19 (M. Ž. i S. G.) | Sudska praksa | Aktio