Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o meritumu u predmetu AP-5366/18 (I. J.)

Odluka donesena 15. 01. 2020.

Povreda
Član 7. EK (Kažnjavanje samo na osnovu zakona)
  • Kazna
  • Krivični postupak
  • Zabrana retroaktivne primjene zakona
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-5366/18

Apelacija

Odluka o meritumu

15. 01. 2020.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u predmetu broj AP 5366/18, rješavajući apelaciju Igora Jorgića, na osnovu člana VI/3b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 57 stav (2) tačka b), člana 59 st. (1) i (2) i člana 62 stav (1) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – prečišćeni tekst ("Službeni glasnik Bosne i Hercegovine" broj 94/14), u sastavu:

Zlatko M. Knežević, predsjednik Mato Tadić, potpredsjednik Mirsad Ćeman, potpredsjednik Valerija Galić, sudija Miodrag Simović, sudija Seada Palavrić, sudija na sjednici održanoj 15. januara 2020. godine donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU

Usvaja se apelacija Igora Jorgića.

Utvrđuje se povreda člana 7 Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda.

Ukida se Rješenje Okružnog suda u Banjoj Luci broj 71 0 K 209112 18 Kž 2 od 8. maja 2018. godine.

Predmet se vraća Okružnom sudu u Banjoj Luci, koji je dužan da po hitnom postupku donese novu odluku poštujući prava iz člana 7 Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda.

Nalaže se Okružnom sudu u Banjoj Luci da, u skladu sa članom 72 stav (5) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, u roku od 30 dana od dana dostavljanja ove odluke obavijesti Ustavni sud Bosne i Hercegovine o preduzetim mjerama s ciljem izvršenja ove odluke.

OBRAZLOŽENJE

I.Uvod

1. Igor Jorgić (u daljnjem tekstu: apelant) iz Banje Luke, kojeg zastupa Duška Bogojević, advokat iz Banje Luke, podnio je 19. septembra 2018. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Rješenja Okružnog suda u Banjoj Luci (u daljnjem tekstu: Okružni sud) broj 71 0 K 209112 18 Kž 2 od 8. maja 2018. godine. II.Postupak pred Ustavnim sudom

2. Na osnovu člana 23 Pravila Ustavnog suda, od Okružnog suda i Okružnog tužilaštva u Banjoj Luci (u daljnjem tekstu: Okružno tužilaštvo) zatraženo je 30. oktobra 2019. godine da dostave odgovore na apelaciju.

3. Okružno tužilaštvo je dostavilo odgovor na apelaciju 6. novembra 2019. godine, a Okružni sud 7. novembra 2019. godine.

III.Činjenično stanje

4. Činjenice predmeta koje proizilaze iz apelantovih navoda i dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu se sumirati na sljedeći način:

5. Presudom Osnovnog suda u Banjoj Luci (u daljnjem tekstu: Osnovni sud) od 6. marta 2017. godine apelant je proglašen krivim za krivično djelo teška krađa iz člana 232 stav 1 tačka 2 Krivičnog zakona Republike Srpske (u daljnjem tekstu: stari KZRS). Presudom Okružnog suda od 14. septembra 2017. godine preinačena je prvostepena presuda na način da je apelantu izrečena jedinstvena kazna zatvora u trajanju od dva mjeseca i 15 dana.

6. Osnovni sud je rješenjem od 2. marta 2018. godine usvojio apelantov zahtjev i jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od dva mjeseca i 15 dana, na osnovu člana 36 st. 2 i 3 u vezi sa članom 33 stav 2 (stari KZRS), zamijenio novčanom kaznom. Kazna zatvora je zamijenjena novčanom kaznom u ukupnom iznosu od 7.500,00 KM, odnosno 100,00 KM za svaki dan zatvora. Navedenu novčanu kaznu apelant je bio dužan platiti u roku od šest mjeseci od dana pravosnažnosti rješenja, a u slučaju neplaćanja u navedenom roku, određeno je da će sud donijeti odluku o izvršenju kazne zatvora.

7. Okružni sud je osporenim rješenjem od 8. maja 2018. godine uvažio žalbu Okružnog tužilaštva i prvostepeno rješenje od 2. marta 2018. godine preinačio tako što je odbio apelantov zahtjev za zamjenu izrečene kazne zatvora novčanom kaznom.

8. Okružni sud je naveo da se osnovano žalbom Okružnog tužilaštva navodi da se u postupku izvršenja kazne zatvora u novčanu kaznu ne može primijeniti odredba člana 4 stav 2 starog KZRS, odnosno člana 9 stav 2 Krivičnog zakonika Republike Srpske (u daljnjem tekstu: novi KZRS), jer primjena navedenih odredaba dolazi u obzir samo kad je krivični postupak u toku, a ne i kada je pravosnažno dovršen. Okružni sud je naveo da je odlukom Osnovnog suda povrijeđen krivični zakon, jer prilikom donošenja pobijanog rješenje nije primijenjen zakon koji je trebalo da se primijeni. Naime, Okružni sud je naveo da iz stanja spisa proizilazi da je zahtjev za zamjenu kazne zatvora u novčanu kaznu podnesen 28. decembra 2017. godine, dakle, nakon stupanja na snagu novog KZRS. S tim u vezi, Okružni sud je naveo da se u postupku izvršenja kazne zatvora primjenjuje krivični zakon koji važi u vrijeme podnošenja zahtjeva za zamjenu kazne zatvora, pa je u toj krivičnopravnoj stvari trebalo primijeniti novi KZRS. Budući da novi KZRS ne predviđa mogućnost zamjene kazne zatvora u novčanu kaznu, Okružni sud je zaključio da je apelantov zahtjev za zamjenu kazne zatvora u novčanu kaznu neosnovan.

IV.Apelacija a)Navodi iz apelacije

9. Apelant smatra da mu je osporenim rješenjem Okružnog suda prekršeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija), kao i da je došlo do kršenja člana 7 Evropske konvencije (kažnjavanje samo na osnovu zakona).

10. Apelant smatra da Okružni sud pogrešno tumači odredbe člana 9 stav 2 novog KZRS kada donosi odluku da njegov zahtjev za zamjenu kazne zatvora novčanom kaznom treba biti odbijen, jer, kako navodi Okružni sud, u njegovom slučaju ne može biti primijenjen stari KZRS iako je blaži po njega. Apelant navodi da je osuđen po odredbama starog KZRS, pa da se i u vezi sa drugim pravima na njega treba primjenjivati taj zakon. Apelant se poziva na Odluku Ustavnog suda broj AP 1498/18 kojom je riješeno isto pitanje i utvrđena povreda prava.

b) Odgovor na apelaciju

11. Okružni sud je naveo da je odluku o odbijanju zahtjeva za zamjenu kazne zatvora novčanom donio imajući u vidu Rješenje Vrhovnog suda Republike Srpske broj 11 0 K 019691 17 Kž od 30. oktobra 2017. godine, kojim je izražen tadašnji stav da se stari KZ ne može primjenjivati nakon pravosnažnosti presude, već da se ima primijeniti novi KZ.

12. Okružno tužilaštvo je, vrlo kratko, navelo da je podnesena apelacija osnovana. V.Relevantni propisi

13. Krivični zakon Republike Srpske („Službeni glasnik Republike Srpske“ br. 49/03, 108/04, 37/06, 70/06, 73/10, 1/12 i 67/13) Za potrebe ove odluke koristi se neslužbeni prečišćeni tekst, sačinjen u Ustavnom sudu BiH, koji glasi:

Vremensko važenje krivičnog zakona Član 4.

(1) Na učinioca krivičnog djela primjenjuje se zakon koji je važio u vrijeme izvršenja krivičnog djela.

(2) Ako je poslije izvršenja krivičnog djela izmijenjen zakon, jednom ili više puta, primijeniće se zakon koji je najblaži za učinioca.

Izricanje kazne zatvora Član 33.

(1) Kazna zatvora se izriče na pune godine i mjesece, a do šest mjeseci na pune dane.

(2) Izrečena kazna zatvora koja ne prelazi šest mjeseci, može se na zahtjev osuđenog zamijeniti novčanom kaznom, shodno odredbi člana 36.

stav 2. i 3. ovog zakona.

Zamjena novčane kazne Član 36.

(…) (2) Ako osuđeni ne plati novčanu kaznu u roku koji je utvrđen presudom, sud će bez odlaganja donijeti odluku da se novčana kazna zamijeni kaznom zatvora.

(3) Novčana kazna će se zamijeniti kaznom zatvora tako što će se za svaki započeti dnevni iznos novčane kazne, odnosno ako je novčana kazna bila izrečena u određenom iznosu, za svakih započetih 100 KM novčane kazne odrediti jedan dan zatvora, ali zatvor u tom slučaju ne može biti duži od dvije godine.

(4) Ako osuđeni isplati samo dio novčane kazne, ostatak će se srazmjerno pretvoriti u zatvor, a ako osuđeni isplati ostatak novčane kazne - izvršenje zatvora će se obustaviti.

(…) Teška krađa Član 232.

(1) Ako je krađa izvršena:

(…) 2) na naročito opasan ili naročito drzak način, (…) učinilac će se kazniti zatvorom od jedne do osam godina.

14. Krivični zakonik Republike Srpske („Službeni glasnik RS“ br. 64/17 i 104/18 - OUS):

Vremensko važenje krivičnog zakonodavstva Član 9.

(1) Na učinioca krivičnog djela primjenjuje se zakon koji je važio u vrijeme izvršenja krivičnog djela. Ako je zakon izmijenjen za vrijeme izvršenja krivičnog djela, primijeniće se zakon koji je bio na snazi u vrijeme kada je djelo dovršeno.

(2) Ako je poslije izvršenja krivičnog djela, a prije donošenja pravosnažne presude, jednom ili više puta izmijenjen zakon, primijeniće se zakon koji je najblaži za učinioca.

(3) Na učinioca krivičnog djela koje je propisano zakonom sa određenim vremenskim trajanjem, primijeniće se taj zakon bez obzira na to kada mu se sudi, osim ako tim zakonom nije drugačije određeno.

(4) Pravila važenja ovog zakonika iz st. 1, 2. i 3. ovog člana važe i u odnosu na dejstvo pravnih posljedica osude.

Kazna zatvora Član 46.

(1) Kazna zatvora ne može biti kraća od tri mjeseca, ni duža od dvadeset godina.

(2) Kazna zatvora izriče se na pune godine i mjesece, a do šest mjeseci i na pune dane.

(3) Kaznu zatvora do šest mjeseci sud može izreći samo ako posebne okolnosti djela i učinioca pokazuju da se novčanom kaznom ne može postići svrha kažnjavanja ili da se novčana kazna neće moći izvršiti.

(4) Odredba iz stava 3. ovog člana ne odnosi se na kaznu zatvora kao zamjenu za neplaćenu novčanu kaznu (član 50. st. 2. i 3) ili za opozvanu uslovnu osudu (član 64).

(…) Teška krađa Član 226.

(1) Učinilac će se kazniti kaznom zatvora od jedne do osam godina ako je krađa izvršena:

(…) 2) na naročito opasan ili naročito drzak način, (…) Član 415.

Stupanjem na snagu ovog zakonika prestaje da važi Krivični zakon Republike Srpske (“Službeni glasnik Republike Srpske”, br. 49/03, 108/04, 37/06, 70/06, 73/10, 1/12 i 37/13).

VI.Dopustivost

15. U skladu sa članom VI/3b) Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni sud, takođe, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

16. U skladu sa članom 18 stav (1) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.

17. U konkretnom slučaju predmet osporavanja apelacijom je rješenje Okružnog suda protiv kojeg nema drugih djelotvornih pravnih lijekova mogućih prema zakonu. Zatim, osporeno rješenje apelant je primio 20. jula 2018. godine, a apelacija je podnesena 19. septembra 2018. godine, tj. u roku od 60 dana, kako je propisano članom 18 stav (1) Pravila Ustavnog suda. Konačno, apelacija ispunjava i uslove iz člana 18 st. (3) i (4) Pravila Ustavnog suda, jer ne postoji neki formalni razlog zbog kojeg apelacija nije dopustiva, niti je očigledno (prima facie) neosnovana.

18. Imajući u vidu odredbe člana VI/3b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18 st. (1), (3) i (4) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je utvrdio da predmetna apelacija ispunjava uslove u pogledu dopustivosti.

VII.Meritum

19. Apelant tvrdi da su mu osporenim rješenjem prekršena prava iz člana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine, te čl. 6 i 7 Evropske konvencije. U suštini, apelant ukazuje da je na njega primijenjen nepovoljniji zakon, te će Ustavni sud ispitati apelantove navode samo u odnosu na član 7 Evropske konvencije.

20. Član 7 Evropske konvencije u relevantnom dijelu glasi:

1. Niko se ne smije smatrati krivim za krivično djelo izvršeno činjenjem ili nečinjenjem koje, u vrijeme kada je počinjeno, nije predstavljalo krivično djelo po unutrašnjem ili međunarodnom pravu. Isto tako, ne smije se izreći strožija kazna od one koja je bila primjenjiva u vrijeme kada je krivično djelo počinjeno.

2. Ovaj član ne utiče na ishod suđenja i kažnjavanje bilo kojeg lica za činjenje ili nečinjenje koje se u vrijeme počinjenja smatralo krivičnim djelom prema opštim pravnim principima koja priznaju civilizovani narodi.

21. Ustavni sud zapaža da je apelant pravosnažnom presudom proglašen krivim za krivično djelo teška krađa iz člana 232 stav 1 tačka 2 starog KZRS, te mu je izrečena jedinstvena kazna zatvora u trajanju od dva mjeseca i 15 dana. U skladu sa članom 33 stav 2 starog KZRS osuđeno lice kojem je izrečena kazna zatvora koja ne prelazi šest mjeseci mogla je zahtijevati da kazna zatvora bude zamijenjena novčanom kaznom. Rukovodeći se citiranom zakonskom odredbom, apelant je, u vrijeme kada je već stupio na snagu novi KZRS koji ovu mogućnost ne predviđa, podnio zahtjev za zamjenu kazne zatvora novčanom kaznom. Osnovni sud je apelantov zahtjev usvojio, ali je Okružni sud usvojio žalbu Okružnog tužilaštva i preinačio prvostepeno rješenje na način da je odbio takav apelantov zahtjev. Okružni sud je zaključio da stari KZRS ne može biti primijenjen jer, prema članu 9 stav 2 novog KZRS, koji je bio na snazi u vrijeme podnošenja apelantovog zahtjeva, blaži zakon može biti primijenjen samo do donošenja pravosnažne presude, ali ne i nakon toga.

22. Ustavni sud ukazuje da je identično pravno pitanje riješio u Odluci broj AP 1498/18 od 23. aprila 2018. godine (dostupna na www.ustavnisud.ba) u kojoj je, rješavajući apelaciju apelanta u navedenom predmetu, utvrdio da postoji kršenje člana 7 Evropske konvencije kada redovni sud nije primijenio stari KZRS, već je (uz obrazloženje kao u konkretnom predmetu) zaključio da se primjena odredaba člana 9 novog KZRS o vremenskom važenju krivičnog zakonodavstva ograničava na krivični postupak do pravosnažnosti presude, a u konkretnom slučaju se radi o postupku izvršenja pravosnažno izrečene kazne zatvora. Pozivajući se na praksu Evropskog suda u predmetu Del Rio Prada protiv Španije (Evropski sud, predstavka broj 42750/09, od 21. oktobra 2013. godine), kao i ukazujući na relevantne odredbe iz domaćeg zakonodavstva, Ustavni sud je u navedenom predmetu zaključio da, bez obzira na činjenicu da je pravosnažna presuda apelantu izrečena mjesec dana nakon što je stupio na snagu novi KZRS, apelant je pravosnažno osuđen na kaznu zatvora prema odredbama starog KZRS, što mu je, u skladu sa odredbama starog KZRS, davalo mogućnost da navedenu kaznu zatvora zamijeni novčanom kaznom. Takođe, Ustavni sud je u navedenom predmetu utvrdio da se ne može govoriti da član 33 stav 2 starog KZRS propisuje izvršenje kazne zatvora u nekom navodno operativnom smislu, već se radi o (pod zakonom propisanim okolnostima nakon odluke suda o zahtjevu osuđenog lica) novom drugačijem obliku „kazne“, koja pogađa pravosnažno osuđeno lice. Radi se o „institutu zamjene kazne“, koju je poznavao stari KZRS, koji je licima koja su ispunjavala zakonom propisan uslov davao mogućnost da traže drugačiju kaznu od izrečene kazne zatvora, koja je za njih blaža - novčanu kaznu. S obzirom na to da novi KZRS isključuje takvu mogućnost, nesporno je da novi važeći zakon utiče na lica kojima je izrečena kazna zatvora koja ne prelazi period od šest mjeseci (u Republici Srpskoj), konkretno na apelanta, te se ne radi o izvršenju kazne, već o mjeri koja utiče na samu „kaznu“, odnosno nemogućnost apelanta da kaznu zatvora zamijeni blažom i po njega očito povoljnijom novčanom kaznom.

23. Imajuću u vidu navedeno, Ustavni sud zaključuje da je primjenom odredaba novog KZRS povrijeđeno apelantovo pravo iz člana 7 Evropske konvencije.

24. Ustavni sud smatra da je radi zaštite apelantovih ustavnih prava dovoljno ukinuti Rješenje Okružnog suda broj 71 0 K 209112 18 Kž 2 od 8. maja 2018. godine i vratiti predmet na ponovni postupak, kako je navedeno u dispozitivu ove odluke.

VIII.Zaključak

25. Ustavni sud zaključuje da je povrijeđeno apelantovo pravo iz člana 7 stav 1 Evropske konvencije, jer je u konkretnom slučaju primjena novog KZRS, kojim je odbijen apelantov zahtjev za zamjenu kazne zatvora (koja mu je izrečena za krivično djelo po starom KZRS) novčanom kaznom bila na apelantovu štetu, te je uticala na samu „kaznu“, a ne na njeno izvršenje.

26. Na osnovu člana 59 st. (1) i (2) i člana 62. stav (1) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

27. Prema članu VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Zlatko M. Knežević

Odluka o meritumu u predmetu AP-5366/18 (I. J.) | Sudska praksa | Aktio