Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o privremenoj mjeri u predmetu AP-3389/19 (H. P.)
Odluka donesena 13. 11. 2019.
- Privremena mjera - odbijena
Sastav suda
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-3389/19
Apelacija
Odluka o privremenoj mjeri
13. 11. 2019.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Malom vijeću, u sastavu: predsjednik Zlatko M. Knežević, i potpredsjednici Mato Tadić i Mirsad Ćeman, na sjednici održanoj 13. novembra 2019. godine, u predmetu broj AP 3389/19, rješavajući zahtjev Hazima Patkovića za donošenje privremene mjere, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 57. stav (2) tačka e) i člana 64. stav (1) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – Prečišćen tekst ("Službeni glasnik Bosne i Hercegovine", broj 94/14), donio je
ODLUKU O PRIVREMENOJ MJERI
Odbija se kao neosnovan zahtjev Hazima Patkovića za donošenje privremene mjere.
OBRAZLOŽENJE
1. Hazim Patković (u daljnjem tekstu: apelant) iz Viteza, kojeg zastupa Fadil Abaz advokat iz Sarajeva, podnio je 27. augusta 2019. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv presudā Suda Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Sud BiH) br. S1 1 K 017182 19 Krž od 6. juna 2019. godine i S1 1 K 017182 16 Kri od 2. oktobra 2018. godine. Apelant je također zatražio donošenje privremene mjere kojom bi se obustavilo izvršenje krivičnopravne sankcije izrečene osporenom konačnom presudom Suda BiH do donošenja konačne odluke Ustavnog suda BiH o podnesenoj apelaciji.
2. Presudom Suda BiH broj S1 1 K 017182 16 Kri od 2. oktobra 2018. godine, koja je potvrđena presudom Apelacionog vijeća Suda BiH, apelant je oglašen krivim da je radnjama opisanim u izreci osuđujućeg dijela presude (tač. 4., 6.1., 6.2. i 6.3.) počinio krivično djelo Ratni zločin protiv civilnog stanovništva iz člana 142. stav 1. u vezi sa članom 22. Krivičnog zakona SFRJ, za koje je osuđen na kaznu zatvora u trajanju od pet godina. Prvostepeno vijeće je u obrazloženju presude, u dijelu koji se odnosi na opštu ocjenu dokaza i odluku o krivici, navelo da je svaki izvedeni dokaz ocijenilo pojedinačno i u vezi s ostalim dokazima i da su na osnovu takve analize utvrđene odlučne činjenice iz kojih proizilazi zaključak o apelantovoj krivičnopravnoj odgovornosti za predmetno krivično djelo. Na str. 109. do 117. obrazloženja presude su opisane konkretne inkriminirane radnje koje su apelantu optužnicom Tužilaštva BiH (u daljnjem tekstu: Tužilaštvo) stavljene na teret, zatim dokazi koji su u toku postupka izvedeni na te okolnosti te je u konačnici izveden zaključak o apelantovoj krivičnopravnoj odgovornosti za krivično djelo za koje je osuđen i za koje mu je izrečena kazna zatvora u trajanju od pet godina.
3. Apelaciono vijeće je presudom broj S1 1 K 017182 19 Krž od 6. juna 2019. godine odbilo kao neosnovanu žalbu apelantovog branioca te je prvostepena presuda od 2. oktobra 2018. godine potvrđena. U obrazloženju presude su interpretirani žalbeni osnovi apelantove žalbe, nakon čega je pobijana presuda ispitana u granicama istaknutih žalbenih prigovora kojim je suštinski ukazano na bitne povrede odredaba krivičnog postupka iz člana 297. stav 1. tač. h), i), j) i k) te člana 297. stav
2. Zakona o krivičnom postupku Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: ZKP), pogrešno i nepotpuno utvrđeno činjenično stanje i odluku o krivičnopravnoj sankciji. Apelaciono vijeće je u obrazloženju presude pojedinačno razmotrilo svaki od istaknutih žalbenih prigovora ocijenivši da su isti neosnovani te je u relevantnim dijelovima presude koji se odnose na apelanta navelo razloge za takav stav.
4. Rješenjem Suda BiH broj S1 1 K 017182 19 Iks od 15. augusta 2019. godine odbijena je kao neosnovana apelantova molba za odgađanje izvršenja kazne zatvora. Cijeneći razloge molbe, Sud BiH je u obrazloženju rješenja naveo sadržaj odredbe člana 146. stav 7. Zakona o izvršenju krivičnih sankcija pritvora i drugih mjera BiH (u daljnjem tekstu: ZIKS) u vezi sa članom 145. stav 1. tač. 3, 4. i 8. ZIKS-a, nakon čega je zaključeno da u okolnostima konkretnog slučaja nisu ispunjeni uslovi propisani naprijed navedenim odredbama za odgađanje izvršenja kazne zatvora apelantu.
5. Apelant smatra da je osporenim presudama Suda BiH povrijeđeno njegovo pravo na pravično suđenje iz člana II/3. e) Ustava Bosne i Hercegovine odnosno člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija). Apelant je u tom pravcu istakao procesne nedostatke, konkretno da su osporene presude rezultat bitne povrede postupka i pogrešne primjene materijalnog prava pa samim tim i pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja. Smatra da sudovi u obrazloženju presuda nisu dali detaljno, jasno i argumentirano obrazloženje kako u pogledu izvedenih dokaza i njihove ocjene tako i njihove međusobne povezanosti te da je Apelaciono vijeće paušalno ocijenilo njegove žalbene navode. Konkretno, smatra da su nepodudarnosti u iskazima svjedoka i nejasnoće u vezi spornog događaja, protivno načelu presumpcije nevinosti i in dubio pro reo, stavljene njemu na teret. U tom pravcu su interpretirani dijelovi presude za koje apelant smatra da su pogrešni jer su po njegovom mišljenju iz provedenih dokaza izvedeni potpuno pogrešni zaključci.
6. U vezi sa zahtjevom za donošenje privremene mjere apelant je ponovio razloge navedene u apelaciji iz kojih suštinski proizilazi da u postupku koji se protiv njega vodio nije imao pravično suđenje, te da bi stoga izvršenjem kazne zatvora za njega i njegovu porodicu nastala nenadoknadiva šteta jer bi mogla biti dovedena u pitanje egzistencija njegove porodice. U tom kontekstu je podsjetio da se kao nezaposleni demobilisani borac Armije BiH bavi uzgojem malina kao sezonskim poslom koji traje sve do zimskog perioda; da je dobio Uputni akt Suda BiH kojim se upućuje na izdržavanje kazne zatvora; da se već obraćao Sudu BiH molbom za odgodu izvršenja kazne zatvora koja je odbijena zbog čega je u konačnici predloženo da Ustavni sud obustavi izvršenje osporene presude do konačne odluke Ustavnog suda o podnesenoj apelaciji.
7. Prilikom ispitivanja osnovanosti zahtjeva za donošenje privremene mjere, Ustavni sud je pošao od odredbi člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 64. stav (1) Pravila Ustavnog suda.
Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:
Ustavni sud ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom Ustavu, kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
Član 64. stav (1) Pravila Ustavnog suda glasi:
Ustavni sud može, na vlastitu inicijativu ili na zahtjev podnositelja zahtjeva ili apelanta, odrediti svaku privremenu mjeru za koju smatra da je treba donijeti u interesu stranaka ili pravilnog vođenja postupka.
8. Ustavni sud smatra da je sloboda i sigurnost ličnosti nesumnjivo jedno od najvažnijih ljudskih prava koja štiti Ustav Bosne i Hercegovine i Evropska konvencija. Stoga je nesporan interes osobe koja se upućuje ili se nalazi na izdržavanju kazne zatvora da se, u smislu člana 64. stav (1) Pravila Ustavnog suda, odluči o privremenoj mjeri obustave izvršenja ili upućivanja na izdržavanje kazne zatvora. Međutim, kao jedini kriterij za Ustavni sud da odluči usvojiti zahtjev za privremenu mjeru ne može biti samo činjenica da je osoba lišena slobode ili da joj predstoji lišavanje slobode radi izvršenja kazne zatvora po pravosnažnoj sudskoj presudi, kada ta osoba takav zahtjev zasniva samo na tvrdnji da u postupku koji je prethodio osporenoj odluci nisu poštovana njena ustavna prava. Takvim automatizmom bi ovaj institut privremene mjere izgubio svoju svrhu. Ustavni sud je, stoga, u svojoj dosadašnjoj praksi usvojio određene principe kojima se rukovodi prilikom odlučivanja o zahtjevu za privremenu mjeru, i ovom prilikom ukazuje na princip prema kojem se razlozi i dokazi koje apelanti navode u pogledu navodnih kršenja ustavnih prava, ne mogu analogno primijeniti prilikom odlučivanja o osnovanosti zahtjeva za donošenje privremene mjere (vidi Ustavni sud, odluka o privremenoj mjeri, broj AP-1363/05 od 28. juna 2005. godine, dostupna na web stranici Ustavnog suda www.ustavnisud.ba).
9. U tom kontekstu Ustavni sud ukazuje da zahtjev za donošenje privremene mjere mora imati jasne i argumentovane razloge iz kojih bi Ustavni sud nesumnjivo zaključio da je neophodno i opravdano da se usvoji predložena privremena mjera.
10. U konkretnom slučaju apelant zahtjev za donošenje privremene mjere temelji na tvrdnjama o kršenju ljudskih prava, konkretno prava na pravično suđenje, upućujući na razloge iz osporenih presuda koji su po njegovom mišljenju neprihvatljivi i proizvoljni. S tim u vezi Ustavni sud ističe da prilikom odlučivanja o osnovanosti zahtjeva za donošenje privremene mjere cijeni druge razloge, a ne razloge koji se suštinski odnose na meritum apelacije, ne prejudicirajući pri tome ishod postupka o apelaciji.
11. Imajući u vidu okolnost da je prethodno redovni sud podrobno razmotrio apelantov zahtjev za odgodu izvršenja kazne zatvora u smislu člana 145. stav 1. tač. 3, 4. i 8. ZIKS-a, između ostalog i odgađanje radi dovršenja neophodnih poljskih ili sezonskih radova, pri čemu nije našao opravdanim njeno odgađanje, te imajući u vidu okolnost da je apelant opravdanost zahtjeva za privremenu mjeru utemeljio isključivo na razlozima koji se suštinski odnose na meritum apelacije, o čemu Ustavni sud ne može odlučivati u ovoj fazi postupka, proizilazi da apelant u konkretnom slučaju nije ponudio nikakve nove argumente, niti dokaze u odnosu na one koje je već isticao pred redovnim sudovima koji bi ukazali da je u datim okolnostima donošenje privremene mjere u interesu stranaka ili pravilnog vođenja postupka u smislu člana 64. stav (1) Pravila Ustavnog suda.
12. Shodno navedenom, Ustavni sud smatra da je zahtjev apelanta za donošenje privremene mjere neosnovan.
13. Na osnovu izloženog, odlučeno je kao u dispozitivu ove odluke.
14. Ustavni sud podsjeća da odluka o privremenoj mjeri, ni u kom slučaju, ne prejudicira odluku o dopustivosti, odnosno o meritumu, predmetne apelacije.
15. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Zlatko M. Knežević