Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-3298/19 (Š. F.)
Odluka donesena 13. 11. 2019.
- Obaveze koje proizilaze iz javnog zakonodavstva
- Apelacija ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-3298/19
Apelacija
Odluka o dopustivosti
13. 11. 2019.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u sastavu: predsjednik Zlatko M. Knežević, potpredsjednici Mato Tadić i Mirsad Ćeman i sudije Valerija Galić, Miodrag Simović i Seada Palavrić, na sjednici održanoj 13. novembra 2019. godine, u predmetu broj AP-3298/19, rješavajući apelaciju Šemse Filekovića, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. stav (3) tačka h), člana 57. stav (2) tačka a) i člana 58. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – Prečišćeni tekst («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» broj 94/14), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Šemse Filekovića podnesena protiv Rješenja Ministarstva unutrašnjih poslova Unsko-sanskog kantona broj UP-2-05-04/04-2-04-4-37/19 od 7. avgusta 2019. godine, zbog toga što je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine.
OBRAZLOŽENJE
1. Šemso Fileković (u daljnjem tekstu: apelant) iz Bihaća, podnio je 16. avgusta 2019. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Rješenja Ministarstva unutrašnjih poslova Unsko-sanskog kantona (u daljnjem tekstu: Ministarstvo) broj UP- 2-05-04/04-2-04-4-37/19 od 7. avgusta 2019. godine.
2. Rješenjem Prve policijske uprave Bihać od 4. jula 2019. godine odbijen je kao neosnovan apelantov zahtjev za produženje roka važenja oružnog lista serijskog broja 008731 za vatreno oružje (pobliže opisano u izreci rješenja).
3. Odlučujući o apelantovoj žalbi izjavljenoj protiv rješenja Prve policijske uprave Bihać od 4. jula 2019. godine, Ministarstvo je donijelo osporeno rješenje kojim je predmetna žalba odbijena kao neosnovana i prvostepeno rješenje potvrđeno. U obrazloženju osporenog rješenja Ministarstvo je navelo da je nakon izvršenog uvida u rješenje Općinskog suda u Bihaću od 9. aprila 2019. godine utvrđeno da je apelant (na način pobliže opisan na stranici broj 2 osporenog rješenja) počinio prekršaj kažnjiv po članu 70. stav (1) tačka 6. Zakona o oružju i municiji. Imajući u vidu da je članom 25. stav (3) Zakona o oružju i municiji propisano da nadležni organ neće produžiti rok važenja oružanog lista ako podnosilac zahtjeva ne ispunjava uslove iz člana 15. stav (1) tač. 2. do 6. navedenog Zakona, a budući da apelant ne ispunjava uslov iz člana 15. stav (1) tačka 3. istog Zakona, Ministarstvo je zaključilo da prvostepeni organ nije napravio propust donoseći ožalbeno rješenje.
Apelacioni navodi
4. Apelant smatra da mu je povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) i pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju.
5. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. stav (3) tačka h) Pravila Ustavnog suda.
Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:
Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
Član 18. stav (3) tačka h) Pravila Ustavnog suda glasi:
Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva:
h) apelacija je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom;
6. Ustavni sud ističe da režim regulisanja prava na držanje vatrenog oružja, spada u djelokrug javno-pravnih ovlaštenja određene države, koji je isključen iz djelokruga člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije. U konkretnom slučaju, takvo pravo je u Unsko-sanskom kantonu regulisano Zakonom o oružju i municiji („Službeni glasnik Unsko-sanskog kantona“ br. 11/07 i 11/08).
7. S tim u vezi, Ustavni sud podsjeća na svoju raniju praksu u predmetu AP-2414/07 (Odluka o dopustivosti broj AP-2414/07 od 17. septembra 2008. godine dostupna na www.ustavnisud.ba) gdje je ukazao na stav, koji je zauzet u odluci Evropskog suda za ljudska prava, Nicolussi protiv Austrije, da prema praksi Evropske komisije za ljudska prava «građanska prava» ne uključuju ona prava ili obaveze koje može imati pojedinac, kada se ona ne odnose na privatni domen pojedinca, nego se odnose na prava i obaveze pojedinca u suštinskom domenu javnog prava. Ustavni sud smatra da je navedeni stav primjenjiv u konkretnom slučaju. Nadalje, pravo na držanje oružja i pitanje javnog reda i mira rješava se u administrativnom postupku na osnovu diskrecione ocjene organa države i u skladu sa posebnim Zakonom o oružju i municiji, što je u apsolutnom domenu javnog prava.
8. Prema tome, pravo lica da mu se izda dozvola za držanje oružja i municije, prema stavovima Evropskog suda, koje dosljedno podržava Ustavni sud, spada u domen javnog prava svake zemlje. Ako je određena zemlja uskratila takvo pravo licu iz razloga propisanih zakonom, to se smatra aktom države koji pripada njenom javno-pravnom domenu i ne uživa zaštitu člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije kao «građansko pravo ili obaveza». Iz navedenog razloga, bez obzira što takva odluka može imati određenog uticaja na građanska prava i obaveze apelanta, od države se ne zahtijeva da u takvim slučajevima obezbjeđuje javno saslušanje, niti ispuni druge zahtjeve iz člana 6. Evropske konvencije (vidi presudu Philip Burnett Franklin Agee protiv Ujedinjenog Kraljevstva, predstavka broj 7729/76 od 17. decembra 1976. godine, DR 7, tačka 28).
9. Stoga, u skladu sa iznesenim stavovima, postupak u kojem je apelantu uskraćeno pravo na produženje roka važenja oružnog lista, ne potpada pod okvir zaštite prava na pravičan postupak u smislu člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije. Kako se u konkretnom slučaju ne radi o «građanskim pravima ili obavezama» već o obavezama iz javnog prava, proizašlim iz Zakona o oružju i municiji, slijedi da su navodi apelanta o povredi prava na pravično suđenje, kao i navodi o povredi prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju ratione materiae inkompatibilni sa Ustavom Bosne i Hercegovine.
10. U skladu sa navedenim, a imajući u vidu odredbu člana 18. stav (3) tačka h) Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
11. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Zlatko M. Knežević