Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-3363/19 (Ž. S.)
Odluka donesena 13. 11. 2019.
- Apelacija ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom
- Ponavljanje postupka
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-3363/19
Apelacija
Odluka o dopustivosti
13. 11. 2019.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u sastavu: predsjednik Zlatko M. Knežević, potpredsjednici Mato Tadić i Mirsad Ćeman i sudije Valerija Galić, Miodrag Simović i Seada Palavrić, na sjednici održanoj 13. novembra 2019. godine, u predmetu broj AP-3363/19, rješavajući apelaciju Žarka Stojakovića, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. stav (3) tačka h), člana 57. stav (2) tačka a) i člana 58. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – Prečišćeni tekst («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» broj 94/14), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Žarka Stojakovića podnesena protiv Rješenja Okružnog suda u Banjaluci broj 71 0 P 118910 19 Gvlž od 22. jula 2019. godine, zbog toga što je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine.
OBRAZLOŽENJE
1. Žarko Stojaković (u daljnjem tekstu: apelant) iz Banjaluke, kojeg zastupa Svetozar Ivetić, advokat iz Banjaluke, podnio je 23. avgusta 2019. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Rješenja Okružnog suda u Banjaluci (u daljnjem tekstu: Okružni sud) broj 71 0 P 118910 19 Gvlž od 22. jula 2019. godine.
2. Rješenjem Okružnog suda od 9. aprila 2019. godine, koje je potvrđeno rješenjem Okružnog suda od 22. jula 2019. godine, odbačen je apelantov prijedlog za ponavljanje postupka pravosnažno okončanog presudom Osnovnog suda u Banjaluci od 9. oktobra 2013. godine. U obrazloženju osporenog rješenja Okružni sud je naveo da je apelant na adresu iz tužbe primio tužbu na odgovor 15. juna 2011. godine, što je potvrdio ličnim potpisom na povratnici. Nadalje, Okružni sud je naveo da je nakon uručenja tužbe apelant, prema izjavi oca sadržanoj na povratnici od 7. decembra 2012. godine, odselio u Njemačku, o čemu nije obavijestio prvostepeni sud, zbog čega je dostava sudskih pismena apelantu u nastavku postupka vršena preko oglasne table suda, u skladu sa odredbom člana 352. st. 1. i 5. Zakona o parničnom postupku, a na koji način apelantu nije onemogućeno da raspravlja pred sudom, niti da iznosi činjenice i dokaze. S obzirom da je apelant za tužbu, činjenične navode tužbe i predmet zahtjeva iz tužbe saznao u vrijeme kada mu je tužba uručena na odgovor, Okružni sud je istakao da je u smislu odredbe člana 257. st. 1. i 2. Zakona o parničnom postupku apelantu protekao subjektivni rok za podnošenje prijedloga za ponavljanje postupka iz razloga sadržanih u članu 255. stav 1. tačka 9. Zakona o parničnom postupku, a koji je počeo teći 29. novembra 2013. godine, kao dana pravosnažnosti prvostepene presude. Kako je istekao subjektivni rok za podnošenje prijedloga za ponavljanje postupka, a objektivni rok bi se utvrđivao samo u slučaju da se ne može utvrditi subjektivni rok, Okružni sud je zaključio da je pravilno i zakonito prvostepeno rješenje kojim je odbačen apelantov prijedlog za ponavljanje postupka kao neblagovremen, ali ne zbog proteka objektivnog, već zbog proteka subjektivnog roka. Apelacioni navodi
3. U predmetnoj apelaciji apelant se pozvao na povredu prava na pravično suđenje, kao i prava na suđenje u razumnom roku kao segment prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) i prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju.
4. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. stav (3) tačka h) Pravila Ustavnog suda.
Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:
Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
Član 18. stav (3) tačka h) Pravila Ustavnog suda glasi:
Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva:
h) apelacija je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom;
5. Ustavni sud ukazuje da se apelacioni navodi o povredi prava na pravično suđenje odnose na odluku donesenu u postupku u kojem se odlučivalo o apelantovom zahtjevu za ponavljanje pravosnažno okončanog postupka. Prvo pitanje na koje Ustavni sud treba da odgovori je primjenjivost člana 6. stav 1. Evropske konvencije u konkretnom slučaju, odnosno potrebno je odgovoriti na pitanje da li se u predmetnom postupku odlučivalo o građanskim pravima i obavezama apelanta. Ustavni sud, rješavajući brojne ovakve apelacije, konzistentno je ukazivao na praksu Evropskog suda za ljudska prava i svoju praksu prema kojoj postupak po prijedlogu za ponavljanje pravosnažno okončanog postupka, u principu, nije postupak u kojem se utvrđuju građanska prava i obaveze, tj. nije se raspravljalo o meritumu pritužbe (npr. o osnovanosti tužbenog zahtijeva), nego se samo odlučuje o postojanju uslova da se odobri ponovni postupak (vidi, između ostalih, odluku Ustavnog suda AP-1040/07 od 26. juna 2007. godine, dostupna na www.ustavnisud.ba). Međutim, Ustavni sud podsjeća da izuzetno, uzevši u obzir specifične okolnosti konkretnog postupka, ukoliko se u predmetnom slučaju radi u smislu autonomnog značenja tog pojma o utvrđivanju „građanskih prava i obaveza“ apelanta, može utvrditi da su takve apelacije dopustive u odnosu na pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 stav 1. Evropske konvencije.
6. Imajući u vidu navedeno, Ustavni sud smatra da se, u okolnostima konkretnog slučaja, u predmetnom postupku nije odlučivalo o građanskim pravima i obavezama apelanta iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije, već se samo odlučivalo o tome da li su ispunjeni formalni zakonski uslovi da se dozvoli ponavljanje postupka. Stoga, predmetni postupak ne ulazi u opseg prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije, pa proizlazi da je apelacija ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine.
7. Nadalje, Ustavni sud ukazuje da se u predmetnom postupku, a imajući u vidu da se osporenoj odluci odlučivalo isključivo o procesnim pitanjima, nije odlučivalo ni o imovinskim pravima apelanta iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. Stoga, Ustavni sud smatra da su navodi apelanta o povredi prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju ratione materiae inkompatibilni sa Ustavom Bosne i Hercegovine.
8. U skladu sa navedenim, a imajući u vidu odredbu člana 18. stav (3) tačka h) Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
9. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Zlatko M. Knežević