Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-2871/19 (F. M., S. M., S. M., H. D., J. S. i drugi)
Odluka donesena 13. 11. 2019.
- Nema povrede
- Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
- Član 1. Protokola 1 uz EK i član II/3.k) Ustava BiH (Zaštita imovine)
- Obligaciono- pravni odnosi
- Građanski postupak
- Zastara
- Nematerijalna šteta
- Očigledno (prima facie) neosnovana
- Naknada štete
- Pravično suđenje - razuman rok
- Materijalna šteta
- Ratna šteta
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-2871/19
Apelacija
Odluka o dopustivosti
13. 11. 2019.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u sastavu: predsjednik Zlatko M. Knežević, potpredsjednici Mato Tadić i Mirsad Ćeman i sudije Valerija Galić, Miodrag Simović i Seada Palavrić, na sjednici održanoj 13. novembra 2019. godine, u predmetu broj AP-2871/19, rješavajući apelacije Fatime Mandžić i drugih, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. stav (4), člana 57. stav (2) tačka a) i člana 58. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – prečišćeni tekst ("Službeni glasnik Bosne i Hercegovine" broj 94/14), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuju se kao nedopuštene apelacije koje su podnijeli:
Fatima Mandžić, Samir Mandžić, Samira Mandžić, Habiba Delić i Jasmina Salihović protiv Presude Vrhovnog suda Federacije BiH broj 65 0 P 400493 18 Rev od 10. juni 2019. godine i Presude Kantonalnog suda u Sarajevu broj 65 0 P 400493 15 Gž od 24. aprila 2018. godine;
Sulejman Kavazović, Senad Šehić, Semin Kurtović, Petar Dujmović i Almir Sarajlić protiv Presude Vrhovnog suda Federacije BiH broj 65 0 P 270024 19 Rev od 21. maja 2019. godine, Presude Kantonalnog suda u Sarajevu broj 65 0 P 270024 15 Gž od 11. maja 2018. godine i Presude Općinskog suda u Sarajevu broj 65 0 P 270024 12 P od 30. oktobra 2014. godine;
Fatima Mujić i Elvira Mujić protiv protiv Presude Vrhovnog suda Federacije BiH broj 32 0 P 180763 18 Rev od 10. juna 2019.
godine;
Sevlid Mašić protiv protiv Presude Vrhovnog suda Federacije BiH broj 33 0 P 054064 18 Rev od 10. juna 2019. godine;
Tima Malić i Mevlija Malić protiv protiv Presude Vrhovnog suda Federacije BiH broj 65 0 P 285181 19 Rev od 23. jula 2019.
godine;
Jasmin Grcić, Višnja Tufekčić, Sanjin Tufekčić, Darijo Tufekčić, Uzeifa Pandžić, Lejla Pandžić, Samira Beglerović, Hasan Zijadić, Sejfulina Zijadić, Sabina Zijadić-Husić, Elvedina Kazazić, Rasim Nezirović, Nedžad Nezirović i Amer Nezirović protiv Presude Vrhovnog suda Federacije BiH broj 65 0 P 217486 19 Rev od 5. juna 2019. godine, Presude Kantonalnog suda u Sarajevu broj 65 0 P 217486 14 Gž od 9. januara 2019. godine i Presude Općinskog suda u Sarajevu broj 65 0 P 217486 11 P od 16. decembra 2013. godine;
Zuhra Zemunović, Denija Tarić i Dinka Zemunović protiv Presude Vrhovnog suda Federacije BiH broj 65 0 P 378566 18 Rev od 27. avgusta 2019. godine;
I. B., N.H., H.Dž., R.H., R.B., M.B., M.H., I.H., S.H., M.H., S.H., S.H., R.H., E.K., N.H., H.M., F.K., F.B., B.J., M.K., Z.S., Dž.J., I.Đ., S.M., Z.Đ., M.H., S.B., B.H., Č.M. i R.T. protiv Presude Vrhovnog suda Federacije BiH broj 58 0 P 102020 19 Rev od 2. jula 2019. godine i Presude Kantonalnog suda u Mostaru broj 58 0 P 102020 14 Gž od 10. aprila 2019. godine;
Zlatko Ibrulj protiv Presude Vrhovnog suda Federacije BiH broj 53 0 P 049674 17 Rev od 25. juna 2019. godine i Presude Kantonalnog suda u Mostaru broj 53 0 P 049674 13 Gž od 24. aprila 2017. godine;
Semir Bostandžić protiv Presude Vrhovnog suda Federacije BiH broj 53 0 P 050270 18 Rev od 27. juna 2019. godine i Presude Kantonalnog suda u Mostaru broj 53 0 P 050270 14 Gž od 22. januara 2018. godine;
Ruža Jukić, Ivan Jukić, Jasmina Nogo, Kasim Nogo, Elvedin Nogo, Vladimir Tvrtković, Nikola Tvrtković, Melća Kljuno, Fadila Kljuno, Zehra Kljuno, Muhamed Kljuno, Vahida Hadžihasanović, Mirsada Šahinović i Avdija Gagula protiv Presude Vrhovnog suda Federacije BiH broj 65 0 P 216082 18 Rev od 4. jula 2019. godine, Presude Kantonalnog suda u Sarajevu broj 65 0 P 216082 14 Gž od 27. decembra 2017. godine i Presude Općinskog suda u Sarajevu broj 65 0 P 216082 11 P od 14. oktobra 2013. godine;
Ismet Proha, Izeta Proha, Elmedin Proha, Berin Bozalija, Sabahudin Bozalija, Izet Bozalija, Džemila Huseinović, Amir Huseinović, Amra Salihić, Dževad Huseinović, Saliha Oruč, Armina Smajić i Nermina Kukić protiv Presude Vrhovnog suda Federacije BiH broj 65 0 P 219683 19 Rev od 4. jula 2019. godine, Presude Kantonalnog suda u Sarajevu broj 65 0 P 219683 14 Gž od 17. novembra 2016. godine i Presude Općinskog suda u Sarajevu broj 65 0 P 219683 14 P od 16. oktobra 2013. godine;
Zehra Ušanović, Almir Ušanović, Alma Ušanović-Iseni, Alija Hodžić, Halima Hodžić, Selima Stanbolić, Ajša Gavrankapetanović, Bekir Gavrankapetanović, Rukija Šorlija, Suvada Šorlija, Mirsada Koso, Ibrahim Zaimović, Fadila Zaimović, Fata Zaimović, Kerim Zaimović, Munira Velić i Mustafa Velić protiv Presude Vrhovnog suda Federacije BiH broj 65 0 P 215907 18 Rev od 4. jula 2019. godine, Presude Kantonalnog suda u Sarajevu broj 65 0 P 215907 14 Gž od 11. oktobra 2017. godine i Presude Općinskog suda u Sarajevu broj 65 0 P 215907 11 P od 2.
decembra 2013. godine;
Hata Ahmetović, Mejra Hasanović i Munira Kostjerevac protiv Presude Vrhovnog suda Federacije BiH broj 65 0 P 513313 18 Rev od 6. maja 2019. godine i Presude Kantonalnog suda u Sarajevu broj 65 0 P 513313 16 Gž od 31. maja 2018. godine i Šemsa Ramić rođ. Begić, Emina Ramić Omerović i zabela Karić rođ. Ramić protiv Presude Vrhovnog suda Federacije BiH broj 32 0 P 197464 19 Rev od 23. jula 2019. godine i Presude Kantonalnog suda u Tuzli broj 32 0 P 197464 15 Gž od 29. januara 2019. godine, zbog toga što su očigledno (prima facie) neosnovane.
OBRAZLOŽENJE
1. AP-2871/19
1. Fatima Mandžić, Samir Mandžić, Samira Mandžić, Habiba Delić i Jasmina Salihović (u daljnjem tekstu: apelanti), koje zastupa Senija Poropat advokat iz Vogošće, podnijeli su 15. jula 2019. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Presude Vrhovnog suda Federacije BiH broj 65 0 P 400493 18 Rev od 10. juna 2019. godine. Imajući u vidu da je presudom Vrhovnog suda od 10. juna 2019. godine odbačena revizija drugoapelanta (Samir Mandžić) i trećeapelantice (Samira Mandžić) izjavljena protiv Presude Kantonalnog suda u Sarajevu broj 65 0 P 400493 15 Gž od 24. aprila 2018. godine, te imajući u vidu Odluku o dopustivosti broj AP-2605/18 od 19. juna 2018. godine, Ustavni sud konstatuje da je navedena presuda Kantonalnog suda, u odnosu na drugoapelanta i trećeapelanticu, konačna odluka u predmetnoj pravnoj stvari, dok je u odnosu na ostale apelantice konačna odluka presuda Vrhovnog suda (kojom je odbijena njihova revizija).
2. AP-3111/19
2. Sulejman Kavazović, Senad Šehić, Semin Kurtović, Petar Dujmović i Almir Sarajlić (u daljnjem tekstu: apelanti), koje zastupa Damir Alagić advokat iz Sarajeva, podnijeli su 30. jula 2019 godine apelaciju Ustavnom sudu protiv protiv Presude Vrhovnog suda Federacije BiH broj 65 0 P 270024 19 Rev od 21. maja 2019. godine, Presude Kantonalnog suda u Sarajevu broj 65 0 P 270024 15 Gž od 11. maja 2018. godine i Presude Općinskog suda u Sarajevu broj 65 0 P 270024 12 P od 30. oktobra 2014. godine.
3. AP-3428/19
3. Fatima Mujić i Elvira Mujić (u daljnjem tekstu: apelantice), koje zastupa Suad Kumrić advokat iz Tuzle, podnijele su 29. avgusta 2019. godine apelaciju Ustavnom sudu protiv Presude Vrhovnog suda Federacije BiH broj 32 0 P 180763 18 Rev od 10. juna 2019. godine.
4. AP-3429/19
4. Sevlid Mašić (u daljnjem tekstu: apelant), kojeg zastupa Suad Kumrić advokat iz Tuzle, podnio je 29. avgusta 2019. godine apelaciju Ustavnom sudu protiv Presude Vrhovnog suda Federacije BiH broj 33 0 P 054064 18 Rev od 10. juna 2019. godine.
5. AP-3456/19
5. Tima Malić i Mevlija Malić (u daljnjem tekstu: apelantica), koje zastupa Aida Smajić advokat iz Tuzle, podnijele su 30. augusta 2019. godine apelaciju Ustavnom sudu protiv Presude Vrhovnog suda Federacije BiH broj 65 0 P 285181 19 Rev od 23. jula 2019. godine.
6. AP-3470/19
6. Jasmin Grcić, Višnja Tufekčić, Sanjin Tufekčić, Darijo Tufekčić, Uzeifa Pandžić, Lejla Pandžić, Samira Beglerović, Hasan Zijadić, Sejfulina Zijadić, Sabina Zijadić-Husić, Elvedina Kazazić, Rasim Nezirović, Nedžad Nezirović i Amer Nezirović (u daljnjem tekstu: apelanti), koje zastupa Galiba Hrvačić - Karačić advokat iz Sarajeva, podnijeli su 3. septembra 2019. godine apelaciju Ustavnom sudu protiv Presude Vrhovnog suda Federacije BiH broj 65 0 P 217486 19 Rev od 5. juna 2019. godine, Presude Kantonalnog suda u Sarajevu broj 65 0 P 217486 14 Gž od 9. januara 2019. godine i Presude Općinskog suda u Sarajevu broj 65 0 P 217486 11 P od 16. decembra 2013. godine.
7. AP-3588/19
7. Zuhra Zemunović, Denija Tarić i Dinka Zemunović (u daljnjem tekstu: apelanti), koje zastupa Senija Poropat advokat iz Vogošće, podnijeli su 16. septembra 2019. godine apelaciju Ustavnom sudu protiv presuda Presude Vrhovnog suda Federacije BiH broj 65 0 P 378566 18 Rev od 27. avgusta 2019. godine.
8. AP-3613/19
8. I. B., N.H., H.Dž., R.H., R.B., M.B., M.H., I.H., S.H., M.H., S.H., S.H., R.H., E.K., N.H., H.M., F.K., F.B., B.J., M.K., Z.S., Dž.J., I.Đ., S.M., Z.Đ., M.H., S.B., B.H., Č.M. i R.T. (u daljnjem tekstu: apelanti), koje zastupa Sanela Dautbegović advokat iz Zenice, podnijeli su 16. septembra 2019. godine apelaciju Ustavnom sudu protiv Presude Vrhovnog suda Federacije BiH broj 58 0 P 102020 19 Rev od 2. jula 2019. godine i Presude Kantonalnog suda u Mostaru broj 58 0 P 102020 14 Gž od 10. aprila 2019. godine.
9. AP-3620/19
9. Zlatko Ibrulj (u daljnjem tekstu: apelant) iz Ljubuškog, kojeg zastupa Zajednički odvjetnički ured "Josip Krešić, Bojan Krešić i Franjo Barbarić" iz Čapljine, podnio je 16. septembra 2019. godine apelaciju Ustavnom sudu protiv Presude Vrhovnog suda Federacije BiH broj 53 0 P 049674 17 Rev od 25. juna 2019. godine i Presude Kantonalnog suda u Mostaru broj 53 0 P 049674 13 Gž od 24. aprila 2017. godine.
10. AP-3622/19
10. Semir Bostandžić (u daljnjem tekstu: apelant), kojeg zastupa Zajednički odvjetnički ured "Josip Krešić, Bojan Krešić i Franjo Barbarić" iz Čapljine, podnio je 16. septembra 2019. godine apelaciju Ustavnom sudu protiv Presude Vrhovnog suda Federacije BiH broj 53 0 P 050270 18 Rev od 27. juna 2019. godine i Presude Kantonalnog suda u Mostaru broj 53 0 P 050270 14 Gž od 22. januara 2018. godine.
11. AP-3665/19
11. Ruža Jukić, Ivan Jukić, Jasmina Nogo, Kasim Nogo, Elvedin Nogo, Vladimir Tvrtković, Nikola Tvrtković, Melća Kljuno, Fadila Kljuno, Zehra Kljuno, Muhamed Kljuno, Vahida Hadžihasanović, Mirsada Šahinović i Avdija Gagula (u daljnjem tekstu: apelanti), koje zastupa Galiba Hrvačić - Karačić advokat iz Sarajeva, podnijeli su 24. septembra 2019. godine apelaciju Ustavnom sudu protiv Presude Vrhovnog suda Federacije BiH broj 65 0 P 216082 18 Rev od 4. jula 2019. godine, Presude Kantonalnog suda u Sarajevu broj 65 0 P 216082 14 Gž od 27. decembra 2017. godine i Presude Općinskog suda u Sarajevu broj 65 0 P 216082 11 P od 14. oktobra 2013. godine.
12. AP-3668/19
12. Ismet Proha, Izeta Proha, Elmedin Proha, Berin Bozalija, Sabahudin Bozalija, Izet Bozalija, Džemila Huseinović, Amir Huseinović, Amra Salihić, Dževad Huseinović, Saliha Oruč, Armina Smajić i Nermina Kukić (u daljnjem tekstu: apelanti), koje zastupa Galiba Hrvačić - Karačić advokat iz Sarajeva, podnijeli su 24. septembra 2019. godine apelaciju Ustavnom sudu protiv Presude Vrhovnog suda Federacije BiH broj 65 0 P 219683 19 Rev od 4. jula 2019. godine, Presude Kantonalnog suda u Sarajevu broj 65 0 P 219683 14 Gž od 17. novembra 2016. godine i Presude Općinskog suda u Sarajevu broj 65 0 P 219683 14 P od 16. oktobra 2013. godine.
13. AP-3682/19
13. Zehra Ušanović, Almir Ušanović, Alma Ušanović-Iseni, Alija Hodžić, Halima Hodžić, Selima Stanbolić, Ajša Gavrankapetanović, Bekir Gavrankapetanović, Rukija Šorlija, Suvada Šorlija, Mirsada Koso, Ibrahim Zaimović, Fadila Zaimović, Fata Zaimović, Kerim Zaimović, Munira Velić i Mustafa Velić (u daljnjem tekstu: apelanti), koje zastupa Galiba Hrvačić - Karačić advokat iz Sarajeva, podnijeli su 26. septembra 2019. godine apelaciju Ustavnom sudu protiv Presude Vrhovnog suda Federacije BiH broj 65 0 P 215907 18 Rev od 4. jula 2019. godine, Presude Kantonalnog suda u Sarajevu broj 65 0 P 215907 14 Gž od 11. oktobra 2017. godine i Presude Općinskog suda u Sarajevu broj 65 0 P 215907 11 P od 2. decembra 2013. godine.
14. AP-3901/19
14. Hata Ahmetović, Mejra Hasanović i Munira Kostjerevac (u daljnjem tekstu: apelantice), koje zastupa Senija Poropat advokat iz Vogošće, podnijele su 17. oktobra 2019. godine apelaciju Ustavnom sudu protiv Presude Vrhovnog suda Federacije BiH broj 65 0 P 513313 18 Rev od 6. maja 2019. godine. Imajući u vidu da je presudom Vrhovnog suda od 6. maja 2019. godine odbačena revizija trećeapelantice (Munira Kostjerevac) izjavljena protiv Presude Kantonalnog suda u Sarajevu broj 65 0 P 513313 16 Gž od 31. maja 2018. godine, te imajući u vidu Odluku o dopustivosti broj AP-5141/18 od 11. oktobra 2018. godine, Ustavni sud konstatuje da je navedena presuda Kantonalnog suda, u odnosu na trećeapelanticu, konačna odluka u predmetnoj pravnoj stvari, dok je u odnosu na ostale apelantice konačna odluka presuda Vrhovnog suda (kojom je odbijena njihova revizija).
15. AP-3935/19
15. Šemsa Ramić rođ. Begić, Emina Ramić Omerović i Izabela Karić rođ. Ramić (u daljnjem tekstu: apelantice), koje zastupa Nurija Fazlić advokat iz Kalesije, podnijele su 18. oktobra 2019. godine apelaciju Ustavnom sudu protiv Presude Vrhovnog suda Federacije BiH broj 32 0 P 197464 19 Rev od 23. jula 2019. godine i Presude Kantonalnog suda u Tuzli broj 32 0 P 197464 15 Gž od 29. januara 2019. godine.
Spajanje predmeta
16. S obzirom na to da se navedene apelacije zasnivaju na istim ili sličnim tvrdnjama o povredi ustavnih prava, Ustavni sud, u skladu sa članom 32. stav (1) Pravila Ustavnog suda, donio je odluku o spajanju navedenih apelacija u kojima će voditi jedan postupak i donijeti jednu odluku pod brojem AP-2871/19. Ustavni sud smatra da će na ovaj način, spajanjem predmeta, biti u mogućnosti odluku o apelacijama donijeti na brži i ekonomičniji način, a bez negativnih posljedica po ustavna prava apelanata.
17. U konkretnim slučajevima, odbijeni su tužbeni zahtjevi apelanata kojima su tražili da se obavežu tužene (Bosna i Hercegovina i/ili Republika Srpska (Vlada RS) i/ili Federacija Bosne i Hercegovine (Vlada FBiH)) da im isplate određene novčane iznose na ime naknade nematerijalne štete (po osnovu pretrpljenih duševnih bolova, zbog povrede slobode i prava ličnosti, zbog progona iz doma, nehumanog postupanja, razdvajanja od supruga odnosno oca, neobavještenja o pogubljenju supruga i oca, zbog smrti bliskog srodnika, zbog umanjenja životne sposobnosti, fizičkih bolova, pretrpljenog straha, naruženosti, zbog duševnih i fizičkih bolova usljed zarobljavanja i ranjavanja, povrede ugleda, časti, sloboda i prava ličnosti, zbog ranjavanja i/ili boravka u logoru, zbog gubitka dijela tijela, zbog straha od granatiranja i snajperskog djelovanja, protivpravnim lišenjem slobode), odnosno u nekim slučajevima i na ime naknade materijalne štete. Osporenim odlukama odbijeni su tužbeni zahtjevi apelanata zbog zastarjelosti potraživanja, uz obrazloženje da se na konkretne slučajeve primjenjuju odredbe člana 376. Zakona o obligacionim odnosima (u daljnjem tekstu: ZOO), koje propisuju opšte rokove zastare za potraživanje naknade štete, a ne odredbe člana 377. ZOO, koje se primjenjuju ukoliko je šteta pričinjena krivičnim djelom.
18. U obrazloženju osporenih odluka Vrhovnog suda ili u pojedinim prvostepenim i drugostepenim odlukama je ukazano, između ostalog, da su određene osobe (npr. Novak Đukić, Stanislav Galić, Dragomir Milošević, Mario Matić, Momčilo Krajišnik, Biljana Plavšić, Radislav Krstić, Vujadin Popović i drugi, Milorad Trbić i Momir Nikolić itd) pravosnažno osuđene za krivična djela ratnih zločina protiv civilnog stanovništva, krivično djelo ratnog zločina protiv ratnih zarobljenika, krivična djela kršenja zakona i običaja rata i zločina protiv čovječnosti. U vezi s tim ukazano je na odredbe člana 377. ZOO kojima je propisano da kad je šteta prouzrokovana krivičnim djelom, a za krivično gonjenje je predviđen duži rok zastarjelosti, zahtjev za naknadu štete prema odgovornom licu zastarijeva kad istekne vrijeme određeno za zastarjelost krivičnog gonjenja. Međutim, istaknuto je da se citirana zakonska odredba primjenjuje kada je pravosnažnom presudom u krivičnom postupku utvrđeno da je šteta uzrokovana krivičnim djelom i to prema izvršiocu krivičnog djela koji je pravosnažno oglašen krivim za krivično djelo čija je posljedica bila nastanak štete. Dakle, zastarjelost potraživanja naknade štete pričinjene krivičnim djelom odnosi samo na izvršioca krivičnog djela, a ne i na državni organ, državu ili pravno lice koje odgovara za štetu umjesto štetnika koji odgovara po osnovu krivice. Budući da navedeni uvjeti u konkretnim slučajevima nisu ispunjeni u obrazloženjima osporenih odluka je zaključeno da nema mjesta za primjenu člana 377. ZOO-a.
Apelacioni navodi
19. Nakon brižljive, pojedinačne analize svih podnesenih apelacija, Ustavni sud je zaključio da se u svim navedenim apelacijama apelanti pozivaju na povredu prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) i/ili prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. Imajući u vidu da postoje i razlike u pojedinim apelacionim navodima, Ustavni sud je zaključio da svi apelanti, u suštini, smatraju da su u predmetnim pravnim stvarima proizvoljno primijenjene odredbe ZOO kojima je regulisano pitanje zastarjelosti potraživanja, te ukazuju da su se trebale primijeniti odredbe kojima su propisani duži zastarni rokovi, odnosno član 377. ZOO, bez obzira da li se naknada potražuje od lica koje odgovara za štetu neposredno ili posredno. Osim toga, apelanti su se pozvali i na povredu nekih drugih prava (pravo na život, zabrana mučenja, zabrana ropstva i prinudnog rada, pravo na ličnu slobodu i sigurnost, pravo na privatni i porodični život, dom i prepisku, djelotvoran pravni lijek, zabrana diskriminacije itd.) ali te navode nisu posebno obrazlagali niti argumentirali, već su ih zasnovali na istim tvrdnjama o pogrešnoj primjeni materijalnog prava. Pored toga, neki od apelanta traže naknadu troškova sastavljanja apelacija. Osim toga, neki apelanti u pojedinačnim apelacijama smatraju da je došlo i do povrede prava na suđenje u razumnom roku, te traže naknadu nematerijalne štete zbog dužine trajanja postupaka.
20. Pri ispitivanju dopustivosti apelacija Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda.
Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:
Ustavni sud takođe ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom Ustavu, kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
Član 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda glasi:
Ustavni sud će odbaciti apelaciju kao očigledno (prima facie) neosnovanu kada utvrdi da ne postoji opravdan zahtjev stranke u postupku, odnosno da predočene činjenice ne mogu opravdati tvrdnju da postoji kršenje Ustavom zaštićenih prava i/ili kada se za stranku u postupku utvrdi da ne snosi posljedice kršenja Ustavom zaštićenih prava, tako da je ispitivanje merituma apelacije nepotrebno.
21. Ustavni sud, u fazi ispitivanja dopustivosti apelacije, mora utvrditi, između ostalog, da li su ispunjeni uvjeti za meritorno odlučivanje koji su nabrojani u članu 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda. U vezi s tim, Ustavni sud ukazuje da, prema vlastitoj jurisprudenciji i praksi Evropskog suda za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Evropski sud), apelant mora navesti povredu svojih prava koje štiti Ustav Bosne i Hercegovine i ove povrede moraju djelovati vjerovatno. Apelacija je očito neosnovana ukoliko joj manjkaju prima facie dokazi koji dovoljno jasno pokazuju da je navedena povreda ljudskih prava i sloboda moguća (vidi, Evropski sud, Vanek protiv Slovačke, presuda od 31. maja 2005. godine, aplikacija broj 53363/99, i Ustavni sud, Odluka broj AP-156/05 od 18. maja 2005. godine), te ako činjenice u odnosu na koje se podnosi apelacija očito ne predstavljaju kršenje prava koje apelant navodi, tj. ako apelant nema „opravdan zahtjev“ (vidi, Evropski sud, Mezőtúr- Tiszazugi Vízgazdálkodási Társulat protiv Mađarske, presuda od 26. jula 2005. godine, aplikacija broj 5503/02), kao i kad se utvrdi da apelant nije „žrtva“ kršenja prava zaštićenih Ustavom Bosne i Hercegovine.
22. Ustavni sud, u fazi ispitivanja dopustivosti apelacije, mora utvrditi, između ostalog, da li su ispunjeni uvjeti za meritorno odlučivanje koji su nabrojani u članu 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda. U vezi s tim, Ustavni sud ukazuje da, prema vlastitoj jurisprudenciji i praksi Evropskog suda za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Evropski sud), apelant mora navesti povredu svojih prava koje štiti Ustav Bosne i Hercegovine i ove povrede moraju djelovati vjerovatno. Apelacija je očito neosnovana ukoliko joj manjkaju prima facie dokazi koji dovoljno jasno pokazuju da je navedena povreda ljudskih prava i sloboda moguća (vidi, Evropski sud, Vanek protiv Slovačke, presuda od 31. maja 2005. godine, aplikacija broj 53363/99, i Ustavni sud, Odluka broj AP 156/05 od 18. maja 2005. godine), te ako činjenice u odnosu na koje se podnosi apelacija očito ne predstavljaju kršenje prava koje apelant navodi, tj. ako apelant nema „opravdan zahtjev“ (vidi, Evropski sud, Mezőtúr- Tiszazugi Vízgazdálkodási Társulat protiv Mađarske, presuda od 26. jula 2005. godine, aplikacija broj 5503/02), kao i kad se utvrdi da apelant nije „žrtva“ kršenja prava zaštićenih Ustavom Bosne i Hercegovine.
23. Ustavni sud zapaža da kršenje navedenih prava, na koja su se pozvali u predmetnim apelacijama, u suštini, apelanti vide u proizvoljnoj primjeni materijalnog prava, konkretno odredaba člana 376. ZOO, koje propisuju opšte rokove zastare za potraživanje naknade štete, jer smatraju da je u konkretnim slučajevima trebalo primijeniti odredbe člana 377. ZOO, koja propisuje posebne rokove zastare ukoliko je šteta prouzrokovana krivičnim djelom.
24. U vezi sa spornim pitanjima koja se postavljaju predmetnim apelacijama, Ustavni sud zapaža da je o sličnom činjeničnom i pravnom pitanju u sličnim činjeničnim i pravnim okolnostima sa aspekta primjene materijalnog prava raspravljao u predmetu broj AP 4288/11 (vidi Ustavni sud, Odluka o dopustivosti i meritumu broj AP 4288/11 od 9. decembra 2014. godine, dostupna na www.ustavnisud.ba ). U navedenoj odluci, tačka 29., Ustavni sud je ukazao U vezi sa odredbama člana 377. ZOO na kojima je apelant tokom postupka insistirao, redovni sudovi su ocijenili da nisu primjenjive. Naime, redovni sudovi su u vezi s tim pojasnili da se rok zastarjelosti potraživanja naknade štete, propisan članom 377. ZOO, može primijeniti ako je krivično djelo utvrđeno u krivičnom postupku, a izuzetno i u parničnom postupku, pod određenim okolnostima, koje u konkretnom slučaju nisu nastupile. Imajući u vidu okolnosti konkretnog slučaja, Ustavni sud iz datih obrazloženja redovnih sudova ne vidi proizvoljnost u primjeni materijalnog prava, jer dato obrazloženje u cijelosti korespondira sa obrazloženjem datim u citiranoj odluci (op. cit., AP 4264/11) u kojoj Ustavni sud nije ustanovio proizvoljnost redovnih sudova u primjeni materijalnog prava. Ustavni sud posebno naglašava da u citiranoj odluci Ustavni sud nije ustanovio proizvoljnost redovnih sudova u stavu da se odredba člana 377. ZOO može primijeniti samo prema učinitelju krivičnog djela, a ne i prema trećem licu koje, inače, odgovora za štetu umjesto faktičkog učinitelja krivičnog djela, pa se, stoga, na to treće lice mogu primijeniti samo odredbe člana 376. ZOO. Iz navedenog proizlazi da su rokovi iz odredaba člana 377. ZOO primjenjivi samo prema učinitelju krivičnog djela, koji za štetu odgovora po principu subjektivne odgovornosti, a ne i prema trećoj osobi koja za štetu odgovora umjesto stvarnog učinitelja krivičnog djela, po principu pretpostavljene odgovornosti, što je upravo stav identičan onom koji je u tom pravcu iznio Okružni sud u konkretnom slučaju. Slijedom toga, Ustavni sud je u navedenoj odluci zaključio da osporenim presudama nije povrijeđeno apelantovo pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije, niti pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju u situaciji kada su redovni sudovi odbili apelantov tužbeni zahtjev za naknadu štete zbog zastarjelosti potraživanja, shodno odredbama člana 376. ZOO, uz jasno obrazloženje zašto u konkretnom slučaju nije bilo moguće primijeniti odredbe člana 377. ZOO.
25. Imajući u vidu navedeno, Ustavni sud ukazuje da se razlozi koji su navedeni u Odluci broj AP 4288/11 u cjelosti odnose i na ovu odluku, te da se umjesto posebnog obrazloženja ove odluke u pogledu navoda apelanata poziva na obrazloženje i razloge navedene u toj odluci. U odnosu na navode pojedinih apelanata o dužini trajanja predmetnih postupaka, Ustavni sud zapaža da apelanti, osim što su naveli da im je povrijeđeno pravo na suđenje u razumnom roku, te zatražili naknadu nematerijalne štete zbog dužine trajanja postupka, nisu posebno obrazlagali te navode, dakle, nisu ponudili argumente i dokaze kojima bi potkrijepili te svoje navode, tako da Ustavni sud, u okolnostima konkretnog slučaja, imajući u vidu da su apelanti ishodovali više meritornih odluka na više sudskih instanci i da su predmetni postupci okončani prije podnošenja apelacija, smatra da su navodi apelanata izneseni u tom pravcu očigledno (prima facie) neosnovani. S obzirom na navedeno, te konzistentnu praksu Evropskog i Ustavnog suda i stavove navedene i u ovoj odluci, Ustavni sud smatra da nema ništa što ukazuje da navodi apelanata pokreću ustavna pitanja na koja su se pozvali, odnosno ništa što ukazuje da apelanti imaju „opravdan zahtjev“ u smislu člana 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda. Zbog toga, Ustavni sud zaključuje da su ovi navodi očigledno (prima facie) neosnovani.
26. Imajući u vidu odredbu člana 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je očigledno (prima facie) neosnovana, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
27. U odnosu na zahtjeve pojedinih apelanata za naknadu troškova sastavljanja apelacija, Ustavni sud podsjeća da Pravilima Ustavnog suda nije propisano da apelanti imaju pravo na naknadu troškova za sastavljanje apelacije, iz čega proizlazi da troškovi sastavljanja apelacije padaju isključivao na teret apelanata.
28. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Zlatko M. Knežević