Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-5166/18 (Asa osiguranje d.d. Sarajevo, D.M. i I.M.)

Odluka donesena 27. 11. 2019.

Nema povrede
Član 1. Protokola 1 uz EK i član II/3.k) Ustava BiH (Zaštita imovine)
Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
  • Izvršenje
  • Pravično suđenje - razuman rok
  • Izvršni postupak
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-5166/18

Apelacija

Odluka o dopustivosti

27. 11. 2019.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u sastavu: predsjednik Zlatko M. Knežević, potpredsjednici Mato Tadić i Mirsad Ćeman i sudije Valerija Galić, Miodrag Simović i Seada Palavrić, na sjednici održanoj 27. novembra 2019. godine, u predmetu broj AP-5166/18, rješavajući apelacije Asa osiguranje d.d. Sarajevo i drugih, na osnovu člana 18. stav (4) i člana 57. stav (2) tačka a) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – Prečišćeni tekst („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ broj 94/14), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuju se kao nedopuštene apelacije koje su podnijeli:

Asa osiguranje d.d. Sarajevo zbog dužine trajanja izvršnog postupka u predmetu koji se vodi pred Općinskim sudom u Mostaru pod brojem 58 0 P 122534 16 I, i D. M. i I. M. zbog dužine trajanja izvršnog postupka u predmetu koji se vodi pred Općinskim sudom u Mostaru pod brojem 58 0 I 121046 02 I (stari broj I-626/02), zbog toga što su očigledno (prima facie) neosnovane.

OBRAZLOŽENJE

AP 5166/18

1. Asa osiguranje d.d. Sarajevo (u daljnjem tekstu: apelant), kojeg zastupa Almir Gagula, advokat iz Sarajeva, podnio je 12. septembra 2018. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) zbog dužine trajanja izvršnog postupka koji se vodi pred Općinskim sudom u Mostaru (u daljnjem tekstu: Općinski sud) pod brojem 58 0 P 122534 16 I.

2. Apelant je 17. februara 2016. godine Općinskom sudu podnio prijedlog za izvršenje protiv izvršenika Ž. Č., a na osnovu pravosnažnog i izvršnog Rješenja Općinskog suda broj 58 0 P 122534 13 P od 11. juna 2015. godine. Kao sredstvo izvršenja apelant je predložio zapljenu dijela izvršenikove plate. Predloženo izvršenje Općinski sud je dozvolio rješenjem o izvršenju od 13. aprila 2016. godine. Protiv navedenog rješenja o izvršenju izvršenik je izjavio prigovor, te je Općinski sud rješenjem od 4. oktobra 2016. godine izvršenikov prigovor odbio. Protiv rješenja kojim je odbijen prigovor izvršenik je podnio žalbu i predmet je 3. februara 2017. godine dostavljen Kantonalnom sudu u Mostaru (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) radi odlučivanja u drugom stepenu. Kantonalni sud nije donio odluku u drugom stepenu.

3. Iz stanja spisa proizilazi da je Općinski sud 18. oktobra 2018. godine navedeno rješenje o izvršenju dostavio izvršenikovom poslodavcu na provođenje, koje je u toku.

AP 5492/18

4. D. M. i I. M. (u daljnjem tekstu: apelanti), koje zastupa Božana Martinović, punomoćnik, podnijeli su 29. septembra 2018. godine apelaciju Ustavnom sudu zbog dužine trajanja izvršnog postupka u predmetu koji se vodi pred Općinskim sudom pod brojem 58 0 I 121046 02 I (stari broj I-626/02).

5. Apelanti i P. M. su 2002. godine Općinskom sudu na osnovu izvršne isprave podnijeli prijedlog za izvršenje protiv izvršenika P. M. Kao sredstvo izvršenja predložili su zapljenu dijela izvršenikove plate radi isplate dospjele, a neisplaćene alimentacije. Predloženo izvršenje Općinski sud je dozvolio rješenjem broj I:626/02 od 21. maja 2002. godine koje je dostavio izvršenikovom poslodavcu radi daljnjeg provođenja. Iz stanja spisa proizilazi da je izvršenikov poslodavac vršio zapljenu dijela izvršenkove plate, te da je Općinski sud 5. juna 2013. godine održao ročište radi utvrđivanja ostatka duga. Općinski sud je rješenjem od 5. juna 2013. godine obustavio izvršne radnje koje se odnose na potraživanja apelanata na isplatu dospjelih, a neisplaćenih alimentacija detaljno navedenih u izreci. Općinski sud je u preostalom dijelu koji se odnosi na naplatu dospjelih, a neisplaćenih alimentacija na ime izdržavanja P. M., te u dijelu koji se odnosi na troškove parničnog i izvršnog postupka rješenje o izvršenju od 21. maja 2002. godine ostavio na snazi. Nadalje, Općinski sud je 10. juna 2013. godine izvršenikovom poslodavcu naložio da provede preostali dio rješenja o izvršenju u skladu sa rješenjem o djelimičnoj obustavi postupka od 5. juna 2013. godine. Izvršenikov poslodavac je dopisom od 26. juna 2013. godine obavijestio sud da ne može pristupiti provođenju rješenja o izvršenju dok im se ne dostavi broj transakcijskog računa punomoćnika apelanata, te je naveo da je ranija uplata vršena na prelazni tekući račun punomoćnika apelanata kod Raiffeisen bank, te da se daljnje uplate ne mogu vršiti putem prelaznog računa. Nakon što je punomoćnik apelanata na traženje suda dostavila broj transakcijskog računa, Općinski sud je 4. septembra 2013. godine uz dopis dostavio broj transakcijskog računa na koji se mogu vršiti uplate.

6. Iz stanja spisa nadalje proizilazi da je izvršenikov poslodavac dopisom od 23. septembra 2013. godine obavijestio Općinski sud da je prinudno provođenje izvršenja u toku, a sve u skladu sa donijetim rješenjima, te je dopisom od 25. maja 2016. godine obavijestio sud da je izvršenje provedeno posljednjom uplatom od 3. novembra 2015. godine. Na traženje Općinskog suda izvršenikov poslodavac je u podnesku od 7. februara 2017. godine naveo da je izvršenje u cjelosti provedeno, da je izvršnik penzionisan od avgusta 2016. godine, te je dostavio dokaze o svim uplatama koje je izvršio tokom postupka. Apelanti i P.M. su putem punomoćnika obavijestili sud da im nisu izvršene sve uplate po osnovu navedenih rješenja. Općinski sud je zaključkom od 23. februara 2018. godine naložio apelantima i P. M. da predlože novi predmet i sredstvo izvršenja, s obzirom da izvršenik nije u radnom odnosu i da je u penziji. Apelanti i P. M. su postupajući po zaključku suda 12. marta 2018. godine podnijeli novi prijedlog za izvršenje protiv izvršenika i Doma zdravlja Mostar u kojem su zatražili isplatu preostalog duga koji se odnosi na kašnjenje isplata i propuštanje isplate sa zakonskim zateznim kamatama, troškove izvršnog postupka u određenom iznosu, a podneskom od 14. maja 2018. godine su precizirali dug koji potražuju i koji im nije isplaćen.

7. Iz stanja spisa proizilazi da je predmetni izvršni postupak i dalje u toku pred Općinskim sudom.

Spajanja predmeta

8. S obzirom na to da navedene apelacije pokreću isto pitanje dopustivosti, Ustavni sud, u skladu sa članom 32. stav (1) Pravila Ustavnog suda donio je odluku o spajanju navedenih apelacija u kojima će voditi jedan postupak i donijeti jedna odluka pod brojem AP 5166/18. Apelacioni navodi

9. Apelanti su u apelacijama naveli tok predmetnih postupaka navedenih u činjeničnom dijelu odluke, te smatraju da im je zbog njihove dužine trajanja povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) i pravo na imovinu iz člana II/3

k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1. uz Evropsku konvenciju. Apelanti su zbog dužine trajanja predmetnih postupaka zatražili naknadu nematerijalne štete. Odgovor na apelacije

10. Općinski sud je u odgovorima na apelacije naveo hronologiju predmetnih postupka, te je naveo da nije povrijedio prava apelanata na koja se u predmetnim apelacijama pozivaju, te da je predmetne postupke provodio u skladu sa Zakonom o izvršnom postupku F BiH (u daljnjem tekstu: ZIP). Pored navedenog, u predmetu broj AP-5492/18 Općinski sud je naveo da je prijedlog za izvršenje od 12. marta 2018. godine podnijet u skladu sa članom 163. Zakona o izvršnom postupku F BiH (u daljnjem tekstu: ZIP), te da će od banke zatražiti podatke da li su sporne uplate uplaćene na račun punomoćnika apelanata i da će provesti finansijsko vještačenje. Općinski sud je naveo da će odlučiti i o osnovanosti traženja za zakonske zatezne kamate, te troškovima izvršnog postupka koje punomoćnik apelanata potražuje a koji troškovi nisu određeni rješenjem od 21. maja 2002. godine i rješenjem o djelimičnoj obustavi postupka od 5. juna 2013. godine, niti su određeni tokom postupka zbog čega izvršenik nije ni bio obavezan na isplatu naknadnih potraživanja.

11. U odgovoru na apealciju broj AP 5166/18, Kantonalni sud je naveo da nije donio drugostepenu odluku, te da predmete rješava u skladu sa Planom rješavanja starih predmeta koje je donio Visoki, sudski i tužilački savjet BiH.

12. Pri ispitivanju dopustivosti apelacija Ustavni sud je pošao od odredbi člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda.

Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:

Ustavni sud takođe ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom Ustavu, kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

Član 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda glasi:

Ustavni sud će odbaciti apelaciju kao očigledno (prima facie) neosnovanu kada utvrdi da ne postoji opravdan zahtjev stranke u postupku, odnosno da predočene činjenice ne mogu opravdati tvrdnju da postoji kršenje Ustavom zaštićenih prava i/ili kada se za stranku u postupku utvrdi da ne snosi posljedice kršenja Ustavom zaštićenih prava, tako da je ispitivanje merituma apelacije nepotrebno.

13. Ustavni sud, u fazi ispitivanja dopustivosti apelacije, mora utvrditi, između ostalog, da li su ispunjeni uslovi za meritorno odlučivanje koji su nabrojani u članu 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda. U vezi s tim, Ustavni sud ukazuje da, prema vlastitoj jurisprudenciji i praksi Evropskog suda za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Evropski sud), apelant mora navesti povredu svojih prava koje štiti Ustav Bosne i Hercegovine i ove povrede moraju djelovati vjerovatno. Apelacija je očito neosnovana ukoliko joj manjkaju prima facie dokazi koji dovoljno jasno pokazuju da je navedena povreda ljudskih prava i sloboda moguća (vidi, Evropski sud, Vanek protiv Slovačke, presuda od 31. maja 2005. godine, aplikacija broj 53363/99, i Ustavni sud, Odluka broj AP-156/05 od 18. maja 2005. godine), te ako činjenice u odnosu na koje se podnosi apelacija očito ne predstavljaju kršenje prava koje apelant navodi, tj. ako apelant nema „opravdan zahtjev“ (vidi, Evropski sud, Mezőtúr- Tiszazugi Vízgazdálkodási Társulat protiv Mađarske, presuda od 26. jula 2005. godine, aplikacija broj 5503/02), kao i kad se utvrdi da apelant nije „žrtva“ kršenja prava zaštićenih Ustavom Bosne i Hercegovine.

14. Prema konzistentnoj praksi Evropskog suda i Ustavnog suda, razumnost dužine trajanja postupka mora se ocjenjivati u okviru okolnosti pojedinog predmeta, vodeći računa o kriterijima uspostavljenim praksom Evropskog suda, a naročito o složenosti predmeta, ponašanju strana u postupku i nadležnog suda ili drugih javnih vlasti, te o značaju koji konkretna pravna stvar ima za apelanta (vidi Evopski sud, Mahmutović protiv Hrvatske, aplikacija broj 9505/03 od 15. februara 2007. godine, stav 26) . Takođe, Evropski sud je ukazao da je potrebna naročita marljivost nadležnih vlasti u svim predmetima koji se tiču ličnog statusa i svojstva, a da je ovaj zahtjev naročito važan u državama u kojima domaći zakon propisuje da određeni sudski postupci imaju hitan karakter (vidi Evropski sud, Borgese protiv Italije, presuda od 26. februara 1992. godine, serija A broj 228-B, stav 18. i Novović protiv Crne Gore, predstavka broj 13210/05, presuda od 23. oktobra 2012. godine, stav 51.).

15. U konkretnim slučajevima se radi o izvršnim postupcima koji se, prema relevantnim zakonskim odredbama i praksi Evropskog suda, smatraju hitnim i zahtijevaju dodatnu ažurnost sudova u odnosu na njihovu zakonsku obavezu da predmetni izvršni postupak provedu bez nepotrebnih odugovlačenja i zastoja. U tom kontekstu, Ustavni sud smatra da se u predmetu broj AP 5166/18 ne radi o složenom predmetu, a da se u predmetu broj AP 5492/18 radi o složenom predmetu. S obzirom na činjenicu da su apelanti predmetne postupke pokrenuli na osnovu pravosnažnih i izvršnih sudskih odluka, može se izvesti zaključak da su predmetni postupci za apelante od većeg značaja, a naročito u predmetu broj AP 5492/18 u kojem postupku apelanti pokušavaju namiriti dospjele, a neisplaćene alimentacije.

16. U vezi s predmetnim postupcima, Ustavni sud podsjeća da država ima pozitivnu obavezu da organizuje sistem za izvršenje presuda koji treba da bude efektivan kako u normativnom dijelu tako i u praksi, i osigura njihovo izvršenje bez nepotrebnog odlaganja (vidi, Evropski sud za ljudska prava, Scollo protiv Italije, 1995.) Međutim, Ustavni sud ukazuje da se prema praksi Evropskog suda (u predmetima gdje niti jedna stranka u sporu nije vlast niti državni organ) uloga vlasti svodi se na to da razumno pomognu izvršenju presude u korist stranke koja je spor dobila, ali ne da garantuje izvršenje u svim okolnostima (Fuklev protiv Ukrajine, st. 84-86, 2005. godina). Dakle, u izvršnom postupku sudovi nisu odgovorni za namirenje tražilaca izvršenja već za efikasno i ekonomično provođenje sudskog postupka.

17. Ustavni sud zapaža da je Općinski sud u predmetu broj AP 5166/18 predloženo izvršenje dozvolio približno dva mjeseca nakon podnošenja prijedloga za izvršenje, te da je rješenje o izvršenju postalo izvršno približno šest mjeseci nakon njegovog donošenja tj. nakon što je Općinski sud rješenjem od 4. oktobra 2016. godine odbio izvršenikov prigovor, što se može smatrati postupanjem u razumnom roku. Ustavni sud nadalje zapaža da je Općinski sud (nakon dostavljanja predmeta na postupanje po žalbi Kantonalnom sudu) rješenje o izvršenju 18. oktobra 2018. godine dostavio izvršenikovom poslodavcu radi daljnjeg provođenja, tj. zapljene dijela izvršenikove plate, čime je, u skladu sa svojom pozitivnom obavezom da efikasno provodi radnje u postupku, proveo radnju kojom se izvršenje dovršava pred tim sudom u smislu člana 64. ZIP. Nadalje, Ustavni sud zapaža da nepostupanje Kantonalnog suda u drugom stepenu nije naročito uticalo na tok predmetnog postupka, jer je Općinski sud u skladu sa relevantnim odredbama ZIP-a rješenje o izvršenju dostavio izvršenikovom poslodavcu na daljnje provođenje, te je postupak prinudne naplate apelantovih potraživanja u toku.

18. Ustavni sud zapaža da je Općinski sud u predmetu broj AP 5492/18 rješenje od 21. maja 2002. godine bez odlaganja dostavio izvršenikovom poslodavcu radi daljnjeg provođenja tj. zapljene dijela izvršenikove plate, čime je, u skladu sa svojom pozitivnom obavezom, proveo radnju kojom se izvršenje dovršava pred tim sudom u smislu člana 64. ZIP-a. Ustavni sud zapaža da Općinski sud 5. juna 2013. godine održao ročište radi utvrđivanja ostatka duga, te je donio rješenje o djelimičnoj obustavi postupka od 5. juna 2013. godine. Ustavni sud nadalje zapaža da je na traženje Općinskog suda izvršenikov poslodavac 25. maja 2016. godine obavijestio sud da je izvršenje u cjelosti provedeno posljednjom uplatom od 3. novembra 2015. godine, te je na traženje Općinskog suda izvršenikov poslodavac 10. februara 2017. godine dostavio dokaze o izvršenim uplatama. Kako su apelanti i P. M. putem punomoćnika u podnescima koje su dostavili Općinskom sudu ukazali da njihovo potraživanje nije u cijelosti namireno, to je Općinski sud zaključkom od 23. februara 2018. godine naložio apelantima da predlože novi predmet i sredstvo izvršenja, s obzirom da izvršenik nije u radnom odnosu i da je u penziji, a sve u cilju daljnjeg provođenja i konačnog namirenja predmetnog potraživanja. S tim u vezi, Ustavni sud zapaža da iako predmetni postupak traje 17 godina, na dužinu trajanja postupka nije uticao Općinski sud, već okolnost da se predmetno izvršenje provodilo sukcesivno, na izvršenikovoj plati, da se alimentacija odbijala od izvršenikove plate u skladu sa rješenjem od 21. maja 2002. godine i rješenjem o djelimičnoj obustavi postupka od 5. juna 2013. godine, te da je izvršenikov poslodavac obavijestio sud da je u cijelosti postupio po navedenim rješenjima, i za to je dostavio određene materijalne dokaze. Apelanti i P. M. su se putem punomoćnika podnescima koje su dostavili Općinskom sudu izjasnili da nisu u cijelosti namirili svoja potraživanja, a Općinski sud je zaključkom od 23. februara 2018. godine naložio apelantima da predlože novi predmet i sredstvo izvršenja u cilju daljnjeg provođenja i konačnog namirenja predmetnog potraživanja. S tim u vezi, Ustavni sud zapaža da Općinski sud nije imao evidentne periode pasivnosti koji bi uticali na dužinu trajanja predmetnog postupka.

19. Ustavni sud zapaža da se Općinski sud u predmetnim postupcima ponašao u skladu sa svojom pozitivnom obavezom postupanja ekonomično i bez nepotrebnog odlaganja, jer je navedena rješenja u razumnim rokovima dostavio izvršenikovim poslodavcima na daljnje provođenje, pri čemu nije mogao da utiče na dinamiku namirenja predmetnih potraživanja.

20. Dakle, imajući u vidu cjelokupnu dužinu trajanja predmetnih postupaka u kojem na tok namirenja potraživanja Općinski sud nije mogao uticati, niti je odgovoran za priliv novčanih sredstava izvršenika Ustavni sud, imajući u vidu konzistentnu praksu Evropskog suda i Ustavnog suda i stavove navedene i u ovoj odluci, zaključuje da nema ništa što ukazuje da navodi apelanata u predmetnim apelacijama pokreću ustavna pitanja na koja su se pozvali, odnosno ništa što ukazuje da apelanti imaju "opravdan zahtjev" u smislu člana 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda. Zbog toga, Ustavni sud zaključuje da su ovi navodi očigledno (prima facie) neosnovani.

21. Imajući u vidu odredbu člana 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je očigledno (prima facie) neosnovana, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

22. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Zlatko M. Knežević

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-5166/18 (Asa osiguranje d.d. Sarajevo… | Sudska praksa | Aktio