Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-3573/19 („SGS Bosna i Hercegovina“ društvo sa ograničenom odgovornošću za kontrolu roba i usluga Sarajevo)

Odluka donesena 13. 11. 2019.

  • Apelacija ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-3573/19

Apelacija

Odluka o dopustivosti

13. 11. 2019.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u sastavu: predsjednik Zlatko M. Knežević, potpredsjednici Mato Tadić i Mirsad Ćeman i sudije Valerija Galić, Miodrag Simović i Seada Palavrić, na sjednici održanoj 13. novembra 2019. godine, u predmetu broj AP-3573/19, rješavajući apelaciju „SGS Bosna i Hercegovina“ društvo sa ograničenom odgovornošću za kontrolu roba i usluga Sarajevo, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. stav (3) tačka h), člana 57. stav (2) tačka a) i člana 58. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine

– Prečišćeni tekst («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» broj 94/14), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija „SGS Bosna i Hercegovina“ društvo sa ograničenom odgovornošću za kontrolu roba i usluga Sarajevo podnesena protiv Rješenja Višeg privrednog suda u Banjaluci broj 57 0 Mals 114593 19 Pž 2 od 20. juna 2019.

godine, zbog toga što je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine.

OBRAZLOŽENJE

1. „SGS Bosna i Hercegovina“ društvo sa ograničenom odgovornošću za kontrolu roba i usluga Sarajevo (u daljnjem tekstu: apelant), kojeg zastupaju Nihad Sijerčić, Lejla Popara, Amina Đugum, Alen Gračić, Mirna Milanović Lalić i Jasmina Suljović, advokati iz Sarajeva, podnio je 13. septembra 2019. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Rješenja Višeg privrednog suda u Banjaluci (u daljnjem tekstu: Viši privredni sud) broj 57 0 Mals 114593 19 Pž 2 od 20. juna 2019. godine.

2. Rješenjem Okružnog privrednog suda u Banjaluci (u daljnjem tekstu: Okružni privredni sud) od 10. maja 2016. godine konstatovano je da se tužba apelanta, kao tužioca, u predmetnoj pravnoj stvari smatra povučenom. Osim toga, određeno je da svaka stranka snosi svoje troškove postupka.

3. Rješenjem Okružnog privrednog suda od 15. marta 2019. godine, a koje je potvrđeno rješenjem Višeg privrednog suda od 20. juna 2019. godine, odbijen je kao neosnovan apelantov prijedlog za povraćaj u pređašnje stanje. U obrazloženju osporenog rješenja Viši privredni sud je naveo da iz odredbe člana 328. Zakona o parničnom postupku proizlazi da sud, ukoliko je uredno obavijestio stranku o održavanju ročišta, što u konkretnom jeste slučaj, a stranka propusti da pristupi na ročište, ima obavezu da ocijeni da li je u slučaju podnošenja zahtjeva za povrat u pređašnje stanje izostanak opravdan i da li se mogao izbjeći ili predvidjeti. Viši privredni sud je naveo da je pravilno utvrđenje prvostepenog suda da se izostanak sa ročišta mogao izbjeći. S tim u vezi, Viši privredni sud je istakao da je tačno da bol zuba može nastupiti iznenadno, ali da je na ročište mogao pristupiti sam apelant ili neko od druga dva ovlaštena punomoćnika - advokata, budući da je bol zuba imao samo jedan od troje punomoćnika. U konačnici, Viši privredni sud je zaključio da je prvostepeni sud pravilno utvrdio da nisu ispunjeni uslovi iz odredbe člana 328. Zakona o parničnom postupku, a koji bi opravdali apelantov izostanak sa zakazanog pripremnog ročišta.

Apelacioni navodi

4. Apelant smatra da mu je povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija), pravo na djelotvoran pravni lijek iz člana 13. Evropske konvencije, te smatra da je došlo do kršenja zabrane diskriminacije iz člana II/4. Ustava Bosne i Hercegovine i člana 14. Evropske konvencije.

5. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. stav (3) tačka h) Pravila Ustavnog suda.

Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:

Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

Član 18. stav (3) tačka h) Pravila Ustavnog suda glasi:

Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva:

h) apelacija je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom;

6. Ustavni sud zapaža da se apelacioni navodi o povredi ustavnih prava na koja se apelant pozvao odnose na odluku donesenu u postupku odlučivanja o prijedlogu za povraćaj u pređašnje stanje.

7. Ustavni sud, prije svega, mora riješiti pitanje primjenjivosti člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije na konkretan slučaj. U vezi s tim, Ustavni sud se poziva na svoju raniju praksu u odluci broj AP-73/02 od 25. jula 2003. godine (objavljena u «Službenom glasniku Bosne i Hercegovine» broj 43/03) koja glasi: [...]U pogledu dijela apelacije kojim se tvrdi da je došlo do povrede člana 6. stav 1. Evropske konvencije i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju zbog činjenice da Općinski sud nije našao razloge za povrat u prijašnje stanje, Ustavni sud nalazi da se takav postupak ne tiče apelantovih građanskih prava i obaveza. Ovim postupkom se samo odlučuje da li postoji razlog za povrat u prijašnje stanje ili ne, bez odluke po pravnom pitanju dužnikovog duga, odnosno o meritumu predmeta. Stoga, čitav postupak povrata u prijašnje stanje ne potpada u okvir člana 6. Evropske konvencije niti u okvir člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. Iz svega izloženog, Ustavni sud zaključuje da je ovaj dio apelacije ratione materiae inkompatibilan sa Evropskom konvencijom. (tačka 12. Odluke).

8. Iz navedenog proizlazi da se u predmetnom postupku pokrenutom po prijedlogu za povraćaj u pređašnje stanje, nije odlučivalo o građanskim pravima i obavezama apelanta iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije, već se samo odlučivalo o tome da li su ispunjeni formalni zakonski uslovi da se dozvoli povraćaj u pređašnje stanje. Stoga, predmetni postupak ne ulazi u opseg prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije, pa proizlazi da je apelacija ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine.

9. Imajući u vidu da su navodi apelanta o kršenju člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije, ratione materiae inkompatibilni sa Ustavom Bosne i Hercegovine, Ustavni sud ukazuje da su, stoga, i navodi o povredi prava na djelotvoran pravni lijek iz člana 13. Evropske konvencije i o kršenju zabrane diskriminacije iz člana II/4. Ustava Bosne i Hercegovine i člana 14. Evropske konvencije (kao akcesornih prava) u vezi sa pravom na pravično suđenje, također, ratione materiae inkompatibilni sa Ustavom Bosne i Hercegovine.

10. U skladu sa navedenim, a imajući u vidu odredbu člana 18. stav (3) tačka h) Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

11. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Zlatko M. Knežević

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-3573/19 („SGS Bosna i Hercegovina“ društvo… | Sudska praksa | Aktio