Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-3659/19 (Udruženje za borbu protiv korupcije "Transparency International“ u Bosni i Hercegovini)

Odluka donesena 13. 11. 2019.

  • Apelacija ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-3659/19

Apelacija

Odluka o dopustivosti

13. 11. 2019.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u sastavu: predsjednik Zlatko M. Knežević, potpredsjednici Mato Tadić i Mirsad Ćeman i sudije Valerija Galić, Miodrag Simović i Seada Palavrić, na sjednici održanoj 13. novembra 2019. godine, u predmetu broj AP-3659/19, rješavajući apelaciju Udruženja za borbu protiv korupcije „Transparency International“ u Bosni i Hercegovini, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. stav (3) tačka h), člana 57. stav (2) tačka a) i člana 58. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – Prečišćeni tekst («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» broj 94/14), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Udruženja za borbu protiv korupcije „Transparency International“ u Bosni i Hercegovini podnesena protiv Presude Suda Bosne i Hercegovine broj S1 3 U 026062 19 Uvp od 18. jula 2019. godine, zbog toga što je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine.

OBRAZLOŽENJE

1. Udruženje za borbu protiv korupcije "Transparency International“ u Bosni i Hercegovini (u daljnjem tekstu: apelant), kojeg zastupa Srđan Blagovčanin, advokat iz Banjaluke, podnio je 21. septembra 2019. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Presude Suda Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Sud BiH) broj S1 3 U 026062 19 Uvp od 18. jula 2019. godine.

2. Aktom Ministarstva komunikacija i prometa Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: tuženi organ) od 14. juna 2017. godine apelant je obaviješten da je neophodno da dopuni svoj zahtjev za dostavljanje informacija, uz obrazloženje da se ne radi o aktu kojim je odlučeno o zahtjevu, nego o aktu kojim se traži uređenje podneska u smislu člana 17. Zakona o zaštiti ličnih podataka.

3. Rješenjem Suda BiH od 21. marta 2019. godine odbačena je apelantova tužba podnesena protiv akta tuženog organa od 14. juna 2017. godine.

4. Odlučujući o apelantovom zahtjevu za preispitivanje sudske odluke – rješenja Suda BiH od 21. marta 2019. godine, Sud BiH je donio presudu od 18. jula 2019. godine kojom je odbio predmetni zahtjev za preispitivanje sudske odluke. U obrazloženju osporene odluke Sud BiH je naveo da je pobijanim rješenjem odbačena apelantova tužba podnesena protiv akta tuženog organa, jer pobijani akt tuženog organa nije konačan upravni akt protiv kojeg se prema odredbama Zakona o upravnim sporovima Bosne i Hercegovine može voditi upravni spor. Pri tome, Sud BiH je istakao se pobijani akt ni formalno ni sadržajno ne može smatrati aktom kojim se rješava o pravu ili obavezi u upravnoj stvari i da pobijanim aktom nije odlučeno o apelantovom zahtjevu za pristup informacijama, već da je apelant informisan o zaključku tuženog organa da je potrebno da dopuni podneseni zahtjev za pristup informacijama. Sud BiH je zaključio da činjenica da akt koji se pobija tužbom nije upravni akt čini nedopuštenim razmatranje zakonitosti tog akta u upravnom sporu, zbog čega je valjalo tužbu odbaciti.

Apelacioni navodi

5. Apelant smatra da mu je povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) i pravo na slobodu izražavanja iz člana II/3.h) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 10. Evropske konvencije.

6. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. stav (3) tačka h) Pravila Ustavnog suda.

Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:

Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

Član 18. stav (3) tačka h) Pravila Ustavnog suda glasi:

Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva:

h) apelacija je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom;

7. Ustavni sud zapaža da apelant smatra da mu je osporenom odlukom povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije. S tim u vezi, Ustavni sud, prije svega, mora riješiti pitanje primjenjivosti člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije na konkretan slučaj.

8. U vezi s tim, Ustavni sud podsjeća da je u svojoj dosadašnjoj praksi, podržavajući praksu Evropskog suda za ljudska prava, ukazivao na to da je odgovor na pitanje da li je član 6. stav 1. Evropske konvencije primjenjiv ili ne, sadržan u odgovoru na pitanje da li je posljedica predmetne procedure odlučujuća za utvrđivanje građanskih prava i obaveza (vidi Ustavni sud, odluke o dopustivosti br. AP-739/07 od 17. septembra 2009. godine, AP-766/12 od 22. oktobra 2013. godine i AP-1466/16 od 22. marta 2017. godine, dostupne na web-stranici Ustavnog suda www.ustavnisud.ba). Ustavni sud ukazuje da je osporena odluka donesena u postupku u kojem je Sud BiH odlučivao samo o procesnim pitanjima tj. o procesnoj dopustivosti predmetne tužbe. Dakle, iz navedenog proizlazi da se osporenom odlukom nije odlučivalo o «građanskim pravima ili obavezama» apelanta u smislu značenja prava na pravično suđenje, iz čega slijedi da je apelacija u odnosu na navodne povrede člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine.

9. U pogledu navoda apelanta o povredi prava na slobodu izražavanja iz člana II/3.h) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 10. Evropske konvencije, Ustavni sud ukazuje da se osporena odluka kojom se, dakle, odlučivalo samo o procesnim pitanjima, ne može dovesti u vezu sa navedenim pravom, te su, stoga, navodi apelanta izneseni u tom pravcu, također, ratione materiae inkompatibilni sa Ustavom Bosne i Hercegovine.

10. U skladu sa navedenim, a imajući u vidu odredbu člana 18. stav (3) tačka h) Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

11. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Zlatko M. Knežević

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-3659/19 (Udruženje za borbu protiv… | Sudska praksa | Aktio