Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-3833/19 (Emir Tule I Mirsada Kalajdžisalihović)
Odluka donesena 13. 11. 2019.
- Apelacija ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-3833/19
Apelacija
Odluka o dopustivosti
13. 11. 2019.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u sastavu: predsjednik Zlatko M. Knežević, potpredsjednici Mato Tadić i Mirsad Ćeman i sudije Valerija Galić, Miodrag Simović i Seada Palavrić, na sjednici održanoj 13. novembra 2019. godine, u predmetu broj AP-3833/19, rješavajući apelacije koje su podnijeli Emir Tule i Mirsada Kalajdžisalihović, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. stav (3) tačka h), člana 57. stav (2) tačka a) i člana
58. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – Prečišćeni tekst («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» broj 94/14), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuju se kao nedopuštene apelacije koje su podnijeli:
Emir Tule protiv Rješenja Kantonalnog suda u Mostaru broj 53 0 P 066422 19 Gvlž od 3. septembra 2019. godine;
Mirsada Kalajdžisalihović protiv Presude Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine broj 09 0 U 017087 16 Uvp od 20.
juna 2019. godine, zbog toga što su ratione materiae inkompatibilne sa Ustavom Bosne i Hercegovine.
OBRAZLOŽENJE
AP-3833/19
1. Emir Tule (u daljnjem tekstu: apelant) iz Čapljine, kojeg zastupa Goran Lukenda, advokat iz Čapljine, podnio je 7. oktobra 2019. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Rješenja Kantonalnog suda u Mostaru broj 53 0 P 066422 19 Gvlž od 3. septembra 2019. godine.
2. Rješenjem Kantonalnog suda u Mostaru od 12. jula 2019. godine odbačen je kao neblagovremen apelantov prijedlog za ponavljanje postupka okončanog pravomoćnom presudom zbog propuštanja Općinskog suda u Čapljini od 14. maja 2018. godine.
3. Odlučujući o apelantovoj žalbi izjavljenoj protiv rješenja Kantonalnog suda u Mostaru od 12. jula 2019. godine, Kantonalni sud u Mostaru donio je rješenje od 3. septembra 2019. godine kojim je predmetnu žalbu odbio kao neosnovanu i potvrdio prvostepeno rješenje. U obrazloženju osporenog rješenja Kantonalni sud u Mostaru je naveo da je u postupku po prijedlogu za ponavljanje postupka prvostepeni sud utvrdio da je 29. aprila 2019. godine apelant po iskazanom punomoćniku podnio prijedlog za ponavljanje postupka iz razloga propisanih članom 255. stav 1. tačka 2. Zakona o parničnom postupku, te da je rok za podnošenje prijedloga za ponavljanje postupka 30 dana, a koji teče od dana kada je odluka dostavljena stranci. Nadalje, Kantonalni sud u Mostaru je istakao da je u redovnom postupku apelantu zakonito postavljen privremeni zastupnik kome je tužba dostavljena na odgovor i da je nakon što je prošao rok za dostavljanje odgovora na tužbu donesena presuda zbog propuštanja koja je dostavljena apelantovom privremenom zastupniku 26. aprila 2018. godine. Kantonalni sud u Mostaru je istakao da je apelantu dato pravo da raspravlja pred sudom, jer je imao privremenog zastupnika, a koji ima sva prava i dužnosti zakonskog zastupnika. U konačnici, Kantonalni sud u Mostaru je zaključio da je pobijanim rješenjem prvostepeni sud pravilno utvrdio da je prijedlog za ponavljanje postupka podnesen protekom roka od 30 dana od dana kada je apelantu dostavljena presuda zbog propuštanja.
AP-3883/19
4. Mirsada Kalajdžisalihović (u daljnjem tekstu: apelantica), koju zastupaju Alija Galijatović i Mirza Pecikoza, advokati iz Sarajeva, podnijela je 11. oktobra 2019. godine apelaciju Ustavnom sudu protiv Presude Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud) broj 09 0 U 017087 16 Uvp od 20. juna 2019. godine.
5. Zaključkom Službe za imovinsko-pravne, geodetske poslove i katastar Općine Stari Grad Sarajevo (u daljnjem tekstu: Služba Općine Stari Grad) od 10. oktobra 2011. godine odbačen je apelantičin prijedlog za obnovu postupka okončanog rješenjem Službe Općine Stari Grad od 22. oktobra 2002. godine.
6. Rješenjem Federalne uprave za geodetske i imovinsko-pravne poslove Sarajevo (u daljnjem tekstu: tuženi organ) od 4. januara 2013. godine odbijena je apelantičina žalba izjavljena protiv zaključka Službe Općine Stari Grad od 10. oktobra 2011. godine.
7. U upravnom sporu apelantice, kao tužiteljice, radi poništenja rješenja tuženog organa od 4. januara 2013. godine, u predmetu obnove postupka, Kantonalni sud u Sarajevu je donio presudu od 29. jula 2015. godine kojom je odbio predmetnu tužbu.
8. Odlučujući o apelantičinom zahtjevu za vanredno preispitivanje sudske odluke – presude Kantonalnog suda u Sarajevu od 29. jula 2015. godine, Vrhovni sud je donio presudu od 20. juna 2019. godine kojom je odbio predmetni zahtjev za vanredno preispitivanje sudske odluke. U obrazloženju osporene presude Vrhovni sud je naveo da prema dokazima u spisu apelantičin prednik i apelantica nisu bili upisani kao vlasnici nacionalizovanog zemljišta označenog u izreci rješenja od 22. oktobra 2002. godine. Također, Vrhovni sud je istakao da iz rješenja Službe za urbanizam Općine Stari Grad od 26. februara 2010. godine proizlazi da apelantica na predmetnom zemljištu i bespravno izgrađenom objektu na tom zemljištu nema upisano pravo vlasništva, kao ni neko drugo pravo. S obzirom da apelantica nema niti jedan dokaz da na dijelu predmetnog zemljišta ima upisano neko pravo kod Zemljišno-knjižnog ureda Općinskog suda u Sarajevu, Vrhovni sud je istakao da nije učinila vjerovatnim razloge za učešće u postupku čiju obnovu traži, a u kojem nije bila niti je mogla biti zainteresovana stranka. U konačnici, Vrhovni sud je zaključio da se pravosnažnim rješenjem Službe Općine Stari Grad od 22. oktobra 2002. godine ne dira u apelantičino pravo, niti njen lični neposredni interes zasnovan na zakonu, te da, stoga, apelantica nema aktivnu stranačku legitimaciju za podnošenje prijedloga za obnovu predmetnog postupka. Spajanje predmeta
9. S obzirom na to da navedene apelacije pokreću isto pitanje dopustivosti, Ustavni sud je, u skladu sa članom 32. stav (1) Pravila Ustavnog suda, donio odluku o spajanju navedenih apelacija u kojima će voditi jedan postupak i donijeti jedna odluka pod brojem AP-3833/19.
Apelacioni navodi
10. U navedenim apelacijama apelanti se pozivaju na povredu prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija). Osim toga, u apelaciji broj AP- 3883/19 apelantica se pozvala na povredu prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju.
11. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. stav (3) tačka h) Pravila Ustavnog suda.
Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:
Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
Član 18. stav (3) tačka h) Pravila Ustavnog suda glasi:
Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva:
h) apelacija je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom;
12. Ustavni sud ukazuje da se apelacioni navodi o povredi ustavnih prava na koja se apelanti pozivaju u apelacijama odnose na odluke donesene u postupcima u kojima se odlučivalo o njihovim prijedlozima za ponavljanje/obnovu pravosnažno okončanih postupaka. Prvo pitanje na koje Ustavni sud treba da odgovori je primjenjivost člana 6. stav 1. Evropske konvencije u konkretnim slučajevima, odnosno potrebno je odgovoriti na pitanje da li se u predmetnim postupcima odlučivalo o „građanskim pravima i obavezama“ apelanata. Ustavni sud, rješavajući brojne ovakve apelacije, konzistentno je ukazivao na praksu Evropskog suda za ljudska prava i svoju praksu prema kojoj postupak po prijedlogu za ponavljanje/obnovu pravosnažno okončanog postupka, u principu, nije postupak u kojem se utvrđuju građanska prava i obaveze, tj. nije se raspravljalo o meritumu pritužbe (npr. o osnovanosti tužbenog zahtijeva), nego se samo odlučuje o postojanju uslova da se odobri ponovni postupak (vidi, između ostalih, odluku Ustavnog suda AP-1040/07 od 26. juna 2007. godine, dostupna na www.ustavnisud.ba). Međutim, Ustavni sud podsjeća da izuzetno, uzevši u obzir specifične okolnosti konkretnog postupka, ukoliko se u predmetnom slučaju radi u smislu autonomnog značenja tog pojma o utvrđivanju „građanskih prava i obaveza“ apelanta, može utvrditi da su takve apelacije dopustive u odnosu na pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 stav 1. Evropske konvencije.
13. Imajući u vidu navedeno, Ustavni sud smatra da se, u okolnostima konkretnih slučajeva, u predmetnim postupcima nije odlučivalo o građanskim pravima i obavezama apelanata iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije, već se samo odlučivalo o tome da li su ispunjeni formalni zakonski uslovi da se dozvoli ponavljanje/obnova postupaka. Stoga, predmetni postupci ne ulaze u opseg prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije, pa proizlazi da su apelacije ratione materiae inkompatibilne sa Ustavom Bosne i Hercegovine.
14. Nadalje, u odnosu na navode apelantice (u apelaciji broj AP-3883/19) o povredi prava na imovinu, Ustavni sud ukazuje da se u predmetnom postupku nije odlučivalo ni o imovinskim pravima apelantice iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. Stoga, Ustavni sud smatra da su navodi apelantice o povredi prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju ratione materiae inkompatibilni sa Ustavom Bosne i Hercegovine.
15. U skladu sa navedenim, a imajući u vidu odredbu člana 18. stav (3) tačka h) Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
16. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Zlatko M. Knežević