Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o meritumu u predmetu AP-344/18 (F. i M. A.)

Odluka donesena 27. 11. 2019.

Nema povrede
Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
  • Oduzimanje imovine
  • Pravično suđenje-primjena zakona i utvrđivanje činjenica (proizvoljnost)
  • Krivični postupak
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-344/18

Apelacija

Odluka o meritumu

27. 11. 2019.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u predmetu broj AP 344/18, rješavajući apelaciju Fehima Alića i Mirsada Alića, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 57. stav (2) tačka b) i člana 59. st. (1) i (3) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – prečišćeni tekst („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ broj 94/14), u sastavu: Zlatko M. Knežević, predsjednik Mato Tadić, potpredsjednik Mirsad Ćeman, potpredsjednik Valerija Galić, sutkinja Miodrag Simović, sudija Seada Palavrić, sutkinja na sjednici održanoj 27. novembra 2019. godine donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU

Odbija se kao neosnovana apelacija Fehima Alića i Mirsada Alića podnesena protiv Rješenja Kantonalnog suda u Novom Travniku broj 46 0 K 071343 17 Kž od 4. oktobra 2017. godine i Rješenja Općinskog suda u Bugojnu broj 46 0 K 071343 16 Kps od 27. juna 2017. godine.

OBRAZLOŽENJE

I.Uvod

1. Fehim Alić i Mirsad Alić (u daljnjem tekstu: apelanti ili prvoapelant i drugoapelant) iz Bugojna, koje zastupa Mesud Duvnjak, advokat iz Bugojna, podnijeli su 17. januara 2018. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Rješenja Kantonalnog suda u Novom Travniku (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) broj 46 0 K 071343 17 Kž od 4. oktobra 2017. godine i Rješenja Općinskog suda u Bugojnu (u daljnjem tekstu: Općinski sud) broj 46 0 K 071343 16 Kps od 27. juna 2017. godine.

II.Postupak pred Ustavnim sudom

2. Na osnovu člana 23. Pravila Ustavnog suda, od Kantonalnog suda, Općinskog suda i Kantonalnog tužilaštva Srednjobosanskog kantona (u daljnjem tekstu: Tužilaštvo) zatraženo je da dostave odgovor na apelaciju.

3. Pozvani su dostavili odgovore na apelaciju.

III.Činjenično stanje

4. Činjenice predmeta koje proizlaze iz navoda apelanata i dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu se sumirati na sljedeći način.

Uvodne napomene

5. Rješenjem broj 46 0 Pr 066827 16 Pr od 20. decembra 2016. godine Općinski sud je obustavio prekršajni postupak koji je vođen protiv apelanata zbog prekršaja iz člana 31. stav 1. Zakona o nabavci, držanju i nošenju oružja i municije (u daljnjem tekstu: Zakon o oružju), koji je počinjen tako što su „navodno dana 12. januara 2016. godine u jutarnjim satima propustili da vatreno oružje – lovačke puške čuvaju na način da iste ne mogu doći u posjed neovlaštenih lica, a naročito djece, jer navedeno oružje nisu čuvali zaključano u prikladnom spremištu, pošto su njihovi sinovi Alić Fahrudin i Alić Edhem uzeli puške svojih očeva i izvršili krivolov na lokalitetu Koprivnice […] kojom prilikom su od navedenih oduzete lovačke puške jer isti nemaju izdato odobrenje za držanje i nošenje oružja i municije, niti su članovi lovačkog društva. Budući da nema dokaza da je okrivljeni počinio prekršaj koji im je stavljen na teret“.

6. Presudom Općinskog suda broj 46 0 K 071343 16 Kps od 17. januara 2017. godine Fahrudin Alić i Edhem Alić (u daljnjem tekstu: osuđeni ili sinovi apelanata) proglašeni su krivim zbog izvršenja krivičnog djela protivzakonitog lova iz člana 319. stav 1. Krivičnog zakona Federacije Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: KZFBiH).

Osporene odluke

7. Rješenjem Općinskog suda broj 46 0 K 071343 16 Kps od 27. juna 2017. godine odbijen je kao neosnovan zahtjev apelanata za vraćanje privremeno oduzetih predmeta – lovačkih pušaka koje su vlasništvo apelanata, pobliže opisanih u izreci rješenja, a koje su privremeno oduzete po Potvrdi PU Bugojno broj 02/4-2-01/16 od 12. januara 2016. godine, te se one trajno oduzimaju. Istovremeno je odlučeno da će se po pravomoćnosti tog rješenja oduzeti predmeti ustupiti Lovačkom društvu Bugojno.

8. U obrazloženju rješenja je navedeno da su sinovi apelanata Presudom Općinskog suda broj 46 0 K 071343 16 Kps od 17. januara 2017. godine proglašeni krivim zbog izvršenja krivičnog djela protivzakonitog lova iz člana 319. stav 1. KZFBiH i osuđeni na novčane kazne u iznosu od po 1.000,00 KM, te da je ta presuda postala pravomoćna 1. februara 2017. godine.

9. Istaknuto je da su zahtjevom od 31. maja 2017. godine apelanti – vlasnici oružja tražili vraćanje privremeno oduzetih predmeta budući da ove puške nisu vlasništvo „osuđenih nego njihovih roditelja kojima su oni provalili u spremišta i uzeli oružje“ te koji su „Rješenjem Općinskog suda broj 46 0 Pr 066827 15 Pr oslobođeni“.

10. Općinski sud je, u skladu sa članom 88. stav 2. Zakona o krivičnom postupku Federacije Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: ZKPFBiH), od Tužilaštva pribavio izjašnjenje o ovom zahtjevu, u kojem se Tužilaštvo protivilo vraćanju privremeno oduzetih predmeta.

11. Općinski sud je istakao da je članom 319. stav 3. KZFBiH propisano obavezno oduzimanje sredstava upotrijebljenih za lov kod krivičnog djela protivzakonitog lova iz tog člana. Ukazano je i da član 78. KZFBiH predviđa mogućnost oduzimanja predmeta koji su bili upotrijebljeni ili bili namijenjeni za činjenje krivičnog djela ili koji su nastali počinjenjem krivičnog djela i kada nisu vlasništvo počinioca ako to zahtijevaju interesi opće sigurnosti i razlozi morala, ali se time ne dira u prava trećih lica na naknadu štete od učinioca. Također je ukazano i da član 308. stav 5. ZKPFBiH predviđa mogućnost podnošenja žalbe od lica čiji je predmet oduzet. Dakle, kako je Općinski sud istakao, član 319. stav 3. KZFBiH imperativno propisuje oduzimanje oružja, upotrijebljenog za protivzakonit lov, a članom 78. tog zakona je propisana mogućnost oduzimanja predmeta upotrijebljenih za izvršenje krivičnog djela i kada oni nisu vlasništvo počinioca, dok član 308. stav

5. ZKPFBiH daje ovim licima pravo na pravni lijek, na koji način se štiti njihova imovina, kako to nalaže Ustavni sud u svojoj Odluci broj AP 1973/14.

12. Imajući u vidu naprijed citirane zakonske odredbe, Općinski sud je naveo da smatra da se puške, vlasništvo očeva osuđenih, koje su bile upotrijebljene za izvršenje krivičnog djela, moraju oduzeti jer to nalažu razlozi opće sigurnosti. Odluka o ustupanju ovog oružja Lovačkom društvu Bugojno donesena je u skladu sa članom 52. Zakona o oružju.

13. Rješenjem Kantonalnog suda broj 46 0 K 071343 17 Kž od 4. oktobra 2017. godine žalba punomoćnika apelanata izjavljena protiv Rješenja Općinskog suda broj 46 0 K 071343 16 Kps od 27. juna 2017. godine je odbijena.

14. Kantonalni sud je u svom rješenju naveo da su apelanti u žalbi naveli da u optužnom aktu nije podnesen prijedlog za oduzimanje predmeta izvršenja, te da sud nije mogao postupiti mimo optužbe, te da sud odluku donosi zasebnim rješenjem, ne na zahtjev Tužilaštva, nego na zahtjev oštećenih – apelanata kojima su puške ukradene. Dalje su naveli da je protiv apelanata bio pokrenut prekršajni postupak zbog neadekvatnog čuvanja oružja, u kojem su dokazali da su oružje držali adekvatno u zasebnom spremištu i da su izvršioci krivičnog djela provalili u spremište, razvalili katanac i uzeli oružje, te na taj način počinili krivično djelo krađe za koje ih Tužilaštvo nije optužilo, zbog čega su oni kao vlasnici pušaka oštećeni.

15. Kantonalni sud je naveo da je u osporenom rješenju Općinski sud svoju odluku, između ostalog, obrazložio i na način da je članom 319. stav 3. KZFBiH propisano obavezno oduzimanje sredstva upotrijebljenog za lov. Ono što nesporno proizlazi iz prvostepenog spisa jeste da su osuđeni u protivzakonit lov, 12. januara 2016. godine, u lovište Lovačkog društva „Koprivnica“ Bugojno krenuli zajedno i po prethodnom dogovoru, s namjerom da ulove divljač, oba osuđena su sa sobom imala po jednu lovačku pušku i odgovarajuću municiju, imala su dva lovačka psa i za vrijeme lovostaja su lovili zaštićenu divljač i na taj način ulovili jednu srnu. Istaknuto je da je namjera osuđenih bila da divljač ulove pucanjem iz puške i samo je stjecaj okolnosti da je jedna srna u bijegu od lovačkog psa zadobila povrede, tako da nije bilo potrebe da se u nju puca jer se više nije mogla kretati, pa su je osuđeni zaklali. Istaknuto je da su osuđeni priznali počinjenje krivičnog djela i od njih je, nakon što su prihvatili kazne predložene kaznenim nalogom, kao predmet izvršenja oduzet nož kojim su počinili krivično djelo.

16. Tačno je, kako je navedeno u rješenju, da za oduzimanje pušaka nije bilo prijedloga Tužilaštva. Međutim, činjenica je da su od osuđenika puške privremeno oduzete kada su uhvaćeni u počinjenju krivičnog djela. Prvostepeni sud se osporenim rješenjem opravdano pozvao na član 78. KZFBiH koji predviđa mogućnost oduzimanja predmeta koji su bili upotrijebljeni ili su bili namijenjeni za činjenje krivičnih djela ili koji su nastali počinjenjem krivičnih djela i kada oni nisu vlasništvo počinioca ako to zahtijevaju interesi opće sigurnosti i razlozi morala, ali se time ne dira u prava trećih lica na naknadu štete od počinioca.

17. Kantonalni sud je naveo da su neosnovani navodi iz žalbe da prvostepeni sud nije mogao, odlučujući o zahtjevu za povrat privremeno oduzetih predmeta, donijeti odluku da se ti predmeti trajno oduzimaju bez prijedloga Tužilaštva i zbog činjenice da oduzeti predmeti nisu vlasništvo počinilaca nego njihovih očeva. Kako je to navedeno i u osporenom rješenju, članom 319. stav 3. KZFBiH propisano je obavezno oduzimanje predmeta kojima je počinjeno krivično djelo. Prvostepenom presudom je trajno oduzet nož kao predmet kojim je počinjeno krivično djelo dok je propušteno da se odluči o privremeno oduzetom oružju i municiji koji su također predmeti kojima je počinjeno krivično djelo. Međutim, član 412. stav 3. ZKPFBiH dozvoljava mogućnost da se donese rješenje o oduzimanju predmeta kada je to propušteno presudom. Dakle, s obzirom na to da je predviđeno obligatorno oduzimanje predmeta od počinioca krivičnog djela protivzakonitog lova, to i nije bio neophodan prijedlog Tužilaštva kako to pogrešno navodi žalba. Ni činjenica što osuđenici nisu vlasnici privremeno oduzetih predmeta nije bila zapreka da se oni trajno oduzmu jer je članom 78. stav 2. KZFBiH propisano da se predmeti koji su upotrijebljeni za počinjenje krivičnog djela mogu oduzeti i ako nisu vlasništvo počinioca kada to zahtijevaju interesi opće sigurnosti i razlozi morala. Dakle, kako je zaključio i Kantonalni sud, osim činjenice da je obavezno oduzimanje predmeta kojima je počinjeno krivično djelo protivzakonitog lova predviđeno kao obligatorno, razlog za trajno oduzimanje predmeta nalažu i interesi opće sigurnosti. U tom kontekstu je naglašeno da su lovačke puške osuđenim bile na dohvat ruke, u kućama gdje žive zajedno sa svojim porodicama i povratak privremeno oduzetih pušaka i pripadajuće municije bi istovremeno značio da se navedeno oružje vraća njihovim očevima, u njihove porodične kuće, što bi opet značilo da bi osuđenici imali ponovno priliku da na isti ili sličan način dođu do oružja, što nije interes ovog društva i što bi predstavljalo prijetnju općoj sigurnosti kako osuđenika tako i njihove bliže i šire okoline.

IV.Apelacija I.Navodi iz apelacije

18. Apelanti navode da su im osporenim rješenjima povrijeđena prava iz čl. II/3.d), e) i k) Ustava Bosne i Hercegovine i čl. 5, 6. i 13. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija), te pravo iz člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. Apelanti ističu da je osporeno rješenje proisteklo iz nezakonitog postupka zbog kršenja osnovnih načela KZFBiH, ZKPFBiH i Zakona o stvarnim pravima FBiH. Apelanti smatraju da im je posebno povrijeđeno pravo na pravičan postupak i pravično suđenje i „pravo na pravnu sigurnost“ jer im je navedenim rješenjem s jedne strane oduzeta imovina u krivičnom postupku u kojem oni nisu uopće učestvovali ni na kakav način kao optuženi, čak naprotiv, radi se o licima koja su u tom postupku oštećena jer su predmeti oduzeti od njih pribavljeni krivičnim djelom, a s druge strane donosi se rješenje nakon okončanog krivičnog postupka i nakon što je presuda postala pravomoćna. Ističu da Kantonalni sud, „iako je našao povrede odredbi na koje su ukazali apelanti“, njih smatra nebitnim i njihovu žalbu odbija iako se radi o grubim kršenjima kako odredbi krivičnog procesnog prava tako i odredbi krivičnog materijalnog i stvarnog prava. Pojašnjavaju da su Presudom Općinskog suda broj 46 0 K 071343 16 Kps od 17. januara 2017. godine njihovi sinovi osuđeni na novčane kazne u iznosu od po 1.000,00 KM zbog izvršenja krivičnog djela protivzakonitog lova iz člana 319. stav 1. KZFBiH, koja je postala pravomoćna 1. februara 2017. godine, što znači da je navedeni krivični postupak pravomoćno okončan, da su pobijana rješenja donošena nakon pravomoćno okončanog postupka, a da pri tome nije postojao nikakav zahtjev za pokretanje nekog drugog postupka. U konkretnom slučaju, apelanti pojašnjavaju da „imamo situaciju da se stvari oduzimaju od apelanata, lica koja su u krivičnom predmetu bila oštećeni jer su od strane osuđenih lica njihove stvari bile oduzete krivičnim djelom kako je dokazano u prekršajnom postupku provaljivanjem i obijanjem njihovih spremišta u kojima su držali puške“. Ističu da su u tom postupku dokazali da su oružje držali u zasebnom spremištu pod ključem. Dokazali su da su izvršioci krivičnog djela krađe osuđeni, koji su provalili u spremište tako što su razvalili katanac i uzeli oružje, čime su izvršili krivično djelo krađe, a ne samo krivično djelo protivzakonitog lova, a za koje krivično djelo ih Tužilaštvo nije ni optužilo. Apelanti nisu učestvovali, niti su bili optuženi u krivičnom postupku u kojem je doneseno rješenje o oduzimanju stvari, nego su u istom postupku trebali u pravičnoj kvalifikaciji optuženi biti optuženi i za krivično djelo „krađe“, a kada bi se oni pojavili kao oštećeni i za krivično djelo za nezakonit lov, za koje su optuženi. Naročito ističu da Tužilaštvo nije dokazalo, niti je dokazivalo, da oduzimanje ukradenog oružja zahtijevaju interesi opće sigurnosti i razlozi morala, niti je sud oštećene uputio na ostvarivanje imovinskopravnog zahtjeva, a nije ni mogao jer niko nije predložio mjeru oduzimanja oružja.

II.Odgovor na apelaciju

19. Kantonalni sud je naveo da u cijelosti ostaje pri osporenoj odluci, u kojoj su iznijeti i detaljno obrazloženi stavovi suda o žalbenim navodim apelanata.

20. Općinski sud je naveo da ostaje pri razlozima datim u obrazloženju Rješenja broj 46 0 K 071343 16 Kps od 27. juna 2017. godine i, suprotno stavu apelanata, mišljenja je da nije povrijeđeno njihovo pravo na imovinu budući da se radi o stvarima koje su po sili zakona morale biti oduzete, kako je u žalbenom postupku odlučio i drugostepeni sud.

21. Tužilaštvo je istaklo da navodi apelanata nisu osnovani, predložilo je da se apelacija odbije kao neosnovana.

V.Relevantni propisi

22. Krivični zakon Federacije Bosne i Hercegovine („Službene novine FBiH” br. 36/03, 37/03 – ispravka, 21/04 – ispravka, 69/04, 18/05, 42/10, 42/11, 59/14, 76/14, 46/16 i 75/17). Za potrebe ove odluke koristi se neslužbeni prečišćeni tekst Krivičnog zakona Federacije Bosne i Hercegovine („Službene novine FBiH” br. 36/03, 37/03 – ispravka, 21/04 – ispravka, 69/04, 18/05, 42/10, 42/11, 59/14, 76/14 i 46/16) sačinjen u Ustavnom sudu BiH, koji je važio u vrijeme donošenja osporenih odluka, a koji u relevantnom dijelu glasi:

SIGURNOSNE MJERE

Član 71.

Vrste sigurnosnih mjera Učiniteljima krivičnih djela mogu se izreći ove sigurnosne mjere:

[…]

e) lišenje predmeta.

Član 72.

Svrha sigurnosnih mjera Svrha sigurnosnih mjera jeste otklanjanje stanja ili uvjeta koji mogu uticati da učinitelj ubuduće učini krivična djela.

Član 78.

Oduzimanje predmeta (1) Predmeti koji su upotrijebljeni ili su bili namijenjeni za učinjenje krivičnog djela ili koji su nastali učinjenjem krivičnog djela oduzet će se, kad postoji opasnost da će biti ponovo upotrijebljeni za učinjenje krivičnog djela ili kad se radi zaštite opće sigurnosti ili iz razloga morala lišenje čini prijeko potrebnim, ako su vlasništvo učinitelja.

(2) Predmeti iz stava 1. ovog člana mogu se oduzeti i ako nisu vlasništvo učinitelja kad to zahtijevaju interesi opće sigurnosti i razlozi morala, ali se time ne dira u prava trećih osoba na naknadu štete od učinitelja.

(3) Zakonom se može propisati obavezno oduzimanje predmeta.

Član 319.

Protuzakoniti lov (1) Ko protupravno ubije, rani ili uhvati za vrijeme lovostaja divljač u većem broju ili u većoj vrijednosti, ili divljač čiji je lov stalno zabranjen, ili ko neovlašćeno iznese izvan zemlje vrhunski trofej veće vrijednosti ili vrhunske trofeje u većem broju, ili ko lovi zaštićenu životinjsku vrstu, kaznit će se novčanom kaznom ili kaznom zatvora do jedne godine.

(2) Ko krivično djelo iz stava 1. ovog člana učini sredstvima ili na način koji je zabranjen ili kojim se divljač masovno uništava, kaznit će se kaznom zatvora od tri mjeseca do tri godine.

(3) Ulovljena divljač i sredstva upotrijebljena za lov oduzet će se.

23. Zakon o krivičnom postupku Federacije BiH („Službene novine Federacije BiH“ br. 35/03, 37/03, 56/03, 78/04, 28/05, 55/06, 27/07, 53/07, 9/09, 12/10, 8/13 i59/14). Za potrebe ove odluke koristi se neslužbeni prečišćeni tekst, sačinjen u Ustavnom sudu, koji u relevantnom dijelu glasi:

Član 88.

Vraćanje privremeno oduzetih predmeta (1) Predmeti koji su tokom krivičnog postupka privremeno oduzeti vratiće se vlasniku, odnosno držaocu kada u toku postupka postane očigledno da njihovo zadržavanje nije u skladu sa članom 79. ovog zakona, a ne postoje razlozi na njihovo oduzimanje (član 412.).

(2) O zahtjevu za vraćanje privremeno oduzetih predmeta sud je dužan odlučiti, nakon izjašnjenja tužitelja i to u roku od najkasnije 15 dana.

Član 412. st. (1), (2), (3) i (5) Oduzimanje predmeta (1) Predmeti koji se po KZFBiH moraju oduzeti, oduzeće se i kad se krivični postupak ne završi presudom kojom se optuženi proglašava krivim, ako to zahtijevaju interesi opšte bezbjednosti i interesi morala o čemu se donosi posebno rješenje.

(2) Rješenje iz stava 1. ovog člana donosi sudija, odnosno vijeće u momentu kada je postupak završen odnosno kad je obustavljen (3) Rješenje o oduzimanju predmeta iz stava 1. ovog člana donosi sudija, odnosno vijeće i kad je u presudi kojom je optuženi proglašen krivim propušteno da se donese takva odluka.

(5) Protiv rješenja iz st. od 1. do 3. ovog člana vlasnik predmeta ima pravo na žalbu zbog nepostojanja zakonskog osnova za oduzimanje predmeta.

24. Zakon o nabavci, držanju i nošenju oružja i municije („Službene novine Srednjobosanskog kantona“ br. 12/14 i 9/05) u relevantnom dijelu glasi:

Član 40.

(Postupanje u slučaju gubljenja ili krađe oružja i municije ili isprave o oružju) (1) Gubljenje ili krađu oružja i municije državni organ, drugo pravno i fizičko lice koji drže i nose registrovano oružje B i C kategorije i oružje koje je nabavljeno na osnovu odobrenja za nabavku oružja a nije registrovano u roku iz stava (1) člana 23. ovoga zakona obavezni su prijaviti odmah a najkasnije u roku od 24 sata od dana saznanja za gubljenje, odnosno krađu oružja.

(2) Gubljenje ili krađu isprava o oružju državni organ, drugo pravno i fizičko lice obavezni su prijaviti odmah a najkasnije u roku od 24 sata od gubitka, odnosno od saznanja za gubljenje.

(3) Nestanak isprava o oružju državni organ, drugo pravno i fizičko lice obavezni su, o vlastitom trošku, oglasiti u "Službenim novina Srednjobosanskog kantona".

(4) Prijave iz stavova (1) i (2) ovoga člana podnose se nadležnoj policijskoj stanici prema mjestu događaja ili saznanja o gubljenju ili krađi oružja i municije ili isprava o oružju. U prijavi se moraju navesti okolnosti pod kojima su oružje i municiju ili isprave o oružju izgubljeni ili ukradeni, a koje su podnosiocu prijave poznate.

Član 52.

(Postupci s oružjem i municijom oduzetim u pravosnažno okončanom prekršajnom ili krivičnom postupku) S oružjem i municijom oduzetim u pravosnažno okončanom prekršajnom ili krivičnom postupku postupa se u skladu s odlukom nadležnoga suda.

VI.Dopustivost

25. U skladu sa članom VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

26. U skladu sa članom 18. stav (1) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njom pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku koji je koristio.

27. U konkretnom slučaju predmet osporavanja apelacijom je Rješenje Kantonalnog suda broj 46 0 K 071343 17 Kž od 4. oktobra 2017. godine protiv kojeg nema drugih djelotvornih pravnih lijekova mogućih prema zakonu. Zatim, osporeno rješenje apelanti su primili 26. decembra 2017. godine, a apelacija je podnesena 17. januara 2018. godine, tj. u roku od 60 dana, kako je propisano članom 18. stav (1) Pravila Ustavnog suda. Konačno, apelacija ispunjava i uvjete iz člana 18. st. (3) i (4) Pravila Ustavnog suda jer ne postoji neki formalni razlog zbog kojeg apelacija nije dopustiva, niti je očigledno (prima facie) neosnovana.

28. Imajući u vidu odredbe člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. st. (1), (3) i (4) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je utvrdio da predmetna apelacija ispunjava uvjete u pogledu dopustivosti.

VII.Meritum

29. Apelanti pobijaju navedena rješenja, tvrdeći da su tim rješenjima, povrijeđena njihova prava iz čl. II/3.d), e) i k) Ustava Bosne i Hercegovine i čl. 5, 6. i 13. Evropske konvencije, te člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju.

Pravo na pravično suđenje

30. Član II/3. Ustava Bosne i Hercegovine u relevantnom dijelu glasi:

Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i slobode iz stava 2 ovog člana, što uključuje:

e) Pravo na pravično saslušanje u građanskim i krivičnim stvarima i druga prava u vezi sa krivičnim postupkom.

31. Član 6. Evropske konvencije u relevantnom dijelu glasi:

1) Prilikom utvrđivanja njegovih građanskih prava i obaveza ili krivične optužbe protiv njega, svako ima pravo na pravičnu i javnu raspravu u razumnom roku pred nezavisnim i nepristrasnim sudom ustanovljenim zakonom. […]

32. Ustavni sud prvenstveno ukazuje da se predmetni postupak odnosio na utvrđivanje osnovanosti krivične optužbe protiv optuženih Fahrudina Alića i Edhema Alića (sinova apelanata). Međutim, u predmetnom postupku koji je vođen protiv tih lica oduzeta je imovina – puške koje su vlasništvo apelanata, pa proizlazi da apelanti u predmetnom postupku uživaju garancije prava na pravično suđenje s građanskog aspekta (vidi Ustavni sud, Odluka o dopustivosti i meritumu broj AP 1551/14 od 6. decembra 2016. godine, tačka 22, dostupna na www.ustavnisud.ba).

33. Navodi apelanata o povredi prava na pravično suđenje, u suštini, se svode na tvrdnju da je u predmetnom postupku proizvoljno primijenjeno pozitivno pravo jer je sud donio odluku o oduzimanju pušaka bez zahtjeva Tužilaštva i nakon što je krivični postupak protiv osuđenih (drugih lica) pravomoćno okončan. Naročito apelanti smatraju da nije bilo osnova za oduzimanje pušaka jer „nisu učestvovali niti su bili optuženi u krivičnom postupku u kojem je doneseno rješenje o oduzimanju stvari, nego su u istom postupku [Fahrudin i Edhem Alić] trebali biti optuženi i za krivično djelo „krađe“, a kada bi se oni pojavili kao oštećeni i za krivično djelo za nezakonit lov, za koje jesu optuženi“.

34. U vezi s tim, Ustavni sud podsjeća da, prema praksi Evropskog suda za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Evropski sud) i Ustavnog suda, zadatak ovih sudova nije da preispituju zaključke redovnih sudova u pogledu činjeničnog stanja i primjene materijalnog prava (vidi Evropski sud, Pronina protiv Rusije, odluka o dopustivosti od 30. juna 2005. godine, aplikacija broj 65167/01). Naime, Ustavni sud nije nadležan supstituirati redovne sudove u procjeni činjenica i dokaza, već je, općenito, zadatak redovnih sudova da ocijene činjenice i dokaze koje su izveli (vidi Evropski sud, Thomas protiv Ujedinjenog Kraljevstva, presuda od 10. maja 2005. godine, aplikacija broj 19354/02). Zadatak Ustavnog suda je da ispita da li su, eventualno, povrijeđena ili zanemarena ustavna prava (pravo na pravično suđenje, pravo na pristup sudu, pravo na djelotvoran pravni lijek i dr.), te da li je primjena zakona bila, eventualno, proizvoljna ili diskriminaciona.

35. Ustavni sud se, dakle, prema navedenom stavu, može izuzetno, kada ocijeni da je u određenom postupku redovni sud proizvoljno postupao kako u utvrđivanju činjenica tako i u primjeni relevantnih pozitivnopravnih propisa (vidi Ustavni sud, Odluka broj AP 311/04 od 22. aprila 2005. godine, stav 26) upustiti u ispitivanje načina na koji su nadležni sudovi utvrđivali činjenice i na tako utvrđene činjenice primijenili pozitivnopravne propise. U kontekstu navedenog, Ustavni sud podsjeća i da je u više svojih odluka ukazao da očigledna proizvoljnost u primjeni relevantnih propisa nikada ne može voditi pravičnom postupku (vidi Ustavni sud, Odluka broj AP 1293/05 od 12. septembra 2006. godine, tačka 25. i dalje). Imajući u vidu navedeno, Ustavni sud će u konkretnom slučaju, s obzirom na pitanja koja apelanti problematiziraju, ispitati da li su osporene odluke redovnog suda zasnovane na proizvoljnoj primjeni pozitivnog prava.

36. U konkretnom slučaju, Ustavni sud prvenstveno zapaža da iz navoda apelacije i dokumentacije koju su dostavili apelanti proizlazi da su apelanti vlasnici pušaka koje su po osporenom rješenju Općinskog suda trajno oduzete. Dalje, Ustavni sud primjećuje da su sinovi apelanata pravomoćno proglašeni krivim da su počinili krivično djelo protivzakonitog lova iz člana 319. stav 1. KZFBiH. Ustavni sud, također, zapaža da Općinski sud u presudi kojom su sinovi apelanata proglašeni krivim nije odlučio o tada privremeno oduzetim predmetima – puškama.

37. Međutim, u daljnjem toku postupka, taj sud je u istom krivičnom postupku, istovremeno s odlukom o zahtjevu apelanata – vlasnika privremeno oduzetih pušaka, kojom je odlučio da se zahtjev odbija, odlučio i da se privremeno oduzete puške trajno oduzimaju. U tom kontekstu, Ustavni sud zapaža da su redovni sudovi u osporenim rješenjima dali detaljna obrazloženja za stav koji su zauzeli povodom odluke o izricanju mjere sigurnosti – oduzimanju pušaka. Naime, Ustavni sud zapaža da je Općinski sud naveo da su sinovi apelanata počinili krivično djelo protivzakonitog lova iz člana 319. stav 1. KZFBiH. Ustavni sud ukazuje da je članom 319. stav 1. KZFBiH propisano da to djelo čini: „Ko protupravno ubije, rani ili uhvati za vrijeme lovostaja divljač u većem broju ili u većoj vrijednosti, ili divljač čiji je lov stalno zabranjen, […], ili ko lovi zaštićenu životinjsku vrstu […],“ dok je stavom (3) tog člana propisano: „Ulovljena divljač i sredstva upotrijebljena za lov oduzet će se.“ Dakle, iz navedenog proizlazi da je KZFBiH propisao da će se sredstva upotrijebljena za lov, što su u konkretnom slučaju puške koje su vlasništvo apelanata, oduzeti. Dakle, odredbe člana 319. stav (3) imperativnog su karaktera.

38. U vezi s tim, a u pogledu osporavanja od strane apelanata odluke Općinskog suda o izricanju mjere sigurnosti – oduzimanja pušaka bez prijedloga Tužilaštva, Ustavni sud zapaža da su redovni sudovi odluku o mjeri sigurnosti oduzimanja pušaka zasnovali na odredbama člana 319. stav 3. KZFBiH u vezi sa članom 78. stav 2. KZFBiH. Ustavni sud ukazuje da je članom 319. stav 3. KZFBiH propisano obavezno oduzimanje sredstava upotrijebljenih za lov, te da su odredbama člana

78. KZFBiH propisani uvjeti za oduzimanje predmeta koji su, pored ostalog, upotrijebljeni za izvršenje krivičnog djela i kada nisu vlasništvo učinioca krivičnog djela. Naime, Ustavni sud ukazuje da je odredbama člana 78. KZFBiH propisano: „(1) Predmeti koji su upotrijebljeni ili su bili namijenjeni za učinjenje krivičnog djela […] oduzet će se kad postoji opasnost da će biti ponovo upotrijebljeni za učinjenje krivičnog djela ili kad se radi zaštite opće sigurnosti ili iz razloga morala lišenje čini prijeko potrebnim ako su vlasništvo učinitelja“, dok je stavom (2) istog člana propisano: „Predmeti iz stava 1. ovog člana mogu se oduzeti i ako nisu vlasništvo učinitelja kad to zahtijevaju interesi opće sigurnosti i razlozi morala, ali se time ne dira u prava trećih osoba na naknadu štete od učinitelja“, te da je stavom (3) propisano: „Zakonom se može propisati obavezno oduzimanje predmeta.“

39. Dakle, navedenim članom su propisani uvjeti za oduzimanje predmeta koji su, pored ostalog, upotrijebljeni za izvršenje krivičnog djela kako u slučaju kada su vlasništvo učinioca krivičnog djela (stav 1) tako i u slučaju kada nisu vlasništvo učinioca krivičnog djela (stav 2). Ustavni sud zapaža da je u postupku pred redovnim sudovima na osnovu provedenih dokaza, koju činjenicu ni apelanti ne osporavaju, utvrđeno da su sporne puške upotrijebljene za izvršenje krivičnog djela za koje su sinovi apelanata proglašeni krivim. Shodno navedenom, radi se o predmetima koji će se, u smislu člana 74. stav 2. KZFBiH, oduzeti i kad nisu vlasništvo osuđenih kao počinilaca krivičnog djela. Stoga, Ustavni sud ne nalazi proizvoljnost u odluci Općinskog suda da, u okolnostima konkretnog slučaja, izrekne mjeru sigurnosti – oduzimanje pušaka koje su, kako to proizlazi iz utvrđenja Općinskog suda, bile upotrijebljene za izvršenje krivičnog djela. Prema tome, sadržaj navedenih odredbi ne potkrepljuju navode apelanata da je oduzimanje pušaka posljedica proizvoljnosti u primjeni relevantnih zakonskih odredbi budući da su odredbe člana 319. stav 3. i člana 78. KZFBiH imperativnog karaktera.

40. Ustavni sud posebno smatra da je Kantonalni sud u osporenom rješenju detaljno obrazložio na osnovu čega i zašto je ocijenjeno da su svi žalbeni prigovori apelanata neosnovani, a naročito da trajno oduzimanje predmeta nalažu i interesi opće sigurnosti. U tom kontekstu je naglašeno da su lovačke puške osuđenim bile na dohvat ruke, u kućama gdje žive zajedno sa svojim porodicama i povratak privremeno oduzetih pušaka i pripadajuće municije bi istovremeno značio da se navedeno oružje vraća njihovim očevima, u njihove porodične kuće, što bi opet značilo da bi osuđenici imali ponovno priliku da na isti ili sličan način dođu do oružja, što nije interes ovog društva i što bi predstavljalo prijetnju općoj sigurnosti kako osuđenika tako i njihove bliže i šire okoline.

41. Osim toga, Ustavni sud ukazuje i da je odredbama člana 412. stav 3. ZKPFBiH propisana mogućnost da se, u slučaju ako je propušteno da se u presudi kojom se optuženi proglašava krivim, odluči o oduzimanju predmeta, takva odluka donese naknadno, kao što je to učinjeno u konkretnom slučaju.

42. Pri tome, Ustavni sud naročito zapaža, budući da to apelanti ističu, da iz dostavljene dokumentacije ne proizlazi da su sinovi apelanata počinili krivično djelo krađe pušaka. U tom smislu apelanti nisu svoje navode potkrijepili relevantnim činjenicama, to jest da su se obraćali organima nadležnim za to u smislu prijavljivanja krađe pušaka, a na šta su bili obavezni. U vezi s tim, Ustavni sud podsjeća da je odredbama člana 40. Zakona o oružju propisano postupanje u slučaju gubljenja ili krađe oružja i municije ili isprave o oružju, te da je propisano: „(1) [...] krađu oružja i municije [...] fizičko lice [...] obavezn[o] prijaviti odmah, a najkasnije u roku od 24 sata od dana saznanja za gubljenje, odnosno krađu oružja”, te: (4) Prijave iz stavova (1) i (2) ovoga člana podnose se nadležnoj policijskoj stanici prema mjestu događaja ili saznanja o gubljenju ili krađi oružja i municije ili isprava o oružju. U prijavi se moraju navesti okolnosti pod kojima su oružje i municiju ili isprave o oružju izgubljeni ili ukradeni, a koje su podnosiocu prijave poznate” kako bi ti organi preduzeli potrebne radnje na rasvjetljavanju okolnosti pod kojima su puške, koje su nesporno upotrijebili osuđeni prilikom počinjenja krivičnog djela protivzakonitog lova, došle u posjed tih osuđenih.

43. Konačno, Ustavni sud ističe i da, u skladu sa članom 78. stav (2) KZFBiH, odluka o oduzimanju predmeta „ne dira u prava apelanata na naknadu štete od osuđenih.

44. Ustavni sud napominje i da je ostale navode ispitao prilikom donošenja odluke, ali ih ne smatra od značaja dodatno elaborirati jer nalazi da je Općinski sud, kao redovni sud, dao logične i zadovoljavajuće odgovore na ostale prigovore apelanata, kao i da njihovi navodi ne mogu na bilo koji način dovesti u pitanje pravičnost predmetnog postupka. Imajući u vidu sve navedeno, Ustavni sud smatra da osporenim rješenjima nije prekršeno pravo apelanata na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije.

Ostali navodi

45. Apelanti smatraju da su im osporenim odlukama povrijeđena prava iz čl. II/3.d) i k) Ustava Bosne i Hercegovine i čl. 5. i 13. Evropske konvencije te člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. Međutim, u sadržaju same apelacije apelanti nisu potkrijepili ove navode, niti ukazali na bilo šta što bi upućivalo na navedene povrede, osim nezadovoljstva donesenim odlukama. Stoga, Ustavni sud, imajući u vidu sadržaj osporenih rješenja, koji sam po sebi ni na koji način ne upućuje na navedene povrede, smatra da nema potrebe dalje se upuštati u razmatranje ovih navoda. VIII.Zaključak

46. Ustavni sud zaključuje da ne postoji povreda prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije jer je redovni sud odluku kojom je trajno oduzeo predmete – puške od apelanata donio nakon što su lica koja su te puške upotrijebila za krivično djelo protivpravnog lova pravomoćno osuđena, a koja odluka je donesena uz primjenu relevantnih odredbi pozitivnopravnih propisa, o čemu je dato obrazloženje koje ne ostavlja utisak proizvoljnosti.

47. Na osnovu člana 59. st. (1) i (3) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

48. Prema članu VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Zlatko M. Knežević

Odluka o meritumu u predmetu AP-344/18 (F. i M. A.) | Sudska praksa | Aktio