Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-3497/19 (F. G.)
Odluka donesena 13. 11. 2019.
- Apelacija ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom
- Pritvor
- Apelacija preuranjena
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-3497/19
Apelacija
Odluka o dopustivosti
13. 11. 2019.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u sastavu: predsjednik Zlatko M. Knežević, potpredsjednici Mato Tadić i Mirsad Ćeman, i sudije Valerija Galić, Miodrag Simović i Seada Palavrić, na sjednici održanoj13. novembra 2019. godine, u predmetu broj AP-3497/19, rješavajući apelaciju F.G. na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. stav (3) tač. h) i l), člana 57 stav (2) tačka a) i člana 58. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine- Prečišćeni tekst («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine», broj 94/14), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija F.G. podnesena protiv rješenjā Općinskog suda u Tuzli br. 32 0 K 262663 19 Kv od 15. jula 2019. godine i 32 0 K 262663 18 K od 5. jula 2019. godine, u odnosu na član II/3.d) Ustava Bosne i Hercegovine i član 5. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda zbog toga što je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine.
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija F.G. podnesena protiv rješenjā Općinskog suda u Tuzli br. 32 0 K 262663 19 Kv od 15. jula 2019. godine i 32 0 K 262663 18 K od 5. jula 2019. godine, u odnosu na član II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i član 6. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda, zbog toga što je preuranjena.
OBRAZLOŽENJE
1. F. G. (u daljnjem tekstu: apelant), iz Tuzle, kojeg zastupa Ivo Antić advokat iz Tuzle, podnio je 5. septembra 2019. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv rješenjā Općinskog suda u Tuzli (u daljnjem tekstu: Općinski sud) br. 32 0 K 262663 19 Kv od 15. jula 2019. godine i 32 0 K 262663 18 K od 5. jula 2019. godine. Apelant je tražio da Ustavni sud donese privremenu mjeru kojom će staviti van snage naprijed navedena rješenja do okončanja postupka po podnesenoj apelaciji.
2. Općinski sud je rješenjem broj 32 0 K 262663 18 K od 5. jula 2019. godine, donesenim po sudiji pojedincu, koje je potvrđeno rješenjem vijeća istog suda, apelantu odredio pritvor u trajanju od 30 dana koji se ima računati od dana i sata lišenja slobode. U obrazloženju rješenja, Općinski sud je istakao da je pred tim sudom u toku krivični postupak protiv apelanta po optužnici Kantonalnog tužilaštva Tuzlanskog kantona (u daljnjem tekstu: Tužilaštvo) koja je potvrđena 26. decembra 2017. godine; da na prvo ročište za izjašnjenje o krivnji apelant nije pristupio pa je izdata naredba za njegovo prinudno dovođenje; da je u nastavku postupka apelantov branilac obavijestio sud da su u toku pregovori s Tužilaštvom o priznanju krivice te je predloženo da se ročište odloži; da je apelant pristupio na ročište 30. aprila 2018. godine u pratnji svog branioca pri čemu je upozoren na dužnost odazivanja na pozive suda; da se apelant od tog perioda pa do 5. jula 2019. godine nikada nije odazvao na pozive suda (jedan lično potpisao 24. maja 2019. godine); da je u međuvremenu ranijem braniocu otkazao punomoć i angažovao novog branioca koji je predložio da se ročište zakazano za 5. juli 2019. godine odgodi jer apelant nije pristupao na zakazana ročišta isključivom krivicom ranijeg branioca i jer ne izbjegava dolazak već zbog posla koji obavlja u Saudijskoj Arabiji treba organizovati svoj dolazak u Bosnu i Hercegovinu. Imajući u vidu naprijed navedene okolnosti, prije svega činjenicu da je protiv apelanta potvrđena optužnica Tužilaštva 26. decembra 2017. godine zbog osnovane sumnje da je počinio krivično djelo Prevara u privrednom poslovanju i člana 251. stav 2. u vezi sa stavom 1. Krivičnog zakona FBiH (u daljnjem tekstu: KZ FBiH), Općinski sud je ocijenio da je očigledno da se apelant krije i izbjegava pristupiti na glavne pretrese. Pri tome je uzeta u obzir činjenica da je apelant lično, prijemom poziva kog je potpisao 24. maja 2019. godine bio obaviješten o terminu glavnog pretresa zakazanog za 5. juli 2019. godine, dakle znatno prije njegovog održavanja, na koji nije pristupio niti je izostanak opravdao prihvatljivim razlozima. Stoga je zaključeno da je u potpunosti ispunjen uvjet propisan članom 261. stav 2. Zakona o krivičnom postupku FBiH (u daljnjem tekstu: ZKP) da se prema apelantu odredi mjera pritvora radi obezbjeđenja njegovog prisustva u konkretnom krivičnom postupku.
3. Rješenjem broj 32 0 K 262663 19 Kv od 15. jula 2019. godine vijeće Općinskog suda je odbilo kao neosnovanu žalbu apelantovog branioca izjavljenu protiv rješenja o određivanju pritvora. Imajući u vidu navode žalbe i podatke iz spisa, kao i okolnost da su u ožalbenom rješenju detaljno analizirane sve okolnosti konkretnog slučaja iz kojih je proizašao zaključak da apelant svojim ponašanjem izbjegava pristupiti na glavni pretres, vijeće Općinskog suda je ocijenilo da je apelantu u smislu člana 261. stav 2. ZKP pravilno određen pritvor radi obezbjeđenja njegovog prisustva. Pri tome je također uzeta u obzir činjenica da je sud dužan otklanjati sve nedostatke koji odugovlače postupak kao i obaveza suđenja u razumnom roku.
4. Apelant smatra da mu je osporenim rješenjima povrijeđeno pravo iz člana II/3.d) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 5. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) i pravo iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. Evropske konvencije. Apelant osporava navedena rješenja ukazujući da je njegov prethodni branilac tražio odgode zbog činjenice da radi u Saudijskoj Arabiji i da ta činjenica ni od strane suda nikada nije bila problematizirana, ali da se novoizabranom braniocu moralo ostaviti vrijeme za pripremu odbrane, što nije prihvaćeno. Suprotno tome, smatra da su sudovi, suprotno temeljnim ljudskim pravima na slobodu i sigurnost ličnosti i pravu na pravično suđenje ista ignorisali i donijeli rješenja koja su nezakonita. Stoga je predloženo da Ustavni sud prije donošenja konačne odluke o apelaciji usvoji privremenu mjeru kojim će osporena rješenja o određivanju pritvora staviti van snage.
5. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. stav (1) i stav (3) tač. h) i l) Pravila Ustavnog suda.
6. Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:
Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
7. Član 18. stav (3) tač. h) i l) Pravila Ustavnog suda glasi:
(3) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva:
h) apelacija je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom;
l) apelacija je preuranjena;» Dopustivost u odnosu na pravo na slobodu i sigurnost ličnosti iz člana II/3.d) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 5. Evropske konvencije
8. U konkretnom slučaju, apelant je lice kojem je na osnovu rješenja Općinskog suda broj 32 0 K 262663 18 K od 5. jula 2019. godine, koje je potvrđeno rješenjem vijeća Općinskog suda od 15. jula 2019. godine određen pritvor, zbog čega smatra da mu je povrijeđeno pravo na slobodu i sigurnost ličnosti iz člana II/3.d) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 5. Evropske konvencije.
9. Međutim, iz apelacije i osporenih rješenja nesporno proizilazi da apelant u smislu garancija iz člana II/3. d) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 5. Evropske konvencije nije lišen slobode niti se nalazi u pritvoru. Apelantu je naime određen pritvor u trajanju od 30 dana i „ima se računati od dana i sata lišenja slobode“. U konkretnom slučaju, Ustavni sud zapaža, kako to proizlazi iz osporenih rješenja, da apelant nije, u smislu relevantnog stav iz odluke Evropskog suda za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Evropski sud) u predmetu Guzzardi protiv Italije (presuda od 6. novembra 1980.godine Serija A broj 92.), "pod prinudom zadržan na određenom mjestu", već da postoji formalni akt na osnovu kojeg bi apelant mogao biti lišen slobode i koji ukazuje da takva mogućnost postoji (vidi Odluka o dopustivosti AP-2989/16, od 15. septembra 2016. godine, tač. 10. i 11., dostupna na www.ustavnisud.ba). Imajući u vidu navedeno, te podržavajući praksu u predmetima koji su sa ovog aspekta pokretali slična pravna pitanja, Ustavni sud smatra da se u konkretnom slučaju ne mogu primijeniti garancije iz člana 5. Evropske konvencije - da niko ne smije biti proizvoljno lišen slobode. Zbog toga je predmetna apelacija u odnosu na apelantove navode koji se odnose na povrede prava na slobodu ličnosti iz člana II/3.d) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 5. Evropske konvencije, ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine. Dopustivost u odnosu na pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. Evropske konvencije
10. Ustavni sud podsjeća da se apelacija može podnijeti samo protiv presude, odnosno odluke kojom je postupak u određenom predmetu završen. U konkretnom slučaju predmet osporavanja apelacijom su rješenja Općinskog suda br. 32 0 K 262663 19 Kv od 15. jula 2019. godine i 32 0 K 262663 18 K od 5. jula 2019. godine, kojima je apelantu (zbog izbjegavanja pristupa na glavne pretrese) određen pritvor.
11. Ustavni sud podsjeća da se na pitanje ima li apelant, odnosno da li će imati pravičan postupak pred sudom, ne može dati odgovor dok je postupak u toku. Shodno praksi Ustavnog suda i Evropskog suda, pitanje poštivanja principa pravičnog postupka treba sagledati na osnovu postupka u cjelini. Imajući u vidu složenost i višestepenost krivičnog postupka, eventualni propusti i nedostaci koji se pojave u jednoj fazi postupka mogu biti ispravljeni u nekoj od narednih faza tog postupka. Dakle, generalno gledajući, nije moguće utvrditi da li je krivični postupak bio pravičan dok se postupak pravosnažno ne okonča (vidi Evropski sud, Barbera, Meeseque i Jabardo protiv Španije, presuda od 6. decembra 1988. godine, serija A, broj 146., stav 68. i Ustavni sud, odluka broj U-63/01 od 26. juna 2003. godine, tačka 18., objavljena u „Službenom glasniku Bosne i Hercegovine“, broj 38/03).
12. U apelantovom slučaju, osporena rješenja koja se pobijaju apelacijom, ne predstavljaju odluke koje su rezultat cjelokupnog krivičnog postupka protiv apelanta, u smislu utvrđivanja osnovanosti krivične optužbe protiv njega, već su osporene odluke proceduralne odluke donijete u jednoj fazi postupka. Stoga su navodi u pogledu povrede prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije preuranjeni (vidi Ustavni sud, Odluka o dopustivosti broj AP 785/08 od 31. januara 2009. godine, tač. 28-29 dostupna na www.ustavnisud.ba).
13. U skladu sa navedenim, imajući u vidu odredbu člana 18. stav (3) tač. h) i l) Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine, odnosno ukoliko je preuranjena, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
14. S obzirom na odluku o dopustivosti u ovom predmetu, Ustavni sud zaključuje da nema osnova za razmatranje apelantovog prijedloga za donošenje privremene mjere.
15. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Zlatko M. Knežević