Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-85/18 (S. L.)

Odluka donesena 13. 11. 2019.

  • Pitanje o kojem je Ustavni sud već odlučivao
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-85/18

Apelacija

Odluka o dopustivosti

13. 11. 2019.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u sastavu: predsjednik Zlatko M. Knežević, potpredsjednici Mato Tadić i Mirsad Ćeman i sudije Valerija Galić, Miodrag Simović i Seada Palavrić, na sjednici održanoj 13. novembra 2019. godine, u predmetu broj AP-85/18, rješavajući apelaciju Slobodana Lukića, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. stav (3) tačka e), člana 57. stav (2) tačka a) i člana 58. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – prečišćeni tekst ("Službeni glasnik Bosne i Hercegovine" broj 94/14), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija koju je podnio Slobodan Lukić zbog dužine trajanja izvršnog postupka koji je okončan Rješenjem Osnovnog suda u Gradišci broj 72 0 I 034002 04 I od 15. avgusta 2014. godine koje je potvrđeno Rješenjem Okružnog suda u Banjaluci broj 72 0 I 034002 14 Gž od 23. septembra 2014.

godine, zbog toga što se radi o pitanju o kojem je Ustavni sud Bosne i Hercegovine već odlučivao, a iz navoda ili dokaza iznesenih u apelaciji ne proizlazi da ima osnova za ponovno odlučivanje.

OBRAZLOŽENJE

1. Slobodan Lukić (u daljnjem tekstu: apelant) iz Laminaca, podnio je 30. decembra 2017. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) zbog dužine trajanja izvršnog postupka koji je okončan Rješenjem Osnovnog suda u Gradišci (u daljnjem tekstu: Osnovni sud) broj 72 0 I 034002 04 I od 15. avgusta 2014. godine, koje je potvrđeno Rješenjem Okružnog suda u Banjaluci (u daljnjem tekstu: Okružni sud) broj 72 0 I 034002 14 Gž od 23. septembra 2014. godine. Apelacija je registrirana u upisniku za 2018. godinu.

2. Apelant je 2. juna 2004. godine podnio prijedlog za izvršenje protiv „Ribnjaka Bardača“ a.d. iz Srpca (u daljnjem tekstu: izvršenik) na osnovu pravosnažnih presuda Osnovnog suda u Srpcu broj P-67/98 od 25. decembra 2001. godine i Presude Okružnog suda broj Ž-33/03 od 9. februara 2004. godine. Osnovni sud je donio Rješenje broj I-102/04 od 23. juna 2004. godine kojim je dozvolio predloženo izvršenje zapljenom novčanog potraživanja i prenosom radi naplate glavnog duga u iznosu od 20.218,58 KM. Apelant je, nakon što je djelimično namiren, pismenim podneskom predložio izvršenje na cjevovodu dužine 250 m, odnosno građevinskom objektu - nepokretnosti. Rješenjem Osnovnog suda broj 072 0 I 06 001976 od 9. aprila 2009. godine navedeni apelantov prijedlog je odbačen kao nedozvoljen, a to rješenje je potvrđeno Rješenjem Okružnog suda broj 011-0-Ž-09-000 069 od 26. maja 2009. godine.

3. Apelant je 10. septembra 2011. godine podnio apelaciju Ustavnom sudu zbog dužine trajanja predmetnog izvršnog postupka, nakon čega je Ustavni sud na sjednici održanoj 17. jula 2013. godine donio Odluku o dopustivosti i meritumu broj AP-3638/11, kojom je usvojio apelantovu apelaciju, utvrdio kršenje prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 stav 1 Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) zbog toga što u razumnom roku nije okončan predmetni izvršni postupak, te je naložio Osnovnom sudu da po hitnom postupku okonča postupak u predmetu broj I-102/04 (novi broj 072 0 I 06 001976).

4. Apelant je Osnovnom sudu u nastavku postupka ponovo podnio prijedlog za izvršenje, a kao predmet izvršenja je predložio isti cjevovod dužine 250 m, nakon čega je Osnovni sud nalazeći da je u prethodnom toku postupka već odlučeno o prijedlogu za izvršenje i da se predloženo izvršenje na navedenom predmetu izvršenja ne može provesti, navedeni apelantov prijedlog odbacio kao nedozvoljen rješenjem broj 72 0 I 034002 04 I od 15. avgusta 2014. godine, koje je potvrđeno rješenjem drugostepenog suda od 23. septembra 2014. godine, uz obrazloženje da je predmetni cjevovod kao stvar od opšteg interesa izuzet od prometa, pa tako u smislu člana 7. stav 1. ZIP-a ne može biti predmet izvršenja.

5. Apelant je 11. novembra 2014. godine podnio apelaciju Ustavnom sudu, zbog dužine trajanja izvršnog postupka okončanog Rješenjem Osnovnog suda broj 72 0 I 034002 04 I od 15. avgusta 2014. godine koje je potvrđeno rješenjem drugostepenog suda od 23. septembra 2014. godine, pri tom osporavajući stav redovnih sudova da je predloženi cjevovod nepodobno sredstvo za izvršenje, navodeći svoj stav da je u pitanju nekretnina u vlasništvu izvršenika i tražeći da Ustavni sud meritorno riješi njegov prijedlog za izvršenje i odredi ga na predloženom cjevovodu, nakon čega je Ustavni sud na sjednici održanoj 20. aprila 2016. godine donio Odluku o dopustivosti i meritumu broj AP-4844/14, kojom je navedenu apelaciju odbio kao neosnovanu.

6. Apelant nije podnosio prijedlog za izvršenje na drugom predmetu i sredstvu izvršenja, tako da je postupak okončan i predmet arhiviran.

7. Apelant je ponovo 15. maja 2017. godine podnio apelaciju Ustavnom sudu, zbog dužine trajanja predmetnog izvršnog postupka koji je okončan Rješenjem Osnovnog suda broj 72 0 I 034002 04 I od 15. avgusta 2014. godine, koje je potvrđeno rješenjem drugostepenog suda od 23. septembra 2014. godine, koja je registrovana pod brojem AP-1885/17. Ustavni sud je na sjednici održanoj 15. juna 2017. godine, donio grupnu Odluku o dopustivosti broj AP-1061/17, u okviru koje je razmatrana i navedena apelacija apelanta, koja je odbačena kao nedopuštena zbog toga što je Ustavni sud o istoj stvari ranije odlučio, a iz navoda ili dokaza iznesenih u apelaciji ne proizlazi da ima osnova za ponovno odlučivanje.

8. Apelant je ponovo iz istih razloga 30. decembra 2017. godine podnio apelaciju Ustavnom sudu zbog dužine trajanja predmetnog izvršnog postupka koji je okončan Rješenjem Osnovnog suda broj 72 0 I 034002 04 I od 15. avgusta 2014. godine koje je potvrđeno rješenjem drugostepenog suda od 23. septembra 2014. godine, koja je registrovana kao AP-85/18.

Apelacioni navodi

9. U predmetnoj apelaciji apelant istrajava na svom pravnom stavu da njegov prijedlog za izvršenje na predmetnom cjevovodu nije trebao biti odbačen kao nedozvoljen, te da se izvršenje treba provesti na tom predloženom sredstvu. Iako nije podnosio nove prijedloge za izvršenje na nekom drugom sredstvu, te iako je postupak pravosnažno okončan i apelantov prijedlog za izvršenje na predmetnom cjevovodu odbačen i predmet arhiviran, apelant se žali da sud neće da postupa po njegovom prijedlogu za izvršenje na predmetnom cjevovodu i poziva se na povredu prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije, zbog dužine trajanja predmetnog izvršnog postupka.

10. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 18 stav (3) tačka e) Pravila Ustavnog suda.

Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:

Ustavni sud, takođe, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

Član 18. stav (3) tačka e) Pravila Ustavnog suda glasi:

(3) Apelacija nije dopustiva ako postoji neki od sljedećih slučajeva:

e) radi se o pitanju o kojem je Ustavni sud već odlučivao, a iz navoda ili dokaza iznesenih u apelaciji ne proizlazi da ima temelja za ponovno odlučivanje;

11. Ustavni sud zapaža da apelant predmetnom apelacijom ponovo osporava dužinu predmetnog izvršnog postupka koji je pravosnažno okončan Rješenjem Osnovnog suda broj 72 0 I 034002 04 I od 15. avgusta 2014. godine, koje je potvrđeno rješenjem drugostepenog suda od 23. septembra 2014. godine, odnosno da ponovo osporava stav redovnih sudova da izvršenje nije dopušteno na cjevovodu, kao predloženom predmetu i sredstvu izvršenja (kao i u apelacijima broj AP-3638/11, AP-4844/14 i AP-1061/17) o kojim je Ustavni sud već donio odluke. S tim u vezi, Ustavni sud zaključuje da apelant u predmetnoj apelaciji pokreće ista pitanja koja su bila predmet njegovih ranije podnesenih apelacija, o kojima je Ustavni sud već donio odluke. Imajući u vidu navedeno, Ustavni sud zaključuje da je apelacija podnesena po pitanju o kojem je Ustavni sud već odlučivao, a iz navoda ili dokaza iznesenih u apelaciji ne proizlazi da ima osnova za ponovno odlučivanje.

12. U skladu sa navedenim, a imajući u vidu odredbu člana 18. stav (3) tačka e) Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko se radi o pitanju o kojem je Ustavni sud već odlučivao, a iz navoda i dokaza iznesenih u apelaciji ne proizlazi da ima osnova za ponovno odlučivanje, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

13. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Zlatko M. Knežević

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-85/18 (S. L.) | Sudska praksa | Aktio