Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-2003/19 (A. H.)
Odluka donesena 13. 11. 2019.
- Nema povrede
- Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
- Član 1. Protokola 1 uz EK i član II/3.k) Ustava BiH (Zaštita imovine)
- Građanski postupak
- Član 1. P broj 1 uz EK, – zaštita imovine
- Radni odnos
- Očigledno (prima facie) neosnovana
- Pravično suđenje-primjena zakona i utvrđivanje činjenica (proizvoljnost)
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-2003/19
Apelacija
Odluka o dopustivosti
13. 11. 2019.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u sastavu: predsjednik Zlatko M. Knežević, potpredsjednici Mato Tadić i Mirsad Ćeman i sudije Valerija Galić, Miodrag Simović i Seada Palavrić, na sjednici održanoj 13. novembra 2019. godine, u predmetu broj AP-2003/19, rješavajući apelaciju Amera Hasanhodžića, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. stav (4), člana 57. stav (2) tačka a) i člana 58. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine
– Prečišćeni tekst ("Službeni glasnik Bosne i Hercegovine" broj 94/14), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija koju je podnio Amer Hasanhodžić protiv Presude Kantonalnog suda u Tuzli broj 32 0 Rs 272876 17 Rsž od 14. septembra 2017. godine; zbog toga što je očigledno (prima facie) neosnovana.
OBRAZLOŽENJE
1. Amer Hasanhodžić (u daljnjem tekstu: apelant) iz Tuzle, kojeg zastupa Edin Hodžić, advokat iz Tuzle, podnio je 8. maja 2019. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Presude Kantonalnog suda u Tuzli (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) broj 32 0 Rs 272876 17 Rsž od 14. septembra 2017. godine.
2. Ustavni sud konstatuje da je prethodno Odlukom o dopustivosti broj AP-5273/17 od 31. januara 2018. godine odbacio kao preuranjenu apelaciju koju je apelant podnio protiv presude Kantonalnog suda. Imajući u vidu da je osporenim Rješenjem Vrhovnog suda Federacije BiH broj 32 0 Rs 272876 18 Rev od 6. decembra 2018. godine revizija apelanta odbačena kao nedopuštena, te da kao takva ne predstavlja efektivan pravni lijek, Ustavni sud ukazuje da je navedena presuda Kantonalnog suda konačna odluka u predmetnoj pravnoj stvari.
3. U predmetnom postupku, koji je okončan osporenom odlukom Kantonalnog suda, odbijen je tužbeni zahtjev apelanta kojim je tražio da se utvrdi da je nezakonita odluka i rješenje o prijemu u radni odnos pomoćnika direktora za IT sistem tuženog (Zavod zdravstvenog osiguranja Tuzlanskog kantona), da se navedena odluka i rješenje ponište, te da se dosljedno tome tuženi obaveže da po javnom oglasu primi u radni odnos apelanta na neodređeno vrijeme, kao i da mu uspostavi sva prava iz radnog odnosa za isto radno mjesto, te da mu isplati precizirani novčani iznos sa zakonskom zateznom kamatom na ime naknade štete zbog izgubljene dobiti za precizirani period.
4. U obrazloženju osporene odluke Kantonalni sud je naveo da je tuženi raspisao javni oglas za prijem u radni odnos na koji se prijavio apelant, te da su nakon testiranja jedino apelant i E.A. stekli uslove za izlazak na usmeni intervju. Osim toga, Kantonalni sud je naveo da je tuženi imenovao komisiju za provođenje procedure izbora kandidata koja je imala zadatak da donese metodologiju bodovanja kandidata, da sačini konačnu rang listu i predloži kandidate za traženo radno mjesto. Komisija je, između ostalog, utvrdila da ukoliko dva ili više kandidata ostvare isti ukupan broj bodova prednost ima kandidat koji je ostvario veći broj bodova iz testa posebnog znanja. S tim u vezi, Kantonalni sud je naveo da je žalba osnovano prigovorila prvostepenom sudu da je pobijanu presudu zasnovao na pogrešnim zaključcima koji se odnose na metodologiju za izbor kandidata. Kantonalni sud je naveo da je u konkretnom slučaju apelant osvojio 40 bodova na testu posebnog znanja i ukupan broj bodova koji iznosi 82,5, dok je kandidat E.A. na testu posebnog znanja osvojio 28 bodova i ukupan broj od 66 bodova, zbog čega taj sud smatra da je komisija bila dužna da predloži apelanta za navedeno radno mjesto. Međutim, s obzirom da direktor prima u radni odnos predloženog kandidata, Kantonalni sud je naveo da se ne može utvrditi nezakonitost odluke o prijeme E.A. bez zahtjeva apelanta da se utvrdi nezakonitost procedure izbora tog kandidata, što nije bilo predmet tužbenog zahtjeva. Nadalje, Kantonalni sud je naveo da je neosnovan i tužbeni zahtjev apelanta kojim je tražio da se obaveže tuženi da po javnom oglasu primi njega u radni odnos i uspostavi mu sva prava iz radnog odnosa, kao i da mu nadoknadi štetu zbog izgubljene dobiti sa zakonskim zateznim kamatama. Naime, Kantonalni sud je naveo da spor o zakonitosti odluke o izboru kandidata nije spor pune jurisdikcije i sud nema ovlaštenje da odlučuje o izboru kandidata, niti da naloži tuženom da donese odluku o izboru apelanta, jer bi time neovlašteno uzurpirao prava nadležnog tijela tuženog. Iz navedenog razloga je neosnovan tužbeni zahtjev apelanta i u tom dijelu. Budući da apelant po raspisanom oglasu nije zasnovao radni odnos, niti je tuženom naloženo da sa njim zasnuje radni odnos, Kantonalni sud je naveo da je neosnovan i tužbeni zahtjev apelanta za plaćanje naknade štete zbog izgubljene dobiti, kao prava koje je isključivo vezano za radni odnos.
Apelacioni navodi
5. U predmetnoj apelaciji apelant se pozvao na povredu prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) i prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. Apelant, u suštini, smatra da su redovni sudovi, pri donošenju osporenih odluka, pogrešno utvrdili činjenično stanje i pogrešno primijenili materijalno pravo.
6. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda.
Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:
Ustavni sud takođe ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom Ustavu, kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
Član 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda glasi:
Ustavni sud će odbaciti apelaciju kao očigledno (prima facie) neosnovanu kada utvrdi da ne postoji opravdan zahtjev stranke u postupku, odnosno da predočene činjenice ne mogu opravdati tvrdnju da postoji kršenje Ustavom zaštićenih prava i/ili kada se za stranku u postupku utvrdi da ne snosi posljedice kršenja Ustavom zaštićenih prava, tako da je ispitivanje merituma apelacije nepotrebno.
7. Ustavni sud, u fazi ispitivanja dopustivosti apelacije, mora utvrditi, između ostalog, da li su ispunjeni uslovi za meritorno odlučivanje koji su nabrojani u članu 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda. U vezi s tim, Ustavni sud ukazuje da, prema vlastitoj jurisprudenciji i praksi Evropskog suda za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Evropski sud), apelant mora navesti povredu svojih prava koje štiti Ustav Bosne i Hercegovine i ove povrede moraju djelovati vjerovatno. Apelacija je očito neosnovana ukoliko joj manjkaju prima facie dokazi koji dovoljno jasno pokazuju da je navedena povreda ljudskih prava i sloboda moguća (vidi, Evropski sud, Vanek protiv Slovačke, presuda od 31. maja 2005. godine, aplikacija broj 53363/99, i Ustavni sud, Odluka broj AP 156/05 od 18. maja 2005. godine), te ako činjenice u odnosu na koje se podnosi apelacija očito ne predstavljaju kršenje prava koje apelant navodi, tj. ako apelant nema „opravdan zahtjev“ (vidi, Evropski sud, Mezőtúr- Tiszazugi Vízgazdálkodási Társulat protiv Mađarske, presuda od 26. jula 2005. godine, aplikacija broj 5503/02), kao i kad se utvrdi da apelant nije „žrtva“ kršenja prava zaštićenih Ustavom Bosne i Hercegovine.
8. Ustavni sud ukazuje da se apelacioni navodi o povredi prava na pravično suđenje i prava na imovinu odnose na način na koji je u predmetnoj pravnoj stvari utvrđeno činjenično stanje i primijenjeno materijalno pravo. Ustavni sud, rješavajući brojne ovakve apelacije, konzistentno je ukazivao na praksu Evropskog i Ustavnog suda prema kojoj zadatak ovih sudova nije da preispituju zaključke redovnih sudova u pogledu činjeničnog stanja i primjene materijalnog prava (vidi, Evropski sud, Pronina protiv Rusije, odluka o dopustivosti od 30. juna 2005. godine, aplikacija broj 65167/01), niti da supstituiraju redovne sudove u procjeni činjenica i dokaza, već je uopšteno zadatak redovnih sudova da ocijene činjenice i dokaze koje su izveli. Zadatak Ustavnog suda je da ispita da li je eventualno došlo do povrede ustavnih prava (vidi, npr., Ustavni sud, Odluka broj AP 20/05 od 18. maja 2005. godine, objavljena u „Službenom glasniku BiH“ broj 58/05).
9. Na osnovu činjenica konkretnog predmeta, Ustavni sud smatra da je Kantonalni sud u obrazloženju odluke osporene predmetnom apelacijom dao detaljne, jasne i precizne razloge za svoje odlučenje, u čemu Ustavni sud ne nalazi proizvoljnost. Pri tome, Ustavni sud ukazuje da apelant nije ponudio relevantne argumente koji bi opravdali njegove tvrdnje da je na bilo koji način došlo do povrede ustavnih prava na koja se pozvao, osim što je nezadovoljan rezultatom postupka u kojem je donesena osporena odluka. Imajući u vidu navedeno, te konzistentnu praksu Evropskog suda i Ustavnog suda i stavove navedene i u ovoj odluci, Ustavni sud smatra da nema ništa što ukazuje da navodi apelanta u predmetnoj apelaciji pokreću ustavna pitanja na koja se pozvao, odnosno ništa što ukazuje da apelant ima "opravdan zahtjev" u smislu člana 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda. Zbog toga, Ustavni sud zaključuje da su ovi navodi očigledno (prima facie) neosnovani.
10. Imajući u vidu odredbu člana 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je očigledno (prima facie) neosnovana, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
11. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Zlatko M. Knežević