Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-6078/18 (Predsjednik odbora povjerilaca ZZ "Ratar" Brka - u stečaju Šaćir Rahman i Odbor povjerilaca ZZ "Ratar" Brka - u stečaju)

Odluka donesena 17. 12. 2019.

Nema povrede
Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
Član 1. Protokola 1 uz EK i član II/3.k) Ustava BiH (Zaštita imovine)
Član 13. EK (Pravo na djelotvoran pravni lijek)
Član 1. Protokola 12 uz EK (Opća zabrana diskriminacije)
  • Građanski postupak
  • Stečaj
  • Očigledno (prima facie) neosnovana
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Zlatko M. Knežević

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-6078/18

Apelacija

Odluka o dopustivosti

17. 12. 2019.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u sastavu: predsjednik Zlatko M. Knežević, potpredsjednik Mirsad Ćeman i sudije Valerija Galić, Miodrag Simović i Seada Palavrić, na sjednici održanoj 17. decembra 2019. godine, u predmetu broj AP-6078/18, rješavajući apelaciju predsjednika odbora povjerilaca ZZ "Ratar" Brka - u stečaju Šaćira Rahmana i Odbora povjerilaca ZZ "Ratar" Brka - u stečaju, na osnovu člana 18. stav (4), člana 57. stav (2) tačka a) i člana 58. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – Prečišćeni tekst ("Službeni glasnik Bosne i Hercegovine" broj 94/14), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija koju su podnijeli predsjednik odbora povjerilaca ZZ "Ratar" Brka - u stečaju Šaćir Rahman i Odbor povjerilaca ZZ "Ratar" Brka - u stečaju protiv Rješenja Apelacionog suda Brčko Distrikta Bosne i Hercegovine broj 96 0 St 004804 18 Pž 6 od 7. avgusta 2018. godine i Rješenja Osnovnog suda Brčko Distrikta Bosne i Hercegovine broj 96 0 St 004804 06 St od 17. novembra 2017. godine, zbog toga što je očigledno (prima facie) neosnovana.

OBRAZLOŽENJE

1. Predsjednik odbora povjerilaca ZZ "Ratar" Brka - u stečaju Šaćir Rahman i Odbor povjerilaca ZZ "Ratar" Brka - u stečaju (u daljnjem tekstu: prvoapelant i drugoapelant, odnosno apelanti) podnijeli su 30. oktobra 2018. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Rješenja Apelacionog suda Brčko Distrikta Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Apelacioni sud) broj 96 0 St 004804 18 Pž 6 od 7. avgusta 2018. godine i Rješenja Osnovnog suda Brčko Distrikta Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Osnovni sud) broj 96 0 St 004804 06 St od 17. novembra 2017. godine. Također, apelanti su podnijeli zahtjev „da u raspravi po ovoj apelaciji ne učestvuje sudija Ustavnog suda g. Mato Tadić jer smatraju da je isti u sukobu interesa i da ne može učestvovati u odlukama Ustavnog suda u kojima je jedna od strana Brčko Distrikt Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Brčko distrikt), a sve zbog toga što prima naknadu od Brčko distrikta“. Apelanti su dopunili apelaciju 5. marta 2019. godine.

2. U predmetnom postupku, koji je okončan osporenom odlukom Apelacionog suda, odbijen je prijedlog drugoapelanta za otvaranje postupka prinudnog poravnanja u stečajnom postupku nad ZZ „Ratar“ Brka – u stečaju (u daljnjem tekstu: stečajni dužnik).

3. U obrazloženju prvostepenog rješenja Osnovni sud je naveo da je drugoapelant podnio prijedlog za otvaranje postupka prinudnog poravnanja u stečaju koji bi se proveo na način da drugoapealnt obezbijedi saglasnost povjerilaca da se odriču prava na kamatu, da najveći priznati povjerilac ZZ „Brka" Brka svoje potraživanje u iznosu od 748.291,38 KM konvertuje u kapital stečajnog dužnika u visini od 60% osnovnog kapitala, čime bi se steklo pravo upisa suvlasništva u kapitalu stečajnog dužnika, da ZZ „Brka" Brka prihvati da isplati sve priznate povjerioce u visini od 100% duga, te da se svi troškovi stečajnog postupka izmire iz iznosa raspoloživih sredstava koja se nalaze na transakcijskom računu stečajnog dužnika. Osnovni sud je istakao da je u konkretnom slučaju imovina stečajnog dužnika unovčena još u toku postupka likvidacije, te da su povjeriocima djelimično izmirena priznata potraživanja, što znači da nije ispunjen uslov za donošenje odluke o odlaganju unovčenja imovine stečajnog dužnika. Također, da iz izvještaja stečajnog upravnika i uvjerenja Registra zemljišta Osnovnog suda od 9. novembra 2017. godine proizlazi da stečajni dužnik osim sredstava na računu u iznosu od 75.222,20 KM, iz kojih treba izmiriti preostale troškove stečajnog postupka, nema druge imovine, odnosno da su sva potraživanja prema izvještaju stečajnog upravnika neizvjesna. Pri tome, Osnovni sud je istakao da ozdravljenje stečajnog dužnika nije moguće, jer nema imovine koja je neophodna za daljnje poslovanje. Osnovni sud je ukazao da se tumačenjem odredbe člana 110. st. 1. i 2. i člana 122. stav 2. Zakona o stečaju, prinudnom poravnanju i likvidaciji Brčko distrikta izvodi zaključak da je prinudno poravnanje moguće u ranijem stadiju stečajnog postupka kada društvo još ima imovinu i kada nije prestalo poslovati ili je prekid poslovanja kraće trajao, te može nesmetano nastaviti poslovanje, a što u konkretnom slučaju nije moguće. U konačnici, Osnovni sud je istakao da predloženi način prinudnog poravnanja u stečaju ne bi mogao prihvatiti ni da stečajni dužnik ima imovinu, jer ZZ „Brka“ Brka ne bi mogla biti upisana kao jedan od osnivača stečajnog dužnika, s obzirom na odredbu člana 9. Zakona o zemljoradničkim zadrugama Brčko distrikta, kojom je propisano da zadrugu može osnovati najmanje sedam poslovno sposobnih fizičkih lica, a da je ZZ „Brka“ Brka pravno lice, koje obavlja istu djelatnost koju je obavljao i stečajni dužnik prije otvaranja stečajnog postupka.

4. U obrazloženju osporenog rješenja Apelacioni sud je naveo da se stečajni postupak nad stečajnim dužnikom vodi samo radi pokušaja namirenja njenih povjerilaca i da će, nakon što predmetni postupak bude pravosnažno okončan, stečajni dužnik biti brisan iz sudskog registra, jer je po sili zakona izgubio mogućnost da dalje obavlja svoju djelatnost kada svoje poslovanje nije uskladio sa tada važećim Zakonom o zadrugama. Pri tome, Apelacioni sud je istakao da je pravilan zaključak prvostepenog suda da se prijedlog za pokretanje prinudnog poravnanja ne može usvojiti, s obzirom da nije ispunjen uslov zbog kojeg je i ustanovljen institut prinudnog poravnanja, a to je saniranje i ozdravljenje poslovnog subjekta, kako bi mogao dalje nastaviti sa poslovanjem. U konačnici, Apelacioni sud je istakao da je neosnovano pozivanje apelanata u žalbi da je prvostepeni sud morao primijeniti odredbu člana 10. Opšteg zakona o zadrugama (kojom je propisano da zadrugu mogu osnovati najmanje pet fizičkih i pravnih lica), budući da se navedeni Zakon primjenjuje samo na teritoriji Federacije Bosne i Hercegovine i Republike Srpske, dok se na teritoriji Brčko distrikta primjenjuje Zakon o zemljoradničkim zadrugama Brčko distrikta. Apelacioni navodi

5. U predmetnoj apelaciji apelanti se pozivaju na povredu prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija), prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju, prava na djelotvoran pravni lijek iz člana 13. Evropske konvencije, te smatraju da je došlo do kršenja člana 1. Protokola broj 12 uz Evropsku konvenciju (opća zabrana diskriminacije), kao i člana 17. Evropske konvencije (zabrana zloupotrebe prava). Apelanti, u suštini, smatraju da su redovni sudovi, pri donošenju osporenih odluka, pogrešno utvrdili činjenično stanje i pogrešno primijenili pozitivno-pravne propise.

6. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda.

Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:

Ustavni sud također ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom Ustavu, kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

Član 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda glasi:

Ustavni sud će odbaciti apelaciju kao očigledno (prima facie) neosnovanu kada utvrdi da ne postoji opravdan zahtjev stranke u postupku, odnosno da predočene činjenice ne mogu opravdati tvrdnju da postoji kršenje Ustavom zaštićenih prava i/ili kada se za stranku u postupku utvrdi da ne snosi posljedice kršenja Ustavom zaštićenih prava, tako da je ispitivanje merituma apelacije nepotrebno.

7. Ustavni sud, u fazi ispitivanja dopustivosti apelacije, mora utvrditi, između ostalog, da li su ispunjeni uvjeti za meritorno odlučivanje koji su nabrojani u članu 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda. U vezi s tim, Ustavni sud ukazuje da, prema vlastitoj jurisprudenciji i praksi Evropskog suda za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Evropski sud), apelant mora navesti povredu svojih prava koje štiti Ustav Bosne i Hercegovine i ove povrede moraju djelovati vjerovatno. Apelacija je očito neosnovana ukoliko joj manjkaju prima facie dokazi koji dovoljno jasno pokazuju da je navedena povreda ljudskih prava i sloboda moguća (vidi, Evropski sud, Vanek protiv Slovačke, presuda od 31. maja 2005. godine, aplikacija broj 53363/99, i Ustavni sud, Odluka broj AP 156/05 od 18. maja 2005. godine), te ako činjenice u odnosu na koje se podnosi apelacija očito ne predstavljaju kršenje prava koje apelant navodi, tj. ako apelant nema „opravdan zahtjev“ (vidi, Evropski sud, Mezőtúr- Tiszazugi Vízgazdálkodási Társulat protiv Mađarske, presuda od 26. jula 2005. godine, aplikacija broj 5503/02), kao i kad se utvrdi da apelant nije „žrtva“ kršenja prava zaštićenih Ustavom Bosne i Hercegovine.

8. Ustavni sud ukazuje da se apelacioni navodi o povredi ustavnih prava, na koja su se apelanti pozvali u apelaciji, odnose na način na koji je u predmetnoj pravnoj stvari utvrđeno činjenično stanje i na koji su primijenjeni pozitivno-pravni propisi. Ustavni sud, rješavajući brojne ovakve apelacije, konzistentno je ukazivao na praksu Evropskog i Ustavnog suda prema kojoj zadatak ovih sudova nije da preispituju zaključke redovnih sudova u pogledu činjeničnog stanja i primjene pozitivno-pravnih propisa (vidi, Evropski sud, Pronina protiv Rusije, odluka o dopustivosti od 30. juna 2005. godine, aplikacija broj 65167/01), niti da supstituiraju redovne sudove u procjeni činjenica i dokaza, već je općenito zadatak redovnih sudova da ocijene činjenice i dokaze koje su izveli. Zadatak Ustavnog suda je da ispita da li je eventualno došlo do povrede ustavnih prava (vidi, npr., Ustavni sud, Odluka broj AP 20/05 od 18. maja 2005. godine, objavljena u „Službenom glasniku BiH“ broj 58/05).

9. Na osnovu činjenica konkretnog predmeta, koje proizlaze iz dokumenata predočenih Ustavnom sudu i iz apelacionih navoda, Ustavni sud smatra da je Apelacioni sud u obrazloženju odluke osporene predmetnom apelacijom dao detaljne, jasne i precizne razloge za svoje odlučenje, pa se ne može zaključiti da je primjena relevantnih zakonskih odredaba u bilo kojem dijelu bila proizvoljna. Pri tome, Ustavni sud ukazuje da apelanti nisu ponudili relevantne argumente koji bi opravdali njihove tvrdnje da je na bilo koji način došlo do povrede ustavnih prava na koja su se pozvali, osim što su nezadovoljni rezultatom postupka u kojem je donesena osporena odluka. Imajući u vidu navedeno, te konzistentnu praksu Evropskog suda i Ustavnog suda i stavove navedene i u ovoj odluci, Ustavni sud smatra da nema ništa što ukazuje da navodi apelanata u predmetnoj apelaciji pokreću ustavna pitanja na koja su se pozvali, odnosno ništa što ukazuje da apelanti imaju "opravdan zahtjev" u smislu člana 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda. Zbog toga, Ustavni sud zaključuje da su ovi navodi očigledno (prima facie) neosnovani.

10. Imajući u vidu odredbu člana 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je očigledno (prima facie) neosnovana, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

11. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Zlatko M. Knežević

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-6078/18 (Predsjednik odbora povjerilaca ZZ… | Sudska praksa | Aktio