Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-3942/19 (M. M.)

Odluka donesena 13. 11. 2019.

Nema povrede
Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
Član 1. Protokola 1 uz EK i član II/3.k) Ustava BiH (Zaštita imovine)
  • Građanski postupak
  • Član 1. P broj 1 uz EK, – zaštita imovine
  • Očigledno (prima facie) neosnovana
  • Pravično suđenje-primjena zakona i utvrđivanje činjenica (proizvoljnost)
  • Isplata duga
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-3942/19

Apelacija

Odluka o dopustivosti

13. 11. 2019.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u sastavu: predsjednik Zlatko M. Knežević, potpredsjednici Mato Tadić i Mirsad Ćeman i sudije Valerija Galić, Miodrag Simović i Seada Palavrić, na sjednici održanoj 13. novembra 2019. godine, u predmetu broj AP-3942/19, rješavajući apelaciju Mladena Mihajlovića, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. stav (4), člana 57. stav (2) tačka a) i člana 58. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine

– Prečišćeni tekst ("Službeni glasnik Bosne i Hercegovine" broj 94/14), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija koju je podnio Mladen Mihajlović protiv Presude Okružnog suda u Doboju broj 85 0 Mal 068654 19 Gž od 29. maja 2019. godine, zbog toga što je očigledno (prima facie) neosnovana.

OBRAZLOŽENJE

1. Mladen Mihajlović (u daljnjem tekstu: apelant), kojeg zastupa Miodrag Tufegdžić, advokat iz Doboja, podnio je 16. oktobra 2019. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Presude Okružnog suda u Doboju (u daljnjem tekstu: Okružni sud) broj 85 0 Mal 068654 19 Gž od 29. maja 2019. godine.

2. U predmetnom postupku, koji je okončan osporenom odlukom Okružnog suda, obavezan je apelant da tužiocu (KP „Progres“ a.d. Doboj) na ime duga plati određeni novčani iznos sa zakonskim zateznim kamatama, kao i da tužiocu naknadi troškove parničnog postupka u određenom novčanom iznosu.

3. U obrazloženju osporene odluke Okružni sud je naveo da je postupak u toj pravnoj stvari započet tako što je tužilac, kao tražilac izvršenja, podnio prvostepenom sudu prijedlog za izvršenje na osnovu vjerodostojne isprave - izvoda iz poslovnih knjiga, da je sud donio rješenje o izvršenju, međutim, budući da je apelant izjavio prigovor protiv tog rješenja, prijedlog za izvršenje se tretirao kao tužba i predmet je nastavljen kao parnični postupak. Okružni sud je naveo da u postupku pred prvostepenim sudom parnične stranke nisu predočile dokaz o zaključenom ugovoru o odvozu komunalnog otpada, međutim, prvostepeni sud je utvrdio da apelant stanuje u Doboju, da je evidentiran kod tužioca od 2010. godine, te da je te godine, kao i u 2011. godini i u 2012. godini, vršio uplate tužiocu i na taj način priznao i postojanje i osnovanost duga. Zbog toga je u smislu odredbe člana 24. Zakona o komunalnim djelatnostima dužan plaćati odvoz komunalnog otpada, bez obzira da li je vlasnik ili korisnik stambenog prostora, što je regulisano i odredbama člana 5. stav 2. i 3. Odluke o prikupljanju i odvoženju komunalnog otpada. Okružni sud je dalje naveo da je prvostepeni sud zaključio da, bez obzira što apelant nije zaključio sa tužiocem ugovor o odvozu komunalnog otpada, da su oni u obligaciono-pravnom odnosu povodom usluge koju je pružio tužilac, i da je apelant, u smislu odredbe člana 16. stav 2. Zakona o komunalnim djelatnostima, dužan plaćati utvrđenu cijenu za pruženu komunalnu uslugu na osnovu računa koje ispostavlja davalac usluge. Takođe, Okružni sud je naveo da je prvostepeni sud je utvrdio da apelant račune nije plaćao, ali da je visinu konačno opredjeljenog tužbenog zahtjeva tužilac dokazao izvodima iz poslovnih knjiga za sporni period. Okružni sud je naveo da je prvostepeni sud izvode iz poslovnih knjiga osnovano prihvatio kao validne i pravilno izveo zaključak da apelant nije dokazao da mu tužilac nije pružio komunalne usluge prikupljanja i odvoženja komunalnog otpada, niti je dokazao da te usluge nije koristio.

4. Okružni sud je naveo da apelant u žalbi osporava izvode iz poslovnih knjiga kao dokaz visine duga, te ističe da to mogu biti samo računi, koji nisu ni postojali. Međutim, Okružni sud je naveo da su takvi navodi u suprotnosti sa odredbom člana 29. stav 2. Zakona o izvršnom postupku kojom su kao vjerodostojne isprave propisani i izvodi iz poslovnih knjiga za cijenu komunalnih usluga, između ostalog i za odvoz smeća. Okružni sud je dalje naveo da su neosnovani žalbeni prigovori koji se odnose na pasivnu legitimaciju apelanta, jer iz provedenih dokaza proizilazi da je apelant kod tužioca bio evidentiran kao korisnik usluga još 2010. godine i da je nekoliko godina povremeno plaćao usluge odvoza smeća i da je i tada stanovao na adresi na kojoj se i sada nalazi, pa je samim tim obveznik plaćanja odvoza komunalnog otpada, bez obzira što nije zaključio ugovor o pružanju usluga, jer ga to ne oslobađa plaćanja navedene obaveze. Okružni sud je takođe naveo da su bez osnova i žalbeni navodi apelanta koji se odnose na konačno opredijeljeni tužbeni zahtjev tužioca i na troškove postupka, odnosno uspjeh u parnici, budući da je tužilac na početku pripremnog ročišta konačno opredijelio svoj tužbeni zahtjev kod kojeg je ostao do zaključenja glavne rasprave i koji je usvojen pobijanom presudom, pa se ne može govoriti o djelimičnom uspjehu u parnici, jer su troškovi pravilno obračunati.

Apelacioni navodi

5. U predmetnoj apelaciji apelant se pozvao na povredu prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) i prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola 1 Evropske konvencije. Apelant, u suštini, smatra da su redovni sudovi, pri donošenju osporenih odluka, pogrešno utvrdili činjenično stanje i pogrešno primijenili materijalno i procesno pravo.

6. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda.

Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:

Ustavni sud takođe ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom Ustavu, kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

Član 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda glasi:

Ustavni sud će odbaciti apelaciju kao očigledno (prima facie) neosnovanu kada utvrdi da ne postoji opravdan zahtjev stranke u postupku, odnosno da predočene činjenice ne mogu opravdati tvrdnju da postoji kršenje Ustavom zaštićenih prava i/ili kada se za stranku u postupku utvrdi da ne snosi posljedice kršenja Ustavom zaštićenih prava, tako da je ispitivanje merituma apelacije nepotrebno.

7. Ustavni sud, u fazi ispitivanja dopustivosti apelacije, mora utvrditi, između ostalog, da li su ispunjeni uslovi za meritorno odlučivanje koji su nabrojani u članu 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda. U vezi s tim, Ustavni sud ukazuje da, prema vlastitoj jurisprudenciji i praksi Evropskog suda za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Evropski sud), apelant mora navesti povredu svojih prava koje štiti Ustav Bosne i Hercegovine i ove povrede moraju djelovati vjerovatno. Apelacija je očito neosnovana ukoliko joj manjkaju prima facie dokazi koji dovoljno jasno pokazuju da je navedena povreda ljudskih prava i sloboda moguća (vidi, Evropski sud, Vanek protiv Slovačke, presuda od 31. maja 2005. godine, aplikacija broj 53363/99, i Ustavni sud, Odluka broj AP 156/05 od 18. maja 2005. godine), te ako činjenice u odnosu na koje se podnosi apelacija očito ne predstavljaju kršenje prava koje apelant navodi, tj. ako apelant nema „opravdan zahtjev“ (vidi, Evropski sud, Mezőtúr- Tiszazugi Vízgazdálkodási Társulat protiv Mađarske, presuda od 26. jula 2005. godine, aplikacija broj 5503/02), kao i kad se utvrdi da apelant nije „žrtva“ kršenja prava zaštićenih Ustavom Bosne i Hercegovine.

8. Ustavni sud ukazuje da se apelacioni navodi o povredi prava na pravično suđenje i prava na imovinu, na koja se apelant pozvao u predmetnoj apelaciji, odnose na način na koji je u predmetnoj pravnoj stvari utvrđeno činjenično stanje i primijenjeno materijalno i procesno pravo. Ustavni sud, rješavajući brojne ovakve apelacije, konzistentno je ukazivao na praksu Evropskog i Ustavnog suda prema kojoj zadatak ovih sudova nije da preispituju zaključke redovnih sudova u pogledu činjeničnog stanja i primjene materijalnog prava (vidi, Evropski sud, Pronina protiv Rusije, odluka o dopustivosti od 30. juna 2005. godine, aplikacija broj 65167/01), niti da supstituiraju redovne sudove u procjeni činjenica i dokaza, već je uopšteno zadatak redovnih sudova da ocijene činjenice i dokaze koje su izveli. Zadatak Ustavnog suda je da ispita da li je eventualno došlo do povrede ustavnih prava (vidi, npr., Ustavni sud, Odluka broj AP 20/05 od 18. maja 2005. godine, objavljena u „Službenom glasniku BiH“ broj 58/05).

9. Na osnovu činjenica konkretnog predmeta, Ustavni sud smatra da je Okružni sud u obrazloženju odluke osporene predmetnom apelacijom dao detaljne, jasne i precizne razloge za svoje odlučenje, u čemu Ustavni sud ne nalazi proizvoljnost. Pri tome, Ustavni sud ukazuje da apelant nije ponudio relevantne argumente koji bi opravdali njegove tvrdnje da je na bilo koji način došlo do povrede ustavnih prava na koja se pozvao, osim što je nezadovoljan rezultatom postupka u kojem je donesena osporena odluka. Imajući u vidu navedeno, te konzistentnu praksu Evropskog suda i Ustavnog suda i stavove navedene i u ovoj odluci, Ustavni sud smatra da nema ništa što ukazuje da navodi apelanta u predmetnoj apelaciji pokreću ustavna pitanja na koja se pozvao, odnosno ništa što ukazuje da apelant ima "opravdan zahtjev" u smislu člana 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda. Zbog toga, Ustavni sud zaključuje da su ovi navodi očigledno (prima facie) neosnovani.

10. Imajući u vidu odredbu člana 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je očigledno (prima facie) neosnovana, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

11. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Zlatko M. Knežević

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-3942/19 (M. M.) | Sudska praksa | Aktio