Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-3931/19 (JP Elektroprivreda BiH d.d. Sarajevo ZD Rudnici "Kreka" d.o.o. Tuzla)
Odluka donesena 17. 12. 2019.
- Protek roka
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-3931/19
Apelacija
Odluka o dopustivosti
17. 12. 2019.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u sastavu: predsjednik Zlatko M. Knežević, potpredsjednici Mato Tadić i Mirsad Ćeman, i sudije Valerija Galić, Miodrag Simović i Seada Palavrić, na sjednici održanoj 17. decembra 2019. godine, u predmetu broj AP-3931/19, rješavajući apelaciju JP Elektroprivreda BiH d.d. Sarajevo ZD Rudnici "Kreka" d.o.o. Tuzla, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. stav (1) i stav (3) tačka c), člana 57. stav (2) tačka a) i člana 58. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – Prečišćeni tekst ("Službeni glasnik Bosne i Hercegovine" broj 94/14), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija JP Elektroprivreda BiH d.d. Sarajevo ZD Rudnici "Kreka" d.o.o. Tuzla podnesena protiv rješenja Vrhovnog suda Federacije BiH broj 32 0 P 145292 19 Rev od 10. juna 2019. godine, zbog proteka roka za podnošenje apelacije.
OBRAZLOŽENJE
1. JP Elektroprivreda BiH d.d. Sarajevo ZD Rudnici "Kreka" d.o.o. Tuzla (u daljnjem tekstu: apelantica) , podnijela je 18. oktobra 2019. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv rješenja Vrhovnog suda Federacije BiH (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud) broj 32 0 P 145292 19 Rev od 10. juna 2019. godine.
2. Presudom Općinskog suda u Tuzli broj 32 0 P 145292 16 P 2 od 11. januara 2017. godine, utvrđeno je da su tužitelji Vojislav i Slobodanka Gašić, oboje iz Tuzle ispunili zakonske uslove za kupovinu jednosobnog stana na kojem su sunosioci stanarskog prava, te da je tužena apelantica dužna istim navedeni stan prodati u roku od 3 mjeseca od dana ispunjenja uslova za prodaju, a da to u navedenom roku nije učinila. Apelantica je stavom III izreke iste presude dužna tužiteljima na ime troškova parničnog postupka isplatiti iznos od 4.864,86 KM, dok su sa viškom zahtjeva preko dosuđenog iznosa tužitelji odbijeni. Presudom Kantonalnog suda u Tuzli broj 32 0 P 145292 17 Gž od 14. decembra 2018. godine, žalba apelantice je odbijena i prvostepena presuda potvrđena u dosuđujućem dijelu.
3. Rješenjem Vrhovnog suda revizija apelantice je odbačena kao nedopuštena. Odredbom člana 49. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku izmijenjen je član 237. Zakona o parničnom postupku („Službene novine Federacije BiH“ br. 53/03, 73/05, 19/06 i 98/15, dalje: ZPP), tako što je u stavu dva propisano da revizija nije dozvoljena ako vrijednost pobijanog dijela pravomoćne presude ne prelazi 30.000,00 KM. U konkretnom slučaju radi se o nenovčanom potraživanju gdje označena vrijednost spora u tužbi iznosi 11.000,00 KM ne prelazi limitirajući iznos, imovinski cenzus kao kriterij uslova dopuštenosti revizije iz člana 237. stav 2. ZPP-a, nije ostvaren.
4. Apelantica u apelaciji ukazuje da joj je osporenim odlukama povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3. e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija), kao i pravo na imovinu iz člana II/3. k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju.
5. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine člana 18. stav (1) i stav (3) tačka c) Pravila Ustavnog suda. Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:
«Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.» Član 18. stav (1) i stav (3) tačka c) Pravila Ustavnog suda glasi:
«1) Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.
3) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva:
c) protekao je rok za podnošenje apelacije;»
6. Pravilo iscrpljivanja pravnih lijekova zahtjeva da apelanti dođu do konačne odluke. Konačna odluka predstavlja odgovor na posljednji pravni lijek koji je efektivan i adekvatan da ispita nižestepenu odluku, kako u činjeničnom tako i u pravnom pogledu. Iz navoda apelacije proističe da je apelantica protiv osporene presude Kantonalnog suda u Tuzli broj 32 0 P 145292 17 Gž od 14. decembra 2018. godine, izjavila reviziju, ali je ona rješenjem Vrhovnog suda broj 32 0 P 145292 19 Rev od 10. juna 2019. godine, odbačena kao nedopuštena. Ustavni sud konstatuje da je revizija u ovom slučaju neefektivan pravni lijek, jer je odbačena iz formalnih razloga. Korištenjem revizije koja je odbačena, apelantica je propustila podnijeti apelaciju u roku koji je predviđen članom 18. stav (3) tačka c) Pravila Ustavnog suda. Iz navedenog proizilazi da je konačna odluka presuda Kantonalnog suda u Tuzli broj 32 0 P 145292 17 Gž od 14. decembra 2018. godine, donesena povodom žalbe apelantice protiv prvostepene presude.
7. S obzirom na to da je o zahtjevu apelantice za reviziju rješavano rješenjem Vrhovnog suda broj 32 0 P 145292 19 Rev od 10. juna 2019. godine, kojim je odbačen kao nedopušten zahtjev za reviziju protiv presude Kantonalnog suda u Tuzli broj 32 0 P 145292 17 Gž od 14. decembra 2018. godine, Ustavni sud nije smatrao potrebnim utvrđivati datum prijema drugostepene presude, jer se podrazumijeva da je apelantica drugostepenu presudu primila prije datuma kad je donesena odluka o njenom zahtjevu za reviziju. Pošto je apelacija Ustavnom sudu podnesena 18. oktobra 2019. godine, proizlazi da je podnesena nakon što je protekao rok za podnošenje apelacije predviđen članom 18. stav (1) Pravila Ustavnog suda. U skladu sa navedenim, Ustavni sud je zaključio da je apelacija podnesena neblagovremeno, odnosno nakon proteka roka od 60 dana od dana kada je apelantica primila osporenu presudu Kantonalnog suda u Tuzli broj 32 0 P 145292 17 Gž od 14. decembra 2018. godine.
8. Imajući u vidu odredbu člana 18. stav (3) tačka c). Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko se utvrdi da je protekao rok za podnošenje apelacije, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
9. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Zlatko M. Knežević