Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-337/18 (B. Z.)

Odluka donesena 27. 11. 2019.

  • Neiscrpljivanje pravnih lijekova
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-337/18

Apelacija

Odluka o dopustivosti

27. 11. 2019.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u sastavu: predsjednik Zlatko M. Knežević, potpredsjednici Mato Tadić i Mirsad Ćeman, i sudije Valerija Galić, Miodrag Simović i Seada Palavrić, na sjednici održanoj 27. novembra 2019. godine, u predmetu broj AP-337/18, rješavajući apelaciju Boška Zekića, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. stav (3) tačka m), člana 57. stav (2) tačka a) i člana 58. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine

– Prečišćeni tekst ("Službeni glasnik Bosne i Hercegovine" broj 94/14), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Boška Zekića podnesena zbog navodne povrede prava na pristup sudu apelanta iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda, u prekršajnom postupku protiv apelanta po prekršajnom nalogu broj 0028235354 Ministarstva unutrašnjih poslova Republike Srpske, Policijske uprave, Policijske stanice Banja Luka Centar, zbog neiscrpljivanja pravnih lijekova mogućih prema zakonu.

OBRAZLOŽENJE

1. Boško Zekić (u daljnjem tekstu: apelant) iz Zvornika, kojeg zastupa Radivoje Lazarević advokat iz Zvornika, podnio je 15. januar 2018 apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) zbog povrede prava na pravično suđenje i pristup sudu iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda, u prekršajnom postupku po prekršajnom nalogu Ministarstva unutrašnjih poslova Republike Srpske, Uprava policije, Policijske stanice Banja Luka Centar (u daljnjem tekstu: PS Centar) broj 0028235354.

2. Apelant je u apelaciji naveo da je 12. decembra 2017. godine, prilikom registracije automobila, saznao da je protiv njega u registru novčanih kazni zaveden prekršajni nalog PS Centar broj 0028235354 nepoznatog datuma, da mora da plati 105,40 KM novčane kazne i da je dobio zaštitnu mjeru upravljanja motornim vozilom i dva kaznena boda. Tom prilikom je dobio Izvod iz registra novčanih kazni, dok mu prekršajni nalog ni tada ni nikada nakon toga (čak i na izričito traženja) nije dostavljen.

3. Apelant ukazuje da je platio kaznu zbog registracije, ali je tragajući za prekršajnim nalogom koji je izdao PS Centar, došao do informacija da mu je prekršajni nalog dostavljen na adresu Zvornik, Jadarska 12, C-5, dok je njegova navodno prava adresa Zvornik, Jadarska 12, IV sprat stan 36.

4. Dakle, apelant ukazuje na povredu prava na pristup sudu zbog činjenice da mu je prekršajni nalog poslat od strane PS Centar na adresu koja nije njegova adresa prebivališta, te je time apelantu onemogućeno da sudski ospori prekršajni nalog, koji je “nezakonito opravosnažen“. Apelant ukazuje da nije imao na raspolaganju bilo kakav pravni lijek (žalba, prijedlog za povraćaj i slično) iz razloga što Zakon o prekršajima RS prosto ne predviđa mogućnost podnošenja prijedloga za povraćaj u pređašnje stanje Organu koji je izdao nalog, a on je“ zbog neizjašnjenja stranke postao konačan“.

5. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 18. stav (1) i stav (3) tačka m) Pravila Ustavnog suda. Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:

Ustavni sud, takođe, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

Član 18. stav (1) i stav (3) tačka m) Pravila Ustavnog suda glasi:

(1) Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.

(3) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva:

m) apelant nije iscrpio pravne lijekove moguće prema zakonu.

6. Prema pravilu o iscrpljivanju pravnih lijekova, apelant mora da dođe do konačne odluke. Konačna odluka predstavlja odgovor na zadnji pravni lijek, koji je djelotvoran i adekvatan da ispita nižestepenu odluku kako u činjeničnom, tako i u pravnom pogledu. Pri tome apelant odlučuje o tome da li će koristiti pravni lijek bez obzira na to da li je riječ o redovnom ili vanrednom pravnom lijeku. Odluka kojom je pravni lijek odbačen zato što apelant nije ispoštovao formalne zahtjeve pravnog lijeka (rok, plaćanje taksi, forma ili ispunjenje drugih zakonskih uslova) ne može se smatrati konačnom. Korištenje takvog pravnog lijeka ne prekida rok od 60 dana propisan članom 18. stav (1) Pravila Ustavnog suda (vidi Ustavni sud, odluke br. AP-283/03 od 14. oktobra 2004. godine i AP-106/04 od 18. januara 2005. godine).

7. U konkretnom slučaju apelant osporava postupanje PS Centar zbog činjenice da mu nije poslat prekršajni nalog na adresu koju je naveo u CIPS prijavi i time mu je onemogućeno pravo na pristup sudu, odnosno da ospori navedeni prekršajni nalog. Ustavni sud najprije primjećuje da je jedini razlog zbog kojeg je apelant podnio apelaciju navodna neuredna dostava prekršajnog naloga na adresu apelanta od strane PS Centar. S tim u vezi, Ustavni sud je u svojim ranijim odlukama, u kojima je postavljeno slično pitanje (dostavljanje pismena od kojih teče pravo na žalbu), naveo da je „ono što je poštar napisao oboriva pretpostavka koju apelant može istaći samo u žalbi, što je u konkretnom slučaju i uradio“ (vidi predmet AP-2690/16, 11. oktobra 2018. godine, tačka 42). Iako se u navedenom predmetu AP-2970/16 radilo o dostavi odluke suda, isto pravilo je primjenljivo za sve organe koje vrše dostavu, odnosno da je ono što napiše dostavljač oboriva pretpostavka.

8. Nadalje, Ustavni sud primjećuje da je apelant u konkretnom predmetu (kako je naveo zbog registracije auta) platio novčanu kaznu. Time je, dakle, apelant prihvatio odgovornost za prekršaj (član 151. Zakona o prekršajima) te sudsku zaštitu i ne može tražiti (vidi Odluka Ustavnog suda AP-124/18, od 11. oktobra 2018. godine). Stoga se postavlja pitanje može li istaći povredu prava na pristup sudu Ustavnom sudu, kada je svojom voljom (plaćanjem kazne i prihvatanjem odgovornosti) sam sebe lišio ovog prava pred redovnim sudom.

9. Ustavni sud zapaža da odredba člana 152. Zakona o prekršajima propisuje „ukoliko je prekršajni nalog dostavljen u skladu sa odredbama ovog zakona“, a okrivljeni ne podnese zahtjev za sudsko odlučivanje, smatraće se da je prihvatio odgovornost. Dakle, bez obzira na činjenicu što zakon traži „dostavu“ i „uručenje naloga“ (član 154. Zakon o prekršajima - Podnošenje zahtjeva za sudsko odlučivanje) činjenica da je apelant saznao za prekršajni nalog i kaznu koju treba da plati, predstavljala je osnov da traži sudsko odlučivanje, čime bi aktivirao i sudski put (u smislu odredbi člana 156. , odnosno da sud utvrdi da li je zahtjev podnijet u roku), te bi na taj način apelant ishodovao sudsku odluku, a koja bi zatim mogla, u skladu sa odredbama član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, biti predmet osporavanja pred Ustavnim sudom (vidi AP-1786/14, od 22. decembra 2016. godine)

10. Stoga, imajući u vidu odredbu člana 18. stav (3) tačka m) Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko apelant nije iscrpio pravne lijekove moguće prema zakonu, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

11. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Zlatko M. Knežević

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-337/18 (B. Z.) | Sudska praksa | Aktio