Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o meritumu u predmetu AP-4123/17 (R. Č.)

Odluka donesena 13. 11. 2019.

Povreda
Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
  • Istraga
  • Pravično suđenje - razuman rok
  • Krivični postupak
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-4123/17

Apelacija

Odluka o meritumu

13. 11. 2019.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u predmetu broj AP 4123/17, rješavajući apelaciju Radivoja Čanića, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 57. stav (2) tačka b) i člana 59. st. (1) i (2) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – prečišćeni tekst („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ broj 94/14), u sastavu:

Mato Tadić, potpredsjednik Mirsad Ćeman, potpredsjednik Valerija Galić, sutkinja Miodrag Simović, sudija Seada Palavrić, sutkinja na sjednici održanoj 13. novembra 2019. godine donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU

Usvaja se apelacija Radivoja Čanića.

Utvrđuje se povreda prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda u odnosu na donošenje odluke u razumnom roku u predmetu Okružnog javnog tužilaštva u Banjoj Luci broj T13 0 KT 0041307 18.

Nalaže se Okružnom javnom tužilaštvu u Banjoj Luci da bez daljnjeg odgađanja preduzme mjere propisane zakonom s ciljem okončanja postupka u predmetu broj T13 0 KT 0041307 18 u skladu sa članom II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i članom 6. stav 1.

Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda.

Nalaže se Okružnom javnom tužilaštvu u Banjoj Luci da u skladu sa članom 72. stav (5) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine u roku od 30 dana od dana dostavljanja ove odluke obavijesti Ustavni sud Bosne i Hercegovine o preduzetim mjerama s ciljem izvršenja ove odluke.

OBRAZLOŽENJE

I.Uvod

1. Radivoje Čanić (u daljnjem tekstu: apelant) iz Doboja, kojeg zastupa Branko Macura, advokat iz Prijedora, podnio je 3. oktobra 2017. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) zbog dužine trajanja istrage koja se u vrijeme podnošenja apelacije vodila pred Okružnim javnim tužilaštvom u Banjoj Luci – Područna kancelarija Prijedor (u daljnjem tekstu: OJT Prijedor) u predmetu broj T22 0 KT 0004109 17 2. II.Postupak pred Ustavnim sudom

2. Na osnovu člana 23. Pravila Ustavnog suda, 5. januara 2018. i 12. marta 2019. godine je od OJT Prijedor, te 20. septembra 2019. godine od Okružnog javnog tužilaštva u Banjaluci (OJT Banja Luka) zatraženo da dostave odgovor na apelaciju.

3. OJT Prijedor je 22. januara 2018. i 27. marta 2019. godine dostavio odgovor na apelaciju. OJT Banja Luka je dostavio odgovor 7. oktobra 2019. godine.

4. Ustavni sud je 2. oktobra 2019. godine od OJT Banja Luka telefonskim putem zatražio informaciju o statusu predmeta.

5. Ustavni sud je na osnovu člana 91. stav (3) tačka c) Pravila Ustavnog suda, na zahtjev predsjednika Zlatka M. Kneževića donio odluku o njegovom izuzimanju iz rasprave i odlučivanja u ovom predmetu.

III.Činjenično stanje

6. Činjenice predmeta koje proizlaze iz apelantovih navoda i dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu se sumirati na sljedeći način.

7. Apelant je 8. januara 2013. godine lišen slobode na osnovu odredbe člana 204. Zakona o krivičnom postupku Republike Srpske (u daljnjem tekstu: ZKP) zbog postojanja osnovane sumnje da je počinio krivično djelo neovlaštene proizvodnje i prometa opojnih droga iz člana 224. stav 1. Krivičnog zakona Republike Srpske (u daljnjem tekstu: KZ), što proizlazi iz potvrde o lišenju slobode Policijske stanice Gradiška broj 08-3/01-11/13. Prilikom lišenja slobode apelantu su oduzeti predmeti koji su navedeni u potvrdi o oduzimanju predmeta broj 08-3/01-11/13.

8. Dalje, 9. januara 2013. godine Policijska stanica Gradiška je apelanta otpustila, o čemu je izdala potvrdu o otpustu lica lišenog slobode. Apelantu su istog dana vraćene oduzete stvari, o čemu je izdata i potvrda o vraćanju privremeno oduzetih predmeta.

9. Stanica javne bezbjednosti Prijedor (u daljnjem tekstu: SJB Prijedor) 25. marta 2013. godine izdala je naredbu o pretresu lica, stana i drugih prostorija, kao i o privremenom oduzimanju predmeta koji mogu služiti kao dokaz u krivičnom postupku. SJB Prijedor je 26. marta 2013. godine izdao potvrdu o privremenom oduzimanju predmeta na osnovu naredbe za pretres, u kojoj je navedeno da su apelantu oduzeta dva mobilna telefona i SIM kartica, bliže označeni u navedenoj potvrdi.

10. SJB Prijedor je 26. marta 2013. godine lišio apelanta slobode zbog osnova sumnje da je počinio krivično djelo iz člana 224. stav 2. KZ-a. Apelantu su istog dana oduzeti službeni opasač sa službenim pištoljem marke „Glock“, službene lisice, službena legitimacija i službena značka, bliže označeni u potvrdi o privremenom oduzimanju predmeta koju je izdao SJB Prijedor.

11. OJT Prijedor je 27. marta 2013. godine Okružnom sudu u Banjoj Luci podnio prijedlog za određivanje pritvora prema više lica, među kojima i apelanta, budući da postoji osnovana sumnja da je u periodu od 18. oktobra 2012. do 26. marta 2013. godine D. S. (osumnjičeni) od lica, čiji mu identitet nije poznat ili ga ne želi otkriti, nabavljao i kod sebe posjedovao radi prodaje opojnu drogu marihuanu, koju je zatim preprodavao A. G. i apelantu, koji su tako nabavljenu drogu lično ili posredstvom drugih lica distribuirali krajnjim korisnicima. U prijedlogu je dalje navedeno da su 8. januara 2013. godine policijski službenici Policijske stanice Gradiška prilikom kontrole putničkog motornog vozila, vlasništvo osumnjičenog A. G., dok se s njim u vozilu nalazio i apelant, pronašli sakriven paket opojne droge marihuana, ukupne bruto mase 540 grama, koju su im uz izdatu potvrdu o privremenom oduzimanju predmeta oduzeli i deponirali u Osnovnom sudu u Gradišci, čime je apelant počinio krivično djelo neovlaštene proizvodnje i prometa opojnih droga.

12. U obrazloženju prijedloga je navedeno da se SJB Prijedor obratio OJT Prijedor sa zahtjevom da se prema određenim licima odrede posebne istražne radnje zbog osnova sumnje da se bave kupovinom i preprodajom raznih opojnih droga, najviše marihuane, u vidu organizirane kriminalne grupe. OJT Prijedor se 16. oktobra 2012. godine obratio Okružnom sudu u Banjoj Luci s prijedlogom da se te istražne radnje i odrede, pa je sud naredbom od 18. oktobra 2012. godine odredio provođenje posebnih istražnih radnji nadzora i tehničkog snimanja telekomunikacija mobilnih telefona, koje su okončane 26. marta 2013. godine. U prijedlogu je dalje istaknuto da saslušanje potencijalnih svjedoka i njihova identifikacija nisu u potpunosti obavljeni i nisu bili mogući dok su se posebnim istražnim radnjama prikupljali materijal i informacije bitni za podnošenje izvještaja i počinjenom djelu i počiniocima, i da će to biti urađeno u narednih mjesec dana, zbog čega je predloženo da se apelantu (i ostalim osumnjičenim) odredi pritvor na osnovu odredbe člana 197. stav 1. tačka b) ZKP-a u trajanju od jednog mjeseca. Uz prijedlog za određivanje pritvora OJT Prijedor je, između ostalih materijalnih dokumenata, dostavio i naredbu o provođenju istrage protiv više lica, među kojima i apelanta, broj T13 1 KT 0004109 13 od 27. marta 2013. godine.

13. Postupajući po prijedlogu OJT Prijedor, Okružni sud u Banjoj Luci je 28. marta 2013. godine donio rješenje o određivanju pritvora apelantu u trajanju od jednog mjeseca iz razloga predviđenih članom 197. stav 1. tačka b). Pritvor je trajao do 27. aprila 2013. godine kada je apelant pušten iz pritvora.

14. Granična policija Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Granična policija), čiji je apelant zaposlenik, 9. aprila 2013. godine donijela je rješenje o privremenoj suspenziji. U rješenju je određeno da se apelant privremeno suspendira iz Granične policije, odnosno zadataka koje obavlja, počev od 9. aprila 2013. godine do okončanja disciplinskog ili krivičnog postupka. U stavu II rješenja određeno je da se, dok traje suspenzija, apelantu oduzima službeno oružje, službena legitimacija i značka i zabranjuje mu se nošenje službene uniforme, dok je u stavu III određeno da tokom suspenzije apelant ima pravo na iznos od 65% svoje osnovne plaće koju bi ostvario da je bio na radu. Apelant je u apelaciji naveo da je privremena suspenzija iz Granične policije, odnosno sa zadataka i dužnosti koje obavlja, trajala i u vrijeme podnošenja apelacije, što je potkrijepio dopisom Granične policije od 27. jula 2017. godine u kojem Granična policija obavještava apelantovog zastupnika da je apelant privremeno suspendiran iz Granične policije, odnosno sa zadataka i dužnosti koje obavlja počev od 9. aprila 2013. godine.

15. Iz spisa dalje proizlazi da se apelantov advokat 21. jula 2017. godine obratio OJT Prijedor sa zahtjevom da OJT Prijedor izda pismeni odgovor da li je predmet broj T22 0 KT 0004019 još u fazi istrage, a ukoliko jeste, da s obzirom na činjenicu da je apelant suspendiran s posla, čime mu je ugroženo pravo na rad, iz čega proizlazi njegov nesporan interes, da se istraga okonča odnosno donese tužilačka odluka. Dopisom broj T22 0 KT 0004109 17 2 od 31. augusta 2017. godine OJT Prijedor je apelantovog advokata obavijestio da potvrđuje da je istraga protiv apelanta i dalje u toku. IV.Apelacija I.Navodi iz apelacije

16. Apelant ukazuje na kršenje člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda u odnosu na donošenje odluke u razumnom roku u predmetu OJT Prijedor broj T22 0 KT 0004109 17 2.

17. Istakao je da je istraga protiv njega pokrenuta 27. marta 2013. godine (apelant smatra da su istražne radnje počele i ranije, tačnije od dana prvog lišavanja slobode 8. januara 2013. godine) i traje do dana podnošenja apelacije, na osnovu čega se da zaključiti da je OJT Prijedor imao više nego dovoljno vremena istražiti činjenice koje opravdavaju osnov sumnje da je apelant počinio krivično djelo koje mu je stavljeno na teret. Smatra da se bespotrebnim i bezobzirnim odugovlačenjem istrage od strane OJT Prijedor povređuju njegova Ustavom garantirana prava i da ga se drži u neograničenoj neizvjesnosti u pogledu toga da li će i kada biti optužen. Osim toga, apelant tvrdi da trpi i materijalne posljedice odugovlačenja istrage jer je od aprila 2013. godine do dana podnošenja apelacije suspendiran s radnog mjesta u Graničnoj policiji. Apelant je dalje naveo da, s obzirom na to da OJT Prijedor na osnovu dosadašnjeg toka istrage nije potvrdio osnovanost sumnje i nije podigao optužnicu, smatra da OJT Prijedor ima „pravnu i etičku obavezu” obustaviti istragu u skladu sa članom 232. stav 1. ZKP-a. U prilog navedenom, istakao je da je stavom 3. istog člana propisano da okončanje istrage ne sprečava tužioca da istragu, okončanu shodno navedenoj odredbi, ponovo otvori ako dođe do novih saznanja koja ukazuju da postoje osnovi sumnje da je apelant počinio krivično djelo. Osim toga, apelant smatra da ZKP, shodno odredbi člana 233. stav 2, ne dozvoljava da istraga traje neograničeno, te da pruža garancije kojima se sprečava da se osumnjičeni drži u neograničenoj neizvjesnosti u pogledu toga da li će i kada biti optužen. U vezi s tim, istakao je da, ako ne bude podignuta optužnica nakon proteka šest mjeseci od pokretanja istrage, kolegij tužilaštva preduzima potrebne mjere da se istraga okonča, kao i da u njegovom slučaju istraga traje više od četiri godine, a prema njegovim saznanjima, Kolegij Tužilaštva do dana podnošenja apelacije nije postupio po zakonskoj obavezi i naložio da se izvrše mjere potrebne da se istraga okonča.

II.Odgovor na apelaciju

18. OJT Prijedor je u odgovoru na apelaciju, koji je 22. januara 2018. godine dostavio Ustavnom sudu, naveo da je OJT Prijedor započeo da radi 1. juna 2017. godine. Prije 1. juna 2017. godine spis je dužio tužilac koji je bio zaposlenik OJT Banja Luka – Područne kancelarije u Prijedoru. Dalje je navedeno da OJT Prijedor od svog formiranja ima ozbiljne kadrovske poteškoće jer raspolaže sa samo tri tužioca i glavnim tužiocem. S obzirom na te kadrovske poteškoće, tužioci su zaduženi s velikim brojem predmeta, zbog čega istrage u određenim predmetima traju dugo. U pogledu konkretnog predmeta, navedeno je da je stavljen u Plan rješavanja za 2018. godinu s obzirom na to da je riječ o predmetu iz 2013. godine, te da će Tužilaštvo preduzeti sve što objektivno može da u tom predmetu što prije donese tužilačku odluku.

19. U odgovoru od 20. marta 2019. godine OJT Prijedor je obavijestio Ustavni sud da je u odnosu na apelanta predmet razdvojen i ustupljen OJT Banja Luka s obzirom na to da je to Tužilaštvo mjesno nadležno da postupa u tom predmetu, kao i da informacijom da li je u predmetu donesena odluka raspolaže OJT Banja Luka.

20. OJT Banja Luka je u odgovoru na apelaciju naveo da je 27. marta 2013. godine OJT Prijedor donio naredbu o provođenju istrage protiv više lica, među kojima i apelanta, zbog osnovane sumnje da su počinili krivična djela neovlaštene proizvodnje i prometa opojnih droga. Nakon formiranja Okružnog javnog tužilaštva u Prijedoru kao samostalnog tužilaštva, to Tužilaštvo je 12. aprila 2018. godine spis predmeta dostavilo OJT Banja Luka kao mjesno nadležnom tužilaštvu. Dalje je navedeno da je 23. jula 2018. godine u Osnovnom sudu u Banjoj Luci izvršena radnja otvaranja i pregleda predmeta privremeno oduzetih od osumnjičenog D. S., a 16. januara 2019. godine dostavljena je fotodokumentacija načinjena prilikom otvaranja i pregleda navedenih predmeta. U Osnovnom sudu u Gradišci je 18. septembra 2019. godine izvršena radnja otvaranja i pregleda predmeta privremeno oduzetih od osumnjičenog A. G. Dalje je navedeno da je OJT Banja Luka 26. septembra 2019. godine OJT Prijedor uputio zahtjev za dostavljanje cjelokupnog materijala prikupljenog provođenjem posebnih istražnih radnji prema osumnjičenima, koje je tada provodio OJT Prijedor, međutim OJT Prijedor uz spis nije ustupio traženi materijal. Navedeno je da je za 7. oktobar 2019. godine u Okružnom sudu Banja Luka zakazano otvaranje i pregled predmeta privremeno oduzetih i deponiranih od osumnjičenih apelanta i D. S., te se otvaranjem i pregledom tih predmeta završava radnja otvaranja i pregleda predmeta oduzetih od osumnjičenih, nakon čega će biti izvršeno vještačenje tih predmeta. Dalje je istaknuto da je na Kolegiju OJT Banja Luka održanom 20. decembra 2018. godine produžen rok za provođenje istrage u ovom predmetu, kao i da se u konkretnom slučaju radi o obimnom spisu, pa iz tog razloga postupak traje duže. V.Relevantni propisi

21. Zakon o krivičnom postupku Republike Srpske („Službeni glasnik Republike Srpske“ br. 53/12, 91/17 i 66/18). Za potrebe ove odluke koristi se tekst Zakona o krivičnom postupku Republike Srpske („Službeni glasnik Republike Srpske“ broj 53/12), koji je važio u vrijeme donošenja osporenih odluka, a koji u relevantnom dijelu glasi:

Prava i dužnosti tužioca Član 43.

1. Osnovno pravo i dužnost tužioca je otkrivanje i gonjenje učinilaca krivičnih djela.

2. Tužilac ima pravo i dužnost da:

a) odmah nakon saznanja da postoje osnovi sumnje da je učinjeno krivično djelo, preduzme potrebne mjere u cilju njegovog otkrivanja i sprovođenja istrage, pronalaženja osumnjičenog, rukovođenja i nadzora nad istragom, kao i radi upravljanja aktivnostima ovlašćenih službenih lica koji pronalaze osumnjičenog i prikupljaju izjave i dokaze,

b) sprovede istragu u skladu sa ovim zakonom, Okončanje istrage Član 233.

(1) Tužilac okončava istragu kada utvrdi da je stanje stvari dovoljno razjašnjeno da se može podići optužnica. Okončanje istrage će se zabilježiti u spisu.

(2) Ako se istraga ne završi u roku od šest mjeseci od donošenja naredbe o sprovođenju istrage, potrebne mjere da bi se istraga okončala, preduzeće kolegijum tužilaštva.

VI.Dopustivost

22. U skladu sa članom VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

23. U skladu sa članom 18. stav (1) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njom pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku koji je koristio.

24. U skladu sa članom 18. stav (2) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može izuzetno razmatrati apelaciju i kada nema odluke nadležnog suda ukoliko apelacija ukazuje na ozbiljna kršenja prava i osnovnih sloboda koje štiti Ustav Bosne i Hercegovine ili međunarodni dokumenti koji se primjenjuju u Bosni i Hercegovini.

25. Imajući u vidu odredbe člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. st. (1), (3) i (4) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je utvrdio da predmetna apelacija ispunjava uvjete u pogledu dopustivosti.

VII.Meritum

26. Apelant smatra da je zbog neokončavanja istrage u razumnom roku došlo do povrede njegovog prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije, tvrdeći da Tužilaštvo vodi istragu „više od četiri godine“, uslijed čega trpi neizvjesnost u pogledu toga da li će i kada biti optužen.

Pravo na pravičan postupak

27. Član II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:

Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i slobode iz stava 2. ovog člana, što uključuje:

e) Pravo na pravično saslušanje u građanskim i krivičnim stvarima i druga prava u vezi sa krivičnim postupkom.

28. Član 6. stav 1. Evropske konvencije u relevantnom dijelu glasi:

1. Prilikom utvrđivanja njegovih građanskih prava i obaveza ili krivične optužbe protiv njega, svako ima pravo na pravičnu i javnu raspravu u razumnom roku pred nezavisnim i nepristrasnim sudom ustanovljenim zakonom. (...)

29. Ustavni sud smatra da u konkretnom slučaju za apelanta postoji „optužba“ u smislu člana 6. stav 1. Evropske konvencije, te da mu moraju biti pružene sve garancije prava na pravično suđenje, uključujući i pravo na donošenje odluke u razumnom roku u krivičnom postupku. Umjesto posebnog obrazloženja ovog zaključka, Ustavni sud se poziva na svoju Odluku o dopustivosti i meritumu broj AP 2130/09 od 28. maja 2010. godine, tačka 47 (dostupna na internetskoj stranici Ustavnog suda www.ustavnisud.ba).

Period koji se uzima u obzir

30. Prema konzistentnoj praksi Evropskog suda, pri ocjeni razumnog roka početak relevantnog perioda u krivičnim stvarima vezuje se za trenutak u kojem je lice postalo svjesno da je osumnjičeno za krivično djelo jer od tog trenutka ima interes da sud donese odluku o postojanju te sumnje. Ovakvo određivanje relevantnog perioda očigledno je u slučajevima u kojim je hapšenje prethodilo formalnoj optužbi (vidi Evropski sud, Wemhoff protiv Njemačke, presuda broj 2122/64 od 27. juna 1968. godine, stav 19; Dobbertin protiv Francuske, presuda broj 13089/87 od 25. februara 1993. godine, st. 9. i 138). Dalje, kao kraj relevantnog perioda uzima se trenutak u kojem je okončana nesigurnost u pogledu pravne pozicije lica. U tom smislu, Evropski sud primjenjuje jednake kriterije i u krivičnim i u građanskim stvarima. Pri tome, u krivičnom postupku odluka o optužnici, odnosno oslobađanje od optužbe ili odbacivanje optužbe moraju biti konačni. Najzad, konačno odlučivanje o optužbi može predstavljati i odustajanje od daljeg vođenja krivičnog postupka (vidi Wemhoff, stav 18).

31. Iako je OJT Prijedor donio naredbu o provođenju istrage 27. marta 2013. godine, iz dokumenata predočenih Ustavnom sudu, kao i iz navoda apelacije proizlazi da je prva mjera koja je implicirala tvrdnju da je apelant počinio krivično djelo preduzeta 8. januara 2013. godine, kada je apelant prvi put lišen slobode. S obzirom na to da je prva radnja kojom je apelant „pogođen“ u istražnom postupku, zbog postojanja osnovane sumnje da je počinio krivično djelo preduzeta 8. januara 2013. godine, te imajući u vidu da istraga do danas nije okončana, Ustavni sud zaključuje da relevantni period u konkretnom slučaju traje šest godina i osam mjeseci.

Analiza dužine trajanja postupka

32. Rukovodeći se kriterijima ustanovljenim praksom Evropskog suda u analizi razumnosti trajanja postupka, Ustavni sud će prvo ispitati složenost predmeta.

33. U konkretnom slučaju apelant je osumnjičen da je počinio krivično djelo neovlaštene proizvodnje i prometa opojnih droga. Ustavni sud primjećuje da se radi o djelu glave XXI KZ-a, odnosno o protivpravnom ponašanju upravljenom protiv zdravlja ljudi, kao i da je zloupotreba opojnih droga globalna pojava te jedan od najvećih problema savremenog društva. S obzirom na navedeno, te imajući u vidu raširenost konzumiranja, a time i proizvodnje, te stavljanja u promet droga, te s obzirom na stepen ugrožavanja zdravlja ljudi i posljedice na zajednicu u cjelini, ova pojava iziskuje, uz medicinske mjere, preduzimanje i represivnih mjera usmjerenih prema njenom suzbijanju. Osim toga, istraga se vodi protiv više lica nad kojima su provođene posebne istražne radnje, kao i mjere pretresa. Tužilaštvo je u obavezi pronađene predmete otvoriti, o tome načiniti zapisnike, fotodokumentaciju, vještačiti ih. Dakle, imajući u vidu karakter krivičnog djela koje se apelantu stavlja na teret, kao i radnje koje je potrebno preduzeti tokom istrage, može se reći da se radi o relativno složenom predmetu.

34. Sljedeći kriterij koji Ustavni sud treba ispitati jeste ponašanje strana u postupku. U vezi s tim, Ustavni sud naglašava da član 6. Evropske konvencije nalaže da sudski postupak treba biti brz, ali da uspostavlja i opće načelo o pravilnom administriranju pravde. Da li su organi koji učestvuju u postupku uspostavili pravedan balans između tih načela ocjenjuje se prema okolnostima konkretnog slučaja (vidi Evropski sud, Boddaert protiv Belgije, presuda broj 12919/87 od 22. septembra 1992. godine, stav 39).

35. Primijenjeno na konkretni slučaj, Ustavni sud nije mogao zaključiti da je apelant svojim ponašanjem na bilo koji način doprinosio dužini istražnog postupka, pri čemu se u konkretnom slučaju radi o stvari koja je značajna za apelanta. Naime, naveo je da je od 9. aprila 2013. godine suspendiran iz Granične policije, odnosno sa zadataka i dužnosti koje je obavljao i da će za vrijeme trajanja suspenzije primati 65% od osnovne plaće koju bi primao da radi. Osim toga, nesporno je da sama činjenica vođenja postupka utječe psihički na lice protiv kojeg se postupak vodi, pa tako i sam apelant navodi da je u stalnoj neizvjesnosti da li će i kada biti optužen. Stoga je opravdana apelantova težnja da neizvjesnost u kojoj se nalazi bude što prije otklonjena.

36. Na drugoj strani, obaveza suda i tužilaštva, kao i svih drugih koji učestvuju u postupku je da osiguraju pravilno administriranje pravde, prije svega, pravilan i fer postupak koji pruža garancije da niko nevin neće biti osuđen. Pri tome, organi koji učestvuju u postupku moraju zaštititi i opći interes, odnosno da počinilac krivičnog djela bude izveden pred sud i kažnjen kad za to postoje uvjeti propisani zakonom.

37. Iz odgovora na apelaciju koji je Ustavnom sudu dostavio OJT Banja Luka, Ustavni sud zapaža da je u tužilaštvima u Republici Srpskoj došlo do određenih organizacionih promjena, pa je tako OJT Prijedor, umjesto dotadašnje Područne kancelarije, počelo funkcionirati kao samostalno tužilaštvo, pri čemu je nadležnost u konkretnom predmetu prešla na OJT Banja Luka. U vezi s tim, Ustavni sud podsjeća na ustaljenu praksu Evropskog suda, koju Ustavni sud dosljedno podržava, prema kojoj se takve okolnosti ne mogu smatrati prihvatljivim opravdanjem za dužinu trajanja postupka jer javna vlast ima dužnost organizirati svoj pravni sistem tako da omogući sudovima da se povinuju zahtjevima i uvjetima Evropske konvencije, pa tako i standardima prava na pravično suđenje u razumnom roku.

38. Ustavni sud, dalje, naglašava da je u relevantnim odredbama ZKP-a, u skladu s načelom akuzatornosti, propisano da je odluka o pokretanju, obustavljanju i okončanju istrage u isključivoj nadležnosti tužioca. Tužilac, također, ima zakonsku obavezu preduzeti krivično gonjenje kada postoje dokazi da je krivično djelo počinjeno. Ustavni sud primjećuje da je odredbom člana 233. ZKP-a propisano da tužilac okončava istragu kada utvrdi da je stanje stvari dovoljno razjašnjeno da se može podići optužnica, a da je u stavu 2. iste odredbe propisano da će, ako se istraga ne završi u roku od šest mjeseci od donošenja naredbe o provođenju istrage, potrebne mjere da bi se istraga okončala preduzeti kolegij tužilaštva. Dakle, tom je odredbom propisano da će kolegij tužilaštva preduzeti potrebne mjere radi okončanja istrage, međutim, ZKP nije izričito naveo da se istraga mora završiti u roku od šest mjeseci, kao što nije naveo ni najduži rok u kojem se istraga mora završiti, nego je propisano da ukoliko se istraga ne završi u roku od šest mjeseci od donošenja naredbe o provođenju istrage, potrebne mjere za okončanje istrage preduzet će kolegij tužilaštva. Ustavni sud podsjeća na svoj već ranije utvrđeni stav da se odredba člana 233. ZKP-a ne može tumačiti kao pravo tužilaštva da istragu može voditi neograničeno, što je zaključak i iz Odluke Ustavnog suda broj U 5/16 od 1. juna 2017. godine, dostupna na www.ustavnisud.ba, jer bi to bilo suprotno jednom od osnovnih prava osumnjičenog odnosno optuženog, utvrđenih u članu 13. ZKP-a (pravo osumnjičenog odnosno optuženog da u najkraćem roku bude izveden pred sud i da mu bude suđeno bez odgađanja). U vezi s navedenim, Ustavni sud zapaža da je u odgovoru na apelaciju OJT Banja Luka naveo da je na Kolegiju Tužilaštva održanom 20. decembra 2018. godine produžen rok za provođenje istrage u ovom predmetu. Ustavni sud podsjeća da je naredba o provođenju istrage u ovom predmetu donesena 27. marta 2013. godine, a da je Kolegij održan pet godina i šest mjeseci nakon toga uprkos zakonskoj obavezi Kolegija da, ukoliko se istraga ne završi u roku od šest mjeseci od donošenja naredbe o provođenju istrage, donese potrebne mjere da bi se istraga okončala. U vezi s tim, Ustavni sud zapaža da iz odgovora OJT Banja Luka, osim što je navedeno da je produžen rok za provođenje istrage, nije vidljivo koji će se konkretno koraci preduzeti da bi se predmetna istraga uistinu i okončala. Dakle, iako iz odgovora OJT Banja Luka proizlazi da OJT Banja Luka preduzima određene radnje, kao i da je Kolegij Tužilaštva produžio rok za provođenje istrage koja traje već šest godina i osam mjeseci, Ustavni sud smatra da neizvjesnost u kojoj se apelant nalazi za njega predstavlja pretjeran teret koji se ne može opravdati osiguranjem pravilnog administriranja pravde.

39. Dakle, imajući u navedeno, Ustavni sud smatra da je istražni postupak u konkretnom slučaju, uprkos činjenici da se radi o relativno složenom predmetu, narušio ravnotežu između zahtjeva za efikasan i brz postupak i pravilnog administriranja pravde, odnosno da istraga, koja već šest godina i osam mjeseci pogađa apelanta, nije zadovoljila zahtjev „razumnog roka“ iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije.

VIII.Zaključak

40. Ustavni sud zaključuje da je apelantu povrijeđeno pravo na pravičan postupak iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. Evropske konvencije u odnosu na donošenje odluke u razumnom roku u predmetu OJT Banja Luka broj T13 0 KT 0041307 18 imajući u vidu da je istražni postupak koji traje šest godina i osam mjeseci narušio ravnotežu između zahtjeva za efikasan i brz postupak i pravilnog administriranja pravde, odnosno da neizvjesnost u kojoj se apelant nalazi predstavlja pretjeran teret za njega, pri čemu je, uprkos zakonskoj obavezi Kolegija da, ukoliko se istraga ne završi u roku od šest mjeseci od donošenja naredbe o provođenju istrage, donese potrebne mjere da bi se istraga okončala, taj kolegij održan tek nakon pet godina i šest mjeseci od donošenja naredbe o provođenju istrage.

41. Na osnovu člana 59. st. (1) i (2) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

42. Prema članu VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Zlatko M. Knežević

Odluka o meritumu u predmetu AP-4123/17 (R. Č.) | Sudska praksa | Aktio