Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-3945/19 (M. i V. M.)

Odluka donesena 17. 12. 2019.

  • Protek roka
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-3945/19

Apelacija

Odluka o dopustivosti

17. 12. 2019.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u sastavu: predsjednik Zlatko M. Knežević, potpredsjednici Mato Tadić i Mirsad Ćeman, i sudije Valerija Galić, Miodrag Simović i Seada Palavrić, na sjednici održanoj 17. decembra 2019. godine, u predmetu broj AP-3945/19, rješavajući apelaciju Mihajla Mokića i Vasilija Mokića, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. stav (1) i stav (3) tačka c), člana 57. stav (2) tačka a) i člana 58. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – Prečišćeni tekst ("Službeni glasnik Bosne i Hercegovine" broj 94/14), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Mihajla Mokića i Vasilija Mokića podnesena protiv rješenja Vrhovnog suda Republike Srpske broj 80 0 P 021238 19 Rev od 14. avgusta 2019. godine, presude Okružnog suda u Bijeljini broj 80 0 P 021238 15 Gž 3 od 6.

aprila 2016. godine i presude Osnovnog suda u Bijeljini broj 80 0 P 021238 14 P 3 od 10. jula 2015. godine, zbog proteka roka za podnošenje apelacije.

OBRAZLOŽENJE

1. Mihajlo Mokić i Vasilije Mokić (u daljnjem tekstu: apelanti) , koje zastupa Momčilo A. Jovanović advokat iz Beograda-Zemuna, podnijeli su 17. oktobra 2019. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv rješenja Vrhovnog suda Republike Srpske (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud) broj 80 0 P 021238 19 Rev od 14. avgusta 2019. godine, presude Okružnog suda u Bijeljini broj 80 0 P 021238 15 Gž 3 od 6. aprila 2016. godine i presude Osnovnog suda u Bijeljini broj 80 0 P 021238 14 P 3 od 10. jula 2015. godine.

2. Presudom Osnovnog suda u Bijeljini broj 80 0 P 021238 14 P 3 od 10. jula 2015. godine, odbačen je tužbeni zahtjev apelanata da se utvrdi da je apsolutno ništav i ne proizvodi pravno dejstvo ugovor o doživotnom izdržavanju od 6. juna 2003. godine zbog presuđene stvari. Istovremeno je odbijen tužbeni zahtjev za utvrđenje ništavosti ugovora o doživotnom izdržavanju OPU broj 138/2009, jer primaoci izdržavanja nisu bili vlasnici niti posjednici nepokretnosti, u vrijeme zaključenja predmetnog ugovora. Obavezani su apelanti da solidarno tuženim naknade parnični trošak u iznosu od 4.420,00 KM u roku od 30 dana od dana pravosnažnosti presude a pod prijetnjom prinudnog izvršenja. Presudom Okružnog suda u Bijeljini broj 80 0 P 021238 15 Gž 3 od 6. aprila 2016. godine, žalba apelanata je odbijena i prvostepena presuda potvrđena.

3. Rješenjem Vrhovnog suda revizija apelanata je odbačena kao nedozvoljena. Odredbom člana 237. stav 2. Zakona o parničnom postupku („Službeni glasnik Republike Srpske“ broj 58/03, 85/03, 74/05, 63/07, 49/09 i 61/13- u daljnjem tekstu: ZPP) propisano je da revizija nije dozvoljena ako vrijednost pobijanog dijela pravosnažne presude ne prelazi 30.000,00 KM. U konkretnoj situaciji apelanti su u tužbi kao vrijednost spora označili iznos od 20.000,00 KM, da bi podneskom od 23. marta 2011. godine kao vrijednost spora označili iznos od 8.000,00 KM, što ne prelazi iznos dozvoljenosti revizije iz odredbe člana 237. stav 2. ZPP.

4. Apelant u apelaciji ukazuje da mu je osporenim odlukama povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3. e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija), pravo na imovinu iz člana II/3. k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju, kao i pravo na zabranu diskriminacije iz člana II/4. Ustava Bosne i Hercegovine i člana

14. Evropske konvencije.

5. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine člana 18. stav (1) i stav (3) tačka c) Pravila Ustavnog suda. Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:

«Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.» Član 18. stav (1) i stav (3) tačka c) Pravila Ustavnog suda glasi:

«1) Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.

3) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva:

c) protekao je rok za podnošenje apelacije;»

6. Pravilo iscrpljivanja pravnih lijekova zahtjeva da apelanti dođu do konačne odluke. Konačna odluka predstavlja odgovor na posljednji pravni lijek koji je efektivan i adekvatan da ispita nižestepenu odluku, kako u činjeničnom tako i u pravnom pogledu. Iz navoda apelacije proističe da su apelanti protiv osporene presude Okružnog suda u Bijeljini broj 80 0 P 021238 15 Gž 3 od 6. aprila 2016. godine, izjavili reviziju, ali je ona rješenjem Vrhovnog suda broj 80 0 P 021238 19 Rev od 14. avgusta 2019. godine, odbačena kao nedozvoljena. Ustavni sud konstatuje da je revizija u ovom slučaju neefektivan pravni lijek, jer je odbačena iz formalnih razloga. Korištenjem revizije koja je odbačena, apelanti su propustili podnijeti apelaciju u roku koji je predviđen članom 18. stav (3) tačka c) Pravila Ustavnog suda. Iz navedenog proizilazi da je konačna odluka presuda Okružnog suda u Bijeljini broj 80 0 P 021238 15 Gž 3 od 6. aprila 2016. godine, donesena povodom žalbe apelanata protiv prvostepene presude.

7. S obzirom na to da je o zahtjevu apelanata za reviziju rješavano rješenjem Vrhovnog suda broj 80 0 P 021238 19 Rev od 14. avgusta 2019. godine, kojim je odbačen kao nedozvoljen zahtjev za reviziju protiv presude Okružnog suda u Bijeljini broj 80 0 P 021238 15 Gž 3 od 6. aprila 2016. godine, Ustavni sud nije smatrao potrebnim utvrđivati datum prijema drugostepene presude, jer se podrazumijeva da su apelanti drugostepenu presudu primili prije datuma kad je donesena odluka o njihovom zahtjevu za reviziju. Pošto je apelacija Ustavnom sudu podnesena 17. oktobra 2019. godine, proizlazi da je podnesena nakon što je protekao rok za podnošenje apelacije predviđen članom 18. stav (1) Pravila Ustavnog suda. U skladu sa navedenim, Ustavni sud je zaključio da je apelacija podnesena neblagovremeno, odnosno nakon proteka roka od 60 dana od dana kada su apelanti primili osporenu presudu Okružnog suda u Bijeljini broj 80 0 P 021238 15 Gž 3 od 6. aprila 2016. godine.

8. Imajući u vidu odredbu člana 18. stav (3) tačka c). Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko se utvrdi da je protekao rok za podnošenje apelacije, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

9. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Zlatko M. Knežević

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-3945/19 (M. i V. M.) | Sudska praksa | Aktio