Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-285/18 (S. S. i S. M. S.)

Odluka donesena 27. 11. 2019.

Nema povrede
Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
Član 1. Protokola 1 uz EK i član II/3.k) Ustava BiH (Zaštita imovine)
Član 14. EK i član II/4. Ustava BiH (Zabrana diskriminacije)
  • Očigledno (prima facie) neosnovana
  • Izvršni postupak
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-285/18

Apelacija

Odluka o dopustivosti

27. 11. 2019.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u sastavu: predsjednik Zlatko M. Knežević, potpredsjednici Mato Tadić i Mirsad Ćeman i sudije Valerija Galić, Miodrag Simović i Seada Palavrić, na sjednici održanoj 27. novembra 2019. godine, u predmetu broj AP-285/18, rješavajući apelaciju Seada Sarajlije i Senade Mujić Sarajlija, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. stav (4), člana 57. stav (2) tačka a) i člana 58. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – Prečišćeni tekst ("Službeni glasnik Bosne i Hercegovine" broj 94/14), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Seada Sarajlije i Senade Mujić Sarajlija podnesena protiv rješenja Kantonalnog suda u Bihaću broj 23 0 P 019870 17 Gži od 9. novembra 2017. godine, zbog toga što je očigledno (prima facie) neosnovana.

OBRAZLOŽENJE

1. Sead Sarajlija i Senada Mujić Sarajlija (u daljnjem tekstu: apelanti) iz Velike Kladuše, podnijeli su 12. januara 2018. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Rješenja Kantonalnog suda u Bihaću (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) broj 23 0 P 019870 17 Gži od 9. novembra 2017. godine.

2. Postupajući po prijedlogu apelanata kao tražitelja izvršenja od 29. novembra 2016. godine podnesenog na osnovu vjerodostojne isprave – Presude Kantonalnog suda broj 23 0 P 019870 13 Gž od 28. marta 2016. godine, Općinski sud u Velikoj Kladuši (u daljnjem tekstu: Općinski sud) je Rješenjem o izvršenju broj 23 0 P 019870 16 I od 2. februara 2017. godine odredio predloženo izvršenje radi predaje u posjed stana koji se nalazi u Velikoj Kladuši pobliže označen kao u izreci rješenja (u daljnjem tekstu: predmetni stan) od strane izvršenika Snježane Ćejvanović (u daljnjem tekstu: izvršenik). Navedenim rješenjem izvršenik je obavezan da u roku od 15 dana od pravosnažosti ovog rješenja preda u posjed predmetni stan slobodan od ljudi i stvari apelantima s tim da će apelanti pokretne stvari koje se nađu u stanu predati izvršeniku. Ukoliko isti ne bude prisutan navedene stvari će se predati odraslom članu domaćinstva izvršenika, odnosno stvari će preuzeti na čuvanje apelanti na trošak izvršenika. Također je navedeno da ukoliko izvršenik ne postupi u skladu sa navedenim, izvršenje će se provesti tako što će sudski izvršitelj, nakon što udalji izvršenika i ukloni stvari i osobe iz stana, predmetni stan predati u posjed apelantima, te da će u slučaju ometanja provođenja izvršenja od strane izvršenika ili drugih lica sud postupiti u skladu sa članom 17. Zakona o izvršnom postupku (u daljnjem tekstu: ZIP) i navedenim licima izreći novčane kazne. Navedenim rješenjem određeni su troškovi apelanat u iznosu kao u izreci rješenja, tako što je izvršenik obavezan na plaćanje istih, dok je odbijen kao neosnovan zahtjev apelanata za naknadu troškova izvršnog postupka u iznosu kao u izreci rješenja. Također je utvrđeno da ukoliko izvršenik dobrovoljno ne plati troškove izvršnog postupka, izvršenje će se odrediti pljenidbom ½ plate koju izvršenik ostvaruje kod poslodavca (Prve Osnovne škole iz Velike Kladuše) te prenosom zapljenjenog iznosa novca na transakcijski račun punomoćnika apelanata.

3. Općinski sud je Rješenjem broj 23 0 P 019870 16 I od 26. juna 2017. godine djelimično usvojio prigovor izvršenika izjavljen na Rješenje o izvršenju od 2. februara 2017. godine, i to u dijelu predaje u posjed predmetnog stana, tako što je u ovom dijelu izvršenje obustavljeno, dok u preostalom dijelu rješenje o izvršenju je ostalo na snazi. Istim rješenjem apelanti su obavezani da izvršeniku nadoknade troškove sastava prigovora, dok je odbijen zahtjev punomoćnika izvršenika za troškove izvršenika u iznosima kao u izreci rješenja ovog suda.

4. Odlučujući o prigovoru izvršenika Općinski sud je navedeni prigovor ocijenio djelimično osnovanim i to u dijelu obustave postupka predaje u posjed predmetnog stana, ocijenivši da se u ovom dijelu izvršenje prema izvršeniku ne može provesti, jer je predmetni stan izvršenik predao Općini Velika Kladuša u upravnom postupku koji je vođen pod brojem 04-27-4211/14, što je ovaj sud utvrdio uvidom u Zapisnik Komisije za primopredaju predmetnog stana od 20. marta 2017. godine, iz kojeg proizilazi da je Općina Velika Kladuša preuzela predmetni stan od izvršenika. S tim u vezi, Općinski sud je ukazao da je odredbom član 63. stav 3. ZIP propisano da će se izvršenje obustaviti ako je postalo nemoguće ili se iz drugih razloga ne može provesti. Dakle, kako se u konkretnom slučaju predmetni stan, koji je predmet izvršenja, ne nalazi na korištenju kod izvršenika već kod Općine Velika Kladuša, taj sud smatra da se u ovom dijelu izvršenje ne može provesti. U odnosu na izvršenje troškova izvršnog postupka u visini od 386,96 KM Općinski sud je istakao da rješenje o izvršenju u tom dijelu ostaje na snazi, te da se isto ima provesti na plaći izvršenika. Odlučujući o zahtjevu izvršenika u dijelu troškova izvršnog postupka, Općinski sud je zahtjev izvršenika djelimično usvojio i to u dijelu troškova na ime sastava prigovora, tako što je apelante obavezao na plaćanje istih izvršeniku u skladu sa članom 16. i 21. ZIP a sve u vezi sa članom 386. stav 3. Zakona o parničnom postupku FBiH (u daljnjem tekstu: ZPP), dok je u odnosu na preostali zahtjev izvršenika za naknadu troškova ovaj sud je isti ocijenio neosnovanim, ocijenivši da ostale radnje koje je poduzimao punomoćnik izvršenika nisu bile potrebne radi zaštite interesa izvršenika pa je u tom dijelu primjenom člana 387. ZPP, zahtjev izvršenika odbijen.

5. Kantonalni sud je, Rješenjem broj 23 0 P 019870 17 Gži, žalbu tražitelja izvršenja, izjavljenu protiv rješenja prvostepenog suda, u dijelu odluke o troškovima izvršnog postupka odbio i prvostepeno rješenje u tom dijelu potvrdio. Istim rješenjem žalba apelanata izjavljena protiv rješenja kojim je djelimično uvažen prigovor izvršenika u pogledu predaje u posjed predmetnog stana i izvršenje obustavljeno je odbijena i prvostepeno rješenje je potvrđeno, kao i u dijelu kojim su apelanti obavezani da izvršeniku naknade troškove sastava prigovor po punomoćniku. Također, žalba izvršenika je djelimično uvažena i prvostepeno rješenje preinačeno, na način što su apelanti obavezani da izvršeniku na ime troškova izvršnog postupka, pored iznosa priznatog pobijanim rješenjem, naknade još iznos pobliže definisan izrekom rješenja, dok je u preostalom dijelu žalba izvršenika odbijena.

6. Kantonalni sud je naveo da apelanti osporavaju rješenje prvostepenog suda, ističući da je prvostepeni sud donoseći pobijano rješenje povrijedio odredbu člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) jer je izvršenje pravomoćne odluke suda stavio u nadležnost organa uprave, koji je svoju odluku donio nakon odluke Kantonalnog suda koja je izvršna isprava u ovom predmetu. Također, navodi da prvostepeni sud u razlozima osporenog rješenja ne daje razloge u pogledu prijedloga apelanata da se Općina Velika Kladuša obaveže da mirnim putem predmetni stan vrati apelantima.

7. Kantonalni sud je naveo da se žalbom ne spori odlučna činjenica da je prije donošenja rješenja o prigovoru izvršenika, izvršenik predmetni stan predala u posjed Općini Velika Kladuša, dakle izvršenik se ne nalazi u posjedu predmetnog stana, stoga se u smislu odredbe člana 203. ZIP izvršenje ne može provesti radi ispražnjenja stana i predaje u posjed apelantima. Također, Kantonalni sud je istakao da se u pogledu ocjene ispravnosti zaključka da je izvršenje postalo nemoguće provesti ukazuje i odredba člana 21. stav 3. ZIP, kojom je regulisano da na materijalno pravne pretpostavke i posljedice provođenja izvršnog postupka se na odgovarajući način primjenjuju i odredbe zakona kojima se uređuju stvarna prava, odnosno obligacioni odnosi. Dakle, zahtijevati predaju nepokretnosti u posjed jeste stvar stvarnog prava i predaja u posjed nepokretnosti uvijek se zahtjeva od nevlasnika koji se nalazi u posjedu, pa u situaciji kada se osoba od koje se zahtjeva predaja nepokretnosti ne nalazi u posjedu, tada je izvršenje nemoguće provesti kao što je u konkretnom predmetu slučaj. Kantonalni sud je također ukazao (član 30. stav 2. ZIP), da se izvršenje određuje i protiv trećeg lica koje u izvršnoj ispravi nije označeno kao izvršenik ako tražilac izvršenja javnom ili prema zakonu ovjerenom privatnom ispravom dokaže da je to lice na zakonit način preuzelo dug iz izvršne isprave ili je taj dug prema zakonu obavezan da izmiri. Dakle, navedena zakonska odredba propisuje da se izvršenje može odrediti i protiv trećeg lica iako to lice u izvršnoj ispravi nije označeno kao izvršenik ali uz ispunjenje uslova da tražitelj izvršenja javnom ili prema zakonu ovjerenom privatnom ispravom dokaže da je to lice na zakonit način preuzelo dug iz izvršne isprave ili je taj dug prema zakonu obavezna da izmiri. Kako u konkretnom predmetu apelanti nisu dokazali, niti isticali takvu činjenicu da je Općina Velika Kladuša preuzela obavezu da im predmetni stan preda, to Kantonalni sud žalbene navode apelanata iznesenim u tom pravcu smatra neosnovanim. U vezi s tim, smatra da prvostepeni sud nije imao uporište u ZIP, da od Općine Velika Kladuša zahtijeva predaju u posjed predmetnog stana, jer Općina Velika Kladuša nije stranka u ovom postupku, niti se u smislu odredbe člana 17. ZIP licu koje nije stranka u postupku može izreći novčana kazna. Stoga, Kantonalni sud smatra da je prvostepeni sud pravilno postupio kada je odlučujući o prigovoru izvršenika, zbog nemogućnosti provođenja izvršenja u pogledu glavne obaveze (predaje u posjed predmetnog stana), izvršenje obustavio, zbog čega žalba apelanata izjavljena protiv rješenja kojim je djelimično uvažen prigovor izvršenika nije osnovana. U vezi s tim, Kantonalni sud također smatra osnovanim zahtjev izvršenika da mu se nadoknade troškovi zastupanja po punomoćniku na ročištu koje je zakazano povodom prigovora izvršenika, koji prigovor je djelimično uvažen zbog čega su obavezani apelanti da izvršeniku pored iznosa dosuđenog prvostepenim rješenjem na ime troškova postupka isplate i iznos kao u izreci rješenja, koji se odnosi na troškove zastupanja izvršenika po punomoćniku na ročištu zakazanom povodom prigovora protiv rješenja o izvršenju.

8. Apelanti smatraju da im je osporenim rješenjem povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije, pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvencije i pravo iz člana II/4. Ustava Bosne i Hercegovine i člana 14. Evropske konvencije. Povredu navedenih prava apelanti obrazlažu proizvoljnom primjenom materijalnog prava. U vezi s tim navode da su Općinskom sudu dostavili rješenje Ministarstva za građenje, prostorno uređenje i zaštitu okoliša Općine Velika Kladuša od 10. aprila 2017. godine, kojim je poništeno rješenje Službe za građenje, komunalnu djelatnost i zaštitu okoliša Općine Velika Kladuša od 10. marta 2017. godine, kojim je Snježani Ćejvanović (u konkretno predmetu izvršeniku) kao nezakonitom korisniku predmetnog stana naloženo da isti preda u posjed Općini Velika Kladuša. Također navode da s obzirom da je navedeno rješenje poništeno u postupku pred organom uprave Općine Velika Kladuša, smatraju da je Snježana Ćejvanović samovoljno predala predmetni stan u posjed Općini Velika Kladuša. Stoga ističu da su ovakvim postupanjem sudova i izvršenika prepušteni da na druge načine traže zaštitu svojih prava, da su ostali bez prava na izvršenje sudske odluke i „da još dobiše kaznu da plate troškove izvršeniku koji je zloupotrijebio pravo tj. predao predmetni stan Opštini Velika Kaladuša“.

Relevantne odredbe

9. U Zakonu o izvršnom postupku Federacije BiH ("Službene novine FBiH“, broj 32/03. 52/03, 33/06, 39/06, 35/12 i 46/16) relevantne odredbe glase:

Član 63. stav 3.

(3) Izvršenje će se obustaviti ako je postalo nemoguće ili se iz drugih razloga ne može provesti.

Član 203.

Način provođenja izvršenja (1) Izvršenje radi ispražnjenja i predaje nepokretnosti provodi se tako da sudski izvršilac, nakon što udalji lice i ukloni stvari s nepokretnosti, predaje nepokretnost u posjed tražioca izvršenja.

(2) Ispražnjenju i predaji nepokretnosti može se pristupiti nakon isteka osam dana od dana dostave rješenja o izvršenju, ako prigovor nije izjavljen, odnosno dostave rješenja kojim je prigovor izvršenika odbijen.

(3) Ako je to potrebno, sud će protiv lica koja ometaju provođenje izvršenja izreći novčane kazne iz člana 17. ovog zakona.

(4) Na zahtjev suda, policija i organ socijalnog staranja, dužni su pružiti svu potrebnu pomoć u provođenju radnji iz stava 1. ovog člana.

(5) Potrebnu radnu snagu i prijevozna sredstva radi provođenja izvršenja dužan je osigurati tražilac izvršenja na zahtjev sudskog izvršioca koji tražiocu izvršenja mora biti saopćen najkasnije osam dana prije provođenja izvršenja.

10. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije, Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda.

Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:

Ustavni sud također ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom Ustavu, kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

Član 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda glasi:

Ustavni sud će odbaciti apelaciju kao očigledno (prima facie) neosnovanu kada utvrdi da ne postoji opravdan zahtjev stranke u postupku, odnosno da predočene činjenice ni na koji način ne mogu opravdati tvrdnju da postoji kršenje Ustavom zaštićenih prava i/ili kada se za stranku u postupku utvrdi da ne snosi posljedice kršenja Ustavom zaštićenih prava, tako da je ispitivanje merituma apelacije nepotrebno.

11. Ustavni sud, u fazi ispitivanja dopustivosti apelacije, mora utvrditi, između ostalog, da li su ispunjeni uvjeti za meritorno odlučivanje koji su nabrojani u članu 18. stav 4. Pravila Ustavnog suda. U vezi s tim, Ustavni sud ukazuje da, prema vlastitoj jurisprudenciji i praksi Evropskog suda za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Evropski sud), apelant mora navesti povredu svojih prava koje štiti Ustav Bosne i Hercegovine i ove povrede moraju djelovati vjerovatno. Apelacija je očito neosnovana ukoliko joj manjkaju prima facie dokazi koji dovoljno jasno pokazuju da je navedena povreda ljudskih prava i sloboda moguća (vidi, Evropski sud, Vanek protiv Slovačke, presuda od 31. maja 2005. godine, aplikacija broj 53363/99, i Ustavni sud, Odluka broj AP-156/05 od 18. maja 2005. godine), te ako činjenice u odnosu na koje se podnosi apelacija očito ne predstavljaju kršenje prava koje apelant navodi, tj. ako apelant nema „opravdan zahtjev“ (vidi, Evropski sud, Mezőtúr- Tiszazugi Vízgazdálkodási Társulat protiv Mađarske, presuda od 26. jula 2005. godine, aplikacija broj 5503/02), kao i kad se utvrdi da apelant nije „žrtva“ kršenja prava zaštićenih Ustavom Bosne i Hercegovine.

12. Apelanti smatraju da se osporeno rješenje temelji na proizvoljnoj primjeni relevantnih odredbi ZIP, što je za posljedicu imalo kršenje njihovog prava na pravično suđenje, prava na imovinu i zabranu diskriminacije. Ustavni sud, rješavajući brojne ovakve apelacije, konzistentno je ukazivao na praksu Evropskog i Ustavnog suda, prema kojoj zadatak ovih sudova nije da preispituju zaključke redovnih sudova u pogledu činjeničnog stanja i primjene materijalnog prava (vidi, Evropski sud, Pronina protiv Rusije, odluka o dopustivosti od 30. juna 2005. godine, aplikacija broj 65167/01), niti da supstituiraju redovne sudove u procjeni činjenica i dokaza, već je općenito zadatak redovnih sudova da ocijene činjenice i dokaze koje su izveli. Zadatak Ustavnog suda je da ispita da li je eventualno došlo do povrede ustavnih prava (vidi, npr., Ustavni sud, Odluka broj AP-20/05 od 18. maja 2005. godine, objavljena u „Službenom glasniku BiH“ broj 58/05).

13. Ustavni sud zapaža da je Kantonalni sud žalbu apelanata odbio i potvrdio prvostepeno rješenje kojim je djelimično usvojen prigovor izvršenika izjavljen na rješenje o izvršenju i to u dijelu predaje u posjed predmetnog stana tako što je u ovom dijelu izvršenje obustavljeno. Ustavni sud uočava da je u postupku zaključeno da obzirom da se izvršenik ne nalazi u posjedu stana to se u smislu odredaba ZIP ne može provesti izvršenje radi ispražnjenja stana i predaje u posjed apelantima. Osim toga, Ustavni sud zapaža da je Kantonalni sud odgovorio apelantima na njihove žalbene navode koje ponavljaju i u apelaciji. Imajući u vidu navedeno Ustavni sud nalazi da je Kantonalni sud dovoljno jasno obrazložio svoju odluku a takvo obrazloženje Ustavni sud ne smatra proizvoljnim. Stoga, imajući u vidu stavove Evropskog i Ustavnog suda navedene u ovoj odluci, Ustavni sud smatra da u vezi sa navodima apelanta o kršenju prava na pravično suđenje, prava na imovinu i zabranu diskriminacije nema ništa što ukazuje da apelant ima «opravdan zahtjev» koji pokreće pitanje iz Ustava Bosne i Hercegovine ili Evropske konvencije koje bi trebalo meritorno ispitati. Zbog toga, Ustavni sud zaključuje da su navodi o kršenju prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. Evropske konvencije, prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovini i člana 1. Protokola broj 1. uz Evropsku konvenciju i zabranu diskriminacije iz člana II/4. Ustava Bosne i Hercegovine i člana 14. Evropske konvencije, očigledno (prima facie) neosnovani.

14. Imajući u vidu odredbu člana 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je očigledno (prima facie) neosnovana, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

15. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Zlatko M. Knežević

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-285/18 (S. S. i S. M. S.) | Sudska praksa | Aktio