Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o meritumu u predmetu AP-5660/18 (Mldb. A.G.)

Odluka donesena 17. 12. 2019.

Povreda
Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
  • Pravično suđenje - razuman rok
  • Izvršni postupak
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-5660/18

Apelacija

Odluka o meritumu

17. 12. 2019.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u sastavu: predsjednik Zlatko M. Knežević, potpredsjednici Mato Tadić i Mirsad Ćeman i sudije Valerija Galić, Miodrag Simović i Seada Palavrić, na sjednici održanoj 17. decembra 2019. godine, u predmetu broj AP 5660/18, rješavajući apelaciju mldb. A. G., na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 57. stav (2) tačka b), člana 59. st. (1) i (2), člana 62. stav (7), člana 72. st. (4) i (5) i člana 74. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – prečišćeni tekst („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ broj 94/14), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU

Usvaja se apelacija koju je podnijela mldb. A. G.

Utvrđuje se povreda člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda zbog dužine trajanja postupka koji se vodi pred Općinskim sudom u Sarajevu kao predmet broj 65 0 I 306138 12 I.

Na osnovu člana 74. stav (1) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, nalaže se Vladi Kantona Sarajevo da apelantici mldb.

A. G. isplati iznos od 1.050,00 KM na ime naknade nematerijalne štete zbog nedonošenja odluke u razumnom roku, i to u roku od tri mjeseca od dostavljanja ove odluke, uz obavezu da nakon isteka ovog roka plati zakonsku zateznu kamatu na eventualno neisplaćeni iznos ili dio iznosa naknade određene ovom odlukom.

Na osnovu člana 62. stav (7) Pravila Ustavnog suda, nalaže se predsjedniku Općinskog suda u Sarajevu da, u skladu s ovom odlukom, odmah preduzme odgovarajuće mjere za okončanje postupka u predmetu broj 65 0 I 306138 12 I u skladu sa članom II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i članom 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda.

Na osnovu člana 72. stav (5) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, nalaže se Vladi Kantona Sarajevo i predsjedniku Općinskog suda u Sarajevu da najkasnije u roku od tri mjeseca od dana dostavljanja ove odluke obavijeste Ustavni sud Bosne i Hercegovine o preduzetim mjerama s ciljem izvršenja ove odluke.

OBRAZLOŽENJE

I.Uvod

1. Mldb. A. G. (u daljnjem tekstu: apelantica), zastupana po N. G., zakonskom zastupniku, a koje zastupa Alma Kadrić, advokat iz Živinica, podnijela je 9. oktobra 2018. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) zbog dužine trajanja postupka u predmetu koji se vodi pred Općinskim sudom u Sarajevu (u daljnjem tekstu: Općinski sud) pod brojem 65 0 I 306138 12 I.

II.Postupak pred Ustavnim sudom

2. Na osnovu člana 23. Pravila Ustavnog suda, 19. marta 2019. godine je od Kantonalnog suda u Sarajevu (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud), a 17. oktobra 2019. godine od Općinskog suda. zatražen odgovor na apelaciju.

3. Kantonalni sud je odgovor na apelaciju dostavio 5. aprila 2019. godine, a Općinski sud 31. oktobra 2019. godine.

III.Činjenično stanje

4. Činjenice predmeta koje proizlaze iz apelacionih navoda i dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu se sumirati na sljedeći način.

5. Apelantica je 14. novembra 2012. godine Općinskom sudu podnijela prijedlog za izvršenje protiv izvršenika Federacije Bosne i Hercegovine na osnovu Rješenja Centra za socijalni rad Živinice broj 08/35-2-1167/10 od 14. juna 2010. godine radi isplate duga u ukupnom iznosu od 524,00 KM. Navedenim rješenjem je utvrđeno apelanticino pravo na ličnu invalidninu I grupe zbog utvrđenog oštećenja organizma 100% i dodatak za njegu i pomoć drugog lica II grupe u određenim iznosima. Kao sredstvo izvršenja apelantica je predložila zapljenu novčanih sredstava izvršenika koja se nalaze na određenom transakcijskom računu. Predloženo izvršenje Općinski sud je dozvolio rješenjem o izvršenju od 15. novembra 2012. godine. Protiv navedenog rješenja o izvršenju izvršenik je 23. novembra 2012. godine izjavio prigovor. Općinski sud je rješenjem od 9. januara 2015. godine usvojio izvršenikov prigovor, rješenje o izvršenju od 15. novembra 2012. godine stavio van snage i ukinuo sve provedene radnje. Protiv tog rješenja apelantica je 15. januara 2015. godine podnijela žalbu. Predmet je 14. augusta 2015. godine dostavljen Kantonalnom sudu.

6. Kantonalni sud je Rješenjem broj 65 I 306138 15 Gži od 10. juna 2019. godine preinačio rješenje Općinskog suda od 9. januara 2015. godine tako što je izvršenikov prigovor odbio i rješenje o izvršenju od 15. novembra 2012. godine ostavio na snazi. Navedena drugostepena odluka je 19. septembra 2019. godine dostavljena Općinskom sudu.

7. Iz stanja spisa proizlazi da predmetni postupak traje sedam godina, da je u toku pred Općinskim sudom, te da rješenje o izvršenju od 15. novembra 2012. godine nije dostavljeno banci kod koje se nalaze novčana sredstva izvršenika na daljnje provođenje.

IV.Apelacija

a) Navodi iz apelacije

8. Apelantica je navela da joj je zbog dužine trajanja postupka povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija), zbog čega traži naknadu nematerijalne štete.

b) Odgovori na apelaciju

9. U odgovoru na apelaciju Općinski sud je naveo hronologiju izvršnog postupka koji je naveden u činjeničnom dijelu odluke, te je naveo da Općinski sud nije odgovoran za dužinu trajanja predmetnog postupka jer se predmet nalazio pred Kantonalnim sudom radi postupanja po žalbi. Općinski sud je naveo da je postupajući sudija u ovom predmetu na dužem bolovanju, te imajući u vidu veliki broj predmeta koji se nalaze u radu u Izvršnom odjeljenju, predmetno rješenje o izvršenju će se dostaviti na daljnje provođenje na način kako je to određeno rješenjem o izvršenju od 15. novembra 2012. godine.

10. U odgovoru na apelaciju Kantonalni sud je naveo da sud već dugi niz godina radi s nedovoljnim brojem sudija, da svaki sudija u svom referatu ima veliki broj predmeta, među kojima su i stari predmeti koji se prioritetno rade u mjesečnoj normi, a sve u skladu s Uputstvom Visokog sudskog i tužilačkog vijeća BiH (u daljnjem tekstu: VSTV).

V.Relevantni propisi

11. Zakon o izvršnom postupku FBiH („Službene novine Federacije BiH“ br. 32/03, 52/03 ispravka, 33/06, 39/06 ispravka, 39/09, 35/12 i 46/16). Za potrebe ove odluke koristi se neslužbeni prečišćeni tekst, sačinjen u Ustavnom sudu BiH, a koji u relevantnom dijelu glasi: Član 5.

U postupku izvršenja sud je dužan da postupa hitno.

Sud je dužan da predmete uzima u rad redom kako ih je primio, osim ako priroda potraživanja ili posebne okolnosti zahtijevaju da se postupi drukčije.

Član 15.

Rokovi za postupanje Sud je u pravilu dužan da o prijedlogu za izvršenje odluči u roku od osam dana, a o prigovoru u roku od 15 dana od dana ispunjavanja uvjeta da se o prigovoru odluči.

Član 64.

Dovršenje izvršenja Postupak izvršenja smatra se završenim pravosnažnošću odluke o odbacivanju ili odbijanju izvršnog prijedloga, provođenjem izvršne radnje kojom se izvršenje dovršava ili obustavom izvršenja.

12. Zakon o sudovima Federacije Bosne i Hercegovine („Službene novine FBiH“ br. 38/05, 22/06, 63/10, 7/13 i 52/14). Za potrebe ove odluke koristi se neslužbeni prečišćeni tekst, sačinjen u Ustavnom sudu BiH, a koji u relevantnom dijelu glasi:

Član 31.

Dužnosti predsjednika suda Predsjednik suda odgovoran je za rukovođenje cjelokupnim sudom i sudačkom upravom. [...] VI.Dopustivost

13. U skladu sa članom VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

14. U skladu sa članom 18. stav (1) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njom pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku koji je koristio.

15. Ustavni sud naglašava da, u skladu sa članom 18. stav (2) Pravila Ustavnog suda, može izuzetno razmatrati apelaciju i kada nema odluke nadležnog suda ukoliko apelacija ukazuje na ozbiljna kršenja prava i osnovnih sloboda koje štiti Ustav Bosne i Hercegovine ili međunarodni dokumenti koji se primjenjuju u Bosni i Hercegovini. U konkretnom slučaju, predmetna apelacija se odnosi na dužinu izvršnog postupka. U vezi s tim, Ustavni sud je u svojoj praksi kontinuirano ukazivao na praksu Evropskog suda za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Evropski sud) prema kojoj izvršenje pravomoćne sudske odluke predstavlja sastavni dio prava na pravično suđenje iz člana 6. stav 1. Evropske konvencije, te da je dužnost države da organizira svoj pravni sistem tako da omogući sudovima da se povinuju zahtjevima i uvjetima Evropske konvencije. Ustavni sud je također u kontinuitetu ukazivao i da u Bosni i Hercegovini, tj. u Federaciji Bosne i Hercegovine ne postoji djelotvorno pravno sredstvo koje bi apelantima omogućilo da se prije podnošenja apelacije žale zbog neizvršenja pravomoćnog rješenja kojim je dozvoljeno izvršenje sudske presude (ilustracije radi, vidi Ustavni sud, odluke o dopustivosti i meritumu br. AP 3060/06 od 26. februara 2009. godine, tačka 12. i AP 2318/16 od 7. marta 2017. godine, tač. 23–24. s daljnjim referencama). Imajući ovo u vidu, Ustavni sud smatra da je predmetna apelacija dopustiva.

16. Osim toga, apelacija ispunjava i uvjete iz člana 18. st. (3) i (4) Pravila Ustavnog suda jer ne postoji neki formalni razlog zbog kojeg ne bi bila dopustiva, niti je očigledno (prima facie) neosnovana.

17. Imajući u vidu odredbe člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. st. (1), (2), (3) i (4) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud zaključuje da predmetna apelacija ispunjava uvjete u pogledu dopustivosti u odnosu na pravo na pravično suđenje iz člana 6. stav 1. Evropske konvencije.

VII.Meritum

18. Apelantica smatra da joj je zbog dužine trajanja predmetnog izvršnog postupka došlo do povrede prava na suđenje u „razumnom“ roku kao jednog od segmenata prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije. a)Pravo iz člana 6. stav 1. Evropske konvencije

19. Član II/3. Ustava Bosne i Hercegovine u relevantnom dijelu glasi:

Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i slobode iz stava 2. ovog člana, što uključuje:

e) Pravo na pravično saslušanje u građanskim i krivičnim stvarima i druga prava u vezi sa krivičnim postupkom.

[...]

20. Član 6. stav 1. Evropske konvencije u relevantnom dijelu glasi:

Prilikom utvrđivanja njegovih građanskih prava i obaveza ili krivične optužbe protiv njega, svako ima pravo na pravičnu i javnu raspravu u razumnom roku pred nezavisnim i nepristrasnim sudom ustanovljenim zakonom. [...]

21. U konkretnom slučaju apelantica smatra da je do povrede njenog prava na pravično suđenje došlo zbog dužine trajanja izvršnog postupka. U vezi s tim, Ustavni sud podsjeća da se garancije prava na pravično suđenje sadržane u odredbama člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije protežu u građanskopravnim slučajevima i na fazu izvršnog postupka. Osnovno pravilo je u tom pogledu postavila presuda Evropskog suda za ljudska prava u predmetu Hornsby protiv Grčke (predstavka broj 18357/91, presuda od 19. marta 1997. godine) u kojoj je Evropski sud izrekao da izvršenje presude izrečene od strane bilo kojeg suda mora biti posmatrano kao sastavni dio postupka u smislu člana 6. Evropske konvencije. Slijedeći svoju praksu iz predmeta Hornsby, koju Ustavni sud dosljedno podržava, Evropski sud je konstantno ukazivao da se izvršenje presude od strane bilo kojeg nacionalnog suda treba posmatrati kao integralni dio suđenja u smislu člana 6. stav 1. Evropske konvencije.

22. U vezi s tim, Ustavni sud podsjeća da se, prema konzistentnoj praksi Evropskog suda i Ustavnog suda, razumnost dužine trajanja izvršnog postupka mora ocijeniti u svjetlu okolnosti pojedinog predmeta, vodeći računa o kriterijima uspostavljenim sudskom praksom Evropskog suda, a naročito o složenosti predmeta, ponašanju strana u postupku i nadležnog suda ili drugih javnih vlasti, te o značaju koji konkretna pravna stvar ima za apelanta (vidi Evropski sud, Mahmutović protiv Hrvatske, aplikacija broj 9505/03 od 15. februara 2007. godine, stav 26).

23. U vezi s predmetnim postupkom, Ustavni sud podsjeća da država ima pozitivnu obavezu da organizira sistem za izvršenje presuda koji treba da bude efektivan kako u normativnom dijelu tako i u praksi i osigura njihovo izvršenje bez nepotrebnog odgađanja (vidi Evropski sud, Scollo protiv Italije, 1995. god.). Dakle, u izvršnom postupku sudovi su odgovorni za djelotvorno i ekonomično provođenje sudskog postupka.

Period koji treba uzeti u obzir

24. Ustavni sud će u odnosu na donošenje odluke u razumnom roku razmatrati period od 14. novembra 2012. godine kao dana podnošenja prijedloga za izvršenje pa do donošenja predmetne odluke. Dakle, period koji traje sedam godina.

Analiza dužine trajanja izvršnog postupka

25. Ustavni sud zapaža da se u konkretnom slučaju radi o izvršnom postupku koji je po zakonu hitne prirode, te s obzirom na navedene činjenice i materijalne dokaze dostavljene Ustavnom sudu, Ustavni sud zaključuje da se ne radi o složenom postupku.

26. Ocjenjujući apelanticino ponašanje, Ustavni sud zapaža da apelantica svojim postupcima nije utjecala na dužinu trajanja predmetnog postupka, te s obzirom na to da predmetnim postupkom traži izvršenje rješenja Centra za socijalni rad, Ustavni sud smatra da je predmetni postupak od većeg značaja za apelanticu koja je mldb. lice s oštećenjem organizma 100% i invaliditetom I grupe, kojoj je neophodna pomoć i njega drugog lica.

27. Ocjenjujući ponašanje Općinskog suda, Ustavni sud zapaža da je Općinski sud predloženo izvršenje dozvolio drugi dan nakon podnošenja prijedloga za izvršenje, što u konkretnom slučaju predstavlja promptno postupanje. Nadalje, Ustavni sud zapaža da je Općinski sud nakon donesenog rješenja o izvršenju, u kasnijoj fazi postupka imao period pasivnosti u trajanju dužem od dvije godine, koliko mu je bilo potrebno da odluči o izvršenikovom prigovoru. Kao opravdanje za ovaj period pasivnosti, Općinski sud je u odgovoru na apelaciju naveo da je postupajući sudija u ovom predmetu bio na bolovanju, te ukazao na poteškoće kadrovske prirode i veliki broj predmeta, što u konkretnom slučaju Ustavni sud ne može ocijeniti kao opravdano jer je pozitivna obaveza javne vlasti da organizira svoj pravosudni sistem tako da sud u izvršnom postupku postupa efikasno i bez nepotrebnog odugovlačenja. U vezi s tim, Ustavni sud zapaža da je i Kantonalni sud kao opravdanje za pasivnost u postupku od približno četiri godine (koliko mu je bilo potrebno da predmet nakon prijema riješi po žalbi) opravdava navodeći da redovni sudovi imaju veliki broj predmeta koji se rješavaju prema hronološkom redu i u skladu s Planom rješavanja starih predmeta koje je donio VSTV. Međutim, uvažavajući da objektivni kriterij starosti inicijalnog akta pri donošenju plana rješavanja predmeta predstavlja razumljiv i principijelno potreban kriterij, to u okolnostima konkretnog slučaja ipak ne može biti opravdanje za navedene periode pasivnosti u postupanju redovnih sudova, odnosno za dužinu trajanja predmetnog postupka od sedam godina, koji još uvijek nije okončan. Ustavni sud smatra da su redovni sudovi morali imati u vidu naročiti značaj predmetnog postupka za apelanticu koja kao malodobno lice sa invaliditetom I grupe zbog oštećenja organizma 100% pokušava da ostvari svoja prava utvrđena rješenjem Centra za socijalni rad, pri čemu je predmetni postupak po zakonu hitne prirode, tako da u okolnostima konkretnog slučaja dužina predmetnog postupka ne zadovoljava standarde prava na pravično suđenje.

28. Imajući u vidu da je u konkretnom slučaju neblagovremeno postupanje redovnih sudova u odlučujućoj mjeri vezano za veliki broj predmeta koji se nalaze u radu pred tim sudovima, te činjenicu da se predmeti rješavaju prema starosti inicijalnog akta i Planu rješavanja starih predmeta koji je donio VSTV, Ustavni sud podsjeća da je slično pravno pitanje, tj. pitanje nemogućnosti okončanja izvršnih postupka po prijedlogu apelanata u dugom vremenskom periodu pred redovnim sudovima u Bosni i Hercegovini razmatrao u svojoj Odluci broj AP 1620/16 od 10. maja 2017. godine (dostupna na internetskoj stranici www.ustavnisud.ba). U ovoj odluci Ustavni sud je, između ostalog, naveo da je „prekomjerna dužina izvršnih postupaka rezultat sistemskih nedostataka u organizovanju pravosuđa i efektivnom ostvarivanju nadležnosti iz ove oblasti i da mora biti kvalificirana tako da proizlazi iz prakse koja nije kompatibilna s ustavnim pravom na pravično suđenje“.

29. Imajući u vidu navedeno, Ustavni sud zaključuje da je u konkretnom predmetu koji se razmatra ovom odlukom došlo do kršenja prava iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije budući da je dužina izvršnog postupka u konkretnom slučaju pretjerana i da ne zadovoljava zahtjeve „suđenja u razumnom roku“, za šta redovni sudovi nisu ponudili adekvatno opravdanje.

b)Pitanje naknade nematerijalne štete

30. U smislu člana 74. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može odrediti naknadu nematerijalne štete. Međutim, Ustavni sud podsjeća na to da, za razliku od postupka pred redovnim sudovima, naknadu nematerijalne štete određuje u posebnim slučajevima kršenja zagarantiranih ljudskih prava i osnovnih sloboda.

31. Budući da je predmetnom apelacijom utvrđeno kršenje prava iz člana 6. stav. 1 Evropske konvencije, te da je apelantica zatražila naknadu štete, Ustavni sud smatra da apelantici pripada pravo na naknadu nematerijalne štete koju je nesumnjivo pretrpjela zbog kršenja navedenog prava. S obzirom na odluku u ovom predmetu i vodeći se načelima pravičnosti, Ustavni sud smatra da apelantici treba na ime naknade nematerijalne štete isplatiti iznos od 1.050,00 KM. Ovu naknadu je dužna platiti Vlada Kantona Sarajevo, s obzirom na sjedište sudova pred kojim se vodi predmetni postupak, u roku od tri mjeseca od dana dostavljanja ove odluke, uz obavezu da nakon isteka ovog roka apelantici plati zakonsku zateznu kamatu na eventualno neisplaćeni iznos ili dio iznosa naknade određene ovom odlukom.

32. Ova odluka Ustavnog suda u dijelu koji se odnosi na naknadu nematerijalne štete predstavlja izvršnu ispravu.

VIII.Zaključak

33. Ustavni sud zaključuje da postoji povreda apelanticinog prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije u odnosu na „suđenje u razumnom roku“ budući da je dužina izvršnog postupka u konkretnom slučaju pretjerana i da ne zadovoljava zahtjeve „suđenja u razumnom roku“, za šta redovni sudovi nisu ponudili adekvatno opravdanje.

34. Na osnovu člana 57. stav (2) tačka b), člana 59. st. (1) i (2), člana 62. stav (7), člana 72. st. (4) i (5) i člana 74. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

35. Prema članu VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Zlatko M. Knežević

Odluka o meritumu u predmetu AP-5660/18 (Mldb. A.G.) | Sudska praksa | Aktio