Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o privremenoj mjeri u predmetu AP-3056/19 (Š. D.)

Odluka donesena 13. 11. 2019.

  • Privremena mjera - odbijena
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-3056/19

Apelacija

Odluka o privremenoj mjeri

13. 11. 2019.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Malom vijeću, u sastavu predsjednik Zlatko M.

Knežević, i potpredsjednici Mato Tadić i Mirsad Ćeman, na sjednici održanoj 13. novembra 2019. godine, u predmetu broj AP 3056/19, rješavajući zahtjev Ševala Delića za donošenje privremene mjere, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 57. stav (2) tačka e) i člana 64. stav (1) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – Prečišćen tekst ("Službeni glasnik Bosne i Hercegovine", broj 94/14), donio je

ODLUKU O PRIVREMENOJ MJERI

Odbija se kao neosnovan zahtjev Ševala Delića za donošenje privremene mjere.

OBRAZLOŽENJE

1. Ševal Delić (u daljnjem tekstu: apelant) iz Zenice, kojeg zastupa Senka Nožica advokat iz Sarajeva, podnio je 25. jula 2019. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv presude Kantonalnog suda u Zenici (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) broj 43 0 K 132880 19 Kž od 27. maja 2019. godine i presude Općinskog suda u Zenici (u daljnjem tekstu: Općinski sud) broj 43 0 k 132880 17 K od 14. januara 2019. godine. Apelant je zatražio donošenje privremene mjere kojom bi se prekinulo izvršenje kazne zatvora izrečene presudom Kantonalnog suda do donošenja konačne odluke Ustavnog suda o apelaciji.

2. Presudom Općinskog suda broj 43 0 K 132880 17 K od 14. januara 2019. godine apelant je oglašen krivim da je zajedno sa V.I. počinio produženo krivično djelo Zloupotreba položaja ili ovlaštenja iz člana 383. stav 1. u vezi sa članom 31. i 55. Krivičnog zakona FBiH (u daljnjem tekstu: KZ FBiH) za koje je osuđen na kaznu zatvora u trajanju od tri godine i šest mjeseci. Osim toga, apelantu i V.I. je izrečena mjera sigurnosti zabrane rada u državnim organima, javnim peduzećima i javnim ustanovama u trajanju od po pet godina iz razloga što su predmetna krivična djela učinili u vezi obavljanja poslova – rada u državnim organima i u izvršenju predmetnih krivičnih djela iskazali su izuzetnu upornost.

3. Kantonalni sud je uvažavajući djelomično žalbu apelantove odbrane donio presudu broj 43 0 K 132880 10 Kž od 27. maja 2019. godine kojom je apelanta i V.I. na osnovu člana 299. tačka a) Zakona o krivičnom postupku FBiH (u daljnjem tekstu: ZKP) oslobodio od optužbe u odnosu na tačku 1/a prvostepene presude a u preostalom dijelu, djelomičnim uvažavanjem žalbe, prvostepenu presudu preinačio u pogledu odluke o kazni i mjeri sigurnosti tako da je apelantu za izvršenje produženog krivičnog djela Zloupotreba položaja ili ovlaštenja iz člana 383. stav 1. KZ FBiH izrečena kazna zatvora u trajanju od jedne godine i 10 mjeseci i mjera sigurnosti zabrane rada u državnim organima, javnim preduzećima i javnim ustanovama u trajanju od jedne godine i šest mjeseci s tim da se vrijeme provedeno na izdržavanju kazne zatvora ne uračunava u vrijeme trajanja mjere sigurnosti.

4. Apelant se nalazi na izdržavanju kazne zatvora od 23. oktobra 2019. godine u Kazneno-popravnom zavodu Zenica.

5. Apelant smatra da mu je osporenim presudama povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) i pravo na imovinu iz člana II/3. k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. Smatra da je u postupku koji se protiv njega vodio povrijeđen princip in dubio pro reo zbog pogrešne primjene i pogrešnog tumačenja materijalnog prava od strane suda. Osim toga, smatra da mu je arbitrarno izrečena mjera sigurnosti „zabrane rada u državnim organima“ jer su sudovi arbitrarno protumačili odredbu člana 76. KZ FBiH kojom je propisana mogućnost izricanja „sigurnosne mjere“ što po njegovom mišljenju ne znači uskraćivanje osnovnog ljudskog prava, prava na rad.

6. U zahtjevu za donošenje privremene mjere apelant je napomenuo da je 8. oktobra 2019. godine aktom Općinskog suda upućen na izdržavanje kazne, da je iscrpio sva redovna pravna sredstva koja su mu stajala na raspolaganju s ciljem da se izvršenje kazne zatvora odloži, u čemu nije uspio jer su redovni sudovi njegove žalbe odbili kao neosnovane. Apelant smatra da bi u slučaju nastavka izvršenja krivične sankcije nastala neotklonjiva štetna posljedica koja se naknadno ni na koji način ne bi mogla otkloniti. U tom pravcu je ukazao na ozbiljno narušeno psihičko zdravlje koje je u direktnoj vezi s krivičnim postupkom koji se vodio protiv njega, što je potvrđeno i medicinskom dokumentacijom. U prilogu zahtjeva za privremenu mjeru je dostavio nalaz i mišljenje ljekara specijaliste neuropsihijatrije od 9. septembra i 9. oktobra 2019. godine iz koje je vidljivo da mu je osim medikamentozne terapije određena i terapija psihotretmanom i da je zbog specifičnosti njegove psihičke bolesti u kasnijem periodu nemoguće otkloniti posljedice koje su već nastupile. Apelant je napomenuo da je medicinska dokumentacija bila predmetom ocjene redovnih sudova koji su odbili njegov zahtjev za odlaganje izvršenja kazne zatvora jer su redovni sudovi, za razliku od Ustavnog suda, vezani standardom teške i akutne bolesti. Stoga je ukazao na proporcionalnost posljedica koje bi nastupile ukoliko se privremena mjera ne/usvoji te u tom kontekstu ukazao da u sistemu javne vlasti ništa ne mijenja okolnost da li će kaznu zatvora izdržavati odmah ili po donošenju konačne odluke o apelaciji. Stoga smatra da je u okolnostima konkretnog slučaja u interesu pravilnog vođenja postupka i njegovom ličnom interesu, zbog narušenog psihičkog zdravlja, da se privremeno, do okončanja postupka po podnesenoj apelaciji, prekine izvršenje kazne zatvora i odloži izvršenje.

7. Prilikom ispitivanja osnovanosti zahtjeva za donošenje privremene mjere, Ustavni sud je pošao od odredbi člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 64. stav (1) Pravila Ustavnog suda.

Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:

Ustavni sud ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom Ustavu, kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

Član 64. stav (1) Pravila Ustavnog suda glasi:

Ustavni sud može, na vlastitu inicijativu ili na zahtjev podnositelja zahtjeva ili apelanta, odrediti svaku privremenu mjeru za koju smatra da je treba donijeti u interesu stranaka ili pravilnog vođenja postupka.

8. Ustavni sud smatra da je sloboda i sigurnost ličnosti nesumnjivo jedno od najvažnijih ljudskih prava koja štiti Ustav Bosne i Hercegovine i Evropska konvencija. Stoga je nesporan interes osobe koja se upućuje ili se nalazi na izdržavanju kazne zatvora da se, u smislu člana 64. stav (1) Pravila Ustavnog suda, odluči o privremenoj mjeri obustave izvršenja ili upućivanja na izdržavanje kazne zatvora. Međutim, kao jedini kriterij za Ustavni sud da odluči usvojiti zahtjev za privremenu mjeru ne može biti samo činjenica da je osoba lišena slobode ili da joj predstoji lišavanje slobode radi izvršenja kazne zatvora po pravosnažnoj sudskoj presudi, kada ta osoba takav zahtjev zasniva samo na tvrdnji da u postupku koji je prethodio osporenoj odluci nisu poštovana njena ustavna prava. Takvim automatizmom bi ovaj institut privremene mjere izgubio svoju svrhu. Ustavni sud je, stoga, u svojoj dosadašnjoj praksi usvojio određene principe kojima se rukovodi prilikom odlučivanja o zahtjevu za privremenu mjeru, i ovom prilikom ukazuje na princip prema kojem se razlozi i dokazi koje apelant navode u pogledu navodnih kršenja ustavnih prava, ne mogu analogno primijeniti prilikom odlučivanja o osnovanosti zahtjeva za donošenje privremene mjere (vidi Ustavni sud, odluka o privremenoj mjeri, broj AP-1363/05 od 28. juna 2005. godine, dostupna na web stranici Ustavnog suda www.ustavnisud.ba).

9. U konkretnom slučaju, apelant smatra da njegovi navodi o povredi prava na pravično suđenje kao i navodi da bi nastavak izvršenja osporene presude pogoršao njegovo već narušeno zdravstveno stanje, predstavljaju dovoljan osnov i razlog za donošenje privremene mjere.

10. Ustavni sud iz dokumentacije dostavljene uz prijedlog za donošenje privremene mjere uočava da je Općinski sud u rješenju broj 43 0 K 132880 19 Iks od 15. oktobra 2019. godine kojim je odbijena molba za odlaganje kazne zatvora podrobno razmotrio razloge na kojima je apelant utemeljio zahtjev za odlaganje izvršenja kazne zatvora. Pri tome je, kako proizilazi iz obrazloženja navedenog rješenja, Općinski sud razmotrio i dostavljenu medicinsku dokumentaciju za apelanta te ocijenio da se ne radi o teškoj akutnoj bolesti kao razlogu za odgodu izvršenja kazne iz člana 27. stav 1. točka 1. Zakona o izvršenju krivičnih sankcija u FBiH već o hroničnoj bolesti koja traje od ranije te da apelant tretman liječenja i kontrolu zdravstvenog stanja može obavljati i u Kazneno popravnom zavodu. Imajući to u vidu kao i okolnost da je apelant opravdanost zahtjeva za privremenu mjeru utemeljio na razlozima koji se suštinski odnose na meritum apelacije, o čemu Ustavni sud ne može odlučivati u ovoj fazi postupka, proizilazi da apelant u konkretnom slučaju nije ponudio nikakve nove argumente, niti dokaze u odnosu na one koje je već isticao pred redovnim sudovima koji bi ukazali da je u datim okolnostima donošenje privremene mjere u interesu stranaka ili pravilnog vođenja postupka u smislu člana 64. stav (1) Pravila Ustavnog suda.

11. Na osnovu izloženog, odlučeno je kao u dispozitivu ove odluke.

12. Ustavni sud podsjeća da odluka o privremenoj mjeri, ni u kom slučaju, ne prejudicira odluku o dopustivosti, odnosno o meritumu, predmetne apelacije.

13. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Zlatko M. Knežević

Odluka o privremenoj mjeri u predmetu AP-3056/19 (Š. D.) | Sudska praksa | Aktio