Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-3910/19 (S.R. i drugi)

Odluka donesena 17. 12. 2019.

  • Protek roka
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-3910/19

Apelacija

Odluka o dopustivosti

17. 12. 2019.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u sastavu: predsjednik Zlatko M. Knežević, potpredsjednici Mato Tadić i Mirsad Ćeman, i sudije Valerija Galić, Miodrag Simović i Seada Palavrić, na sjednici održanoj 17. decembra 2019. godine, u predmetu broj AP-3910/19, rješavajući apelaciju S. R. i drugih, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. stav (1) i stav (3) tačka c), člana 57. stav (2) tačka a) i člana 58. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – Prečišćeni tekst ("Službeni glasnik Bosne i Hercegovine" broj 94/14), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija S. R., R.R., I.H., A.H., H.K., E.K., M.I., E.A., M.A., M.I., K.H., S.J., S.I., Z.O., A.S., Š.I., F.H.,S.H.,N.M.,M.M.,E.L.,M.L.,Š.M.,E.M.,M.C.,Z.L.,E.A.,N.Ć.,S.

Č.,B.Č.,R.L.,Š.A.,S.LJ.,B.A.,H.Š.,S.R.,M.B.,S.K.,Š.S.,S.P.,S.V.,M.P .,I.A.,N.DŽ.,E.B.,N.M.,R.Ž.,N.H.,S.K.,B.Š.,E.Š.,A.S.,R.A. i S.K.

podnesena protiv rješenja Vrhovnog suda Federacije BiH broj 41 0 P 061510 18 Rev od 23. maja 2019. godine i presude Kantonalnog suda u Zenici broj 41 0 P 061510 18 Gž od 5. juna 2018. godine, zbog proteka roka za podnošenje apelacije.

OBRAZLOŽENJE

1. S.R.,R.R.,I.H.,A.H.,H.K.,E.K.,M.I.,E.A.,M.A.,M.I.,K.H.,S.J.,S.I.,Z.O.,A.S.,Š.I.,F.H.,S.H.,N. M.,M.M.,E.L.,M.L.,Š.M.,E.M.,M.C.,Z.L.,E.A.,N.Ć.,S.Č.,B.Č.,R.L.,Š.A.,S.LJ.,B.A.,H.Š.,S.R.,M.B., S.K.,Š.S.,S.P.,S.V.,M.P.,I.A.,N.DŽ.,E.B.,N.M.,R.Ž.,N.H.,S.K.,B.Š.,E.Š.,A.S.,R.A.i S.K. (u daljnjem tekstu: apelanti) , koje zastupa Zajednička advokatska kancelarija Almin Dautbegović i Sanela Dautbegović iz Zenice, podnijeli su 17. oktobra 2019. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv rješenja Vrhovnog suda Federacije BiH broj 41 0 P 061510 18 Rev od 23. maj 2019. godine i presude Kantonalnog suda u Zenici broj 41 0 P 061510 18 Gž od 5. juna 2018. godine.

2. Općinski sud u Visokom je presudom broj 41 0 P 061510 16 P od 22. decembra 2017. godine, odbio kao neosnovane tužbene zahtjeve apelanata da im tužene Federacija BiH i Bosna i Hercegovina solidarno isplate naknadu nematerijalne štete za pretrpljene duševne bolove zbog povrede ugleda i časti, slobode i prava ličnosti usljed neosnovanog lišenja slobode za vrijeme rata u BiH. Istovremeno apelanti su dužni prvotuženoj nadoknaditi troškove parničnog postupka u iznosu od 842,00 KM a drugotuženoj u iznosu od 820,00 KM. Presudom Kantonalnog suda u Zenici broj 41 0 P 061510 18 Gž od 5. juna 2018. godine, žalba apelanta je djelimično uvažena i prvostepena presuda u dijelu odluke o troškovima postupka (stavovi drugi i treći prvostepene presude) preinačena, tako da su tužene odbijene sa zahtjevima za naknadu troškova postupka. U preostalom pobijanom dijelu (stav prvi prvostepene presude), žalba apelanta je odbijena kao neosnovana i presuda prvostepenog suda potvrđena.

3. Rješenjem Vrhovnog suda revizija je odbačena kao nedopuštena. Prema izmijenjenoj odredbi člana 237. stav (2) Zakona o parničnom postupku („Službene novine Federacije BiH“, broj 53/03,73/05, 19/06, 98/15-u daljnjem tekstu: ZPP) revizija nije dopuštena ako vrijednost pobijanog dijela pravomoćne presude ne prelazi 30.000,00 KM, a u privrednim sporovima 50.000,00 KM. Apelanti su u ovom sporu formalni suparničari (član 326. stav 1. tač.2 ZPP-a), procesni položaj svakog od njih je samostalan, pa se pravo na izjavljivanje revizije cijeni za svakog odvojeno. Pobijani dio drugostepene presude, dakle ni za jednog od njih ne prelazi vrijednosni cenzus od 30.000,00 KM, propisan odredbom člana 237. stav 2. ZPP-a, pa revizija apelanata prema navedenoj odredbi nije dopuštena.

4. Apelanti u apelaciji ukazuju da im je osporenim odlukama povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3. e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija), pravo na imovinu iz člana II/3. k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju, pravo na djelotvoran pravni lijek iz člana 13. Evropske konvencije, pravo na zabranu diskriminacije iz člana II/4. Ustava Bosne i Hercegovine i člana 14. Evropske konvencije i člana 1. Protokola broj 12 uz Evropsku konvenciju, kao i prava na ličnu slobodu i sigurnost iz člana II/3. d) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 5. Evropske konvencije.

5. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine člana 18. stav (1) i stav (3) tačka c) Pravila Ustavnog suda. Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:

«Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.» Član 18. stav (1) i stav (3) tačka c) Pravila Ustavnog suda glasi:

«1) Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.

3) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva:

c) protekao je rok za podnošenje apelacije;»

6. Pravilo iscrpljivanja pravnih lijekova zahtjeva da apelanti dođu do konačne odluke. Konačna odluka predstavlja odgovor na posljednji pravni lijek koji je efektivan i adekvatan da ispita nižestepenu odluku, kako u činjeničnom tako i u pravnom pogledu. Iz navoda apelacije proističe da su apelanti protiv osporene presude Kantonalnog suda u Zenici broj 41 0 P 061510 18 Gž od 5. juna 2018. godine, izjavili reviziju, ali je ona rješenjem Vrhovnog suda Republike Srpske broj 80 0 I 045699 16 Rev od 8. marta 2018. godine, odbačena kao nedopuštena. Ustavni sud konstatuje da je revizija u ovom slučaju neefektivan pravni lijek, jer je odbačena iz formalnih razloga. Korištenjem revizije koja je odbačena, apelanti su propustili podnijeti apelaciju u roku koji je predviđen članom 18. stav (3) tačka c) Pravila Ustavnog suda. Iz navedenog proizilazi da je konačna odluka presuda Kantonalnog suda u Zenici broj 41 0 P 061510 18 Gž od 5. juna 2018. godine, donesena povodom žalbe apelanata protiv prvostepene presude.

7. S obzirom na to da je iz apelacionog obrasca vidljivo da je apelantima 4. jula 2018. godine uručena presuda Kantonalnog suda u Zenici broj 41 0 P 061510 18 Gž od 5. juna 2018. godine, a apelacija je Ustavnom sudu podnesena 17. oktobra 2019. godine, proizlazi da je podnesena nakon što je protekao rok za podnošenje apelacije predviđen članom 18. stav (1) Pravila Ustavnog suda. U skladu sa navedenim, Ustavni sud je zaključio da je apelacija podnesena neblagovremeno, odnosno nakon proteka roka od 60 dana od dana kada su apelanti primili osporenu presudu Kantonalnog suda u Zenici broj 41 0 P 061510 18 Gž od 5. juna 2018. godine.

8. Imajući u vidu odredbu člana 18. stav (3) tačka c) Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko se utvrdi da je protekao rok za podnošenje apelacije, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

9. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Zlatko M. Knežević

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-3910/19 (S.R. i drugi) | Sudska praksa | Aktio