Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-786/19 (D. R.)

Odluka donesena 17. 12. 2019.

Nema povrede
Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
Član 1. Protokola 1 uz EK i član II/3.k) Ustava BiH (Zaštita imovine)
  • Građanski postupak
  • Uređenje međa
  • Očigledno (prima facie) neosnovana
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-786/19

Apelacija

Odluka o dopustivosti

17. 12. 2019.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u sastavu: predsjednik Zlatko M. Knežević, potpredsjednici Mato Tadić i Mirsad Ćeman i sudije Valerija Galić, Miodrag Simović i Seada Palavrić, na sjednici održanoj 17. decembra 2019. godine, u predmetu broj AP-786/19, rješavajući apelaciju Dinka Rimca, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. stav (4), člana 57. stav (2) tačka a) i člana 58. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – Prečišćeni tekst ("Službeni glasnik Bosne i Hercegovine" broj 94/14), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija koju je podnio Dinko Rimac protiv Presude Kantonalnog suda u Livnu broj 68 0 P 000454 18 Gž 4 od 12. decembra 2018. godine, zbog toga što je očigledno (prima facie) neosnovana.

OBRAZLOŽENJE

1. Dinko Rimac (u daljnjem tekstu: apelant) iz Livna, kojeg zastupa Slaven Jukić advokat iz Livna, podnio je 19. februara 2019. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Presude Kantonalnog suda u Livnu (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) broj 68 0 P 000454 18 Gž 4 od 12. decembra 2018. godine.

2. U predmetnom postupku, koji je okončan osporenom odlukom Kantonalnog suda, uređena je međa između parcela tužitelja (N.R.) i parcela prvotuženog B.R. i parcela apelanta, kao drugotuženog, na način bliže opisan u izreci prvostepene odluke, a sve prema skici vještaka geometra K.B. koja čini sastavni dio prvostepene odluke, te je određeno da su slijedom utvrđenog prvotuženi i apelant dužni priznati tužitelju prednje navedeno stanje, trpiti da tužitelj postavi međašne znakove kako je to utvrđeno u izreci prvostepene odluke te predati tužitelju u posjed i vlasništvo spornu međašnu površinu.

3. U obrazloženju osporene odluke Kantonalni sud je naveo da je postupak u ovoj pravnoj stvari u predmetu R-259/04 pokrenut po prijedlogu predlagača (sada tužitelja) od 3. novembra 2004. godine, u kojem su kao protivnici predlagača navedeni V.R., K.R., A.R., S.R., N.R., R.R., V.R., R.R. i K.R, te da je tužitelj podneskom od 5. januara 2006. godine kao protivnike predlagača odredio prvotuženog i apelanta, a po pravu posjeda nekretnina stranaka. Nadalje, Kantonalni sud je naveo da je postupak nastavljen po tužbi od 12. februara 2007.godine kojom je tužitelj pokrenuo postupak uređenja međa najprije kao uređenje međe prema zemljišnoknjižnim oznakama i suvlasnicima, a zatim je uredio prijedlog na način da je kao predlagače označio prvotuženog i apelanta, te da je čitav postupak proveden prema posjedovnom stanju. S tim u vezi, Kantonalni sud je naveo da je dozvoljeno i moguće uređenje međe prema posjedovnom stanju, s tim da u takvoj tužbi i prijedlogu moraju obuhvaćeni svi posjednici zemljišta u odnosu na koje je usmjeren zahtjev. Naime, Kantonalni sud je naveo da je tužitelj posjednik katastarskih čestica (bliže označenih u izreci prvostepene odluke) sa dijelom 1/1, katastarskih čestica (tri) koje su upisane u određeni posjedovni list na ime prvotuženog i katastarskih čestica (bliže označenih u izreci prvostepene odluke) upisane u određeni posjedovni list na apelantovo ime. Kantonalni sud je naveo da su u ovoj pravnoj stvari obuhvaćeni posjednici nekretnina između kojih se uređuje međa, pa su neosnovani apelantovi navodi u tom pogledu. Naime, Kantonalni sud je naveo da o tome postoji jedinstvena sudska praksa i da sudovi provode takve postupke po posjedovnom stanju. Kantonalni sud je naveo da je vještak, imajući u vidu sve okolnosti datog slučaja (da je za predmetne nekretnine i dalje u važnosti stari austrougarski premjer, da je vještak u svom nalazu istakla da premjer urađen na bazi fotogrametrijskih snimanja nije na snazi i da je koristila kopiju katastarskog plana u spisu i plana katastra) jasno utvrdila i identifikovala predmetne nekretnine, te uredila-utvrdila među po kazivanu stranaka i po pravičnoj ocjeni. Osnovom navedenog, Kantonalni sud je naveo da se u tom pogledu od trenutka kada je prvostepeni sud među označio odgovarajućim znacima prema skici snimanja vještaka smatra da postoji pravo posjeda i vlasništva do te međe, u pogledu površine od 382m2 koja pripadaju tužitelju, a kako je to i presuđeno stavom II dispozitiva prvostepene presude. Apelacioni navodi

4. U predmetnoj apelaciji apelant se pozvao na povredu prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) i prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1 Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. Apelant, u suštini, smatra da je u predmetnom postupku pogrešno utvrđeno činjenično stanje i pogrešno primijenjeno materijalno i procesno pravo. Naime, apelant navodi da prvostepeni sud i drugostepeni sud u obrazloženju svojih presuda nisu osvrnuli na apelantov prigovor nepotpune stranačke legitimacije na tužiteljskoj i tuženoj strani u pogledu dijela tužbe koji se odnosi na predaju dijela nekretnine tužiteljima. Također, apelant je naveo da sud u sporu oko međe koji je zasnovan na osnovu člana

173. Zakona o vanparničnom postupku FBiH nema ovlaštenje da učesnicima postupka nalaže da određeni dio nekretnine koju drže u pojedu predaju u vlasništvo drugoj strani, bez i pokušaja utvrđenja ko je vlasnik te stvari.

5. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda.

Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:

Ustavni sud također ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom Ustavu, kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

Član 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda glasi:

Ustavni sud će odbaciti apelaciju kao očigledno (prima facie) neosnovanu kada utvrdi da ne postoji opravdan zahtjev stranke u postupku, odnosno da predočene činjenice ne mogu opravdati tvrdnju da postoji kršenje Ustavom zaštićenih prava i/ili kada se za stranku u postupku utvrdi da ne snosi posljedice kršenja Ustavom zaštićenih prava, tako da je ispitivanje merituma apelacije nepotrebno.

6. Ustavni sud, u fazi ispitivanja dopustivosti apelacije, mora utvrditi, između ostalog, da li su ispunjeni uvjeti za meritorno odlučivanje koji su nabrojani u članu 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda. U vezi s tim, Ustavni sud ukazuje da, prema vlastitoj jurisprudenciji i praksi Evropskog suda za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Evropski sud), apelant mora navesti povredu svojih prava koje štiti Ustav Bosne i Hercegovine i ove povrede moraju djelovati vjerovatno. Apelacija je očito neosnovana ukoliko joj manjkaju prima facie dokazi koji dovoljno jasno pokazuju da je navedena povreda ljudskih prava i sloboda moguća (vidi, Evropski sud, Vanek protiv Slovačke, presuda od 31. maja 2005. godine, aplikacija broj 53363/99, i Ustavni sud, Odluka broj AP 156/05 od 18. maja 2005. godine), te ako činjenice u odnosu na koje se podnosi apelacija očito ne predstavljaju kršenje prava koje apelant navodi, tj. ako apelant nema „opravdan zahtjev“ (vidi, Evropski sud, Mezőtúr- Tiszazugi Vízgazdálkodási Társulat protiv Mađarske, presuda od 26. jula 2005. godine, aplikacija broj 5503/02), kao i kad se utvrdi da apelant nije „žrtva“ kršenja prava zaštićenih Ustavom Bosne i Hercegovine.

7. Ustavni sud ukazuje da se apelacioni navodi o povredi ustavnih prava, na koja se apelant pozvao u predmetnoj apelaciji, odnose na način na koji je u predmetnoj pravnoj stvari utvrđeno činjenično stanje i primijenjeno materijalno i procesno pravo. Ustavni sud, rješavajući brojne ovakve apelacije, konzistentno je ukazivao na praksu Evropskog i Ustavnog suda prema kojoj zadatak ovih sudova nije da preispituju zaključke redovnih sudova u pogledu činjeničnog stanja i primjene materijalnog prava (vidi, Evropski sud, Pronina protiv Rusije, odluka o dopustivosti od 30. juna 2005. godine, aplikacija broj 65167/01), niti da supstituiraju redovne sudove u procjeni činjenica i dokaza, već je općenito zadatak redovnih sudova da ocijene činjenice i dokaze koje su izveli. Zadatak Ustavnog suda je da ispita da li je eventualno došlo do povrede ustavnih prava (vidi, npr., Ustavni sud, Odluka broj AP 20/05 od 18. maja 2005. godine, objavljena u „Službenom glasniku BiH“ broj 58/05).

8. Na osnovu činjenica konkretnog predmeta, koje proizlaze iz dokumenata predočenih Ustavnom sudu i iz apelacionih navoda, Ustavni sud smatra da je Kantonalni sud u obrazloženju odluke osporene predmetnom apelacijom dao detaljne jasne i precizne razloge za svoje odlučenje, tako da Ustavni sud ne nalazi proizvoljnost u postupanju tog suda. Pri tome, Ustavni sud ukazuje da apelant nije ponudio relevantne argumente koji bi opravdali njegove tvrdnje da je na bilo koji način došlo do povrede ustavnih prava na koja se pozvao, osim što je nezadovoljan rezultatom postupka u kojem je donesena osporena odluka. Imajući u vidu navedeno, te konzistentnu praksu Evropskog suda i Ustavnog suda i stavove navedene i u ovoj odluci, Ustavni sud smatra da nema ništa što ukazuje da navodi apelanta u predmetnoj apelaciji pokreću ustavna pitanja na koja se pozvao, odnosno ništa što ukazuje da apelant ima "opravdan zahtjev" u smislu člana 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda. Zbog toga, Ustavni sud zaključuje da su ovi navodi očigledno (prima facie) neosnovani.

9. Imajući u vidu odredbu člana 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je očigledno (prima facie) neosnovana, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

10. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Zlatko M. Knežević

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-786/19 (D. R.) | Sudska praksa | Aktio