Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-4030/19 (E. M.)

Odluka donesena 27. 11. 2019.

  • Ponavljanje postupka
  • Apelacija ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-4030/19

Apelacija

Odluka o dopustivosti

27. 11. 2019.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u sastavu: predsjednik Zlatko M. Knežević, potpredsjednici Mato Tadić i Mirsad Ćeman i sudije Valerija Galić, Miodrag Simović i Seada Palavrić, na sjednici održanoj 27. novembra 2019. godine, u predmetu broj AP-4030/19, rješavajući apelaciju Ese Macića, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. stav (3) tačka h), člana 57. stav (2) tačka a) i člana 58. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine

– Prečišćeni tekst («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» broj 94/14), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Ese Macića podnesena protiv Rješenja Suda Bosne i Hercegovine broj S1 1 K 002594 19 Krž 5 od 25. septembra 2019. godine, zbog toga što je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine.

OBRAZLOŽENJE

1. Eso Macić (u daljnjem tekstu: apelant) iz Jablanice, kojeg zastupa Kadrija Kolić, advokat sa Ilidže, podnio je 28. oktobra 2019. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Rješenja Suda Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Sud BiH) broj S1 1 K 002594 19 Krž 5 od 25. septembra 2019. godine.

2. Rješenjem Suda BiH od 10. septembra 2019. godine odbačen je zahtjev apelantovog branioca za ponavljanje postupka pravosnažno okončanog Presudom Suda BiH broj S1 1 K 002594 15 Krž 4 od 16. aprila 2015. godine.

3. Odlučujući o žalbi apelantovog branioca izjavljenoj protiv navedenog rješenja Suda BiH, Sud BiH je donio rješenje od 25. septembra 2019. godine kojim je predmetnu žalbu odbio. U obrazloženju osporenog rješenja Sud BiH je naveo da je apelantov branilac u zahtjevu istakao kao nove činjenice iskaze dva svjedoka koji su naveli da je osuđeni L. počinio krivično djelo za koje se teretio i apelant, kao osuđeni. Međutim, Sud BiH je istakao da je prvostepeni sud ispravno konstatovao da činjenica da navedeni svjedoci navode da je osuđeni L. iz hangara izveo oštećenog G., nije relevantna jer nije ni sporno da je u premlaćivanju oštećenog G. učestvovao osuđeni L. za što je i osuđen presudom MKSJ. Nadalje, Sud BiH je naveo da je u postupku čije se ponavljanje traži izvedeno još drugih dokaza koji su i doveli do osuđujuće presude protiv apelanta, te da se ne može smatrati da iskazi navedena dva svjedoka imaju takav značaj da su „sami za sebe ili u vezi sa drugim dokazima, podobni da prouzrokuju oslobađanje osobe koje je bila osuđena ili njenu osudu po blažem zakonu.“, a što je propisano članom 327. stav 1. tačka c) Zakona o krivičnom postupku Bosne i Hercegovine, kao preduslov da se dozvoli ponavljanje postupka. Osim toga, Sud BiH je naveo da je apelantov branilac podnio i dopunu žalbe nakon što je istekao rok za žalbu, te da, budući da je dopuna žalbe podnesena izvan roka za izjavljivanje žalbe, predmetni podnesak nije ni razmatran.

Apelacioni navodi

4. U predmetnoj apelaciji apelant se pozvao na povredu prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija), prava na djelotvoran pravni lijek iz člana 13. Evropske konvencije, te smatra da je povrijeđen član 4. stav 2. Protokola broj 7 uz Evropsku konvenciju.

5. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. stav (3) tačka h) Pravila Ustavnog suda.

Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:

Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

Član 18. stav (3) tačka h) Pravila Ustavnog suda glasi:

Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva:

h) apelacija je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom;

6. Ustavni sud ukazuje da se apelacioni navodi o povredi prava na pravično suđenje odnose na odluku donesenu u postupku u kojem se odlučivalo o apelantovom zahtjevu za ponavljanje pravosnažno okončanog postupka.

7. Prvo pitanje na koje Ustavni sud treba da odgovori je primjenjivost člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije u konkretnom slučaju, odnosno potrebno je odgovoriti na pitanje da li se u predmetnom postupku odlučivalo o „osnovanosti krivične optužbe“ protiv apelanta. Ustavni sud, rješavajući brojne ovakve apelacije, konzistentno je ukazivao na praksu Evropskog suda za ljudska prava, kao i na svoju praksu da se garancije prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. Evropske konvencije ne primjenjuju na postupak povodom zahtjeva za ponavljanje postupka, jer se u tom postupku samo odlučuje o ispunjenosti zakonskih uslova da se dozvoli ponavljanje pravosnažno okončanog postupka, a ne odlučuje se o „osnovanosti krivične optužbe“ protiv apelanta (vidi, između ostalih, Odluke Ustavnog suda, AP 1206/10 od 15. juna 2010. godine i AP 781/11 od 20. aprila 2011. godine, dostupne na www.ustavnisud.ba). Stoga, predmetni postupak ne ulazi u opseg prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije, pa proizlazi da je apelacija ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine.

8. Imajući u vidu da su navodi apelanta o kršenju člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije ratione materiae inkompatibilni sa Ustavom Bosne i Hercegovine, Ustavni sud ukazuje da su, stoga, i navodi o povredi prava na djelotvoran pravni lijek iz člana 13. Evropske konvencije (kao akcesornog prava) u vezi sa pravom na pravično suđenje, također, ratione materiae inkompatibilni sa Ustavom Bosne i Hercegovine.

9. Konačno, u pogledu navoda apelanta o kršenju člana 4. stav 2. Protokola broj 7 uz Evropsku konvenciju, Ustavni sud podsjeća na svoj stav iznesen u Odluci o dopustivosti i meritumu broj AP- 604/10 od 10. aprila 2014. godine u kojoj je navedeno: „Član 4. Protokola broj 7 uz Evropsku konvenciju, dakle, uređuje načelo ne bis in idem. Pojam bis u osnovi postavlja pitanje koje vrste sudskih odluka aktiviraju primjenu tog načela, dok pojam idem postavlja pitanje je li za primjenu načela odlučan identitet pravnih kvalifikacija ili je dovoljno da je riječ o istim činjenicama. U procesnom smislu je bitno da prvi postupak mora biti okončan meritornom odlukom koja osobu oslobađa krivnje ili osuđuje i koja je res iudicata. To načelo postaje relevantno pri započinjanju novog progona (vidi, Evropski sud, Sergej Zolotukin protiv Rusije, presuda iz 2009. godine). Imajući u vidu zaštitu od ponovnog suđenja iz stava 1. člana 4. Protokola broj 7 uz Evropsku konvenciju, stav 2. ovog člana ne sprečava obnovu postupka u skladu sa zakonom i krivičnim postupkom pod navedenim okolnostima. Međutim, ovaj stav ne uspostavlja nikakvo novo ili posebno pravo na obnovu postupka.“ (vidi, Ustavni sud, Odluka o dopustivosti i meritumu broj AP- 604/10 od 10. aprila 2014. godine, tačka 50., dostupna na www.ustavnisud.ba). Dovodeći u vezi navedeno sa osporenom odlukom, donesenom u postupku u kojem se, dakle, odlučivalo samo o tome da li su ispunjeni zakonski uslovi da se dozvoli ponavljanje postupaka, Ustavni sud smatra da su i navodi apelanta o kršenju člana 4. stav 2. Protokola broj 7 uz Evropsku konvenciju ratione materiae inkompatibilni sa Ustavom Bosne i Hercegovine.

10. U skladu sa navedenim, a imajući u vidu odredbu člana 18. stav (3) tačka h) Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

11. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Zlatko M. Knežević

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-4030/19 (E. M.) | Sudska praksa | Aktio