Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-4326/19 (H. P.)
Odluka donesena 17. 12. 2019.
- Protek roka
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-4326/19
Apelacija
Odluka o dopustivosti
17. 12. 2019.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u sastavu: predsjednik Zlatko M. Knežević, potpredsjednici Mato Tadić i Mirsad Ćeman, i sudije Valerija Galić, Miodrag Simović i Seada Palavrić, na sjednici održanoj 17. decembra 2019. godine, u predmetu broj AP-4326/19, rješavajući apelaciju Hasana Ponjevića, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. stav (1) i stav (3) tačka c), člana 57. stav (2) tačka a) i člana 58. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – Prečišćeni tekst ("Službeni glasnik Bosne i Hercegovine" broj 94/14), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Hasana Ponjevića podnesena protiv rješenja Vrhovnog suda Federacije BiH broj 23 0 P 002014 19 Rev 2 od 22. avgusta 2019. godine, presude Kantonalnog suda u Bihaću broj 23 0 P 002014 19 Gž 2 od 5. aprila 2019. godine i presude Općinskog suda u Velikoj Kladuši broj 23 0 P 002017 P2 od 9. novembra 2018. godine, zbog proteka roka za podnošenje apelacije.
OBRAZLOŽENJE
1. Hasan Ponjević iz Velike Kladuše (u daljnjem tekstu: apelant) , kojeg zastupa Zlatko Pozderac advokat iz Cazina, podnio je 9. novembra 2019. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv rješenja Vrhovnog suda Federacije BiH (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud) broj 23 0 P 002014 19 Rev 2 od 22. avgusta 2019. godine, presude Kantonalnog suda u Bihaću broj 23 0 P 002014 19 Gž 2 od 5. aprila 2019. godine i presude Općinskog suda u Velikoj Kladuši broj 23 0 P 002017 P2 od 9. novembra 2018. godine.
2. Prvostepenom presudom Općinskog suda u Velikoj Kladuši broj 23 0 P 002017 P2 od 9. novembra 2018. godine, stavom 1. izreke utvrđeno je da su tužitelji Rasima Ponjević, Alen Ponjević i Sanela Kličić kao nasljednici iza umrlog Ćazima Ponjevića, temeljem nasljeđivanja stekli pravo suvlasništva i na preostalom dijelu prizemlja stambene zgrade pobliže opisane u izreci presude. Tuženi apelant je obavezan istom presudom da im naknadi kao tužiteljima troškove parničnog postupka u iznosu od 11.608,30 KM. Stavom 4. izreke tužitelji su odbijeni sa zahtjevom da im apelant naknadi troškove parničnog postupka iznad dosuđenih (u iznosu od 6.338,80 KM). Stavom 5. izreke apelant je odbijen sa zahtjevom da mu tužitelji naknade troškove parničnog postupka u iznosu od 5.886,80 KM zbog neosnovanosti zahtjeva. Drugostepenom presudom Kantonalnog suda u Bihaću broj 23 0 P 002014 19 Gž 2 od 5. aprila 2019. godine, žalba apelanta je odbijena kao neosnovana i prvostepena presuda potvrđena.
3. Rješenjem Vrhovnog suda revizija apelanta je odbačena kao nedopuštena, jer nije ispunjen imovinski cenzus koji se odnosi na novčanu vrijednost spora koja po zakonu mora biti ispunjena da bi revizija bila dozvoljena. Prema izmijenjenoj odredbi člana 237. stav (29 Zakona o parničnom postupku („Službene novine Federacije BiH broj 53/03, 73/05 i 19/06, u daljnjem tekstu: ZPP), propisano je da revizija nije dozvoljena ako vrijednost pobijanog dijela pravomoćne presude ne prelazi 30.000,00 KM. U predmetnoj tužbi od 30. marta 2009. godine, označena je vrijednost predmeta spora 11.000,00 KM, čime su parnične stranke započele i vodile parnicu u kojoj revizija nije dopuštena, s obzirom da imovinski cenzus kao kriterij uslova dozvoljenosti revizije iz člana 237. stav (2) ZPP-a nije ostvaren.
4. Apelant u apelaciji ukazuje da mu je osporenim odlukama povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3. e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija), pravo na imovinu iz člana II/3. k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju, pravo na djelotvoran pravni lijek iz člana 13. Evropske konvencije, kao i pravo na zabranu diskriminacije iz člana II/4. Ustava Bosne i Hercegovine i člana 14. Evropske konvencije.
5. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine člana 18. stav (1) i stav (3) tačka c) Pravila Ustavnog suda. Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:
«Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.» Član 18. stav (1) i stav (3) tačka c) Pravila Ustavnog suda glasi:
«1) Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.
3) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva:
c) protekao je rok za podnošenje apelacije;»
6. Pravilo iscrpljivanja pravnih lijekova zahtjeva da apelanti dođu do konačne odluke. Konačna odluka predstavlja odgovor na posljednji pravni lijek koji je efektivan i adekvatan da ispita nižestepenu odluku, kako u činjeničnom tako i u pravnom pogledu. Iz navoda apelacije proističe da je apelant protiv osporene presude Kantonalnog suda u Bihaću broj 23 0 P 002014 19 Gž 2 od 5. aprila 2019. godine, izjavio reviziju, ali je ona rješenjem Vrhovnog suda broj 23 0 P 002014 19 Rev 2 od 22. avgusta 2019. godine, odbačena kao nedopuštena. Ustavni sud konstatuje da je revizija u ovom slučaju neefektivan pravni lijek, jer je odbačena iz formalnih razloga. Korištenjem revizije koja je odbačena, apelant je propustio podnijeti apelaciju u roku koji je predviđen članom 18. stav (3) tačka c) Pravila Ustavnog suda. Iz navedenog proizilazi da je konačna odluka presuda Kantonalnog suda u Bihaću broj 23 0 P 002014 19 Gž 2 od 5. aprila 2019. godine, donesena povodom žalbe apelanta protiv prvostepene presude.
7. S obzirom na to da je iz apelacionog obrasca vidljivo da je apelantu 26. aprila 2019. godine uručena presuda Kantonalnog suda u Bihaću broj 23 0 P 002014 19 Gž 2 od 5. aprila 2019. godine, a apelacija je Ustavnom sudu podnesena 9. novembra 2019. godine, proizlazi da je podnesena nakon što je protekao rok za podnošenje apelacije predviđen članom 18. stav (1) Pravila Ustavnog suda. U skladu sa navedenim, Ustavni sud je zaključio da je apelacija podnesena neblagovremeno, odnosno nakon proteka roka od 60 dana od dana kada je apelant primio osporenu presudu Kantonalnog suda u Bihaću broj 23 0 P 002014 19 Gž 2 od 5. aprila 2019. godine.
8. Imajući u vidu odredbu člana 18. stav (3) tačka c) Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko se utvrdi da je protekao rok za podnošenje apelacije, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
9. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Zlatko M. Knežević