Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-3841/19 (M. P.)

Odluka donesena 27. 11. 2019.

  • Apelacija ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-3841/19

Apelacija

Odluka o dopustivosti

27. 11. 2019.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u sastavu: predsjednik Zlatko M. Knežević, potpredsjednici Mato Tadić i Mirsad Ćeman i sudije Valerija Galić, Miodrag Simović i Seada Palavrić, na sjednici održanoj 27. novembra 2019. godine, u predmetu broj AP-3841/19, rješavajući apelaciju Mateja Pipunića, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. stav (3) tačka h), člana 57. stav (2) tačka a) i člana 58. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – Prečišćeni tekst («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» broj 94/14), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Mateja Pipunića podnesena protiv Rješenja Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine broj 128 0 K 020721 19 Kžž od 24. jula 2019. godine, zbog toga što je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine.

OBRAZLOŽENJE

1. Matej Pipunić (u daljnjem tekstu: apelant) iz Jajca, kojeg zastupa Branko Gudalo, advokat iz Banjaluke, podnio je 9. oktobra 2019. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Rješenja Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud) broj 128 0 K 020721 19 Kžž od 24. jula 2019. godine.

2. Presudom Kantonalnog suda u Novom Travniku (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) od 22. maja 2019. godine, apelant je oglašen krivim što je (na način pobliže opisan u izreci presude) nasiljem i bezobzirnim ponašanjem ugrozio građanski mir, te ozbiljnom prijetnjom da će napasti na život oštećene (A. Đ.) ugrozio njenu sigurnost, čime je počinio krivično djelo Nasilničko ponašanje iz člana 362. stav 1. Krivičnog zakona Federacije Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: KZ), u sticaju sa krivičnim djelom Ugrožavanje sigurnosti iz člana 183. stav 1. KZ. Apelantu je, nakon što su utvrđene kazne za svako pojedino djelo, izrečena uvjetna osuda kojom mu je utvrđena jedinstvena kazna zatvora u trajanju od šest mjeseci, a koja se neće izvršiti ako apelant u periodu od jedne godine i šest mjeseci od pravomoćnosti predmetne presude ne počini novo krivično djelo. Osim toga, apelant je obavezan da naknadi troškove krivičnog postupka u paušalu određenom u izreci presude, dok je određeno da će ukupnu visinu troškova krivičnog postupka, koje je apelant dužan platiti, utvrditi Općinski sud u Jajcu (u daljnjem tekstu: Općinski sud). Također, oštećena je sa imovinsko-pravnim zahtjevom upućena na parnicu.

3. Odlučujući o žalbi apelantovog branioca, izjavljenoj protiv presude Kantonalnog suda od 22. maja 2019. godine, Kantonalni sud je donio rješenje od 18. juna 2019. godine kojim je predmetnu žalbu odbacio kao nedopuštenu.

4. Rješenjem Vrhovnog suda od 24. jula 2019. godine odbijena je kao neosnovana žalba apelantovog branioca izjavljena protiv rješenja Kantonalnog suda od 18. juna 2019. godine. U obrazloženju osporenog rješenja Vrhovni sud je naveo da je Kantonalni sud pravilno postupio kada je žalbu apelantovog branioca izjavljenu protiv drugostepene presude odbacio kao nedozvoljenu. Pri tome, Vrhovni sud je istakao da se Kantonalni sud pravilno pozvao na odredbu člana 333. stav 1. Zakona o krivičnom postupku Federacije Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: ZKP), kojom je propisano da se protiv presude vijeća žalbenog odjeljenja može podnijeti žalba u slučaju ako je vijeće žalbenog odjeljenja preinačilo prvostepenu presudu kojom je optuženi oslobođen od optužbe i izreklo presudu kojom se optuženi oglašava krivim, odnosno ako je vijeće žalbenog odjeljenja u vezi sa žalbom na oslobađajuću presudu na raspravi donijelo presudu kojom se optuženi oglašava krivim. Vrhovni sud je istakao da je Kantonalni sud pravilno utvrdio da je Općinski sud, kao prvostepeni sud u konkretnom predmetu, apelanta dva puta oglasio krivim i da je oba puta apelantu izrekao uslovne osude, te da je, nakon što je rješenjem drugostepenog suda drugi put ukinuta prvostepena presuda, održan pretres pred Kantonalnim sudom, a nakon čega je taj sud donio presudu kojom se apelant oglašava krivim i kojom mu se izriče uslovna osuda (kako je to pobliže opisano izrekom presude). Kako apelant presudama prvostepenog suda nije bio oslobođen optužbe, Vrhovni sud je istakao da to nakon donošenja presude drugostepenog suda nije ni imao pravo na žalbu shodno odredbi člana 333. stav 1. ZKP. U konačnici, Vrhovni sud je istakao da se u potpunosti saglašava sa razlozima danim u osporenom rješenju, cijeneći ih u svemu pravilnim. Apelacioni navodi

5. Apelant smatra da mu je osporenom odlukom povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) i pravo na djelotvoran pravni lijek iz člana 13. Evropske konvencije.

6. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. stav (3) tačka h) Pravila Ustavnog suda.

Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:

Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

Član 18. stav (3) tačka h) Pravila Ustavnog suda glasi:

Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva:

h) apelacija je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom;

7. Ustavni sud zapaža da je u konkretnom slučaju apelantov branilac protiv presude Kantonalnog suda od 22. maja 2019. godine izjavio žalbu koja je odbačena kao nedopuštena rješenjem Kantonalnog suda od 18. juna 2019. godine, te da je osporenim rješenjem Vrhovnog suda od 24. jula 2019. godine odbijena kao neosnovana žalba apelantovog branioca izjavljena protiv navedenog rješenja Kantonalnog suda od 18. juna 2019. godine.

8. S tim u vezi, Ustavni sud, prije svega, mora riješiti pitanje primjenjivosti člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije na konkretan slučaj. Dakle, potrebno je odgovoriti na pitanje li se u konkretnom slučaju osporenom odlukom Vrhovnog suda odlučivalo o "osnovanosti krivične optužbe" protiv apelanta. U vezi s tim, Ustavni sud ukazuje da je osporenim rješenjem Vrhovnog suda odbijena kao neosnovana žalba apelantovog branioca izjavljena protiv rješenja Kantonalnog suda, a kojim je odbačena kao nedopuštena žalba apelantovog branioca izjavljena protiv presude kojom je apelant oglašen krivim za počinjena krivična djela, iz čega slijedi da se u konkretnom slučaju odlučivalo samo o procesnoj dopustivosti korištenog pravnog lijeka tj. o ispunjenosti zakonskih uslova za primjenu korištenog pravnog lijeka (žalbe). Dakle, iz navedenog proizlazi da se osporenom odlukom Vrhovnog suda nije odlučivalo o "osnovanosti krivične optužbe" protiv apelanta u smislu značenja prava na pravično suđenje, iz čega slijedi da je apelacija u odnosu na navodne povrede člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine.

9. Imajući u vidu da su navodi apelanta o kršenju člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije ratione materiae inkompatibilni sa Ustavom Bosne i Hercegovine, Ustavni sud ukazuje da su, stoga, i navodi o povredi prava na djelotvoran pravni lijek iz člana 13. Evropske konvencije (kao akcesornog prava) u vezi sa pravom na pravično suđenje, također, ratione materiae inkompatibilni sa Ustavom Bosne i Hercegovine.

10. U skladu sa navedenim, a imajući u vidu odredbu člana 18. stav (3) tačka h) Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

11. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Zlatko M. Knežević

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-3841/19 (M. P.) | Sudska praksa | Aktio