Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-2110/19 (V. K.)

Odluka donesena 17. 12. 2019.

Nema povrede
Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
Član 1. Protokola 1 uz EK i član II/3.k) Ustava BiH (Zaštita imovine)
  • Građanski postupak
  • Nematerijalna šteta
  • Naknada štete
  • Očigledno (prima facie) neosnovana
  • Materijalna šteta
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-2110/19

Apelacija

Odluka o dopustivosti

17. 12. 2019.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u sastavu: predsjednik Zlatko M. Knežević, potpredsjednici Mato Tadić i Mirsad Ćeman i sudije Valerija Galić, Miodrag Simović i Seada Palavrić, na sjednici održanoj 17. decembra 2019. godine, u predmetu broj AP-2110/19, rješavajući apelaciju Vladimira Kalamande, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. stav (4), člana 57. stav (2) tačka a) i člana 58. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine

– Prečišćeni tekst ("Službeni glasnik Bosne i Hercegovine" broj 94/14), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija koju je podnio Vladimir Kalamanda protiv Presude Okružnog suda u Banjaluci broj 73 0 P 026912 18 Gž od 19. februara 2019. godine, zbog toga što je očigledno (prima facie) neosnovana.

OBRAZLOŽENJE

1. Vladimir Kalamanda (u daljnjem tekstu: apelant) iz Kotor Varoši, kojeg zastupa Čedo Đukić advokat iz Banjaluke, podnio je 16. maja 2019. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Presude Okružnog suda u Banjaluci (u daljnjem tekstu: Okružni sud) broj 73 0 P 026912 18 Gž od 19. februara 2019. godine.

2. Osporenom odlukom Okružnog suda djelimično je uvažena žalba tuženog (Krajina Osiguranje a.d. Banjaluka) i prvostepena presuda preinačena u dosuđujućem dijelu odluke o naknadi nematerijalne štete tako što je tuženi obavezan da apelantu na ime naknade nematerijalne štete za pretrpljene duševne bolove zbog umanjenja životne aktivnosti isplati iznos od 6.000,00 KM (umjesto iznosa od 9.000,00 KM), za pretrpljene fizičke bolove iznos od 3.000,00 KM (umjesto iznosa od 4.500,00 KM) i za pretrpljeni strah iznos od 2.000,00 KM (umjesto iznosa od 3.000,00 KM), te da apelantu na ime troškova postupka naknadi iznos od 3.988,10 KM (umjesto iznosa od 6.214.60 KM). Istom odlukom, potvrđena je prvostepena odluka u preostalom dosuđujućem dijelu kojim je apelantu dosuđena materijalna šteta na vozilu u određenom novčanom iznosu i zakonska zatezna kamata, te je obavezan apelant da tuženom na ime troškova takse na žalbu naknadi iznos od 839.60 KM.

3. U obrazloženju osporene odluke Okružni sud je naveo da se 21. septembra 2016. godine dogodila saobraćajna nezgoda u kojoj je apelantovo vozilo oštećeno i apelant pretrpio teške tjelesne povrede (umanjenje životne aktivnosti od 30%), te da je osiguranik tuženog isključivi krivac za nastanak ove nezgode. S tim u vezi, Okružni sud je naveo, uvažavajući umanjenje životne aktivnosti, intenzitet i dužinu trajanja pretpljenih fizičkih bolova i straha, nelagodnosti u toku liječenja, prirodu oštećenja, posljedice povređivanja, apelantova prijašnja oboljenja, te posljedicu apelantove životne dobi (rođen 1955. godine), da je pravilna primjena člana 200. stav 1. Zakona o obligacionim odnosima nalagala da se dosuđeni iznosi smanje, jer će se i s dosuđenim iznosima postići svrha dosude naknade nematerijalne štete. Okružni sud je naveo da je pravila prvostepena odluka u pogledu dosuđene visine naknade materijalne štete (visina štete na apelantovom vozilu od 9.288,44 KM umanjena za iznos od 4.573,87 KM koji je tuženi već isplatio apelantu = dosuđeni iznos od 4.714,57 KM). Nadalje, Okružni sud je naveo da se odluka o troškovima postupka temelji na čl. 386., 387. i 396. Zakona o parničnom postupku, u vezi s Tarifom o nagradama i naknadi troškova za rad advokata. Okružni sud je naveo da ukupni troškovi parnice za radnje koje su bile nužne i potrebne iznose 4.750,00 KM, te da je apelant uspio u parnici u procentu od traženog (potraživao iznos od 18.714,57 KM) do dosuđenog u iznosu od 83,96%, te da mu na ime ukupnih troškova parnice pripada iznos od 3.988,10 KM. Također, Okružni sud je naveo da apelant nema pravo na naknadu traženih troškova sastava prijedloga za dva vansudska zahtjeva koja je podnio tuženom, jer bi to bilo protivno članu 22. stav 10. Zakona o obaveznim osiguranjima u saobraćaju, kojom je propisano da u postupku mirnog rješavanja odštetnog zahtjeva u društvu za osiguranje, odgovorno društvo za osiguranje nije dužno nadoknaditi troškove pravnog i bilo kakvog drugog zastupanja oštećenom licu. Okružni sud je naveo da je tuženi uspio sa žalbom u procentu od 83,96%, te da mu na ime troškova sastava žalbe pripada iznos od 839,60 KM (taksu na žalbu platio u iznosu od 1.000,00 KM).

Apelacioni navodi

4. U predmetnoj apelaciji apelant se pozvao na povredu prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) i prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1 Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. Apelant, u suštini, smatra da je u predmetnom postupku pogrešno primijenjeno materijalno i procesno pravo. Naime, apelant navodi da mu nisu dosuđeni troškovi sastava vansudskog zahtjeva, te da je obavezivanje apelanta da tuženom naknadi troškove takse na žalbu rezultat proizvoljne primjene procesnog prava.

5. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda.

Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:

Ustavni sud također ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom Ustavu, kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

Član 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda glasi:

Ustavni sud će odbaciti apelaciju kao očigledno (prima facie) neosnovanu kada utvrdi da ne postoji opravdan zahtjev stranke u postupku, odnosno da predočene činjenice ne mogu opravdati tvrdnju da postoji kršenje Ustavom zaštićenih prava i/ili kada se za stranku u postupku utvrdi da ne snosi posljedice kršenja Ustavom zaštićenih prava, tako da je ispitivanje merituma apelacije nepotrebno.

6. Ustavni sud, u fazi ispitivanja dopustivosti apelacije, mora utvrditi, između ostalog, da li su ispunjeni uvjeti za meritorno odlučivanje koji su nabrojani u članu 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda. U vezi s tim, Ustavni sud ukazuje da, prema vlastitoj jurisprudenciji i praksi Evropskog suda za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Evropski sud), apelant mora navesti povredu svojih prava koje štiti Ustav Bosne i Hercegovine i ove povrede moraju djelovati vjerovatno. Apelacija je očito neosnovana ukoliko joj manjkaju prima facie dokazi koji dovoljno jasno pokazuju da je navedena povreda ljudskih prava i sloboda moguća (vidi, Evropski sud, Vanek protiv Slovačke, presuda od 31. maja 2005. godine, aplikacija broj 53363/99, i Ustavni sud, Odluka broj AP 156/05 od 18. maja 2005. godine), te ako činjenice u odnosu na koje se podnosi apelacija očito ne predstavljaju kršenje prava koje apelant navodi, tj. ako apelant nema „opravdan zahtjev“ (vidi, Evropski sud, Mezőtúr- Tiszazugi Vízgazdálkodási Társulat protiv Mađarske, presuda od 26. jula 2005. godine, aplikacija broj 5503/02), kao i kad se utvrdi da apelant nije „žrtva“ kršenja prava zaštićenih Ustavom Bosne i Hercegovine.

7. Ustavni sud ukazuje da se apelacioni navodi o povredi ustavnih prava, na koja se apelant pozvao u predmetnoj apelaciji, odnose na način na koji je u predmetnoj pravnoj stvari primijenjeno materijalno i procesno pravo. Ustavni sud, rješavajući brojne ovakve apelacije, konzistentno je ukazivao na praksu Evropskog i Ustavnog suda prema kojoj zadatak ovih sudova nije da preispituju zaključke redovnih sudova u pogledu činjeničnog stanja i primjene materijalnog prava (vidi, Evropski sud, Pronina protiv Rusije, odluka o dopustivosti od 30. juna 2005. godine, aplikacija broj 65167/01), niti da supstituiraju redovne sudove u procjeni činjenica i dokaza, već je općenito zadatak redovnih sudova da ocijene činjenice i dokaze koje su izveli. Zadatak Ustavnog suda je da ispita da li je eventualno došlo do povrede ustavnih prava (vidi, npr., Ustavni sud, Odluka broj AP 20/05 od 18. maja 2005. godine, objavljena u „Službenom glasniku BiH“ broj 58/05).

8. Na osnovu činjenica konkretnog predmeta, koje proizlaze iz dokumenata predočenih Ustavnom sudu i iz apelacionih navoda, Ustavni sud smatra da je Okružni sud u obrazloženju odluke osporene predmetnom apelacijom dao detaljne, jasne i precizne razloge za svoje odlučenje, u čemu Ustavni sud ne nalazi bilo kakvu proizvoljnost. Pri tome, Ustavni sud ukazuje da apelant nije ponudio relevantne argumente koji bi opravdali njegove tvrdnje da je na bilo koji način došlo do povrede ustavnih prava na koja se pozvao, osim što je nezadovoljan rezultatom postupka u kojem je donesena osporena odluka. Imajući u vidu navedeno, te konzistentnu praksu Evropskog suda i Ustavnog suda i stavove navedene i u ovoj odluci, Ustavni sud smatra da nema ništa što ukazuje da navodi apelanta u predmetnoj apelaciji pokreću ustavna pitanja na koja se pozvao, odnosno ništa što ukazuje da apelant ima "opravdan zahtjev" u smislu člana 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda. Zbog toga, Ustavni sud zaključuje da su ovi navodi očigledno (prima facie) neosnovani.

9. Imajući u vidu odredbu člana 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je očigledno (prima facie) neosnovana, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

10. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Zlatko M. Knežević

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-2110/19 (V. K.) | Sudska praksa | Aktio