Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-3797/19 (N. M. i A. J.)

Odluka donesena 27. 11. 2019.

Nema povrede
Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
Član 1. Protokola 1 uz EK i član II/3.k) Ustava BiH (Zaštita imovine)
  • Propisano zakonom
  • Upravni spor
  • Član 1. P broj 1 uz EK, – zaštita imovine
  • Invalidnina
  • Očigledno (prima facie) neosnovana
  • Pravično suđenje-primjena zakona i utvrđivanje činjenica (proizvoljnost)
  • Upravni postupak
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-3797/19

Apelacija

Odluka o dopustivosti

27. 11. 2019.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u sastavu: predsjednik Zlatko M. Knežević, potpredsjednici Mato Tadić i Mirsad Ćeman i sudije Valerija Galić, Miodrag Simović i Seada Palavrić, na sjednici održanoj 27. novembra 2019. godine, u predmetu broj AP-3797/19, rješavajući apelacije Nede Mlinarević i Augustina Jozića, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. stav (4), člana 57. stav (2) tačka a) i člana 58. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – Prečišćeni tekst ("Službeni glasnik Bosne i Hercegovine" broj 94/14), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuju se kao nedopuštene apelacije koje su podnijeli:

Neda Mlinarević protiv Presude Vrhovnog suda Federacije BiH broj 08 0 U 002344 15 Uvp od 18. juna 2019. godine, Presude Kantonalnog suda u Širokom Brijegu broj 08 0 U 002344 14 U od 4.

novembra 2015. godine, Rješenja Federalnog ministarstva za pitanja boraca i invalida odbrambeno-oslobodilačkog rata broj UP-II-03-41- 161/14 od 30. oktobra 2014. godine i Rješenja Službe za branitelje iz domovinskog rata Općine Grude broj 10-02-41-958/07-1 od 5.

februara 2014. godine;

Augustin Jozić protiv Presude Vrhovnog suda Federacije BiH broj 07 0 U 009879 15 Uvp od 3. oktobra 2019. godine, Presude Kantonalnog suda u Mostaru broj 07 0 U 009879 14 U od 12. avgusta 2015. godine, Rješenja Federalnog ministarstva za pitanja boraca i invalida odbrambeno-oslobodilačkog rata broj UP-II-03-41-517/12 od 20. decembra 2013. godine i Rješenja Službe za prava branitelja i socijalne skrbi Općine Čapljina broj 09-43-154/07-2 od 19. januara 2012. godine;

zbog toga što su očigledno (prima facie) neosnovane.

OBRAZLOŽENJE

1. AP-3797/19

1. Neda Mlinarević (u daljnjem tekstu: apelantica) iz Gruda, koju zastupa Jerko Čilić, advokat iz Ljubuškog, podnijela je 6. oktobra 2019. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Presude Vrhovnog suda Federacije BiH (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud) broj 08 0 U 002344 15 Uvp od 18. juna 2019. godine, Presude Kantonalnog suda u Širokom Brijegu broj 08 0 U 002344 14 U od 4. novembra 2015. godine, Rješenja Federalnog ministarstva za pitanja boraca i invalida odbrambeno-oslobodilačkog rata broj UP-II-03-41-161/14 od 30. oktobra 2014. godine i Rješenja Službe za branitelje iz domovinskog rata Općine Grude broj 10-02-41-958/07-1 od 5. februara 2014. godine.

2. Osporenom odlukom Vrhovnog suda odbijen je zahtjev za vanredno preispitivanje presude Kantonalnog suda u Širokom Brijegu od 4. novembra 2015. godine kojom je odbijena tužba apelantice podnesena protiv rješenja tuženog (Federalno ministarstvo za pitanja boraca i invalida odbrambeno-oslobodilačkog rata) od 30. oktobra 2014. godine. Tim rješenjem je odbijena žalba protiv prvostepenog rješenja od 5. februara 2014. godine kojim je odbijen njen zahtjev za priznavanje svojstva ratnog vojnog invalida.

3. U obrazloženju osporene odluke Vrhovni sud je naveo da su nalaz i mišljenje prvostepene i drugostepene ljekarske komisije saglasni da ukupan vojni invaliditet kod apelantice iznosi ispod 20%, pa su po ocjeni tog suda odluke upravnih organa, a i prvostepenog suda, pravilne i na zakonu zasnovane. Vrhovni sud je naveo da je ovako zaključio pogotovo jer se radi o stručnim-medicinskim organima vještačenja u toj oblasti, koji su svoje nalaze i mišljenja dali na osnovu medicinske dokumentacije koja se nalazi u spisu predmeta i neposrednog pregleda apelantice uz pravilnu primjenu materijalnog prava. Osim toga, Vrhovni sud je naveo da su isti jasni i dovoljno obrazloženi sa detaljnim opisom stanja oštećenja organizma i činjenicama koje su sa medicinskog stanovišta od značaja za donošenje pravilnog rješenja, kako je to i propisao član 8. Pravilnika o radu ljekarskih komisija u postupku za ostvarivanje prava po Zakonu o pravima branilaca i članova njihovih porodica.

2. AP-4101/19

4. Augustin Jozić (u daljnjem tekstu: apelant) iz Čapljine, kojeg zastupa Jerko Čilić, advokat iz Ljubuškog, podnio je 30. oktobra 2019. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Presude Vrhovnog suda Federacije BiH (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud) broj 07 0 U 009879 15 Uvp od 3. oktobra 2019. godine, Presude Kantonalnog suda u Mostaru broj 07 0 U 009879 14 U od 12. avgusta 2015. godine, Rješenja Federalnog ministarstva za pitanja boraca i invalida odbrambeno-oslobodilačkog rata broj UP-II-03-41-517/12 od 20. decembra 2013. godine i Rješenja Službe za prava branitelja i socijalne skrbi Općine Čapljina broj 09-43- 154/07-2 od 19. januara 2012. godine.

5. Osporenom odlukom Vrhovnog suda odbijen je zahtjev za vanredno preispitivanje presude Kantonalnog suda u Mostaru od 12. avgusta 2015. godine kojom je odbijena apelantova tužba podnesena protiv rješenja tuženog (Federalno ministarstvo za pitanja boraca i invalida odbrambeno-oslobodilačkog rata) od 20. decembra 2013. godine. Tim rješenjem je odbijena žalba protiv prvostepenog rješenja od 19. januara 2012. godine i to rješenje je izmijenjeno tako što je odbijen apelantov zahtjev za priznavanje svojstva ratnog vojnog invalida.

6. U obrazloženju osporene odluke Vrhovni sud je naveo da iz nalaza i mišljenja ljekarske komisije za revizioni postupak proizilazi da je na osnovu pregleda apelanta i uvida u priloženu medicinsku dokumentaciju utvrđeno da njegov vojni invaliditet iznosi 0%. A taj nalaz i mišljenje je primjenom člana 52. stav 1. Zakona o pravima branilaca i članova njihovih porodica poslužio kao razlog za obnovu postupka, pa je riješeno da apelant ne ispunjava uslove iz člana 3. navedenog zakona za priznavanje svojstva ratnog vojnog invalida. Vrhovni sud je naveo da je apelant pred nadležnom revizijskom ljekarskom komisijom imao mogućnost da se izjasni o svim činjenicama bitnim za odlučivanje i dokazima vezanim za njegovu bolest, o čemu je prvostepeni sud dao valjane razloge, koje prihvata i taj sud.

Spajanje predmeta

7. S obzirom na to da se navedene apelacije zasnivaju na sličnim tvrdnjama o povredi ustavnih prava, Ustavni sud, u skladu sa članom 32. stav (1) Pravila Ustavnog suda, donio je odluku o spajanju navedenih apelacija u kojima će voditi jedan postupak i donijeti jednu odluku pod brojem AP-3797/19

8. Ustavni sud smatra da će na ovaj način, spajanjem predmeta, biti u mogućnosti odluku o apelacijama donijeti na brži i ekonomičniji način, a bez negativnih posljedica po ustavna prava apelanata.

Apelacioni navodi

9. U svim navedenim apelacijama apelanti se pozivaju na povredu prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) i prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. Apelanti, u suštini, smatraju da su redovni sudovi, pri donošenju osporenih odluka, pogrešno utvrdili činjenično stanje i pogrešno primijenili materijalno i procesno pravo. Osim toga, apelanti se pozivaju i na povredu nekih drugih ustavnih prava (pravo na djelotvoran pravni lijek, zabrana diskriminacije), ali te navode nisu posebno obrazlagali niti argumentovali, već su ih zasnovali na istim tvrdnjama o pogrešno utvrđenom činjeničnom stanju i pogrešnoj primjeni materijalnog i procesnog prava.

10. Pri ispitivanju dopustivosti apelacija Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda.

Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:

Ustavni sud takođe ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom Ustavu, kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

Član 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda glasi:

Ustavni sud će odbaciti apelaciju kao očigledno (prima facie) neosnovanu kada utvrdi da ne postoji opravdan zahtjev stranke u postupku, odnosno da predočene činjenice ne mogu opravdati tvrdnju da postoji kršenje Ustavom zaštićenih prava i/ili kada se za stranku u postupku utvrdi da ne snosi posljedice kršenja Ustavom zaštićenih prava, tako da je ispitivanje merituma apelacije nepotrebno.

11. Ustavni sud, u fazi ispitivanja dopustivosti apelacije, mora utvrditi, između ostalog, da li su ispunjeni uslovi za meritorno odlučivanje koji su nabrojani u članu 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda. U vezi s tim, Ustavni sud ukazuje da, prema vlastitoj jurisprudenciji i praksi Evropskog suda za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Evropski sud), apelant mora navesti povredu svojih prava koje štiti Ustav Bosne i Hercegovine i ove povrede moraju djelovati vjerovatno. Apelacija je očito neosnovana ukoliko joj manjkaju prima facie dokazi koji dovoljno jasno pokazuju da je navedena povreda ljudskih prava i sloboda moguća (vidi, Evropski sud, Vanek protiv Slovačke, presuda od 31. maja 2005. godine, aplikacija broj 53363/99, i Ustavni sud, Odluka broj AP-156/05 od 18. maja 2005. godine), te ako činjenice u odnosu na koje se podnosi apelacija očito ne predstavljaju kršenje prava koje apelant navodi, tj. ako apelant nema „opravdan zahtjev“ (vidi, Evropski sud, Mezőtúr- Tiszazugi Vízgazdálkodási Társulat protiv Mađarske, presuda od 26. jula 2005. godine, aplikacija broj 5503/02), kao i kad se utvrdi da apelant nije „žrtva“ kršenja prava zaštićenih Ustavom Bosne i Hercegovine.

12. Ustavni sud ukazuje da se apelacioni navodi o povredi ustavnih prava, na koja su apelanti ukazali u predmetnim apelacijama, odnose na način na koji je u predmetnoj pravnoj stvari utvrđeno činjenično stanje i primijenjeno materijalno i procesno pravo. Ustavni sud, rješavajući brojne ovakve apelacije, konzistentno je ukazivao na praksu Evropskog i Ustavnog suda prema kojoj zadatak ovih sudova nije da preispituju zaključke redovnih sudova u pogledu činjeničnog stanja i primjene materijalnog prava (vidi, Evropski sud, Pronina protiv Rusije, odluka o dopustivosti od 30. juna 2005. godine, aplikacija broj 65167/01), niti da supstituiraju redovne sudove u procjeni činjenica i dokaza, već je uopšteno zadatak redovnih sudova da ocijene činjenice i dokaze koje su izveli. Zadatak Ustavnog suda je da ispita da li je eventualno došlo do povrede ustavnih prava (vidi, npr., Ustavni sud, Odluka broj AP-20/05 od 18. maja 2005. godine, objavljena u „Službenom glasniku BiH“ broj 58/05).

13. Na osnovu činjenica konkretnih predmeta, Ustavni sud smatra da je Vrhovni sud u obrazloženjima osporenih odluka, kao konačnih odluka u predmetnim postupcima, dao detaljne, jasne i precizne razloge za svoja odlučenja, u čemu Ustavni sud ne nalazi proizvoljnost. Pri tome, Ustavni sud ukazuje da apelanti nisu ponudili relevantne argumente koji bi opravdali njihove tvrdnje da je na bilo koji način došlo do povrede ustavnih prava na koja su se pozvali, osim što su nezadovoljni rezultatom postupaka u kojima su donesene osporene odluke. Imajući u vidu navedeno, te konzistentnu praksu Evropskog i Ustavnog suda i stavove navedene i u ovoj odluci, Ustavni sud smatra da nema ništa što ukazuje da navodi apelanata u pojedinačnim apelacijama pokreću ustavna pitanja na koja su se pozvali, odnosno ništa što ukazuje da apelanti imaju "opravdan zahtjev" u smislu člana 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda. Zbog toga, Ustavni sud zaključuje da su ovi navodi očigledno (prima facie) neosnovani.

14. Imajući u vidu odredbu člana 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je očigledno (prima facie) neosnovana, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

15. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Zlatko M. Knežević

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-3797/19 (N. M. i A. J.) | Sudska praksa | Aktio