Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o meritumu u predmetu AP-3440/18 (E. G.)
Odluka donesena 17. 12. 2019.
- Nema povrede
- Član 8. EK i član II/3.f) Ustava BiH (Pravo na poštovanje privatnog i porodičnog života)
- Vlasničko-pravni odnosi
- Miješanje u pravo na dom
- Zakonitost u kontekstu člana 8. EK
- Izvršni postupak
- Proporcionalnost u kontekstu člana 8. EK
- Neophodna mjera u demokratskom društvu- član 8. EK
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-3440/18
Apelacija
Odluka o meritumu
17. 12. 2019.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u predmetu broj AP 3440/18, rješavajući apelaciju Envere Ganić, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 57. stav (2) tačka b) i člana 59. st. (1) i (3) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – prečišćeni tekst („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ broj 94/14), u sastavu:
Zlatko M. Knežević, predsjednik Mato Tadić, potpredsjednik Mirsad Ćeman, potpredsjednik Valerija Galić, sutkinja Miodrag Simović, sudija Seada Palavrić, sutkinja na sjednici održanoj 17. decembra 2019. godine donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU
Odbija se kao neosnovana apelacija Envere Ganić podnesena protiv Rješenja Kantonalnog suda u Zenici broj 43 0 I 093258 18 Gž 2 od 10. maja 2018. godine i Rješenja Općinskog suda u Zenici broj 43 0 I 093258 13 I od 21. februara 2018. godine.
OBRAZLOŽENJE
I.Uvod
1. Envera Ganić (u daljnjem tekstu: apelantica) iz Zenice podnijela je 22. juna 2018. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Rješenja Kantonalnog suda u Zenici (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) broj 43 0 I 093258 18 Gž 2 od 10. maja 2018. godine i Rješenja Općinskog suda u Zenici (u daljnjem tekstu: Općinski sud) broj 43 0 I 093258 13 I od 21. februara 2018. godine.
II.Postupak pred Ustavnim sudom
2. Na osnovu člana 23. Pravila Ustavnog suda, od Kantonalnog suda, Općinskog suda i MKD „Mikrofin“ d.o.o. Banjaluka (u daljnjem tekstu: tražilac izvršenja) zatraženo je 18. novembra 2019. godine da dostave odgovor na apelaciju.
3. Kantonalni sud, Općinski sud i tražilac izvršenja dostavili su odgovore na apelaciju u periodu od 21. do 29. novembra 2019. godine.
III.Činjenično stanje
4. Činjenice predmeta koje proizlaze iz apelanticinih navoda i dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu se sumirati na sljedeći način.
5. Rješenjem Općinskog suda broj 43 0 I 093258 13 I od 21. februara 2018. godine tražiocu izvršenja kao ponuđaču dosuđena je nekretnina, pobliže opisana u izreci rješenja, u dosadašnjem apelanticinom vlasništvu i određena je predaja u posjed predmetne nekretnine tražiocu izvršenja kao kupcu, te je naloženo Zemljišnoknjižnom uredu tog suda da predmetnu nekretninu upiše kao vlasništvo tražioca izvršenja i da se izbrišu prava trećih upisana u zemljišne knjige.
6. U obrazloženju odluke Općinski sud je naveo da se na prvom ročištu za javnu prodaju predmetne nekretnine kao jedini ponuđač prijavio tražilac izvršenja s ponudom u visini od 48.000,00 KM. Dalje je naveo da je zaključkom od 29. januara 2018. godine utvrđeno da je predmetna nekretnina prodata tražiocu izvršenja kao najboljem ponuđaču u smislu odredbi člana 90. stav 6. Zakona o izvršnom postupku (u daljnjem tekstu: ZIP) koji, shodno odredbi člana 92. stav 8. ZIP-a, nije bio obavezan položiti cijenu sudu do visine svog potraživanja. Općinski sud je ukazao da je odredbom člana 93. ZIP-a propisano da sud rješenjem dosuđuje nekretninu kupcu (stav 1), te da rješenjem određuje da se nekretnina preda kupcu, a Zemljišnoknjižnom uredu da izvrši upis promjene prava vlasništva, te brišu prava trećih za koje je to rješenjem određeno (stav 2), zbog čega je odlučio kao u izreci osporenog rješenja.
7. Rješenjem Kantonalnog suda broj 43 0 I 093258 18 Gž 2 od 10. maja 2018. godine odbijena je apelanticina žalba i potvrđeno prvostepeno rješenje.
8. U obrazloženju odluke Kantonalni sud je naveo da iz stanja spisa proizlazi da je na prijedlog tražioca izvršenja rješenjem od 30. septembra 2013. godine određeno izvršenje radi naplate duga u iznosu od 47.937,51 KM zajedno sa zakonskom kamatom, zabilježbom izvršenja u zemljišnoj knjizi, utvrđivanjem vrijednosti nekretnine u apelanticinom vlasništvu, prodajom nekretnine i namirenjem tražioca izvršenja iz iznosa dobivenog prodajom. Nadalje je naveo da iz sadržaja zapisnika sa prvog ročišta za javnu prodaju predmetne nekretnine proizlazi da se kao jedini ponuđač za predmetnu nekretninu prijavio tražilac izvršenja s ponudom u visini od 48.000,00 KM. S obzirom na to da se na prvom ročištu za prodaju izvršenikove nekretnine putem javnog nadmetanja kao kupac pojavio samo tražilac izvršenja, Kantonalni sud je zaključio da su postojale zakonske pretpostavke da se, u smislu odredbe člana 90. stav 6. ZIP-a, predmetna nekretnina proda tražiocu izvršenja kao najboljem ponuđaču. Također je istakao da je postojao pravni osnov, u smislu navedene zakonske odredbe, da se donese zaključak od 29. januara 2018. godine i primjenom odredbi iz člana 93. ZIP-a pobijano rješenje o dosudi. Nadalje je naveo da su neosnovani apelanticini navodi da za dosudu nekretnina nisu bili ispunjeni zakonski uvjeti s obzirom na to da je postupak prodaje proveden na osnovu pravomoćnog rješenja o izvršenju, po pravilima o prodaji nekretnina iz glave X ZIP-a. U vezi s tim Kantonalni sud je istakao da je predmetno rješenje o izvršenju pravomoćno i izvršno i da se u takvoj procesnoj situaciji rješenje o dosudi doneseno u fazi provođenja izvršenja može pobijati samo zbog povreda odredbi ZIP-a koje se tiču samog postupka procjene i prodaje izvršenikovih nekretnina. S obzirom na to da se nijedan apelanticin žalbeni navod ne odnosi na povredu neke odredbe ZIP-a, Kantonalni sud je zaključio da su navodi žalbe paušalni. Pri tome je naglasio da prvostepeni sud provođenjem izvršnih radnji – zabilježbe izvršenja u zemljišnoj knjizi, procjene i prodaje apelanticine nekretnine, nije počinio niti jednu povredu odredbi ZIP-a koje reguliraju izvršenje nad nekretninama, te zaključio da su žalbeni navodi u tom dijelu neosnovani. Nadalje je istakao da je rješenje o izvršenju doneseno na osnovu notarske isprave
– ugovora o zasnivanju hipoteke kojim je apelantica pristala da se na njenoj nekretnini zasnuje založno pravo i provede izvršenje. Slijedom navedenog je zaključio da se apelantica ne može protiviti takvom izvršenju pozivajući se i na član II/3.f) Ustava Bosne i Hercegovine i član 8. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) koji, između ostalog, predviđaju pravo na dom.
IV.Apelacija a)Navodi iz apelacije
9. Apelantica smatra da joj je osporenim odlukama povrijeđeno pravo na dom iz člana II/3.f) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 8. Evropske konvencije. Navodi da je tražilac izvršenja bio dužan da svoja potraživanja namiri drugim sredstvima osiguranja po ugovoru o kreditu, a ne iz vrijednosti apelanticine nekretnine jer ona nije imala nikakve koristi od ugovora o kreditu. Nadalje navodi da je dosuda tražiocu izvršenja stana u kojem ona i njena porodica stanuju decenijama protivna članu II/3.f) Ustava Bosne i Hercegovine i članu 8. Evropske konvencije jer nije bio ispunjen niti jedan od uvjeta koje navedene odredbe propisuju za miješanje u njeno pravo na dom. Navodi da je nedopustivo prodavati stan koji predstavlja njen i dom njene porodice radi plaćanja tuđeg duga jer ona nije koristila kredit koji je odobren njenom bratu koji je glavni dužnik, te da u slučaju prodaje njene nekretnine više neće imati riješeno stambeno pitanje iako je penzioner, narušenog zdravstvenog stanja.
b)Odgovor na apelaciju
10. Kantonalni sud je naveo da donošenjem odluke tog suda nisu povrijeđena apelanticina prava na koja se u apelaciji poziva. Također je naveo da je osporeno rješenje o dosudi u svemu doneseno u skladu s odredbom člana 93. ZIP-a, te da je apelantica svojom voljom pristala da optereti predmetni stan hipotekom, pa je znala i morala znati da u slučaju neplaćanja predmetnog kredita stan može biti prodat. Predložio je da Ustavni sud odbije apelaciju kao neosnovanu.
11. Općinski sud je iznio hronologiju postupka pred tim sudom i naveo da pri donošenju osporenog rješenja o dosudi nije došlo do povrede apelanticinih prava na koje se poziva.
12. Tražilac izvršenja je naveo da je neosnovano apelanticino pozivanje na odredbe člana II/3.f) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 8. Evropske konvencije s obzirom na to da je zaključenjem ugovora o zasnivanju hipoteke prihvatila i pristala da se na spornoj nekretnini zasnuje založno pravo. Predložio je da Ustavni sud odbaci apelaciju kao očigledno neosnovanu jer apelantica nije dokazala kršenje prava zaštićenih Ustavom Bosne i Hercegovine.
V.Relevantni propisi
13. Zakon o izvršnom postupku („Službene novine Federacije BiH“ br. 32/03, 52/03 – ispravka, 33/06, 39/06 – ispravka, 39/09, 74/11 – odluka US, 35/12, 35/12 – rješenje USBiH, 46/16 i 55/18 – rješenje USBiH).
U konkretnom slučaju primjenjuje se Zakon o izvršnom postupku („Službene novine Federacije BiH“ br. 32/03, 52/03 – ispravka, 33/06, 39/06 – ispravka i 39/09) koji je važio u vrijeme donošenja osporenih odluka, a koji u relevantnom dijelu glasi:
Član 90.
Ročište za nadmetanje i prodaja […] (6) O prodaji nekretnine najpovoljnijem ponudiocu sud donosi pismeni zaključak koji se objavljuje na sudskoj tabli.
[…] Član 92.
Polaganje cijene (1) Ponudilac sa najvišom ponudom na ročištu plaća ukupnu prodajnu cijenu umanjenu za položeno osiguranje polaganjem cijene sudu u roku koji je sud odredio, a koji ne može biti duži od 30 dana od dana objavljivanja zaključka iz stava 6. člana 90. ovog zakona na sudskoj tabli.
[…] (8) Ako je tražilac izvršenja kupac, a ne postoje druga lica čija se potraživanja namiruju iz prodajne cijene prije njega, nije obavezan da položi cijenu sudu do visine svog potraživanja.
Član 93.
Predaja nekretnine kupcu (1) Nakon polaganja cijene sud rješenjem dosuđuje nekretninu kupcu (rješenje o dosudi).
(2) Rješenjem iz stava 1. ovog člana sud određuje da se nekretnina preda kupcu, a zemljišnoknjižnom sudu da se izvrši upis promjene prava vlasništva te brišu prava trećih za koje je to rješenjem određeno.
(3) Protiv rješenja o dosudi nije dozvoljen prigovor, ali se može izjaviti žalba. (4) Rješenje iz stava 1. ovog člana objavljuje se na oglasnoj tabli. Istekom trećeg dana od dana isticanja na oglasnoj tabli smatra se da je rješenje dostavljeno svim licima kojima se dostavlja zaključak o prodaji, te svim učesnicima u nadmetanju.
VI.Dopustivost
14. U skladu sa članom VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
15. U skladu sa članom 18. stav (1) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njom pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku koji je koristio.
16. U konkretnom slučaju predmet osporavanja apelacijom je Rješenje Kantonalnog suda broj 43 0 I 093258 18 Gž 2 od 10. maja 2018. godine protiv kojeg nema drugih djelotvornih pravnih lijekova mogućih prema zakonu. S obzirom na to da je osporeno rješenje doneseno 10. maja 2018. godine, a predmetna apelacija je podnesena 22. juna 2018. godine, proizlazi da je podnesena blagovremeno, odnosno u roku od 60 dana, kako je propisano članom 18. stav (1) Pravila Ustavnog suda. Konačno, apelacija ispunjava i uvjete iz člana 18. st. (3) i (4) Pravila Ustavnog suda jer ne postoji neki formalni razlog zbog kojeg apelacija nije dopustiva, niti je očigledno (prima facie) neosnovana.
17. Imajući u vidu odredbe člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. st. (1), (3) i (4) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je utvrdio da predmetna apelacija ispunjava uvjete u pogledu dopustivosti.
VII.Meritum
18. Apelantica smatra da joj je osporenim odlukama povrijeđeno pravo na dom iz člana II/3.f) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 8. Evropske konvencije.
Pravo na dom
19. Član II/3.f) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:
3. Katalog prava Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i slobode iz stava 2. ovog člana, što uključuje:
[…]
f) Pravo na privatni i porodični život, dom i prepisku.
20. Član 8. Evropske konvencije glasi:
1. Svako ima pravo na poštovanje svog privatnog i porodičnog života, doma i prepiske.
2. Javne vlasti se ne smiju miješati u ostvarivanje ovog prava osim ako to nije u skladu sa zakonom i neophodno u demokratskom društvu u interesima nacionalne sigurnosti, javne sigurnosti ili ekonomske dobrobiti zemlje, radi sprečavanja nereda ili kriminala, radi zaštite zdravlja ili morala, ili radi zaštite prava i sloboda drugih.
21. Ustavni sud naglašava da je osnovna svrha člana 8. Evropske konvencije zaštita pojedinaca od arbitrarnih miješanja vlasti u njihova prava garantirana članom 8. Evropske konvencije (vidi Evropski sud za ljudska prava; u daljnjem tekstu: Evropski sud; Kroon protiv Nizozemske, presuda od 27. oktobra 1994. godine, serija A, broj 297-C, stav 31). Član 8. Evropske konvencije štiti pravo pojedinca na poštovanje njegovog doma i predviđa da se javna vlast neće miješati u vršenje ovog prava, osim u slučajevima iz stava 2. tog člana.
22. Pri određivanju radi li se u konkretnom slučaju o povredi člana 8. Evropske konvencije prvenstveno se mora utvrditi predstavlja li sporna kuća apelanticin „dom“ u smislu značenja stava 1. člana 8. Evropske konvencije i da li je u konkretnom slučaju došlo do „miješanja“ javnih vlasti u poštovanje apelanticinog „doma“. Drugo, da bi „miješanje“ bilo opravdano, mora biti „u skladu sa zakonom“. Ovaj uvjet zakonitosti se, u skladu sa značenjem termina Evropske konvencije, sastoji iz više elemenata: (a) miješanje mora biti zasnovano na domaćem ili međunarodnom zakonu, (b) zakon o kojem je riječ mora biti primjereno dostupan tako da pojedinac bude primjereno upućen na okolnosti zakona koje se mogu primijeniti na dati predmet i (c) zakon mora biti formuliran s odgovarajućom tačnošću i jasnoćom da bi se pojedincu dopustilo da prema njemu prilagodi svoje postupke (vidi Evropski sud, Sunday Times protiv Ujedinjenog Kraljevstva, presuda od 26. aprila 1979. godine, serija A, broj 30, stav 49).
23. U slučaju da se ispostavi da je to „miješanje“ u skladu sa zakonom i tada može predstavljati povredu člana 8. Evropske konvencije ako se smatra da ono nije „neophodno“ da bi se postigao jedan od zakonitih ciljeva iz stava 2. člana 8. Evropske konvencije. Neophodno u ovom kontekstu znači da „miješanje“ odgovara „pritiscima društvenih potreba“ i da postoji razumna relacija proporcionalnosti između miješanja i zakonitog cilja kojem se teži (vidi Evropski sud za ljudska prava, Niemietz protiv Njemačke, presuda od 16. decembra 1992. godine, serija A, broj 251).
24. Ustavni sud zapaža da iz dostavljene dokumentacije proizlazi da je apelantica živjela i do momenta podnošenja apelacije još uvijek živi u predmetnoj nekretnini, pa ona nesporno predstavlja njen „dom“ u smislu člana 8. Evropske konvencije.
25. Nadalje, prodaja apelanticine nekretnine u izvršnom postupku i nalaganje njenog iseljenja predstavlja miješanje u njeno pravo na poštovanje doma (vidi Ustavni sud, Odluka o dopustivosti i meritumu broj AP 4275/17 od 31. januara 2018. godine, tačka 48, dostupna na internetskoj stranici Ustavnog suda www.ustavnisud.ba i Evropski sud, Ćosić protiv Hrvatske, aplikacija broj 28261/06, presuda od 15. januara 2009. godine, paragraf 18, dostupna na uredzastupnika.gov.hr ).
26. Ustavni sud zatim mora ispitati da li mješanje u apelanticino pravo na dom u konkretnom slučaju ispunjava standarde zakonitosti u kontekstu Evropske konvencije. Ustavni sud ukazuje da je miješanje u apelanticinu imovinu provedeno na osnovu relevantnih odredbi ZIP-a koje uređuju postupak prodaje nekretnina, te je i osporeno rješenje o dosudi doneseno u smislu odredbe člana 93. ZIP-a. Navedeni zakon objavljen je u službenim glasilima i njegove odredbe, koje se odnose na izvršenje na nekretninama, dovoljno su jasne i precizne, pa kao takav nesporno ispunjava uvjete zakonitosti u smislu Evropske konvencije.
27. U konačnici, Ustavni sud će ispitati da li je miješanje u apelanticinu imovinu bilo „neophodno u demokratskom društvu“. U vezi s tim, Ustavni sud ukazuje da je Evropski sud u predmetu Vrzić protiv Hrvatske, u kojem se, također, radilo o prinudnoj prodaji nekretnine u izvršnom postupku, uspostavio kriterije koje treba cijeniti u svakom konkretnom slučaju prinudne prodaje nekretnine u izvršnom postupku. U navedenom predmetu Evropski sud je, inter alia, cijenio okolnosti koji se tiču interesa stranaka u postupku i koji se razlikuju prilikom postojanja isključivo privatnog interesa (npr. s obje strane privatni interes) u odnosu na državni interes (npr. s jedne strane pojedinac, s druge država); zatim volje da se dom koristi kao osiguranje za zajam; mogućnosti osporavanja zaključenog ugovora o zajmu u odgovarajućim postupcima i konačno svijesti da će nekretnina (dom) u svrhu osiguranja zajma moći biti prodata u slučaju neispunjenja obaveze (nepostupanja u ugovorenim rokovima prilikom preuzimanja zajma) (vidi Evropski sud, Vrzić protiv Hrvatske, aplikacija broj 43777/13, presuda od 12. jula 2016. godine, paragraf 64–71, dostupna na www.mhrr.gov.ba).
28. Dovodeći navedene kriterije u kontekst okolnosti konkretnog slučaja, Ustavni sud zapaža da se pri javnoj prodaji nekretnine (završnoj fazi izvršnog postupka) pojavljuju dva privatna interesa, i to tražioca izvršenja, koji je ujedno i kupac nekretnine, s jedne strane i apelantice s druge strane, te da je apelantica prilikom zaključenja sporazuma o kreditu dobrovoljno založila svoj dom kao osiguranje potraživanja iz kredita koje je tražilac izvršenja plasirao njenom bratu. Zatim, da je apelantica pristala da se u slučaju neizvršenja obaveze (vraćanja kredita u roku) naplata dugovanog iznosa obavi u izvršnom postupku prodajom predmetne nekretnine, te da je stoga bila svjesna da će nekretnina biti prodata s ciljem namirenja duga (kredita) prema tražiocu izvršenja. Slijedom navedenog se može zaključiti da je apelantica pristala da se plaćanje neizmirenih dugova po osnovu kredita plasiranog njenom bratu izvrši prodajom njene nekretnine, pa je njen stan prodat tražiocu izvršenja kao jedinom ponuđaču, koji ima interes da kupljenu nekretninu preuzme u posjed, kao što je navedeno u izreci osporenog rješenja o dosudi.
29. Stoga, Ustavni sud zaključuje da je miješanje u apelanticino pravo na dom bilo proporcionalno cilju, odnosno namirenju tražioca izvršenja, odnosno neophodno u demokratskom društvu, te u konkretnom slučaju nije povrijeđen član II/3.f) Ustava Bosne i Hercegovine, odnosno član 8. Evropske konvencije.
VIII.Zaključak
30. Ustavni sud zaključuje da osporenim odlukama nije povrijeđeno apelanticino pravo na dom iz člana II/3.f) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 8. Evropske konvencije s obzirom na to da je apelantica dobrovoljno (zaključenjem ugovora o zasnivanju hipoteke sa tražiocem izvršenja) pristala da njena nekretnina, u slučaju neizmirenja duga njenog brata prema tražiocu izvršenja u ugovorenom roku, bude prodata u izvršnom postupku, zbog čega je miješanje u ovo pravo bilo proporcionalno cilju – namirenju tražioca izvršenja, te stoga i neophodno u demokratskom društvu.
31. Na osnovu člana 59. st. (1) i (3) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
32. Prema članu VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Zlatko M. Knežević