Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-3163/18 („GRIN“ d.o.o. Gračanica)
Odluka donesena 27. 11. 2019.
- Neiscrpljivanje pravnih lijekova
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-3163/18
Apelacija
Odluka o dopustivosti
27. 11. 2019.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u sastavu: predsjednik Zlatko M. Knežević, potpredsjednici Mato Tadić i Mirsad Ćeman, i sudije Valerija Galić, Miodrag Simović i Seada Palavrić, na sjednici održanoj 27. novembra 2019. odine, u predmetu broj AP-3163/18, rješavajući apelaciju „GRIN“ d.o.o. Gračanica, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. stav (3) tačka m), člana 57. stav (2) tačka a) i člana 58. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – Prečišćeni tekst („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ broj 94/14), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija „GRIN“ d.o.o.
Gračanica podnesena protiv Presude Kantonalnog suda u Sarajevu broj 65 0 Ps 115059 11 Pž od 8. marta 2018. godine, zbog neiscrpljivanja pravnih lijekova mogućih prema zakonu.
OBRAZLOŽENJE
1. „GRIN“ d.o.o. Gračanica (u daljnjem tekstu: apelant), koga zastupa Velid Harčin, advokat iz Gračanice, podnio je 2. juna 2018. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Presude Kantonalnog suda u Sarajevu (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) broj 65 0 Ps 115059 11 Pž od 8. marta 2018. godine.
2. Presudom Općinskog suda u Sarajevu broj 65 0 Ps 115059 09 Ps od 20. maja 2011. godine, obavezan je tuženi „JP BH Pošta“ d.o.o. Sarajevo (u daljnjem tekstu: tuženi) da isplati apelantu na ime štete zbog raskida ugovora iznos od 14.239,98 KM sa zakonskom zateznom kamatom na taj iznos počev od 19. januara 2009. godine pa do isplate, kao i da mu naknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 7.012,00 KM, dok je apelant sa viškom tužbenog zahtjeva odbijen.
3. Presudom Kantonalnog suda broj 65 0 Ps 115059 11 Pž od 8. marta 2018. godine žalba tuženog je uvažena i prvostepena presuda u dosuđujućem dijelu stava I i II preinačena na način što je tužbeni zahtjev odbijen kao neosnovan.
4. Iz apelacije i dokumenata dostavljenih uz apelaciju ne proizlazi da je apelant izjavio reviziju protiv navedene presude Kantonalnog suda od 8. marta 2018. godine.
5. Apelant smatra da je Kantonalni sud pogrešno utvrdio činjenično stanje i proizvoljno primijenio materijalno i procesno pravo čime mu je povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) i pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. Također, apelant navodi da je presuda Kantonalnog suda donesena devet godina od dana započinjanja prvostepenog postupka, odnosno sedam godina od dana donošenja prvostepene presude, te shodno tome smatra da mu je povrijeđeno i pravo na suđenje u razumnom roku.
Relevantni propisi
6. Zakon o parničnom postupku („Službene novine Federacije Bosne i Hercegovine“, br. 53/03, 73/05, 19/06 i 98/15).
7. Za potrebe ove odluke koristi se tekst relevantne odredbe Zakona o parničnom postupku („Službene novine Federacije Bosne i Hercegovine“ br. 53/03, 73/05 i 19/06) koja glasi:
IX - VANREDNI PRAVNI LIJEKOVI
1. Revizija Član 237.
(1) Stranke mogu izjaviti reviziju protiv pravnosnažne presude donijete u drugom stepenu u roku od 30 dana od dana dostavljanja prepisa presude.
(2) Revizija nije dozvoljena ako vrijednost pobijanog dijela pravnosnažne presude ne prelazi 10.000 konvertibilnih maraka.
8. Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku („Službene novine Federacije Bosne i Hercegovine“ broj 98/15 od 23. decembra 2015. godine) u relevantnom dijelu glasi:
Član 49.
(1) Stranke mogu izjaviti reviziju protiv pravomoćne presude donesene u drugom stepenu u roku 30 dana od dana dostave prijepisa presude.
(2) Revizija nije dozvoljena ako vrijednost pobijanog dijela pravomoćne presude ne prelazi 30.000,00 konvertibilnih maraka a u privrednim sporovima 50.000,00 konvertibilnih maraka.
(3) Izuzetno, Vrhovni sud Federacije može dopustiti reviziju u svim predmetima ako ocijeni da bi odlučivanje po reviziji bilo od značaja za primjenu prava u drugim slučajevima.
[…] Član 106.
(1) Postupci u predmetima u kojima do dana stupanja na snagu ovog zakona ne bude donesena prvostepena odluka suda provest će se prema odredbama ovog zakona.
(2) Postupci u predmetima u kojima do dana stupanja na snagu ovog zakona bude donesena prvostepena odluka suda provest će se prema ranije važećim odredbama ovog zakona.
Član 107.
Ovaj zakon stupa na snagu osmog dana od dana objavljivanja u „Službenim novinama Federacije Bosne i Hercegovine”.
9. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 18. stav (1) i stav (3) tačka m) Pravila Ustavnog suda. Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:
Ustavni sud, takođe, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
Član 18. stav (1) i stav (3) tačka m) Pravila Ustavnog suda glasi:
(1) Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.
(3) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva:
m) apelant nije iscrpio pravne lijekove moguće prema zakonu.
10. Dakle apelant tvrdi da je Kantonalni sud pogrešno utvrdio činjenično stanje i proizvoljno primijenio materijalno i procesno pravo, odnosno da je presuda Kantonalnog suda donesena devet godina od dana započinjanja prvostepenog postupka, odnosno sedam godina od dana donošenja prvostepene presude, te shodno tome smatra da mu je povrijeđeno i pravo na suđenje u razumnom roku.
11. Prema pravilu o iscrpljivanju pravnih lijekova, apelant mora da dođe do konačne odluke. Konačna odluka predstavlja odgovor na zadnji pravni lijek, koji je djelotvoran i adekvatan da ispita nižestepenu odluku kako u činjeničnom, tako i u pravnom pogledu. Pri tome apelant odlučuje o tome da li će koristiti pravni lijek bez obzira na to da li je riječ o redovnom ili vanrednom pravnom lijeku. Odluka kojom je pravni lijek odbačen zato što apelant nije ispoštovao formalne zahtjeve pravnog lijeka (rok, plaćanje taksi, forma ili ispunjenje drugih zakonskih uslova) ne može se smatrati konačnom. Korištenje takvog pravnog lijeka ne prekida rok od 60 dana propisan članom 18. stav (1) Pravila Ustavnog suda (vidi Ustavni sud, odluke br. AP-283/03 od 14. oktobra 2004. godine i AP-106/04 od 18. januara 2005. godine).
12. Također, Ustavni sud podsjeća da pravo na donošenje odluke u razumnom roku predstavlja samo jedan od aspekata prava na pravično suđenje koji garantuje apelantima da, i bez ispunjavanja ostalih uslova neophodnih za dopustivost apelacije u smislu člana 18. Pravila Ustavnog suda (meritorna odluka, rok, iscrpljivanje pravnih lijekova i dr.), mogu podnijeti apelaciju u toku trajanja postupka pred nadležnim organima, redovnim sudovima. Smisao ove odredbe je omogućavanje Ustavnom sudu da razmatra apelaciju samo u pogledu dužine postupka kako bi svojom odlukom omogućio apelantima da u razumnim rokovima dođu do konačne odluke što je osnovni smisao i krajnji cilj svakog sudskog postupka. Stoga bi, u situaciji kad sami apelanti propuste da u propisanom roku podnesu zahtjev i time izgube mogućnost da dođu do konačne meritorne odluke u predmetnom postupku bilo iluzorno očekivati da će Ustavni sud pružiti zaštitu samo u odnosu na ovaj aspekt prava na pravično suđenje i pored činjenice da apelanti zbog neiscrpljivanja pravnog lijeka neće ispuniti prvi i osnovni uslov dopustivosti, a to je konačna meritorna odluka. Takvim postupanjem Ustavni sud bi ovaj aspekt prava na pravično suđenje sveo na puki formalizam odnosno obezvrijedio značaj mehanizma koji omogućava Ustavnom sudu da u toku trajanja postupka reagira, odnosno naloži redovnim sudovima da donesu odluku. Suprotno tumačenje garancija koje pruža ovaj član dovelo bi do toga da bi redovni sudovi imali čitav niz sudskih postupaka u kojim apelanti uopšte ne žele ishoditi konačnu odluku ali će, zbog mogućnosti koje pruža pravo na donošenje odluke u razumnom roku kao segmenta prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Europske konvencije, pokretati i istrajavati na vođenju ovakvih postupaka s nadom da će zbog eventualnog kršenja ovog prava moći dobiti naknadu nematerijalne štete shodno članu 74. Pravila Ustavnog suda (vidi Ustavni sud, odluke o dopustivosti br. AP-4265/14 od 19. aprila 2017. godine i AP-1749/17 od 17. jula 2018. godine, dostupne na www.ustavnisud.ba).
13. U konkretnom slučaju, Ustavni sud ukazuje da je apelant podnio apelaciju Ustavnom sudu protiv presude Kantonalnog suda, a da prethodno nije iskoristio mogućnost da, u skladu sa odredbama člana 237. st. 1. i 2. Zakona o parničnom postupku („Službene novine Federacije Bosne i Hercegovine“ br. 53/03, 73/05, 19/06 i 98/15; u daljnjem tekstu: ZPP), u propisanom roku izjavi reviziju Vrhovnom sudu Federacije Bosne i Hercegovine protiv presude Kantonalnog suda, s obzirom da je vrijednost pravosnažnog dijela pobijane presude u konkretnom slučaju iznosila 14.239,98 KM, a protiv takve presude se shodno naprijed citiranim zakonskim odredbama revizija mogla izjaviti. Naime, u „Službenim novinama Federacije Bosne i Hercegovine“ broj 98/15 od 23. decembra 2015. godine objavljene su citirane izmjene člana 237. ZPP, kojim je do tada propisani cenzus za izjavljivanje revizije u iznosu od 10.000,00 KM izmijenjen i određen cenzus u iznosu od 30.000,00 KM, odnosno u privrednim sporovima od 50.000,00 KM. Osim toga, prema odredbama člana 106. istih izmjena i dopuna ZPP, propisano je da će se postupci u predmetima u kojima do dana stupanja na snagu ovog zakona bude donesena prvostepena odluka suda provesti prema ranije važećim odredbama ovog zakona, a prema članu 107. istih izmjena i dopuna propisano je da te izmjene i dopune stupaju na snagu osmog dana od dana objavljivanja u „Službenim novinama Federacije Bosne i Hercegovine“ (dakle, osmog dana od 23. decembra 2015. godine kao dana objavljivanja). U konkretnom slučaju presudom Kantonalnog suda od 8. marta 2018. godine usvojena je žalba tuženog i prvostepena presuda u dosuđujućem dijelu stava I (kojim je tuženi obavezan da apelantu na ime štete zbog raskida ugovora isplati iznos od 14.239,98 KM) i stava II preinačena na način što je tužbeni zahtjev odbijen kao neosnovan. Imajući u vidu da je prvostepena presuda donesena prije stupanja na snagu navedenih izmjena i dopuna ZPP, tj. donesena je 20. maja 2011. godine, postupak se u konkretnom slučaju imao provesti prema propisima koji su važili u vrijeme donošenja prvostepene presude i prema kojima je cenzus za reviziju bio 10.000,00 KM. Prema tome, pošto nije ispunjen uslov iscrpljivanja svih pravnih lijekova mogućih prema zakonu, apelacija se ne može razmatrati.
14. Imajući u vidu odredbu člana 18. stav (3) tačka m) Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko apelant nije iscrpio pravne lijekove moguće prema zakonu, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
15. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Zlatko M. Knežević