Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-4057/19 (Općina Odžak)

Odluka donesena 27. 11. 2019.

Nema povrede
Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
Član 1. Protokola 1 uz EK i član II/3.k) Ustava BiH (Zaštita imovine)
  • Javna vlast
  • Član 1. P broj 1 uz EK, – zaštita imovine
  • Građanski postupak
  • Vlasničko-pravni odnosi
  • Dosjelost
  • Pravično suđenje-primjena zakona i utvrđivanje činjenica (proizvoljnost)
  • Očigledno (prima facie) neosnovana
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-4057/19

Apelacija

Odluka o dopustivosti

27. 11. 2019.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u sastavu: predsjednik Zlatko M. Knežević, potpredsjednici Mato Tadić i Mirsad Ćeman i sudije Valerija Galić, Miodrag Simović i Seada Palavrić, na sjednici održanoj 27. novembra 2019. godine, u predmetu broj AP-4057/19, rješavajući apelacije Općine Odžak, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. stav (4), člana 57. stav (2) tačka a) i člana 58. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – Prečišćeni tekst ("Službeni glasnik Bosne i Hercegovine" broj 94/14), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuju se kao nedopuštene apelacije koje je podnijela Općina Odžak protiv:

-Rješenja Kantonalnog suda u Odžaku broj 02 0 Dn 001575 19 Gž od 22. avgusta 2019. godine;

-Rješenja Kantonalnog suda u Odžaku broj 02 0 Dn 001573 19 Gž od 23. avgusta 2019. godine;

-Rješenja Kantonalnog suda u Odžaku broj 02 0 Dn 001571 19 Pž od 30. avgusta 2019. godine;

zbog toga što su očigledno (prima facie) neosnovane.

OBRAZLOŽENJE

1. AP-4057/19

1. Općina Odžak (u daljnjem tekstu: apelantica), koju zastupa Općinsko pravobranilaštvo u Odžaku, podnijela je 23. oktobra 2019. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Rješenja Kantonalnog suda u Odžaku (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) broj 02 0 Dn 001575 19 Gž od 22. avgusta 2019. godine.

2. U predmetnom postupku, koji je okončan osporenom odlukom Kantonalnog suda, uspostavljen je zemljišnoknjižni uložak (bliže označen u dispozitivu prvostepenog rješenja), te određeno da se preuzimaju podaci katastra i da je na osnovu Prijavnog lista u A list uspostavljenog zemljišnoknjižnog uloška upisana katastarska čestica (bliže označena u dispozitivu prvostepenog rješenja). Također, dozvoljena je uknjižba prava vlasništva u kolonu Upisi B lista uspostavljenog zemljišnoknjižnog uloška u korist F.J. sa dijelom 1/1 na nekretninama.

3. U obrazloženju osporene odluke Kantonalni sud je naveo da je prvostepeni sud pravilno utvrdio da je podnosilac zahtjeva F.J. savjestan i zakonit posjednik nekretnine (bliže označene u dispozitivu prvostepenog rješenja) te da je shodno članu 32. Zakona o vlasničko-pravnim odnosima stekao pravo vlasništva dosjelošću na ovoj nekretnini. Kantonalni sud je naveo da je podnosilac zahtjeva u katastarskoj evidenciji na spornoj nekretnini upisan kao posjednik s omjerom 1/1, da je tu nekretninu stekao ugovorom o zamjeni nekretnina od 26. decembra 1972. godine, te da se ispunio uvjet desetogodišnjeg zakonitog ali i dvadesetogodišnjeg savjesnog i neprekidnog posjedovanja sporne nekretnine. Naime, Kantonalni sud je ukazao da vrijeme potrebno za sticanje prava vlasništva dosjelošću na nekretninama u društvenom (državnom) vlasništvu, a takav status ima sporna nekretnina, počinje teći od dana stupanja na snagu Zakona o osnovama vlasničkih odnosa (10. oktobra 1995. godine), kojim je izostavljena odredba člana 29. Zakona o osnovnim svojinsko-pravnim odnosima koja je izričito određivala da se pravo vlasništva ne može steći dosjelošću na stvarima u društvenom vlasništvu. Kantonalni sud je naveo da prvostepeni sud prilikom donošenja prvostepenog rješenja nije povrijedio odredbu člana 365. stav 1. tačka 1. Zakona o stvarnim pravima, jer ona nije primjenjiva u konkretnom slučaju, s obzirom da se radi o sticanju prava vlasništva dosjelošću uz zakonitost i savjesnost posjeda podnositelja zahtjeva.

2. AP-4062/19

4. Apelantica, koju zastupa Općinsko pravobranilaštvo u Odžaku, podnijela je 23. oktobra 2019. godine apelaciju Ustavnom sudu protiv Rješenja Kantonalnog suda broj 02 0 Dn 001573 19 Gž od 23. avgusta 2019. godine.

5. U predmetnom postupku, koji je okončan osporenom odlukom Kantonalnog suda, uspostavljen je zemljišnoknjižni uložak (bliže označen u dispozitivu prvostepenog rješenja), te određeno da se preuzimaju podaci katastra i da je na osnovu Prijavnog lista u A list uspostavljenog zemljišnoknjižnog uloška upisana katastarska čestica (bliže označena u dispozitivu prvostepenog rješenja). Također, dozvoljena je uknjižba prava vlasništva u kolonu Upisi B lista uspostavljenog zemljišnoknjižnog uloška u korist B.M. sa dijelom 1/1.

6. U obrazloženju osporene odluke Kantonalni sud je naveo da nekretnina (bliže označena u dispozitivu prvostepenog rješenja) ima status društvenog (državnog) vlasništva, da je njen posjednik podnositeljica zahtjeva B.M., koja je tu nekretninu stekla na osnovu nasljeđivanja i da se u njenom posjedu nalazi više od 20 godina. Naime, Kantonalni sud je naveo da je podnositeljica zahtjeva po Zakonu o nasljeđivanju postala savjestan posjednik danom smrti svoga oca, da je njoj vrijeme dosjelosti počelo teći od 10. oktobra 1995. godine, te da je od tog datuma pa do 14. avgusta 2018. godine, kao dana podnošenja zahtjeva, protekao rok od 20 godina potreban za sticanje prava vlasništva dosjelošću. Osnovom navedenog, Kantonalni sud je naveo da je podnositeljica zahtjeva stekla pravo vlasništva dosjelošću (član 58. stav 2. Zakona o stvarnim pravima). Kantonalni sud je naveo da u prvostepenom rješenju nije pogrešno primijenjen član 365. Zakona o stvarnim pravima, jer se on odnosi na zabranu raspolaganja i administrativnog prijenosa nepokretnosti, a ne i na zabranu sticanja vlasništva na tim nekretninama putem dosjelosti.

3. AP-4205/19

7. Apelantica, koju zastupa Općinsko pravobranilaštvo u Odžaku, podnijela je 31. oktobra 2019. godine apelaciju Ustavnom sudu protiv Rješenja Kantonalnog suda broj 02 0 Dn 001571 19 Pž od 30. avgusta 2019. godine.

8. U predmetnom postupku, koji je okončan osporenom odlukom Kantonalnog suda, uspostavljen je zemljišnoknjižni uložak (bliže označen u dispozitivu prvostepenog rješenja), te određeno da se preuzimaju podaci katastra i da su na osnovu Prijavnog lista u A list uspostavljenog zemljišnoknjižnog uloška upisane katastarske čestice (bliže označene u dispozitivu prvostepenog rješenja). Također, dozvoljena je uknjižba prava vlasništva u kolonu Upisi B lista uspostavljenog zemljišnoknjižnog uloška u korist Stanice narodne milicije sa dijelom 1/1.

9. U obrazloženju osporene odluke Kantonalni sud je naveo da je prvostepeni sud iz dokumentacije koju mu je dostavila Služba za prostorno uređenje i katastar nekretnina (jer u postupku uspostave/zamjene podataka o nekretninama katastra i zemljišne knjige nije bilo prijave prava na nekretninama u ostavljenom roku) utvrdio da sporne nekretnine (bliže označene u dispozitivu provstepenog rješenja) predstavljaju općenarodnu imovinu, a da je Stanica Narodne milicije njihov zakoniti posjednik preko 20 godina. Kantonalni sud je dalje naveo da je iz ove dokumentacije utvrđeno da se sporne nekretnine vode kao posjed Stanice Narodne milicije s dijelom 1/1, a da je u B listu upisana apelantica i SFRJ sa po ½ dijela, dok je u C listu upisano pravo korištenja u korist Državnog sekretarijata za unutrašnje poslove NRBiH u Sarajevu. Pri tome, Kantonalni sud je naveo da se rok za dosjelost ima računati od 10. oktobra 1995. godine. Osnovom navedenog, Kantonalni sud je naveo da je Stanica Narodne milicije stekla pravo vlasništva na spornim nekretninama dosjelošću shodnu članu 32. Zakona o vlasničko-pravnim odnosima i članu

58. Zakona o stvarnim pravima. Kantonalni sud je naveo da je pravilno prvostepeni sud utvrdio da ne postoje smetnje za uspostavu novog zemljišno knjižnog uloška, kada je u skladu sa članom 69. Zakona o zemljišnim knjigama odlučio kao u izreci prvostepenog rješenja, jer sporne nekretnine nije moguće povezati u smislu pravnog odnosa s upisanim suvlasnicima a u zakonskom roku nije bilo prijave prava vlasništva ili drugog prava na nekretnini. Također, Kantonalni sud je naveo da prvostepenim rješenjima nije pogrešno primijenjen član 365. Zakona o stvarnim pravima, jer se on odnosi na zabranu raspolaganja i administrativnog prijenosa nekretnina u društvenom/državnom vlasništvu, a ne i na zabranu sticanja vlasništva na njima dosjelošću.

Spajanje predmeta

10. S obzirom na to da se navedene apelacije odnose na istu apelanticu i zasnivaju na istim ili sličnim tvrdnjama o povredi ustavnih prava, Ustavni sud, u skladu sa članom 32. stav (1) Pravila Ustavnog suda, donio je odluku o spajanju navedenih apelacija u kojima će voditi jedan postupak i donijeti jednu odluku pod brojem AP-4057/19.

Apelacioni navodi

11. Nakon brižljive analize podnesenih apelacija, Ustavni sud je zaključio da se u navedenim apelacijama apelantica poziva na povredu prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) i prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. Apelantica, u suštini, smatra da je Kantonalni sud, pri donošenju osporenih rješenja, ne cijeneći pažljivo sve dokaze, proizvoljno primijenio odredbu člana 365. Zakona o stvarnim pravima, te da nije odgovorio na sve apelantičine navode.

12. Pri ispitivanju dopustivosti apelacija Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda.

Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:

Ustavni sud takođe ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom Ustavu, kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

Član 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda glasi:

Ustavni sud će odbaciti apelaciju kao očigledno (prima facie) neosnovanu kada utvrdi da ne postoji opravdan zahtjev stranke u postupku, odnosno da predočene činjenice ne mogu opravdati tvrdnju da postoji kršenje Ustavom zaštićenih prava i/ili kada se za stranku u postupku utvrdi da ne snosi posljedice kršenja Ustavom zaštićenih prava, tako da je ispitivanje merituma apelacije nepotrebno.

13. Ustavni sud, prije svega, podsjeća na svoj stav da državni organi i javna vlast, kao učesnici sudskih postupaka, ne uživaju prava iz Evropske konvencije, ali da uživaju garancije prava na pravičan postupak i prava na imovinu iz člana II/3.e) i k) Ustava Bosne i Hercegovine (vidi Ustavni sud, Odluka o dopustivosti i meritumu broj AP 39/03 od 27. februara 2004. godine, objavljena u "Službenom glasniku Bosne i Hercegovine" broj 19/04, dostupna na web-stranici Ustavnog suda www.ustavnisud.ba). Imajući u vidu navedeno, Ustavni sud će ispitati navode apelacija u odnosu na apelantičino ustavno pravo na pravično suđenje i pravo na imovinu iz člana II/3.e) i k) Ustava Bosne i Hercegovine.

14. Ustavni sud, u fazi ispitivanja dopustivosti apelacije, mora utvrditi, između ostalog, da li su ispunjeni uvjeti za meritorno odlučivanje koji su nabrojani u članu 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda. U vezi s tim, Ustavni sud ukazuje da, prema vlastitoj jurisprudenciji i praksi Evropskog suda za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Evropski sud), apelant mora navesti povredu svojih prava koje štiti Ustav Bosne i Hercegovine i ove povrede moraju djelovati vjerovatno. Apelacija je očito neosnovana ukoliko joj manjkaju prima facie dokazi koji dovoljno jasno pokazuju da je navedena povreda ljudskih prava i sloboda moguća (vidi, Evropski sud, Vanek protiv Slovačke, presuda od 31. maja 2005. godine, aplikacija broj 53363/99, i Ustavni sud, Odluka broj AP-156/05 od 18. maja 2005. godine), te ako činjenice u odnosu na koje se podnosi apelacija očito ne predstavljaju kršenje prava koje apelant navodi, tj. ako apelant nema „opravdan zahtjev“ (vidi, Evropski sud, Mezőtúr- Tiszazugi Vízgazdálkodási Társulat protiv Mađarske, presuda od 26. jula 2005. godine, aplikacija broj 5503/02), kao i kad se utvrdi da apelant nije „žrtva“ kršenja prava zaštićenih Ustavom Bosne i Hercegovine.

15. Ustavni sud ukazuje da se apelacioni navodi o povredi ustavnih prava, na koja se apelantica pozvala u predmetnim apelacijama, odnose na način na koji su sudovi primijenili materijalno pravo, te da nije udovoljeno standardu „obrazložene odluke“. Ustavni sud, rješavajući brojne ovakve apelacije, konzistentno je ukazivao na praksu Evropskog i Ustavnog suda prema kojoj zadatak ovih sudova nije da preispituju zaključke redovnih sudova u pogledu činjeničnog stanja i primjene materijalnog prava (vidi, Evropski sud, Pronina protiv Rusije, odluka o dopustivosti od 30. juna 2005. godine, aplikacija broj 65167/01), niti da supstituiraju redovne sudove u procjeni činjenica i dokaza, već je općenito zadatak redovnih sudova da ocijene činjenice i dokaze koje su izveli. Zadatak Ustavnog suda je da ispita da li je eventualno došlo do povrede ustavnih prava (vidi, npr., Ustavni sud, Odluka broj AP-20/05 od 18. maja 2005. godine, objavljena u „Službenom glasniku BiH“ broj 58/05).

16. Na osnovu činjenica konkretnih predmeta, koje proizlaze iz dokumenata predočenih Ustavnom sudu i iz apelacionih navoda, Ustavni sud zapaža da je Kantonalni sud dovoljno jasno obrazložio svoje odluke, a takvo obrazloženje Ustavni sud ne smatra proizvoljnim. Pri tome, Ustavni sud podsjeća da je u svojoj praksi već rješavao slično činjenično i pravno pitanje, te da u vezi s tim nije našao proizvoljnost u postupanju redovnih sudova (vidi Ustavni sud, Odluka o dopustivosti broj AP-3543/19 od 15. oktobra 2019. godine, dostupna na www.ustavnisud.ba). U odnosu na apelantičine navode da Kantonalni sud nije odlučio o svim žalbenim navodima, Ustavni sud ukazuje da, u skladu sa standardima prava na pravično suđenje, Kantonalni sud nije bio obavezan da iznese sve detalje i da odgovori na sve iznesene žalbene navode, nego je bio dužan da odgovori na relevantne navode, te svoju odluku obrazloži tako što će navesti jasne i razumljive razloge, a što je u konkretnom slučaju i učinio. Stoga, imajući u vidu stavove Evropskog i Ustavnog suda navedene u ovoj odluci, Ustavni sud smatra da u vezi s apelantičinim navodima o kršenju prava na pravično suđenje i prava na imovinu nema ništa što ukazuje da apelantica ima «opravdan zahtjev» koji pokreće pitanje iz Ustava Bosne i Hercegovine ili Evropske konvencije koje bi trebalo meritorno ispitati. Zbog toga, Ustavni sud zaključuje da su navodi o kršenju prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovini očigledno (prima facie) neosnovani.

17. Imajući u vidu odredbu člana 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je očigledno (prima facie) neosnovana, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

18. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Zlatko M. Knežević

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-4057/19 (Općina Odžak) | Sudska praksa | Aktio