Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-4366/19 (O. A.)
Odluka donesena 17. 12. 2019.
- Protek roka
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-4366/19
Apelacija
Odluka o dopustivosti
17. 12. 2019.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u sastavu: predsjednik Zlatko M. Knežević, potpredsjednici Mato Tadić i Mirsad Ćeman, i sudije Valerija Galić, Miodrag Simović i Seada Palavrić, na sjednici održanoj 17. decembra 2019. godine, u predmetu broj AP-4366/19, rješavajući apelaciju Osmana Avdića, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. stav (1) i stav (3) tačka c), člana 57. stav (2) tačka a) i člana 58. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – Prečišćeni tekst ("Službeni glasnik Bosne i Hercegovine" broj 94/14), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Osmana Avdića podnesena protiv rješenja Vrhovnog suda Republike Srpske broj 92 0 P 016136 18 Rev 3 od 24. januara 2019. godine, rješenja Okružnog suda u Istočnom Sarajevu broj 92 0 P 016136 14 Gž od 21. maja 2014.
godine i rješenja Osnovnog suda u Vlasenici broj 92 0 P 016136 11 P od 17. oktobra 2013. godine, zbog proteka roka za podnošenje apelacije.
OBRAZLOŽENJE
1. Osman Avdić sa Ilidže (u daljnjem tekstu: apelant) , podnio je 14. novembra 2019. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv rješenja Vrhovnog suda Republike Srpske (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud) broj 92 0 P 016136 18 Rev 3 od 24. januara 2019. godine, rješenja Okružnog suda u Istočnom Sarajevu broj 92 0 P 016136 14 Gž od 21. maja 2014. godine i rješenja Osnovnog suda u Vlasenici broj 92 0 P 016136 11 P od 17. oktobra 2013. godine.
2. Rješenjem Osnovnog suda u Vlasenici broj 92 0 P 016136 11 P od 17. oktobra 2013. godine, utvrđeno je da se tužba apelanta smatra povučenom i apelant je obavezan da tuženom Muratu Avdiću iz Skugrića, Opština Milići, na ime naknade troškova postupka, isplati iznos od 1.951,20 KM u roku od 30 dana po pravosnažnosti rješenja. Rješenjem Okružnog suda u Istočnom Sarajevu broj 92 0 P 016136 14 Gž od 21. maja 2014. godine, žalba apelanta je odbijena i prvostepeno rješenje potvrđeno.
3. Rješenjem Vrhovnog suda revizija apelanta je odbačena kao nedozvoljena. U konkretnom slučaju radi se o reviziji koja nije dozvoljena iz više razloga. Prije svega, jer je ovaj sud već donio odluku povodom izjavljene revizije. Pored toga, revizija je ponovno izjavljena od strane lica koje nije ovlašćeno na izjavljivanje revizije, a ujedno je i neblagovremena.
4. Apelant u apelaciji nije naveo koja su to konkretno prava iz Ustava Bosne i Hercegovine i iz Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda konkretno povrijeđena.
5. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine člana 18. stav (1) i stav (3) tačka c) Pravila Ustavnog suda. Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:
«Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.» Član 18. stav (1) i stav (3) tačka c) Pravila Ustavnog suda glasi:
«1) Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.
3) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva:
c) protekao je rok za podnošenje apelacije;»
6. Pravilo iscrpljivanja pravnih lijekova zahtjeva da apelanti dođu do konačne odluke. Konačna odluka predstavlja odgovor na posljednji pravni lijek koji je efektivan i adekvatan da ispita nižestepenu odluku, kako u činjeničnom tako i u pravnom pogledu. Iz navoda apelacije proističe da je apelant protiv osporenog rješenja Okružnog suda u Istočnom Sarajevu broj 92 0 P 016136 14 Gž od 21. maja 2014. godine, izjavio reviziju, ali je ona rješenjem Vrhovnog suda broj 92 0 P 016136 18 Rev 3 od 24. januara 2019. godine, odbačena kao nedozvoljena. Ustavni sud konstatuje da je revizija u ovom slučaju neefektivan pravni lijek, jer je odbačena iz formalnih razloga. Korištenjem revizije koja je odbačena, apelant je propustio podnijeti apelaciju u roku koji je predviđen članom 18. stav (3) tačka c) Pravila Ustavnog suda. Iz navedenog proizilazi da je konačna odluka rješenje Okružnog suda u Istočnom Sarajevu broj 92 0 P 016136 14 Gž od 21. maja 2014. godine, donesena povodom žalbe apelanta protiv prvostepenog rješenja.
7. S obzirom na to da je o zahtjevu apelanta za reviziju rješavano rješenjem Vrhovnog suda broj 92 0 P 016136 18 Rev 3 od 24. januara 2019. godine, kojim je odbačen kao nedozvoljen zahtjev za reviziju protiv rješenja Okružnog suda u Istočnom Sarajevu broj 92 0 P 016136 14 Gž od 21. maja 2014. godine, Ustavni sud nije smatrao potrebnim utvrđivati datum prijema drugostepenog rješenja, jer se podrazumijeva da je apelant drugostepeno rješenje primio prije datuma kad je donesena odluka o njegovom zahtjevu za reviziju. Pošto je apelacija Ustavnom sudu podnesena 14. novembra 2019. godine, proizlazi da je podnesena nakon što je protekao rok za podnošenje apelacije predviđen članom 18. stav (1) Pravila Ustavnog suda. U skladu sa navedenim, Ustavni sud je zaključio da je apelacija podnesena neblagovremeno, odnosno nakon proteka roka od 60 dana od dana kada je apelant primio osporeno rješenje Okružnog suda u Istočnom Sarajevu broj 92 0 P 016136 14 Gž od 21. maja 2014. godine.
8. Imajući u vidu odredbu člana 18. stav (3) tačka c) Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko se utvrdi da je protekao rok za podnošenje apelacija, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
9. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Zlatko M. Knežević